Arhive kategorije: Albumi

Ed Sheeran: Želja, strast, tjeskoba, poštovanje i – kolekcija suradnji

Album ‘No. 6 Collaboration Project’ prenosi poruke, dotiče stvarnost i nosi iskustvo. Propituje različite identitete, vlastite vrijednosti i osobne nesigurnosti. Donosi kombinaciju pop glazbe s različitim žanrovima – od hip hopa preko soula, R&B-jai elektroničkog popa, pa do rocka.

 

Artwork Album Ed Sheeran No. 6 Collaboration Project

 

Dovoljno je vidjeti smiješak koji se pojavio na licu Eda Sheerana kada je objašnjavao zašto je pjesmu ‘South of the Border’ snimio s Cardi B i Camilom Cabello, pa da shvatite koliko je želje, strasti i poštovanja skupljeno na jednome mjestu. Na tom dugo čekanom i pomno najavljivanom četvrtom studijskom albumu britanskog kantautora, ploči dueta i višežanrovskih suradnji, objavljenom pod nazivom ‘No. 6 Collaboration Project’.

Može vas pogled na skupljene prikaze internetskog agregata Metacritic zavarati pa će vam se učiniti da je album Eda Sheerana pomalo razočaravajući rezultat, no činjenica je upravo drugačija. Kolekcija suradnji koje je britanski kantautor napravio s ljudima koje cijeni, voli, poštuje i uživa u njihovoj popularnoj umjetnosti – ma kojega žanra ona bila – jednostavno je djelo u kojemu ćete se pronaći.

Na različite načine.

Bilo da mu se prepustite kao ljubitelj pjevnih hitova, tražite li okosnicu Sheeranova rukopisa, istražujete li širinu glazbenih žanrova, očekujete iznenađenja ili tražite misli kakve Ed godinama ispisuje načinom da ti njegovi stihovi budu bliski mnogim ljudima.

 

 

Uostalom, gdje piše da popularna umjetnost – a da bi u sustavu vrijednosti bila visoko stupnjevana – ima biti introspektivno konceptualna i društveno angažirana? I zašto bi trebala biti tradicionalno eksperimentalna ili jednostavno nepretenciozna? Može imati od svega toga pomalo i sa sobom možda donijeti znatiželju. Pa i sadržavati dozu iznenađenja. Okej, možda postoje određena očekivanja – kada je Ed u pitanju, to je sugestivna izvedba, bliska lirika i okretna jednostavnost popa s utjecajima različitih native ritmova – ali zašto se ograničavati? I da, zašto bi ovakva ploča bila unaprijed proračunati industrijski proizvod?

Dopustite, molim, mogućnost da pop zvijezda doista uživa u zajedničkom radu s toliko različitih glazbenika, njihovih značenja, pristupa stvaranju glazbe i životnim navikama.

 

 

Jer, naposljetku, i Eminem i Bruno Mars i Cardi B i Khalid i Skrillex i Chris Stapleton i Camila Cabello i Yebba i Stormzy – koliko god bili posebni i zvjezdani – ljudi su  osebujnih (ili manje osebujnih) navika, misli, potreba, uspješnih i manje uspješnih trenutaka, vlastitih tjeskoba, sreća, nesigurnosti i razdraganosti.

A sve to jako dobro se čuje na ovoj ploči.

Uostalom, poslušajte bilo koji intervju britanskog kantautora – bilo onaj sa Zaneom Loweom na radiju Beats 1 ili aktualni sa Charlamagne Tha Godom za iHeartRadio – ili se prisjetite kako je to izgledalo kada je strpljivo obilazio fanove prije premijere koncertnog filma u Lonodnu. Postoji li superzvijezda za koju se može reći kako odaje čovjeka koji stoji na zemlji ili simbolizira ljudskost, onda bi to bio Ed Sheeran. ‘Imam veliko poštovanje prema ljudima koji mogu napraviti ono što ja ne mogu’, reći će. I objasniti što za njega znači stvarati. ‘Imam tu potrebu stvarati pjesme koje će me učiniti sretnijim’, objašnjava, ‘želim svoje unutarnje demone riješiti pisanjem i pročistiti glavu, to je neka vrsta terapije.’

 

 

Dakle, što to ima na albumu ‘No. 6 Collaboration Project’? Mnoštvo zanimljivosti i puno različitih ljudi na okupu, raznovrsnih pop rješenja i podosta hip hopa, soula i R&B-ja. Pa i punokrvna rock stvar u vremenu u kojemu se rock čini zagubljenom vrstom u svijetu mainstreama. Suradnja sa Skrillexom donijet će, primjerice, ljubavnu priču slomljenoga srca, a akustična balada s Yebba-om tematizirati nesigurnost u ljubavnu odnosu.

