Arhive oznaka: Album Review

Trippie Redd: Uputa za razumijevanje navika generacije Z

‘Ne pišem pjesme, pišem život’, naratorski će Trippie Redd u ‘svađalačkoj baladi’ ‘Leray’, koju je uputio bivšoj.

 

Album Artwork Trippie Redd Love Letters to You 4

 

Kroz mnogošto možete proći, zaputite li se u svijet rima i atmosfera koje sa sobom nosi mixtape s prvoga mjesta liste Billboard 200. I neće vam biti zamorno, dosadno ili predvidljivo. Jer, ‘Love Letter to You 4’ donio je kombinaciju različitih smjerova glazbe kojima pripada Trippie Redd i pretvorio je emo rap američkog repera u zbirku pisama sa stihovima koje je moguće pamtiti – pa i citirati ih – i ritmovima s kojima je zanimljivo nositi se. I slagati životne slike pripadnika generacije Z ili nas samih u ovim introspektivnim ili satima kada bismo najradije rekli što nam je na srcu.

‘Ne pišem pjesme, pišem život’, naratorski će Trippie Redd u uvdnoj ‘svađalačkoj baladi’ upućenoj bivšoj. I ta rečenica, imat će puni smisao u nastavku kolekcije ispunjene zavrzlamama i različitim glazbenim utjecajima.

 

 

Variety će Trippieja Redda sasvim lijepo smjestiti u generaciju SoundCloud repa sezone 2016/2017 i podsjetiti nas kako je on posljednja lasta kojoj je, do sada, izmicao veći komercijalni uspjeh. Iz te generacije potječu vodeća imena emo-rapa kojih više nema među nama – XXXTentacion i Lil Peep – ali i ljudi koje pratimo s posebnom hip hop pažnjom – Lil Pump i 6ix9ine. S prvim i zadnjim, Trippie Redd je imao bliske umjetničke i manje umjetničke susrete uključujući i javne svađe. Pa i izražavanje nepoštovanja putem stihova, tako omiljenom običaju hip-hop dissa. Iz tog razdoblja potječu i Tentacionove ‘zabrane’ Trippieju da ‘stupi na tlo Floride’ i ‘razbijena Reddova brada’ za napada na njega u New Yorku.

Danas, pak, te su stvari iza njega, ali ispred je otvoreni prostor u kojemu se sjajno snalazi. I u kojemu pronalazi dovitljive priče, memeje i impresije izlistane u temama u kojima se, primjerice, referira na svoju omiljeno dječje djelo ‘Knjiga o džungli’ ili lamentira o tome kako mu je ‘dosta ljubavnih pjesama’.

 

 

Plejada glazbenih rješanja i žanrovskih utjecaja na ovome albumu impresivna je i kreće se od emo repa, pop-trapa, emo rocka, latino utjecaja i pop-punka do akustičnih minijatura koje će njujorški magazin nazvati mogućim novim žanrom – diss baladom. Način na koji Trippie Redd upravlja svojim glasom i izričajem, raznovrstan je. Bilo da ‘mumlja’ – kreće se, dakle, u okrilju mumble rapa – ili jasno izražava svoj stav vikom u mikrofon.

Pjesme su producirane na nizu razina i s producentima različitih pristupa, a među njima se nalaze Pi’erre Bourne, Wheezy, Murda Beatz i DJ Paul iz sastava Three 6 Mafia. Gostujući liričari i glasovi pripadaju umjetnicima koje ćemo lako smjestiti u sličan kanon modernoga s ove strane hip hop doba, kao što su Juice Wrld, YoungBoy Never Broke Again, Tony Lanez, DaBaby i Lil Yachty.

 

 

Trippie Redd je odrastao u obitelji samohrane majke, čiji je ukus počeo usmjeravati Michaela Lamara Whitea IV-a u glazbenom smjeru izvođača kao što su Ashanti, Beyonce, Tupac i Nas. Kasnijih godina – a danas su mu dvadeset – otkrivao je različite horizonte unutar kojih su se našli T-Pain, KISS, Nirvana, Gucci Mane, Marilyn Manson i Lil Wayne.

Sa svime time odlučio je njegovati vlastiti pristup glazbenom stvaranju i zato ćemo s Trippiejem Reddom dobiti još jedan od svježih primjera uspješnih cross-žanrovskih glazbenih junaka koji će otkrivati vlastite puteve. Od low-fi repa do rock utjecaja koje je u svoju kombinaciju R&B-ja i hip hopa najuspješnije uklopio Post Malone. I zato je ulazak u rukopisna rješenja Trippieja Redda, odličan putokaz za razumijevanje navika slušanja i ukusa velikog dijela generacije Z.

Goran Komerički

 

 

Kacey Musgraves sa šarmom televizije davnih desetljeća

‘Moja vizija bila je vizualno oživjeti moj stari božićni album i stvoriti moderan i moderan, svjež oblik klasičnog formata’, rekla je Kacey Musgraves.

 

Album Artwork Kacey Musgraves The Kasey Musgraves Christmas Show

 

Kompletan osjećaj Božića u društvu Kacey Musgraves s albuma ‘The Kacey Musgraves Christmas Show’ možete dobiti, pogledate li ekskluzivni teevizijski show koji je country zvijezda nove generacije snimila za Amazonov Prime. U okrilju slike, tako je moguće posve opušteno uživjeti se u priču i gegove koju nam, s Kacey, donose Camila Cabello, James Corden, Lana Del Rey, Leon Bridges, Zoey Deschanel, Kendell Jenner, Troye Sivan, Radio City Rockettes i Fred Armisen. Ali i baka same Kacey Musgraves.

