Arhive kategorije: Albumi

Zanima vas zašto je tako uspješan Lewis Capaldi?

Tko još nije čuo pjesmu ‘Someone You Loved’? I osjetio taj dodir iskrenog u rukopisu škotskoga kantautora. Ono što, međutim, fascinira jest njegova lakoća humornog u javnim istupima.

 

Artwork Album Lewis Capaldi 'Divinely Uninspired to a Hellish Extent'

 

Lewis Capaldi ima biti neki valjani kozer. Jer, nazvati svoj album prvijenac ‘Divinely Uninspired to a Hellish Extent’ zaista je hrabro. S koje god strane želite. Umjetničke ili komercijalne, svejedno. Pa ipak, prvi podaci pristigli s britanskoga tržišta govore kako bi, izvještava Official Charts, ovo mogla biti najbrže prodavana ploča u ovoj godini do sada. Kako je to moguće?

Moguće je zato što su sve predradnje učinjne tako da je Lewis Capaldi postao ime o kojemu se jako puno govori. I to stoga što je njegov skladateljski rad – Lewis je, dakle, kantautor – prepoznat zahvaljujući senzibilitetu i sentimentu. Ovaj prvi pojam tiče se vremena u kojemu će jednostavna pjesma s emocijom doći do raznih razina publike, a ovo drugo dotaknuto je pjesmom ‘Someone You Loved’. A, kad je već ona u pitanju, valja se dotaknuti i osebujnog humora gospodina iz Škotske.

 

 

Jer, naime, u trenutku kada je njegov superuspješni singl zasjeo na vrh britanske liste singlova u programu BBC-jeva Radija 1 ushićeno je komentirao kako je sada i službeno ‘one hit wonder’. Taj termin vam može donijeti sreću ako ste poklonik strategije ‘take the money and run’ i fenomena slučajnosti koji će jednom vašem radu – kakav god on bio – omogućiti iznimno velik uspjeh kakvoga nikada nećete biti u stanju ponoviti. U tom smislu, dakle, možete ga smarati i pežorativnim. Pa onda, u Caapaldijevu slučaju, i samoizrugujućim. No, samoironija je domena velikih ljudi i zanimljivih karaktera.

Što, osim naznake toga i takvoga karaktera, posjeduje škotski kantautor? Njegov privlačan i jedinstven vokal ono je što vas može osvojiti na prvu. A nakon toga popularno pjesništvo. Liričnost, dakle, imanentna izričaju koji se čini potrebnim poput ljubavna romana tjedniku Gloria. Bez ljubavne balade se može, ali s njome postižete izniman uspjeh. I u tome grmu leži zec. A fokus na onome sentimentu iz prvog dijela naše priče.

 

 

Vratimo se onda, dakle, nazivu albuma i toj samoironiji. ‘Nisam mislio da ću albumu dati ovako glupo ime, ali što je tu je’, podvukao je Lewis Capaldi, a MTV istaknuo kako bi upravo on trebao dobiti nagradu za njabolji albumski naslov ove godine. Slažete li se?  No, u tome i jest stvar. Valja biti iskren i bez stida. I još! Odavati zadovoljstvo, smiraj i sreću. U tom smislu će The Line in the Best Fit glavnog junaka ove priče nazvati ‘happy-go-lucky personalityjem’ koji će uspjeti svojom otvorenošću i jednostavnošću uspjeti u društvu čija fiksacija se kreće putevima Instagrama, Facebooka, Twittera ili Snapchata. I gdje se video na Instagramu, osobni story ili meme razdjeljen putem različitih platformi može učiniti jedinim garantom instant uspjeha. Ne vjerujete? Pitajte Lil Nas X-a.

Materijal Lewisa Capaldija je osvojio različite, uglavnom pozitivne, pozitivne kritike zainteresirane javnosti. Hayley Rilross iz The Line of the Best Fit navela je kako Capaldi ima ‘cijelu jednu generaciju na dlanu’, a Rosin O’Connor iz The Independenta smatra kako je kantautor poput ‘šljunčane elektrane koja uspijeva izazvati prirodnu karizmu kod 22-godišnjaka čak i na najglasnijim baladama’. ‘To je ovdje ključno’, ističe Independent, naglašavajući važnost autorskog talenta s kojim ćemo se susretati u svim pjesmama četrdesetominutnog debija.

 

 

‘Svatko će vam uvijek reći kako mu je zapanjujuće bilo iskustvo snimati prvi album i da će se uvijek osvrnuti na taj proces ‘s lijepim uspomenama’, izjavio je Capaldi i podvukao: ‘Kada ja pogledam unatrag i sjetim se tog razdoblja, mogu samo reći da mi je bilo iznimno stresno i iznimno dosadno.’ Pa, možete li ovakvim rečenicama što drugo doli zapljeskati? I onda se odvažiti na pomnije slušanje pjesama poput ‘Hold Me While You Wait’, ‘One’ ili ‘Hollywood’. Pa onda saznati kako je kantautor uživao u postupku građenja pjesama, ali ne i u ponovnom snimanju gitarskih dijelova i dugom procesu miksanja ploče. A to su stvari koje će vam rijetko koji sudionik glazbene scene javno reći. Pa čak i ako je najsušta istina.