Duet sa Stormzyjem izgovara onu poznatu ‘nigdje nije kao kod kuće’ (u Londonu, naime), a stihovi pjesme s Camilom Cabello pričat će nam priču o prelasku preko – društveno i naslijedno aktualne – južne granice Sjedinjenih Država. Za pjesme ‘Remember the Name’, Eminem, 50 Cent i Ed Sheeran razgovaraju o vlastitu položaju u svijetu glazbe i hip hopa, uspoređujući dane uspjeha s počecima i vlastitim skromnim porijeklom.

 

 

Ono što se, međutim, može iščitati iz cijeloga rukopisa jest, bez sumnje, ono ljudsko. Propitivanja različitih identiteta, vlastite vrijednosti i osobne nesigurnosti. Razgovor sa Charlamagneom Tha Godom, uostalom, potvrdit će koliko je pitanja u stihovima – poput onih u pjesmama ‘Put It All On Me feat. Ella Mai’ ili ‘I Don’t Want Your Money feat. H.E.R.’ – blisko mnogima od nas. Zašto je od svih na svijetu odabrala upravo mene? Vrijedim li uopće toliko? Zašto ostaje sa mnom kada sam stalno negdje drugdje?

Album ‘No. 6 Collaboration Project’ prenosi poruke, dotiče stvarnost i nosi iskustvo. Budite svjesni sami sebe. Usvojite kvalitetu vrijednosti malih stvari. Ne trčite za visokim društvima bez obzira što vam se čini kako je preko plota hrana bolja i život ljepši. Video pjesme ‘Beautiful People’ će objasniti kako se najčešće najudobnije osjećamo u vlastitoj koži. Slavni, primjerice, imaju brige i želje u vrtlogu kojih biste se možda teže snašli. Poput, reći će ‘Antisocial’ s Travisom Scottom, čežnje za malo mira i privatnosti, slobode kretanja bez okretanja i mirnog ispijanja čaja u omiljenom kafiću.

 

 

A tu priliku imamo. Možemo naručiti Earl Grey u centru ili uzeti coffee to go pa navući slušalice na uši i mirno prošetati gradom slušajući album ‘No. 6 Colaboration Project’, ploču na kojoj je Ed Sheeran ostvario vlastite suradnje snova. I kolekciju koja je, ljudima koji su je stvarali, donijela desetke sati uživanja. Vrijeme je, zato, da i mi malo uživamo. U pop glazbi. Sa svim njezinim porukama i opuštanjima koje sa sobom nosi.

Goran Komerički

 

 

Oglasi

Kamo će nas odvesti zvuk kreativaca iz indie sastava Two Door Cinema Club?

Radiofoničnost pristupa stvaranju pjesama grupe iz Sjeverne Irske, zaziva format free form radija za glazbene sladokusce i retro programe klubova poput zagrebačke Jabuke.

 

Album Artwork Two Door Cinema Club False Alarm

 

Trebate odgledati jedan videospot benda iz Sjeverne Irske, da biste shvatili koliko se dobro članovi trija Two Door Cinema Club zabavljaju. Artistički pristup pop glazbi naglašene estetike elektroničkoga indie zvuka na ploči ‘False Alarm’ donijet će i jasno skicirane puteve njihovih vlastitih inspiracija. Ritmičnost Talking Headsa, s jedne strane. I groove Childisha Gambina na njegovu albumu ‘Redbone’, s druge. Radi se o petome albumu u njihovoj karijeri i ploči na kojoj gostuju Makoomba i Open Mike Eagle.

 

 

Magazin Clash će napisati kako se radi o ploči koja mijenja pravila igre za indie-rock budućnosti, a The Line of the Best Fit će u prvi plan staviti odvažnost kojom članovi benda shvaćaju kreativnost na današnjoj glazbenoj sceni. No, bez obzira što se u svim prikazima počesto upotrebljava riječ rock, valja nam znati kako se ovdje, prije svega, radi o artističkom pristupu elektroničkom glazbenom izražavanju. Organskog je mjestimice manje, a tehnološkog više – u zvuku i video uprizorenju.

Uostalom, kadrovi s jasnim reminescencijama na različita desetljeća filmskog i serijalnog poimanja znanstvene fantastike u spotu ‘Satellite’ tome će svemu dati potvrdu. Jednako kao i zazivanje jednostavnog sinth zvuka osamdesetih u stvari poput ‘So Many People’. Ili onoga što bismo nazvali podsjetnikom na stvaralaštvo Davida Byrnea u temi ‘Nice to See You’. Dakle? Zabavno, prije svega.

 

 

Radiofoničnost zvuka koji zaziva format free form radija za glazbene sladokusce čini se prvim idealnim područjem koji bi mogao ugostiti poneke od 12 pjesama koje se nalaze na ploči ‘False Alarm’. Drugo područje moglo bi se pronaći u klupskim programima s repertoarom indie nostalgije prošlih desetljeća u kojima bi se, pored starih Depeche Mode, Sisters of Mercy ili Joy Division, lako mogla pronaći i pjesma poput ‘Dirty Air’ s ove ploče. Je li iz svega navedenog jasno u kojemu smjeru ide stvaralaštvo benda iz Sjeverne Irske? Osjećate li možda stifljivo dozivanje novije faze projekta LCD Soundsystem? Možda? Poslušajte pjesmu ‘Satellite’ hoš jednom.