 

 

Radi se, dakako, o bogatoj produkciji praznične extravaganze u kojoj ulogu naratora ima Dan Levy, a cijela priča – na koju je, reći će Kacey Musgraves, izrazito ponosna – vrti se oko dolaska poznatih u goste samoj umjetnici na samu Badnju večer. Kada cijelu priču slušate u obliku albuma na streaming servisu ili u obliku CD-ja, mašta će vam omogućiti da zamislite kako izgleda dom poznatih u doba Božića. Ili se prisjetite kako bi to i danas mogao izgledati idealan televizijski show za toplinu zimske obiteljske večeri. Aktualni singl albuma je posve novi duet ‘Glittery’, koji je Kacey Musgraves snimila s Troyeom Sivanom.

 

 

‘Moja vizija bila je vizualno oživjeti moj stari božićni album i stvoriti moderan i moderan, svjež oblik klasičnog formata’, rekla je Kacey Musgraves najavljujući priču. Country zvijezda dodala je kako je ‘The Kacey Musgraves Christmas Show’ svojevrsna oda ljepoti ugođaja kakve nam je televijski medij donosio davnih desetljeća: ‘Nostalgično je osmišljavanje blagdana nadahnuto Wesom Andersonom. Sugestivno je, smiješno i, što je najvažnije, realistično.’

 

 

Poklanjate božićni album srednjoj generaciji? Stavite pod bor kazetu Robbieja Williamsa.

Album ‘The Christmas Present’ je u tjednu izlaska, govore izvještaji, ostvario prodanu nakladu od preko 10 tisuća primjeraka kazeta.

 

Album Artwork Robbie Williams The Christmas Gift

 

Dvostruko izdanje Robbieja Williamsa ‘The Christmas Present’ čini se poput jednog od onih sigurnih pogodaka za ovogodišnji Božić. Jer nudi melankoliju, standardan produkcijski angažman tandema Chambers-Williams i standarde izvedene s nizom gostiju.

Upravo ti gosti – redom: Rod Stewart, Jamie Cullum, Bryan Adams, Helene Fischer, Poppa Pete, Tyson Fury – daju nam naznačiti koja publika bi mogla prigrliti Robbiejevo djelo i kome bi to mogli darovati Williamsov poklon. Dakle, ljudima srednjih i starijih generacija i onima koji su tinejdžerstvo i dvadesete provodili u društvu njegovih svevremenskih ‘Angels’ ili ‘Feel’. Danas nas na tom putu očekuje, pak, nova ‘Time for Change’.

 

 

Luksuzno izdanje albuma ‘The Christmas Present’ dostupno na streaming servisima donosi 28 pjesama podijeljenih u dva dijela i posloženih na tradicionalan pop način. S prizivom izvedbenog naslijeđa koje se kreće u okrilju izvođača poput Toma Jonesa ili Eltona Johna. I to bi trebao biti jedan od zaloga da nekadašnji nestašni momak britanske scene, bude iznimno tražen ovoga mjeseca. Uostalom, za stvar ‘Bad Sharon’ – u kojoj se pojavljuje boksačka zvijezda Tyson Fury – govori se kako bi mogla postati božićnim brojem jedan na Otoku.

Sam Robbie Williams nekoliko puta je istaknuo kako je krajnje vrijeme ukinuti monopol Michaela Bublea na prigodni glazbeni uspjeh na tržištu. S dječjim zborovima, ritmom koračanja po snijegu, zvončićima prosinca i temama tako uklopljenima u blagdansko ozračje, posloženima profesionalno i glzazbeno tvornički, to bi trebalo biti koliko jedan i jedan. Ipak, valja nam svrnuti pogled na činjenicu kako su članovi grupe Coldplay ipak pobijedili u prvome natjecanju – onome zauzimanja prvoga mjesta liste albuma u tjednu izlaska i ostavili Robbieja Williamsa na drugome mjestu Službene britanske liste.

 

 

Pa premda je pristupom i zvukom miljama od mladih generacija, Guardian ističe kako sigurno još uvijek postoje ljudi koji bi ovu ploču željeli vidjeti u šarenom paketiću ispod bora. Možda baš u formatu kazete koja se, vjerovali ili ne, pokazala traženim formatom u prvome tjednu prodaje. ‘The Christmas Present’ je, govore izvještaji, prodao 10 tisuća primjeraka kazeta u tjendu izlaska. Je li to jedan od putokaza za odluku o tome što glazbeno birate ovoga Božića? Svakako.

Goran Komerički

 

 

 

 

Coldplay donose zvuk globalne tjeskobe i osjećaj osobnog mira

Osnovna poruka albuma ‘Everyday Life’ sadržana je u ukazivanju na činjenicu kako smo – kao ljudska vrsta na zemlji – ispunjeni različitostima, ali imamo sasvim slične životne puteve i brige koje nas more.

 

Album Artwork Coldplay Everyday Life

 

Kako god okrenuli, novi album grupe Coldplay za koje desetljeće ćete uzimati u ruke kao jedan od onih podsjetnika na to kakav je svijet bio 2019. godine. Jer tako up-to-date zvuči. Jer se tim-i-takvim svijetom bavi. I zato što, putem različitih žanrovskih vidova, ocrtava emociju globalne tjeskobe izvana i osobnog mira iznutra.

Ploča ‘Everyday Life’ je, s druge strane, sasvim netipično i mjestimice eksperimentalno djelo rock sastava koji znade pripremiti vrhunske pop refrene. Ona je daleko od standarda žanrovske ujednačenosti kakvoga smo navikli slušati od Chrisa Martina i ekipe, iznimno je posvećena susretu kultura, njegovanju različitosti i stavljanju svakodnevnog u centar naše pažnje. Onog svakodnevnog preko kojega ćemo možda prijeći, uhodano skrolajući našim Fejsbuk zidom ili dijeljenjem Insta-videa u svako doba dana i noći. A to svakodnevno ima svoju ljudskost, izrazitu dirljivost i okupanost suncem.

Jeste li pripravni na takav diskurs britanskog rock benda?