Lewis Capaldi već je ranije predstavio svoja dva EP izdanja na kojima je surađivao s različitim glazbenicima poput Jessie Reyez ili Davida Sneddona. U to vrijeme bio je i na turneji kao podrška Rag’n’Bone Manu. Prije negoli se profesionalno počeo baviti glazbom, napustio je fakultet i objavio singl ‘Bruises’. Stvar se opisuje ‘jednom od najupečatljivijih pjesama 2017. godine’. Nakon toga je stigao singl ‘Fade’ s EP-ja ‘Bloom’ koji je mladome kantautoru osigurao brz uspon na glazbenoj sceni. Pjesme se nalaze na prvijencu toga čudnog imena kojega možete interpretirati na različite načine.

 

 

Ali, je li to važno? Sve dok je toliko zabavan i ležeran u javnim istupima, Lewis Capaldi će izazivati pozornost. ‘Počnite ga pratiti na Twitter’, preporučit če nam Brooke Reese u programu radija Beats 1, ‘on će tweetati sve što mu padne na pamet.’ A sa soft pristupom pop glazbi i stihovima koji imaju taj dodir dirljivosti i iskrenosti, garnirat će uspjeh i traženost kod publike različitih generacija. Pa i radijskih poslovnih modela. Bez obzira mislili li, poput kritičara magazina Clash, kako se radi o ‘dosadnom albumu’ ili ‘ploči s manjkom osobnosti’, kako navodi NME. Taj glas uz taj piano zaokupit će vas.

Jer, u ovom slučaju važno je ono nešto što će vam dane učiniti ležernijima i mjestimice sjetnijima. A iskrenost i kozerstvo samo su dodatak koji cijeloj priči daje čaroliju opće privlačnosti. Onoj ‘koja najmanje smeta’.

Monika Lelas Halambek
Goran Komerički

 

Oglasi

DJ Khaled je brend. I frajer koji će svaki tulum napraviti zabavnijim.

Album ‘Father of Asahd’ još je jedna kolekcija s prestižnim gostima. I ploča na kojoj ćemo pronaći pamtljive trenutke u čijim se glavnim ulogama nalaze Nipsey Hussle, John Legend, SZA, Cardi B i Nas.

 

Artwork Album DJ Khaled Father of Asahd

 

DJ Khaled uvijek zvuči poput motivatora, vječnog nositelja optimizma i frajera koji će svaki tulum učiniti zabavnijim. Okej, razmetanje je dio cijele priče. Ali ono može biti šarmantno i – posebno kada ga shvatite dijelom pojavnog identiteta – podrazumijevajuće. Jer, zamislite kako bi to bilo slušati Khaledove pjesme bez zvučne identifikacije ‘another one’ ili ‘di-džej-kha-led’ odnosno ‘it’s-we-the-best-music’. Nekako siromašnije, zar ne?

 

 

Isto bi se zbilo kada bismo njegovu radu pristupili tradicionalnim vrednovanjem autorskog kanona. Jer, identitet DJ Khaleda pripada vremenu producenata-izvođača i hijerarhiji u kojoj glavnu ulogu igra MC dok je izvođač za mikrofonom, zapravo, suradnik na projektu. U tom smislu, DJ Khaled je poput Calvina Harrisa i Davida Guette. On je čovjek koji stoji iza kreativne ideje dok se pred mikrofonom izmjenjuju vokalisti plesnog, pop, R&B, soul ili hip hop žanra. Kod Davida Guette to će biti Sia, u slučaju Calvina Harrisa pjevat će nam Dua Lipa, a kod DJ Khaleda rap dionice izvest će Cardi B.

I to je važno za znati kada pristupate slušanju ili vrednovanju albuma ‘Father of Asahd’, jedanaestoj ploči u karijeri čovjeka bez kojega je teško zamisliti glazbeno ljeto. I osobe koja, napisat će Billboard, ‘na telefonskom speed-dialu ima gotovo sve izvođače’. Od Rihanne i Justina Biebera preko Chrisa Browna i Travisa Scotta do JAY Z-ja i Beyonce. A to i čini važan dio njegova brenda. Jer, DJ Khaled je brend. Onaj koji garantira kvalitetu i nosi prepoznatljivost. Pa i osigurava medijsku pozornost. Zahvaljujući tome što je okretan, prezentan, zabavan i u pravo vrijeme na pravom mjestu. A kada u timu ima producenta kao što je Tay Keith – momak potpisuje produkcije ‘Sicko Mode’ Travisa Scotta i Drakeove ‘Nonstop’ – tada ćete dobiti horor atmosferu Johna Carpentera u hip hop pjesmi.