Sudionici ovogodišnjeg Glastonburyja će reći kako su ‘naučili biti zahvalni što su autsajderi’ i dodati kako je produkcija Jacknifea Leeja – čovjeka koji je radio s najvećima poput grupe U2, The Killers, The Cars ili R.E.M. odnosno Robbieja Williamsa i Taylor Swift – bendu udahnula novu svježinu. Dakle? ‘Album ‘False Alarm’ je šarena, dobra ploča benda koji’, naglasit će AllMusic, ‘u istome trenutku odrasta i sjajno se zabavlja.’

 

 

Kada slušamo pjesme Willieja Nelsona osjećamo se intimno sjetni i iskreno sretni

Prigrlite album ‘Ride Me Back Home’ onom osjećajnošću kojim je izveden i onim taktom kojim je napisan. Osjetit ćete se bogatije i sveobuhvatnije sa samima sobom. I s dragim ljudima koji su možda oko vas.

 

Album Artwork Willie Nelson Ride Me Back Home

 

Uvjerljivost i snaga sugestije kojom Willie Nelson kormilari na svojemu 69. studijskom albumu u karijeri toliko je upečatljiva da ćete poželjeti ostati u zagrljaju njegovih izvedbi još puno puno nakon isteka pjesama s albumu ‘Ride Me Back Home’. Da ne znate, odmetniku country establishmenta nikada ne biste dali 86 godina, a još manje biste pomislili da iza koautorstva naslovne pjesme ovoga albuma stoji Sonny Throckmorton, spisatelj pjesama s opusom od njih tisuću koje su izvodili različiti pripadnici country scene.

 

 

Nekako se čini da je u ovome desetljeću Willie dosegao novu renesansu vlastite karijere i donio nam niz pjesama koje je sam potpisao, istovremeno se sasvim uključivši u nove trendove i tokove tehnološkog doba. Pa premda se to iz ovoga rakurssa čini jednostavnim za napisati, to bismo od umjetnika ovoga kalibra očekivali. Jer, country odmetnik kanda je uvijek imao sposobnost razumijevanja malih, uvjerljivost glumljenja velikih i osebujnost humora rijetkih. Njegova duboka emocija koju otkrivamo slušajući interpretacije najrazličitijih priča i najraznovrsnijih životnih događaja, impresija i slika, postala je osobitim mjestom suvremene glazbe. I to je samo dio razloga zbog čega se – u slučaju Willieja Nelsona – radi o jednome od onih stupova popularne kulture koji drže taj panteon s posebnom stabilnošću i iznimnim kontinuitetom.

 

 

S Williejem Nelsonom, putevi lutanja, prašine i svjetlosti stihova američkog tradicionalnog rukopisa bitno drugačije izgledaju. Izostavimo li ih, čine se siromašnijima. Poput romana kojemu nedostaju bitna poglavlja za objašnjavanje radnje. I zato ne morate biti obožavateljem country zvuka, ali ipak ćete – u to ne valja dvojiti – s dubokim poštovanjem skinuti šešir na sam spomen njegova repertoara i njegove dugovječnosti. One vrste dugoga trajanja u kojemu snimke čovjeka u devetom desetljeću zvuče izvedbeno ugodno i uvjerljivo kao i one s desetljećima manje staža. Pa možda čak i uvjerljivije. Jer, vidite, devet desetljeća sa sobom donose onu vrstu iskustva i patine kakve ne možete imati s par desetljeća manje puta u nogama. Glazbenog, koncertnog i – životnog, prije svega.

 

 

Na albumu ‘Ride Me Back Home’ potvrdit ćemo, ispisuje Pitchfork, kako je starost nova omiljena tema pjesama Willieja Nelsona i shvatiti kako humor tog djeda suvremene popularne glazbe duguje i sposobnosti da se smije i sam sebi. Jer će nam, bez imalo krzmanja, istanuti da – premda mnogi nisu očekivali toliki njegov vijek trajanja – onaj koji je najmanje očekivao ovolika desetljeća na sceni Willieja Nelsona je sam – Willie Nelson.

Exclaim će naglasiti da Willie danas djeluje jednako uvjerljivo kao i mnoge puno mlađe glazbene zvijezde, a Rolling Stone će podsjetiti na to kako je njegov glas jedan posebno snažan ‘američki instrument’ koji je iskorišten na albumu ‘Ride Me Back Home’. I to je ona tvrdnja koja će nas podsjetiti zašto se osjećamo tako intimno sjetni i sretni kada nam negdje u sobi sviraju pjesme Willieja Nelsona. Ta toplina je velika i ta dobrodušnost je takva da će obuzeti svaki dio vašega čuvstva ako joj se odlučite prepustiti.