 

 

‘Ovaj album nosi najveće životno iskustvo’, reći će ovih dana Will Champion u razgovoru sa Zaneom Loweom u programu globalnog radija Beats 1 i dodati kako su svi zajedno željeli napraviti ‘više intimne pjesme’. I taj pristup osobnog i sugerirajućeg pronaći ćete u hodu kombinacije akustike, minimalističkog produkcijskog pristupa dijelu materijala i kombinaciji zanimanja za ljepotu zemlje. I našega kompleksnog djelovanja na planetu koji je ugrožen nesposobnošću čovjeka da nadvlada vlastitu pohlepu, osobni egoizam i nadmenost svojstvenu malima koji si utvaraju da su veliki.

Ono, međutim, što vas čini posve ispunjenim i nekako utopljenim jest taj dodir esencijalno emotivnog i toplog u ljudskoj prirodi. A ta blagost koja dolazi iz običnih ljudi sa svih krajeva svijeta, savršeno je ocrtana upotrebebom različitih jezika i varijacijama različitih spisateljskih pristupa. Ona se osjeća u tonovima i stihovima pjesama poput ‘Cry Cry Cry’, ‘Daddy’ ili ‘When I Need a Friend’. Ili gospel nijansama vidljivima, recimo, u pjesmi ‘BrokEn’ posvećenoj Brianu Enou ili old-fashioned temi ‘Arabesque’ koja zvuči kao da je izvučena iz rane faze karijere grupe Coldplay.

 

 

Konceptualno, album ‘Everyday Life’ podijeljen je u dva dijela. Prvih pola sata čine ‘Sunrise’, a drugih osam pjesama nazvano je ‘Sunset’. A između toga izlaska i zalaza sunca, zbiva se sva čarolija kulturne razmjene i bogatstva svakodnevnog iskustva nas samih. Bilo da mu pristupamo klikom miša našega digitalnog izlaza u svijet ili stvarnim putovanjem od grada do grada, od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta.

Uostalom, povezanost ljudskoga naslijeđa u umjetničkom vezivanju biblijskoga motiva, perzijske poeme i citata pjesme na nigerjiskom jeziku igbo za teme ‘بنی آدم (Children of Adam)’, daje nam kontekst onoga što bismo mogli jednostavno živjeti samo kada bismo se malo pomaknuli od opterećenosti lokalnim. Jer nam je dano na dlanu i jer mu je lako pristupiti ka nikada do sada. Na to će nas uputiti uvodni instrumental i završni zaključak u obliku naslovne stvari s temeljnom porukom ploče.

 

 

Osnovna poruka albuma ‘Everyday Life’ sadržana je u ukazivanju na činjenicu kako smo – kao ljudska vrsta na zemlji – ispunjeni različitostima, ali imamo sasvim slične životne puteve i brige koje nas more.

Ljubav, jednakost, emotivna bol i svakodnevne borbe, naslijeđe, humanost i nada dio su svakodnevnog života ma gdje se nalazili – u Zagrebu ili Johannesburgu, Tokiju ili Melbournu, Los Angelesu ili Londonu, Šangaju ili New Yorku. Svakoga od nas more sasvim osobni problemi koji su, međutim, izrazito slični našim vršnjacima u drugim krajevima svijeta. Razlikuju se ovisno o naslijeđu, stopi bogatstva ili nazorima okoline, ali su – u svojoj biti – isti.

I to je jedan od razloga zašto pripadnici generacije Z danas imaju više empoatije za vršnjake iz drugih krajeva svijeta i više osjećaja za globalne klimatske promjene, no što ih imaju pripadnici ranijih generacija. Od baby boomera naovamo.

 

 

‘Oko nas je toliko puno divnih mladih ljudi’, reći će Will Champion. I tu rečenicu nam valja upamtiti kada razmišljamo o tome kako je nekada možda bilo romantizirajuće bolje, a danas je možda plitkije i razočaravajuće loše.

Album ‘Everyday Life’ – koji će Chris Martin opisati terminom ‘very sexy’ i usporediti ga sa serijalom ‘Game of Thrones’ – zemaljski je i bogati dokaz kako se stvari zbivaju u zadanom smjeru kvalitetnijeg. Samo što se nama čini drugačije, zahtjevnije i slojevitije jer je toliko toga što bismo mogli percipirati, ali za to jednostavno – nemamo vremena.

Goran Komerički

 

 

Beck: Album ‘Hyperspace’ prozračan je poput bilježaka za jutarnju kontemplaciju

‘Glazba nam pomažemo da nadiđemo trenutak’, reći će Beck. I donijeti introspektivnu, minimalističku ploču u produkcijskoj suradnji s Pharrellom Williamsom.

 

Album Artwork Beck Hyperspace

 

Jeste li razmišljali koliki je samo svemir koji zaokupljaju vaše misli? I kako je toliko zahtjevan da je u njemu teško se – pa i nemoguće – snaći? Znate li za onu kako je najteže dogovoriti se sam sa sobom? Ili kako su labirinti koje sami sebi stvorimo, često panični ispisi mnoštva detalja koje smo nesvjesno zabilježili i sada ih pokušavamo razumijevati, tumačiti i interpretirati?

E to je taj ‘Hyperspace’ o kojemu govori Beck na svojemu četrnaestom albumu u karijeri. Još jednome od onih albumskih čuda koje je toliko jedinstveno i drugačije od njegovih ranijih radova. S početkom koji nas – na onaj znastveno-fantastični način – uvodi u daljine senzibilnošću ljubitelja žanrovske filmske umjetnosti, pa do izrazito emotivnog zaključka o smislu smisla svega onoga unutarnjega koje nas progoni ili koje nam se smiješi na našem putu. Bez obzira, kakav taj put bio.

 

 

‘Za sebe mogu reći kako mi se po prvi puta u životu dogodilo to da se osjećam kao da živim u budućnosti’,  izjavio je Beck u razgovoru za NPR, objašnjavajući perspektivu iz koje je stvarao album ‘Hyperspace’. ‘Ideja je da u životu postoje stvari koje nam pomažu da nadiđemo trenutak’, dodao je govoreći o ideji iz futurističke video igre u kojoj postoji ‘hipersvemirski gumb’ koji će nam pomoći da se u trenutku nađemo na željenom mjestu. Ta ideja asocirala je Becka na razmišljanje o glazbi i jednoj od moći koju glazba ima. ‘Ta vrsta njezine supermoći je da ti omogućuje svojevrsni pristup drugom mjestu’, ističe.