 

 

Produkciju ploče potpisuje Buddy Cannon, na albumu sudjeluju njegovi sinovi Lukas Nelson i Micah Nelson, a ako želite pjesme za preporuku onda su to svakako ‘My Favorite Picture of You’ i ‘Stay Away from Lonely Places’. Prigrlite ih onom osjećajnošću kojom su izvedene i onim taktom kojim su napisane i osjetit ćete se bogatije i sveobuhvatnije sa samima sobom. I s dragim ljudima koji su možda oko vas. Fizički ili na daljinu. Pa im pošaljite misao i zagrljaj. Istim onim dobrodušjem koje će vas zaogrnuti s preslušavanjem ploče ‘Ride Me Back Home’. Na gramofonu ili streaming servisu, svejedno.

Goran Komerički

Mark Ronson: Ljubavni krah je sastavni dio života. I kreativni poticaj.

Ponekad jednostavno tako mora biti. Nisu ‘sve ljubavi tužne’, kako će reći kantautor s ovih prostora. No, neke su tužnije od drugih. Ili su možda osuđene da budu neostvarene.

 

Album Artwork Mark Ronson - Late Night Feelings

Album Marka Ronsona je ploča elektroničkoga popa koja otkriva tugu. No, nakon perioda tuge – koju će svatko sa sobom najiskrenije proživjeti – uvijek slijedi razdoblje traženja samoga sebe.

 

Što god vam tko rekao, Mark Ronson je umjetnik kojemu valja stisnuti ruku i čestitati na svemu kreativnome što je do sada napravio. A učinio je mnogo, od stvaranja posebnog zvučnog dodatka neizmjernom glasu Amy Winehouse preko zvučnog identiteta Coca-Cole do svesvjetskog nanovog otkrivanja funka s Brunom Marsom i koautorstva instantnog klasika ‘Shallow’ za kojega je, uostalom, dobio i Oscara. U svemu tome uvijek je važna bila ideja i bitan je bio pristup. Konceptualan, prije svega. I usredotočen, jednako tako.

 

 

Za ovu priliku, britanski producent s kalifornijskom adresom – ‘jer Los Angeles je epicentar pop kulture’, reći će – odlučio se za break-up ploču elektroničkoga pop zvuka. Pa, kako je to moguće napraviti da bude kreativno, super prihvatljivo i zanimljivo? Poput onoga što su radili Communards, otpovrnut će i spomenuti njihov ‘Don’t Leave Me This Way’. I potpuno je u pravu. No, je li u tome uspio? Već sami uspjeh suradnje s Miley Cyrus u pjesmi ‘Nothing Breaks My Heart’ donosi nam potvrdan odgovor. Pa čak i da je ostatak materijala manje uvjerljiv. A on to nije. Upravo suprotno.

 

 

Kolekcija od trinaest pjesma na ploči ‘Late Night Feelings’ donosi, napisat će The Independent, ’emocionalnu koheziju’ primjenjivu kao, podvući će Variety, ‘soundtrack kasnonoćnog doba nakon večernjeg izlaska’. Pjesme izvode ženski glasovi među kojima se nalaze Lykke Li, Angel Olsen, King Princess, Alicia Keys i Yebba. Rolling Stone će napisati kako su se snažne individualnosti glazbenica utopile u produkciji pjesama, ali to je trenutak koji možda nećete zamijetiti. Ipak je to album Marka Ronsona. I to onaj na kojemu je, istaknut će Exclaim, ‘tuga više od apstrakcije: ona je višestruka, višeslojna i melodična melankolija’.

 

 

Ponekad jednostavno tako mora biti. Nisu ‘sve ljubavi tužne’, kako će reći kantautor s ovih prostora. No, neke su tužnije od drugih. Ili su možda osuđene da budu neostvarene. Ili zanemarene. Ili odbačene. Pa i ignorirane. Kako bilo, rezultat je isti. Nakon perioda tuge, koju će svatko sa sobom najiskrenije proživjeti, uvijek slijedi razdoblje traženja samoga sebe. I zaborava koji život znači. Emociju, naime. A potom i  nalaženja sa samim sobom.

Na tome putu možda je najbolje ponijeti album ‘Late Night Feelings’. Kao u onom virtualnom odabiru ‘tri ploče koje ćete ponijeti na pusti otok’. Neka jedna od njih bude ona Marka Ronsona. Da se nađe po putu. Na stazi zaborava i novoga osnaženja.

Goran Komerički

 

 

Lil Nas X opet zbunjuje. Ovaj put na izdanju ‘7 EP’.

Je li to momak koji je, jašući na mustangu, premostio dva stoljeća američke povijesti i uletio u tipično predgrađe aktualnog doba?