 

 

To je priča o onom emocionalnom i nepreglednom. Mogućnost asocijacije koju glazbeno stvaralaštvo nudi i zbog čega je slušanje albuma terapeutsko iskustvo, posebice za taj nepregledni svemir naših misli. U slučaju Beckova najnovijeg rada, u pitanju je zanimljiv susret minimalističkog pristupa hipersoničnim elektroničkim loopovima Pharrella Williamsa i hipersenzibilnosti Beckove lirike. Ona će nam postavljati pitanja i otkrivati znano ili potisnuto na onaj pomaknutiji način. Ili nas natjerati da svrnemo pogled na očigledno.

‘Osjećam kako su većinu mog života, stvari sbile približno iste. Četrdesetih, pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih su postojali isti stari restorani, vlakovi i avioni’, opisuje umjetnik, ‘a u posljednjih pet godina, sve se stvarno mijenja. Poput određenih varijanti tehnologije, mijenjaju se i gradski pejsaži.’

 

 

Variety će navesti kako je album ‘Hyperspace’ ‘introspektivan i minimalističan, ali sofisticiran’. Dodaje se kako donosi kombinaciju analogne elektronike i dodira starog Becka. ‘Radi se o prelijepom albumu sa suptilnostima koje se otkrivaju višestrukim preslušavanjem’, ističe Exclaim, uz rečenicu kako je najmanje što su fanovi Becka očekivali, suradnja s autorom singla ‘Happy’. A njih dvojica su – Beck i Pharrell Williams, dakle – supotpisali sedam od jedanaest pjesama na ploči.

Na albumu nalazimo i suradnje s cijenjenim producentima Paulom Epworthom, Gregom Kurstinom i Coleom M.G.N.-om, ali i sudjelovanje Chrisa Martina, Terrella Hinesa i pomalo zaboravljene Sky Ferreira-e. I sve to zajedno dio je novoga glazbenog putovanja čovjeka koji se okušao u iznimnom broju glazbenih žanrova i u svakome pronašao svoj kreativni trenutak. Hoće li ga, na jednak način, pronalaziti i dalje? Ovisi o snalaženju života u budućnosti u kojoj, dakle, već danas živi Beck. Sa svim promjenama koje i njega i nas danas okružuju.

‘Financijski, glazbena industrija se posve promijenila – polazi od suradnje na filmskim djelima, preko streamanja i CD-ova pa do trenutnog pristupa glazbe bilo gdje’, ističe kantautor.

 

 

Da. Bilo gdje. I u trenutku. Jeste li o tome razmišljali? Kad god poželite, jednim dodirom ekrana možete poslušati svaku pjesmu koju ste nekad ili negdje čuli. E, to je još jedna od tema Beckova hipersvemira. No, autor albuma nam daje misao dodatne vrijednosti. ‘Ima puno velikih promjena, ali – u konačnici – ljudi i dalje žive svoje živote. Manjkavi kakvi jesmo, radimo najbolje što možemo. To je jedina stvar koja se ne mijenja’, istaknut će u eteru američkog javnog radijskog servisa. I zaključiti kako se ne mijenja ta sposobnost čovjeka da preživi, njegova želja da se poveže s drugima ljudima i činjenica da se to povezivanje često zbiva putem glazbe.

A tu dolazimo do onih svemira misli s početka naše današnje priče. Glazba nas vodi na putovanja, a na jedan od tih puteva dolazi se i sa slušanjem četrnaestoga Beckova albuma ‘Hyperspace’. Dakle? Otvorite streaming servis i uputite se u sofisticirano glazbeno putovanje.

Goran Komerički

 

 

Album ‘Ghosteen’ je zahtjevan, vrijedan intelektualne znatiželje i žudnje za umjetničkim

Pjesme s albuma ‘Ghosteen’ Nicka Cavea i njegovih The Bad Seeds će vam pomoći da shvatite vrijednost prekrasnih stvari koje život nudi, kako ta divota stoji u opreci s tugom i činjenice kako se ljepota često sjetimo nakon što upoznamo pravu tamu i istinski očaj.

 

Album Artwork Nick Cave & the Bad Seeds Ghosteen

 

Ljepota tame kojom odiše sedamnaesti album u karijeri Nicka Cavea i njegova sastava The Bad Seeds tolika je da se čini kako je prepuštanje ploči ‘Ghosteen’ iskustvo koje vas može odvesti na nekoliko različitih puteva, zavisno od trenutka u kojemu ga slušate ili situacije u kojoj se nalazite. A tome umjetnost i služi. Da vas povuče u svjetove kojima ćete rijeđe zalaziti ili da vas obujmi poznatim krajolicima bliskima vašoj unutrašnjosti. I da donese misao o doživljenom i pomisao na vlastite želje ili strepnje, ovisno o boji.

Kada je u pitanju dvostruki završetak trilogije australskog pjesnika onda se radi o, napisat će Elizabeth Aubrey na stranicama New Musical Expressa, ‘jednome od razorno najtočnijih izvještaja o tuzi koji ćete ikada slušati’. Ali i, ističe se, ‘jedno od najudobnijih’. ‘Ghosteen’ je, naime, djelo kojime će nas Nick Cave, posredovanjem vlastita očaja, dovesti do osjećaja umjetničke katarze.

 

 

Album ‘Ghosteen’ sazdan je kao dvostruki album od kojih prvi dio donosi osam pjesama koje će sam umjetnik opisati rječju ‘djeca’. Drugi dio – opisan kao ‘njihovi roditelji’ – sastavljen je od dvije dulje pjesme i recitacije. Sve zajedno čini djelo koje je, ističe Nick Cave, poput ‘seobe duha’ i dovršenja priče započete albumom ‘Push the Sky Away’ i nastavljenom pločom ‘Skeleton Tree’.

Sam proces stvaranja albuma drugačiji je u odnosu na ranije Caveove radove. Osim što je – za razliku od discipliniranog pisanja u vlastitu uredu za radnoga vremena – pisan u pjesnikovu domu u Brightonu. Tekstovi su nastajali od početka 2017. godine i to nakon ‘vrlo namjernog’ izbjegavanja pisanja poezije od 2015. godine i to stoga da bi se došlo ‘do nove vrste lirskog samopouzdanja’ u vlastitu pjesništvu.

 

 

Rezultat će Guardian opisati kao ‘možda najljepši skup pjesama koji su Nick Cave & the Bad Seeds ikada snimili’. Tu ljepotu nagradit će analitičari glazbene scene iz cijeloga svijeta. Rezultat na Metacriticu u ovome trenutku je impresivnih 100 od 100 što bi značilo kako smo početkom listopada dobili svevremenski klasik suvremene popularne glazbe.

 

 

Pjesme s albuma ‘Ghosteen’ Nicka Cavea i njegovih The Bad Seeds mogu vas devastirati, ali mogu vam i pomoći u suočavanju s tugom u trenutku kada se s njom susretnete negdje po putu. One će vam pomoći, napisat će magazin Clash, da shvatite vrijednost prekrasnih stvari koje život nudi i kako ta divota stoji u opreci s tugom. I, prije svega, kako se tih ljepota često sjetimo nakon što upoznamo pravu tamu i istinski očaj.

Album ‘Ghosteen’, ističe se, čini se poput još jednog izravnog i otvorenog pisma koje je umjetnik uputio svojoj publici, pisma koje seže u srž onoga što znači voljeti, izgubiti i voljeti ponovno. Je li to izvedivo? Možda ponekad svojevoljno odlučimo ostaviti voljeno, možda katkada bivamo ostavljeni od voljenih. Takvi trenuci, međutim, mogu nas potaknuti na misao koliko je važno cijeniti ono što je ovdje. I kako je hirovitost odbacivanja, zapravo, onaj put nas koji čini siromašnijima duhom.

Pjesme Nicka Cavea i Warrena Ellisa će nas na to jasno podsjetiti. I zato je album ‘Ghosteen’ ploča koju je zahtjevno slušati. Ali i album koji je vrijedan vaše intelektualne znatiželje i žeđi za umjetničkim.

Goran Komerički

 

 

 

FKA twigs: ‘Koliko sam sveta, toliko sam i senzualna.’

Kako se izdići iz okova vlastita raspada? ‘Na neki način sam zahvalna za taj svoj period kroz koji sam prošla’, istaknut će FKA twigs, ‘period posvemašnje boli i potpune izgubljenosti.’

 

Album Artwork FKA twigs Magdalene

 

‘U jednome trenutku otkrijete svoju seksualnost i to je sjajno, a u drugom ste već potpuno slomljeni’, govorila je FKA Twigs u razgovoru sa Zaneom Loweom u programu radija Beats 1, objašnjavajući kako njezina iskrenost i osobno životno iskustvo kreiraju njezinu glazbenu i vizualnu pojavnost. Ta je pojavnost, dodat će u razgovoru za NPR, danas snažna i praktična, ona je rezultat povratka iz vremena emocionalne i fizičke boli koju je iskušavala prethodnih godina. Putem javno promatrane veze s Robertom Pattinsonom i njezina prekida odnosno zahtjevnog operacijskog zahvata.

Album ‘Mgdalene’ je, jednako tako, ishod njezine – kako će reći – duhovne povezanosti s Marijom Magdalenom: ‘Počela sam istraživati koncept ideje da, kao žena, možeš biti čista i možeš biti nevina. Možeš biti poput svježeg cvijeta, ali istodobno opasna i zavodljiva. Bilo mi je nevjerojatno uzbudljivo kad sam shvatila kako je to u redu: koliko sam sveta, toliko sam i senzualna.’

 

 

I zato je ova kreativna raskoš prisutna na drugome albumu FKA twigs posve – ženska priča. Od početka pa do samoga kraja. Sa svime onime što takva priča i može nositi: uspone i padove, jakost i ranjivost, bol i odvažnost. A kako bi drugačije i moglo biti, kada je u pitanju rad umjetnice – glazbenice, pa prije toga i plesačice, a onda i vizualne umjetnice – koja je svoju karijeru počela graditi u južnome Lonodnu.

 

 

FKA twigs će istaknuti kako – kada se jednom snime i budu javno objavljene – pjesme prestaju biti njezino duhovno vlasništvo i postaju predmetom razmijevanja i shvaćanja samih slušatelja. Ploča ‘Magdalene’, istaknut će, nije stvarana pod utjecajima djela o palim heronima, već govori o tome kako su traume svih vrsta samo prijelazni period do trenutka kada će vam biti dobro i kada ćete osnaženi nastavljati dalje. ‘Na neki način sam zahvalna za taj svoj period kroz koji sam prošla’, istaknut će, ‘period posvemašnje boli i potpune izgubljenosti.’

Ploča ‘Magdalene’ tu zamršenost i ta rješenja donosi u pejsažu art popa i izričaja u kakvome se kreću izvođači kao što su Bjork, Banks, James Blake, Kwabs ili MØ. Na trenutke ćete u njoj moći dozvati još koje ime skandinavske popularne mitologije ili osjećajni minimalizam Lane Del Rey, no svakako će vam biti jasno kako je FKA twigs umjetnica koju je zahtjevno žanrovski svrstati i jednoznačno ukalupiti. Zašto? Jer je njezino iskustvo raznoliko: od škole klasičnog baleta preko gimnaastike i jazz dancea do plesanja u supermarketu i stvaranja filmičnih vizuala vlastitih pjesama. A ti vizuali – nerijetko i pod utjecajima punka – donose sa sobom dramatičnost. Sličnu uzbudljivost, uostalom, pronalazimo i u pjesmama poput ‘Fallen Alien’ ili ‘Home with You’.