 

Lil Nas X 01 Twitter 2019 June 01

Na svojemu EP-ju ‘7’ Lil Nas X je donio kombinaciju futurizma, društvene umreženosti, gaming realiteta, country zvukova, rock naslijeđa i hip hop poigravanja. Foto: Twitter profil Lil Nas X

 

Bit će izrazito zanimljivo vidjeti u kojemu smjeru će se razvijati karijera čovjeka koji je zbunio kompletnu kulturnu javnost Sjedinjenih Država svojim pristupom vlastitoj pojavnosti, načinom na koji je kombinirao identitet urbanog i ruralnog i smjerom u koji je odveo odnos hip hopa i country glazbe. Tom slijedu zbunjujućeg, Lil Nas X je pridodao EP ‘7’ koji donosi nova iznenađenja i rješenja kakva se čine udaljenijima od očekivanih nakana glazbenika iz Atlante.

 

 

Jer, kombinacija countryja i hip hopa tek je djelić pojavnosti Lil Nas X-a za kojega će Pitchfork svisoka ustvrditi da je ‘nejasno, voli li ovaj momak uopće glazbu’. Zašto? Jer je kombinacija futurizma, društvene umreženosti, gaming realiteta, country zvukova, rock naslijeđa i hip hop poigravanja dohvatio čak i elemente jazza i indie glazbe. Ne vjerujete? Odvojite trenutak vremena i promotrite vizuale službenih Nasovih snimaka na YouTubeu i ostat ćete u čudu. Je li to momak koji je, jašući na mustangu, premostio dva stoljeća američke povijesti i uletio u tipično predgrađe aktualnog doba?

 

 

Reakcije na dostavljeno su toliko različite da će Rolling Stone razočarano ispisati kako je kombinacija hip hopa i rocka nešto već viđeno dok je Los Angeles Times ploču proglasio zabavnom i ispunjenom catchy trenucima. Zanimljivo je kako je Lil Nas X u pjesmu ‘Panini’ uključio citat Nirvanine ‘In Bloom’. Jednu od pjesama supotpisao je Ryan Tedder, a na EP-ju sudjeluju članovi grupe Blink-182 i Cardi B. Sve zajedno vam se čini teško spojivim? Poslušajte. Možda vas dočeka ugodno iznenađenje.

 

 

Hatchie: Sanjiv album o vlastitu životnom putu

Posebni su oni trenuci ‘kada, nakon ljubavna prekida, pronađete vlastiti put i zaljubite se u sama sebe’, reći će australska kantautorica.

 

Album ‘Keepsake’ je dokument koji je sposoban katapultirati nas u vlastitu prošlost’, ispisuje The Line of Best Fit, ‘on je savršen poticaj za filmove koje slažemo u našim mislima.’ Iza ovakve vrste albuma sanjivog popa koji će vas odvući tko-zna-gdje stoji australska kantautorica pravoga imena Harriette Pilbeam, a njezin zvuk je onaj kakav ćete tražiti u pjesmama izvođača kao što su Cocteau Twins, The Sundays, Mazzy Star, Natalie Imbruglia i The Cranberries. Sama Hatchie će među svoje utjecaje uvrstiti Kate Bush, Siouxsie Sioux, Kylie Minogue, Wolf Alice i Carly Rae Jepsen.

 

 

Album ‘Keepsake’ će njegova autorica opisati skupom pjesama koje se, uglavnom, bave prijateljstvom i samostalnošću. U razgovoru za The AU Review će istaknuti kako intenzivna ženska prijateljstva – opisana, primjerice, u pjesmi ‘Obsessed’ –  imaju posebnu ljepotu i posebnu kvalitetu. Jednako kao što su posebni oni trenuci ‘kada, nakon ljubavna prekida, pronađete vlastiti put i zaljubite se u sama sebe’. Debi album Hatchie je štivo kojemu biste se mogli često vraćati u trenucima potrage za vlastitim idejama i novim putevima u svim horoskopskim rubrikama.

 

 

 

Cassius: Jutarnji ples, putovanja i sanjivi tulumi

Philippe Zdar nas je napustio dva dana prije izlaska albuma ‘Dreems’, ploče koja donosi hipnotičku čaroliju house glazbe.

 

Artwork Album Cassius Dreems

 

Novo djelo francuskog kreativnog dua elektroničkoga zvuka objavljeno je svega dva dana nakon što nas je nesretnim slučajem napustio Philippe Zdar, čovjek koji je bio jednim od iznimno utjecajnih sudionika glazbene scene. Njegov utjecaj osjetio se u elektroničkim i hip hop žanrovima, a o strasti s kojom je pristupao vlastitom radu ovih dana su govorila poznata imena sa scene poput Marka Ronsona ili Alexa Kapranosa iz grupe Franz Ferdinand.

 

 

Ploča ‘Dreems’ donosi onu razvedenu vrstu klupskog house zvuka koji će vas hipnotičkom čarolijom navesti da mu se prepustite od početka do kraja, neovisno o pjesmi i gostu koji na njemu sudjeluje. Ona će vas tjerati na jutarnji ples u vlastitoj osami, činit će ugodna suputnika u prevaljivanju daljina autocesta i obogatiti klupska druženja. Uostalom, francuska house scena ima tu posebnost dodatne lepršave zagubljenosti u prostoru zvuka. Na ploči dua Cassius pronalazimo pjesme u kojima sudjeluju pjevač grupe Portugal. The Man John Gourley, Mike D iz grupe Beastie Boys i britanska pjevačica Vula Malinga koja je surađivala s Basement Jaxx.

Zanimljivo je kako se jedna od stvari s ploče ‘Dreems’ zove ‘Vedra’. Instrumental ‘Vedra’ je magazin TIME uvrstio na svoj tjedni odabir pet pjesama koje valja otkriti. Cassius su 1988. godine oformili Philippe Zdar i Boom Bass i ovo je njihova osma ploča u karijeri. Philippe Zdar je sudjelovao u produkciji novoga albuma grupe Hot Chip koji je objavljen istoga dana kada i ova ploča.

 

 

 

 

The Raconteurs. Ima li danas mjesta za uspjeh rock albuma?

Znate li za onu kako se ‘loši dečki najbolje zabavljaju’? Tu nehajnu poruku dobit ćete u posveti koja je na uvodnoj stranici darovane knjige napisana ženskom rukom.

 

Artwork Album The Raconteurs - Help Us Stranger

 

Ima li mjesta za uspjeh ovakvog punokrvnog rock albuma u svijetu pop kulture s kraja desetih? To je prvo pitanje koje se nameće za preslušavanja prve kolekcije novih snimaka supergrupe The Raconteurs nakon cijeloga jednog desetljeća.

 

 

‘Shvaćamo kako ovo vrijeme nije naklonjeno rock’n’rollu’, reći će Brendan Benson u razgovoru za Billboard i dodati kako mu se čini da je hip hop trenutno puno uzbudljiviji žanr, ‘ali to je bio razlog više za napraviti rock’n’roll ploču – to je jednostavno moralo biti snimljeno.’ Jack White će istaknuti da je ovo album koji nedostaje: ‘Što je ono što ne vidim na policama prodavaonica ploča? Ono što želim kupiti? Ono što želim slušati? To je ploča kakvu smo napravili – stvar kakvu ne možemo drugdje čuti.’

 

 

‘Help Us Stranger’ je album koji autorski potpisuju Brendan i Jack, a iza produkcije stoji cijeli bend. I to je vrijednost koju će Jack White rado istaknuti. Jer živimo u doba u kojemu pop albumi imaju ’17 autora i devet producenata’. I tako zaokružena priča donijela nam je, napisat će Mojo, ‘iskrenu ploču za uživanje’. Pristup albumu je ‘nekadašnji’ i ‘energičan’, ali s daškom modernosti i s puno stava koji se – posebice u doba pokreta #metoo – nekome može učiniti agresivnim. Pa ipak, od frajera s gitarom u ruci očekivala bi se odlučnost: ‘tko će te voljeti ako neću ja’ govori stih iz break-up pjesme ‘Now That You’re Gone’. Uostalom, znate onu kako se ‘loši dečki najbolje zabavljaju’. Tu nehajnu poruku dobit ćete u posveti koja je na uvodnoj stranici darovane knjige napisana ženskom rukom.

 

 

Za album ‘Help Us Stranger’, dakle, prostora ima. I to poprilično. No, kako će na njega reagirati segemntirani radijski svijet, ostaje nam vidjeti. Okej, za obradu Donovanove ‘Hey Gyp (Dig the Slowness)’ vjerojatno će biti manje prostora, ali naslovna stvar sasvim lijepo prijanja zvuku modernog rock radija. Ili, recimo, radijskog formata Adult Alternative.

Goran Komerički

 

 

Hot Chip: Ovakvom svijetu treba malo optimizma

Poklonici izričaja kakvog nam Hot Chip na scenu dovode gotovo dvadesetljeća, prigrlit će ovaj album neskrivenom radošću.

 

Artwork Album Hot Chip - A Bath Full of Ecstasy

 

Kada na streaming servisu ugledate ‘A Bath Full of Ecstasy’, možda se možete u trenu upitati što, do vraga, može donijeti glazbeni album takvoga naslova? Razuzdanost i eskapizam? ‘Mislim da je vrijedno truda’, reći će Joe Goddard, ‘ovome i ovakvom svijetu dodati malo optimizma.’