 

 

FKA twigs istaknula je kako je konačno naučila pisati pjesme za vlastiti glas. U njima ima podosta toga klasičnog, ritmičnog, urbanog i himničnog.  A taj glas svoje uzore pronalazi u različitosti pristupa vokalnom: od Billie Holiday, Elle Fitzgerald i Marvina Gayea do Siouxsie & the Banshees i Adama Anta. Njezin sopran, na taj način, podvlači glazbeni eksperiment u kojemu se susreću kanoni različitoga: elektroničkoga, avangardnog, zborskog i industrijskog. Tu nalazimo R&B i trip hop, ali i progresivan pristup pop glazbi. Sama FKA twigs reći će kako je na nju – svojom glazbom i stilom – utjecala Rihanna.

 

 

I sada, kada usporedite sve navedeno i sve izrečeno, bit će vam jasno o koliko razvedenom pristupu stvaranju umjetničkoga se radi. I zašto je FKA twigs miljenica ljudi istančanijega pristupa modernoj popularnoj glazbi. Pitchfork će napisati kako je u prvome planu albuma nastojanje da se glasom dočaraju različiti intenziteti osobne boli. Emotivne i fizičke.

Metacritic će izbrojati 87 od 100 postotnih bodova, a mi ćemo pobrojati kako su se, među producentima albuma ‘Magdalene’, našli Jack Antonoff, Benny Blanco, Cashmere Cat i Skrillex. Svi ti producenti su dali svoj doprinos priči o dvojnosti i ljudskoj ranjivosti. I omogućili FKA twigs da ponire duboko u sebe samu, svoje osjećaje, svoju duhovnost i vlastito nastojanje da u svemu što radi – bude što bolja. I pronađe način kako se izdići iz okova vlastita raspada.

Goran Komerički

 

 

Stereophonics: Pjesme za unutarnji mir

Vintage zvuk grupe Stereophonics donosi nešto zbog čega ćete za pločom ‘Kind’ posegnuti češće no što mislite.

Album Artwork Stereophonics - Kind

Pa, dakle, koji vam je cilj u životu?

‘Slava nikada nije bila za mene’, reći će danas Kelly Jones i dodati: ‘Volim se družiti s frendovima i ići na turneje, ali an crvenom tepihu se nikad nisam osjećao udobno.’ Frontmen velškog sastava Stereophonics u razgovoru za britanski The Sun dodao je kako mu je najljepše stvarati glazbu i biti iskren oko toga. A ta iskrenost i taj ogoljeni svijet životnih raskrižja i jest suština ugođajne ploče ‘Kind’, albuma koji je prošloga tjedna zasjeo na prvo mjesto liste albuma na Otoku.

I to pored Kanyea Westa živog.

Ako nas pitate, tomu ima niz razloga: od tradicionalno velike karijere benda kojega ćemo pamtiti po svevremenskom singlu ‘Maybe Tomorrow’ do može-bitne kako Westov gospel hip hop nije naišao na ekstra plodno tlo kod britanske glazbene publike. Ipak, ono što jest najljepše u svemu tome podatak je kako je jedan iznimno emotivan, otvoren i album ispunjen staromodnim zvukom dosegao iznimno visok interes.

Je li to zbog pesimizma Brexita ili činjenice kako jesen donosi idealnu atmosferu za melankoliju, tek stoji kako vintage zvuk grupe Stereophonics donosi nešto zbog čega ćete za pločom ‘Kind’ posegnuti češće no što mislite. Ne samo zato što donosi reminescencije na američki country, britanski indie i Bruce Springsteena kao takvog, već i stoga što se čini kako ovakvi albumi donosi unutarnji mir bez obzira boravimo li u danima kada razmišljamo bi li nam bilo najbolje promijeniti životni kurs.

Vintage zvuk grupe Stereophonics na njihovu jedanaestom albumu u karijeri zvuči upravo tako privlačno i stoga što ga je s Kellyjem Jonesom – spisateljem svih pjesma i pjevačem grupe – producirao George Dracoulias, nekadašnji A&R manager etikete American Recordings i omiljeni producent Ricka Rubina. Na njemu ćete pronaći otvorene misli o životu, prijateljstvu, odgovornosti, prolaznome i sadašnjem. I preciznost analognog utkanu u pjevnost pjesama koje će se, na trenutke, doimati kao stadionske himne ‘(‘Stitches’), a gdjegdje postaviti poput svačije misli ostavljene da slobodno luta i postavlja pitanja (‘Restless Mind’). Posebno ako se prisjetite da vrijeme prolazi i kako su razuzdani tulumi mladih vremena možda poodavno iza vas.

Taj i takav diskurs učinit će ploču ‘Kind’ iznimno prijateljskom i sugestivnom za lagodno slušanje jednoga od kišnih jesenjih vikenda ili u podlozi švrljanja internetskim svijetom. I nekako će vam biti ugodno, pa makar i sami sa sobom prodiskutirali pokoju rečenicu i osvijestili koju od životnih slika godina koje su ostale iza vas. Pjesme koje su snimljene u desetak dana prijelaza lipnja u srpanj stavit će vam do znanja koliko je važno ono danas, kako je potrebno mijenjati se i koliko je važno znati da će – kako god okrenete – sve na kraju ipak biti u redu.

Stereophonics su – od početka svoje diskografske karijere, koja datira u 1997. godinu – svoje albume uobjavljivali u pravilnom dvogodišnjem vremenskom razmaku. Činilo se kako bi ovoga puta moglo biti drugačije, jer je Kelly Jones protekle jeseni izrazio želju da se povuči iz svega profesionalnog i prepusti svakodnevnom žiovtu izoliran od buke vanjskoga svijeta.