 

 

Novinar dnevnika Guardian će napisati kako se radi o najkomercijalnijoj ploči u karijeri synth-pop benda čiji se pristup alternativnom plesnom izričaju može okarakterizirati i sintagmama art-popa i intelektualističkog popa. Poklonici izričaja kakvog nam Hot Chip na scenu dovode gotovo dvadesetljeća, prigrlit će ovaj album neskrivenom radošću i istraživati ga znatiželjom koja se može usporediti samo s hirovitom začudnošću članova benda. ‘Hot Chip ostaju nemilosrdno dosljedni i neumoljivo pouzdani’, ispisat će Mojo. ‘Ovo je album sa srcem i dušom’, istaknut će The Independent. ‘Rezultat svega je projekt koji donosi njihov najbogatiji zvuk do sada’, zaključuje magazin Clash.

 

 

“Umjesto da samo konstatiramo kako se BREXIT dogodio i da je Trump na vlasti’, ističu članovi grupe, ‘radije ćemo pisati pjesme poput ‘Positive’ koje tragaju za pozitivnim i sugeriraju ljudima da podrže sve one oko sebe koji pate od problema s mentalnim zdravljem ili se suočavaju sa ozbiljnim problemima jer su siromašni ili su beskućnici.’ O tome se radi, dakle. O empatiji i životu u sadašnjosti. Osluhnite, zato, pjesme poput ‘Melody of Love’, ‘Echo’ i ‘Hungry Child’ i dozovite ono najbolje u sebi. S albumom ‘A Bath Full of Ecstasy’ grupe Hot Chip to je neusporedivo jednostavnije.

Goran Komerički

 

 

AURORA ima fascinantan album. Poticajan i hirovit.

‘Svijet kojemu pripadamo donosi nam pomiješane osjećaje’, objasnit će norveška kantautorica eteričnoga popa, ‘no, mi smo ti koji još uvijek biramo ono što želimo vidjeti.’

 

Artwork Album AURORA - A Different Kind Of Human (Step 2)

 

AURORU možete pomno studirati. I postepeno otkrivati kakve sve poruke, misli, emocije, bravure, utjecaje, aranžmane i čarolije sa sobom donosi. Toliko je bogat taj njezin ‘A Different Kind of Human (Step 2)’. I toliko je čudesan i poticajan da je to, zapravo, zahtjevno za opisati. Najjednostavnije je navući slušalice na uši i prepustiti se metamorfozama i ambicijama sakrivenima unutar seta od 40 minuta.

Eterični pop i plemenski rituali

One će vas voditi domenama prirodnog i urbanog, duhovnog i tjelesnog, sanjarskog i mitološkog, osviještenog i angažiranog na način koji zaziva znatiželju i donosi katarzu. Njezin izričaj možete nazvati eteričnim popom s naslagama plemenskih rituala. Tome valja pridonijeti epitet elegancije i invencije. Tada ćemo dobiti prvu naznaku njezina ‘duologa’, kako će izričaj opisati magazin The Line of Best Fit.

 

 

‘Ovaj album je puno jasniji i s više vatre’, reći će AURORA govoreći o ploči koja je dio njezina autorskog progresa i predstavlja drugi konceptualni dio dvodjelnog albuma. Prvi dio priče upoznali smo s EP-jem ‘Infections of a Different Kind (Step 1)’ iz rujna prošle godine, pločom koja je nastajala u velikom francuskome zamku. ‘Bilo je to čarobno iskustvo’, reći će i dodati: ‘Tada se nisam osjećala kao čovjek. Osjećala sam se kao da nisam na planetu zemlji.’ Ovu ploču – ispunjenu plemenskim udaraljkama i raznovrsnim glasovnim tehnikama – snimala je ‘u malenoj sobi purpurnog poda’.  ‘Nikada ne bih dva albuma snimala na istome mjestu’, govori, ‘osjećala bih se kao da varam.’

Trebali bismo biti slobodni

I u tome stavu pronalazimo svu kompleksnost koju AURORA čuva u sebi. Poput svijeta koji nas okružuje.  Govoreći o ironiji koju donosi pjesma ‘Animal’, putem Instagrama je istaknula kako je sirova ‘jer smo mi sirovi’. I senzualna je, ‘jer je priroda senzualna’: ‘Pogrešna je i čudna, jer je svijet pogrešan i čudan. Govori o slobodi, jer bismo trebali biti slobodni.’ I to je ono iskonsko – ta strast za samosvojnošću, žeđ za ispunjavanjem vlastitoga – koje nas često pokušava voditi, ali se ustežemo. Postajemo usukani i s manjkom strasti za sve čemu pripadamo.

Čini vam se isuviše zahtjevnim? Pomislite samo koliko puta se nađete u čudu u različitim životnim trenucima koji vam se pojavljuju po putu. ‘Svijet kojemu pripadamo donosi nam pomiješane osjećaje’, objasnit će norveška kantautorica, ‘no, mi smo ti koji još uvijek biramo ono što želimo vidjeti. Svi smo mi dio ovog čudnog svijeta na kojemu imamo toliko lijepih stvari za učiniti. I fokusirati se na pozitivno u tim promjenama.’