Međutim, znate kako je to kada pišete ili što bilo kreativno ili intelektualno stvarate. Stvari se odjednom otvore i stihovi sami naviru. Takva je priča, reći će Jones, zbila i s ovom terapeutskom kolekcijom. ‘Iz pjesama sam iščitao kako se, zapravo, sada osjećam i što je ono što me u životu vodi’, istaknut će autor materijala. I zato je točna Shakespeareova kako se naša okolina i naše shvaćanje svega što napravimo ili nam naprave, skriva u našim mislima. A za preslagivanje misli, ponekad je dovoljno utonuti u radost opuštanja s pločom poput albuma ‘Kind’ grupe Stereophonics. I to je terapija koju vam od srca preporučujemo.

Tada je moguće kako ćete lakše pronaći svoj životni cilj i pravi smisao godina koje su pred vama. Ili onih koje su bespovratno prošle.

Goran Komerički

 

Kanye West: ‘Imam ljubav i poštovanje prema svima.’

‘Ovo je pobjeda Kraljevstva’, reći će umjetnik u izrazito zanimljivom razgovoru sa Zaneom Loweom u programu radija Beats 1. Album ‘Jesus Is King’ donosi kombinaciju hip hopa i gospela, intenzivan ritam, tipičan kanon Kanyea Westa i preobrazbu umjetničkog.

 

Album Artwork Kanye West Jesus Is King

 

 

Ponekad je teško sve to pratiti. Jer je Kanye West zahtjevan čovjek. I zato što je umjetnički perfekcionist. I stoga što njegove ideje i njegove misli vrludaju toliko brzo i tako često se mijenjaju da možete često pomisliti kako je sve ono što radi jednostavno – neuhvatljivo. Da li i shvatljivo? Album ‘Jeus Is King’ pravi je povod za ovo pitanje. Iz niza razloga: onog duhovnog, onog umjetničkog i, recimo, onog svrsishodnog. Ovo posljednje na meni je došlo tijekom jeseni prošle godine, kada je Kanye West odgađao izlazak albuma radnog naslova ‘Yandhi’, režirao dodjelu nagrada PornHuba i zaputio se na put u Ugandu kako bi se vratio svojim korijenima.

A onda je slijedio duhovni put Westova ‘ponovnog rođenja’ i preobrazbe umjetničkog. To umjetničko, postajalo je sve više ekspresijom gospela i slavlje religioznog u okviru tradicija hip hop glazbe. Krajnji rezultat – višekratno odgađan i završavan nakon svakog mogućeg deadlinea – došao nam je u obliku ploče kršćanskog hip hopa. Album ‘Jesus Is King’ pojavio se tijekom dana u Petku nove glazbe – promašivši tako izlazak u ponoć, jer Kanye još nije bio zadovoljan konačnim – i označio potpuno novo poglavlje u karijeri sve-manje-shvaćene ikone hip hop kulture.

 

 

Kanye West će album ‘Jesus Is King’ nazvati kršćanskim putovanjem i djelom koje predstavlja njegov ‘povratak kući’. ‘Ovo je pobjeda Kraljevstva’, reći će u izrazito zanimljivom i epski dugom razgovoru sa Zaneom Loweom, tijekom kojega je objašnjavao svoju preobrazbu i ‘novotkrivenu vjeru’. ‘Pokušao sam raditi na svoj način, ali mi nije uspijevalo. Sve je u neredu. Zaradim svoj novac, ali svejedno završim u dugu’, pričao je Zaneu na svojemu ranču u Wyomingu i podvukao: ‘Moji javni istupi su u neredu. Nisam u dobroj formi. Imam uspona i padova sa zdravljem. Ljudi me nazivaju ludim. Ljudi ne žele biti u mojem društvu. Morao sam se prepustiti Bogu.’

Ploča ‘Jesus Is King’ ispunjena je gospel zborovima, crkvenim orguljama i tipičnim kanonom Kanyeovog pristupa hip hop umjetnosti koji sadrže kombinaciju aranžmanskih bravura, opskurnih soul semplova i glasova na vokoderu. Ono što ga – osim tematski – razlikuje od drugih osam albuma njegova karijere jest njegovo trajanje. Ono je, naime, daleko od standarda Kanyea Westa, jer je jedanaest pjesmama uklopljeno u manje od trideset minuta.

 

 

Album ‘Jesus Is King’ prije sliči nizu dobro-produciranih skečeva negoli koherentnom glazbenom albumu’, ističe britanski Independent u pogledu na novo djelo Kanye Westa. Rolling Stone ističe kako se radi ploči koja je prigušenija i ogoljenija kada se usporedi s prijašnjim albumima: ‘On, međutim, donosi galaktički, vatreni i intenzivan ritam’, dodaje se, ‘posebice u pjesmi ‘On God’.’ Lirski, album u centru priče ima temu spasenja koja je, navodi Guardian, obrađena vrlo tanko. U pjesmama sudjeluju Ty Dolla $ign, Clipse, Art Clemons, Fred Hammond, Kenny G i Sunday Service Choir, a među nizom producenata nalaze se Benny Blanco, Timbaland i Labrinth. Sunday Service je naziv sastava kojega je osnovao Kanye West i s kojime od početka godine zajednički uvježbava i izvodi pjesme koje se kreću na razmeđu gospela i kršćanskog hip hopa.

Kanye West je najavio kako će s grupom Sunday Service ovoga Božića objaviti album ‘Jesus Is Born’ i da će – s novim pogledom na svijet – rearanžirati i ponovno snimiti svoje dosadašnje ‘svjetovne’ pjesme. Kako će to zvučati, ostaje nam da vidimo. Jer, Kanye West s novim pogledom na svijet, donosi i nov osvrt na svoj dosadašnji umjetnički život. I tome će, sasvim sigurno, pristupiti jednako oprezno. Poput svake hipersenzibilne osobe. A taj pristup njegovoj osbnosti – kao i činjenica da pati od bipolarnog poremećaja – mogao bi njegovu umjetničku genijalnost odvesti tko zna – gdje.