 

 

AURORA je glazbu počela pisati sa šest godina, a stihove s njih devet. Njezin glazbeni izričaj, reći će, nastajao je pod utjecajem izvođača kao što su Enya, Bob Dylan, Underworld i Leonard Cohen. A to je iznimno eklektična kombinacija koja će nam pojasniti dodire skandinavske mitologije, estetiku new agea, elemente Jungove psihoanalize, naznake rituala i, AllMusic će pronaći, kazališnu atmosferu na jednome mjestu. Zajedno s različitim tehnikama pjevanja i muškim zborom donosi ono što – ispisat će Independent – ne biste očekivali od pop albuma.

Pokušajte realizirati vlastitu snagu

Tematski, album je iznimno širok. Norveška glazbenica će potvrditi kako se mnoge teme protežu na više pjesama, ali se njih nekoliko nalazi i u jednoj stvari. ‘Sve one su jednako individalne kao što su i dio cijele priče’, ističe. A ta priča govori o snazi svakoga od nas: ‘Pokušajte je realizirati. Kada shvatite koliko ste snažni, shvatit ćete i koje su bitke u kojima je potrebna i vaša pomoć.’ No, dodat će, ‘pomozite najprije sebi, a tek onda svijetu’.

 

 

‘Prilično sam emotivna osoba s mnogo raspoloženja’, govori AURORA, ‘Nikad ne znam kako ću se osjećati toga dana i zato je album  takav: previše je ljut, prilično je sretan, pun nade, tužan i razigran.’ A to se čini važnim. Da ne sakrivamo emocije iz straha da nas ne stigmatiziraju.

Plakanje može biti sretno iskustvo

Pjesma ‘The River’ govori da javno pokazivanje emocija  pokazuje da smo ljudi i kako se nakon toga možemo osjećati puno bolje. ‘Plakanje može biti sretno iskustvo’, reći će. I potom u stvari ‘Daydreamer’ tematizirati dostojanstvo modernog čovjeka, njegova nastojanja da bude svoj i onakav kakav jest. A to mu, znamo, najčešće ne polazi za rukom. Tišina je bogatstvo, ljubav rijetka, brzina velika, a racionalnost je svuda oko nas. Sanjari, mjesečari i tumači snova su željena mjesta. Sve ovisi o nama samima, a snovi su ovdje zato da nas nečemu pouče.

 

 

Album ‘A Different Kind of Human (Step 2)’ je ploča na kojoj se AURORA više okušavala u ulozi producenta i bavi se različitim političkim pitanjima – od ravnopravnosti među ljudima, preko razvoja političkih procesa i zaštite prirode, do svjesnosti koju pojedine odluke poput Brexita mogu odvesti. ‘Umorila sam se od ljudi koji kažu da ne razumijemo stvari u potpunosti i da stvari nisu tako jednostavne’, reći će u razgovoru za britanski NME i dodati: ‘Znamo da je u svakom našem srcu i rukama moć i da, ako ih spojimo zajedno, to može biti izrazito snažno.’

Ljutnja koja vas inspirira

Pjesma ‘The Seed’ tematizira ljudsku pohlepu koja se često skriva iza maske razvoja. ‘Jednom kada posljednje drvo bude posječeno, zadnja riba ulovljena i zadnja rijeka otrovana’, podvući će, ‘tek tada ćemo shvatiti da se ne može jesti novac.’

 

 

Ima li odviše ljutnje na albumu ‘A Different Kind of Human (Step 2)’? Taman toliko, koliko i ljepote umjetničkog. ‘To nije slijepi bijes koji te tjera da radiš pogrešne stvari. Ne radi se o ljutnji koja je, u isto vrijeme, usmjerena na sve i na ništa. Vrlo je jasna i usmjerena prema stvarima koje želite promijeniti’, opisuje AURORA, ‘to je ona ljutnja koja vas budi ujutro, vrsta ljutnje koja vas inspirira da učinite nešto sa snagom koju imate u sebi.’

Djevojka koju uspoređuju s Florence & the Machine, Lorde, Kate Bush, Lanom Del Rey i Bjork, sve teme svojih pjesama – one koje bude ljutnju na svemir i one koje iskazuju ljepotu života – obrađuje na emotivan način: ‘I moja emocionalna pitanja govore se tiho. U malim blagim pauzama unutar ovog albuma buke i grmljavine.’

Baš onako kako i mi vlastite tajne, vlastite misli, želje i ispovijedi govorimo u današnjem svijetu. Na uho malenom broju izrazito prisnih ljudi koji imaju tu strpljivost i tu bliskost da će ih odslušati, razumjeti i prokomentirati. Pa i pomoći vam u vremenima kada vam je to najpotrebnije.

Goran Komerički