 

 

Jedno je sigurno. Kanye West danas osjeća mir i spremnost za novo poglavlje vlastita života. S jasnom porukom o svojemu životnom nazoru: ‘Razgovarat ću bilo s kim s poštovanjem i ljubavlju. Imam ljubav i poštovanje prema svima. Ne divim se svima, ali imam ljubav i poštovanje.’

Goran Komerički

 

 

 

 

King Princess: Uspon i pad moderne ljubavne veze

‘Danas trebaš biti neustrašiv’, reći će King Princess u programu globalnog radija Beats 1, ističući kako ima ‘odličnu samokontrolu’.

 

Album Artwork King Princess Cheap Queen

 

Trebali biste odslušati njezino gostovanje kod Zanea Lowea da shvatite koliko je King Princess osobena, nestašna, pomaknuta i baš onakva kakva je potrebna svijetu pop glazbe. Pa i nama samima, u danima kada se uobičajilo da odlučimo biti netko drugi, navučemo maske i usukano kročimo svijetom.

Američko izdanje francuskog magazina Wonderland prisnažit će da nova američka superzvijezda-na-čekanju svojoj smiješnosti pridodaje iznimnu karizmu, a Vice će naglasiti kako se radi o glasnogovornici cijele jedne (queer) generacije. Njezin album ‘Cheap Queen’ dočekan je susretljivo i s iznimno dozom entuzijazma, a njezina priča iznimno je zanimljiva na više razina. Pa, može li se išta drugo očekivati od djevojke koja je odabrala umjetnički se zvati King Princess?

 

 

Iza imena King Princess skriva se dvadesetogodišnja njujorčanka Mikaela Mullaney Strauss, ljubiteljica urbane mode i pripadnica kulture sneakerheada. Odrasla je u Brooklynu, a studirala u Kaliforniji. Njezin otac je inženjer zvuka i u njegovu studiju Mikaela je odrastala, susrećući se – pa i sudjelujući u snimanju – s nizom predstavnika indie scene. Njezina majka je irsko-talijansko-poljskog porijekla, a njezini baka i djed po ocu poginuli su u znamenitom potonuću Titanica. Onom brodolomu koje se zbilo pred 107 godina. U svoja glazbena iskustva ubraja znanje sviranja gitare, basa, klavira i bubnjeva, a – premda bi vas zvuk debi albuma mogao uvjeriti u ponešto drugo – među svoje uzore ubraja izvođače kao što su Led Zeppelin, T. Rex i Jack White.

Ploča ‘Cheap Queen’, međutim, posve je pop produkcije. I, prije svega, autobiografska. Posložena je konceptualno i donosi kronologiju uspona i pada ljubavne veze. Mediji će, istražujući, napisati kako se radi o ljubavi King Princess i američke glumice i kantautorice Amandle Stenberg. Sama Mikaela će podvući kako album donosi njezine ‘gay jecaje’, dodati kako se danas ‘nalazi usred raskrižja’ i podvući kako trinaest pjesama opisuje ‘najranjiviju godinu njezina života’.

 

 

King Princess je do sveopće pažnje javnosti dospjela iznimnom brzinom, nakon prošlogodišnjeg uspjeha pjesme ‘1950’, čije stihove je Twitterom razdijelio Harry Styles, a prigrlili je, između ostalih, Kourtney Kardashian i Taylor Swift.

Pjesma je na Spotifyju do sada preslušana preko 280 milijuna puta i označila početak iznenadne promjene u kojoj je kantautorica iz Brooklyna, navest će u razgovoru za Billboard, ušla u doba ‘kompletnog stresa i tjeskobe’. I u vrijeme u kojemu nije znala ‘što će sama sa sobom, a što će sa svojim tijelom’. A to, dakako, nije bilo dosta pa se, povrh svega, još i zaljubila. Njezina nekadašnja partnerica supotpisala je naslovnu pjesmu albuma ‘Cheap Queen’, a na ploči pronalazimo i suradnju s članovima sastava The xx.

Slušanje njezina albuma je, međutim, uhu izrazito ugodno iskustvo. Posebice ako se u gradsku gužvu zaputite sa slušalicama na ušima. I odslušate priče o tome kako ste vi i vaš partner u javnosti samo prijatelji, a u vlastitu stanu ljubavnici. Ili kako je to biti ‘queer damom’ koju gutaju ‘požudni pogledi muškaraca na tulumu’ ili ‘zuriti u telefon, čekajući željeni poziv ili poruku’.

 

 

New York Times će navesti kako je album ‘Cheap Queen’ mjesto na kojemu King Princess modernu romansu stavlja u glazbeni vremenski stroj, igrajući se naslijeđem prošlih desetljeća. U tim desetljećima možemo prepoznati Stevieja Wondera, Carole King, Beatlese i K.D. Lang s pogledom na Patsy Cline. Tjeskobu, usamljenost i noćne more vlastite izgubljenosti, nalazimo u rukopisu pjesama koje bi vam se mogle činiti miljama udaljenima od pojavnosti osobe ispunjene samopouzdanjem i umjetnicom koja će se zabavljati izvrtanjem rodnih stereotipa. No, to je ona stvar s početka ove priče.

Umjesto da se odlučimo za neustrašiv hod kroz izazove života, svakodnevno postajemo netko drugi. ‘Danas trebaš biti neustrašiv’, reći će King Princess u programu globalnog radija Beats 1, ističući kako ima ‘odličnu samokontrolu’. U svemu, osim u baratanju novcem. ‘Naša veza je strašna’, dodat će uz smijeh i dodati kako joj je potreban popriličan ‘oporavak nakon sedmodnevnog boravka u Las Vegasu’.

Onda? S maskama ili bez njih, vrijedi staviti slušalice i uživati u novoj Lorde. Malčice intimnijoj i naglašenije nježnijom. Usprkos karizmatičnoj neustrašivosti kojom odzvanja njezina pojavnost.

Goran Komerički