 

 

Petnaest pjesama s kolekcije ‘Father of Asahd’ – naziv albuma oličenje je ponosa i očinske ljubavi, jer Asahd je ime Khaledova sina –  kreće se u rasponu od latino naslijeđa i dancehalla preko trapa, soula i r&b-ja do klasičnog hip hopa i hip hopa s elementima gospela. Na njemu, pobrojat će Complex, nalazimo trideset i četvero gostiju pred mikrofonom, jednako kao i nekolicinu semplova koje ćemo prepoznati. Poput klasika ‘Ms. Jackson’ iz repertoara dua OutKast, pjesme koja je korištena kao osnova teme ‘Just Us’ u kojoj glavna uloga pripada SZA. Upravo ta stvar i jest jedna od onih koje su se, po objavi, ekspresno infiltrirale u programe radijskih stanica. Sličnu priču imali smo na ploči ‘Grateful’ kada su Rihanna i Bryson Tiller izvodili ‘Wild Thoughts’ koja je bila inspirirana Santanom odnosno singlom ‘Maria Maria’.

 

 

Na novi album DJ Khaleda čekali smo dulje no inače – razmak je dvije godine – ali smo dobili sličan rezultat, nešto poput playliste potencijalnih hitova sa streaming servisa ili kompilacijskog albuma pjesama superpoznatih zvijezda. Magazin NME će navesti kako se radi o ‘najzaokruženijem njegovu albumu do sada’, a Variety istaknuti da su stari suradnici producenta iz New Orleansa – Khaled Mohamed je rođen u glavnom gradu Louisiane – manje inspirativni od onih koji se u njegovom panteonu nalaze po prvi puta. Među one prve pripadaju, recimo, Justin Bieber, JAY Z, Beyonce, Chance the Rapper ili Meek Mill dok su među debitantima Cardi B, SZA, Nipsey Hussle i John Legend. I upravo se tema ‘Higher’, koju je Nipsey Hussle snimio neposredno prije pogibije, smatra jednim od vrhova albuma. Već i zbog izrazito ispovijedne dionice kalifornijskoga repera i atmosferične uloge Johna Legenda u cijeloj priči.

 

 

Nipsey Hussle je u pjesmi ‘Higher’, ističe Variety, ‘napisao ljubavno pismo upućeno usponima i padovima, herojima i zlikovcima Los Angelesa’. Nas je, dodaje Billboard, putem teme ‘Won’t Take My Soul’ pokazao kako još posjeduje snagu za angažirane stihove. Istovremeno, dodat će magazin, povezivanje Travisa Scotta i Posta Malonea – tih perjanica mainstream uspjeha na listama popularnosti – može se činiti kao jasna nakana ljetnog osvajanja radijskih stanica i streaming servisa. Kada bismo industrijski postavljali stvari, to bi se moglo činiti sličnim prošlogodišnjim putevima kada su lansirane pjesme s Justinom Bieberom odnosno s Beyonce i JAY Z-jem.

 

 

No, to i jest važna stvar za kanon uspješnosti medijske osobnosti i statusa influencera koji DJ Khaled svakako posjeduje. Jer, NBA događaj bez DJ Khaleda ipak je siromašniji za onu vrstu optimizma i motivacije koja će viriti iz svakog njegova istupa. Bez obzira radi li se o pojavljivanju na društvenim mrežama, u radijskim podcastima ili televizijskim  programima. Da, DJ Khaled je definitivno frajer koji će svaki tulum učiniti zabavnijim. Željeli biste da je tako i na partyju koji ćete uskoro organizirati? Iskoristite potencijal albuma ‘Father of Asahd’. I zabavite se. Bez suvišna razmišljanja o vrijednosti umjetničkog.

Goran Komerički

 

 

Bjork: ‘Na polazištu novoga životnog puta morate sanjati!’

Zaljubite se u umjetnost ploče ‘Utopia’.  Jer vaš mali svijet zaslužuje velike utopije. I mala umjetnička zadovoljstva nadahnuta optimizmom.

 

Album Artwork Bjork Utopia

Bjork je lansirala videospot pjesme ‘Tabula Rasa’ i podsjetila nas na ljepotu njezine umjetnosti. Njezini albumi redovno postaju projekti dugoga trajanja.

 

‘Na početku svakog životnog razdoblja, morate sanjati’, podvući će Bjork u razgovoru za The New York Times i dodati: ‘Trebate poželjeti! U početku bi željeno moglo zvučati vrlo utopijski, ali ako se barem polovica ostvari bit će poprilično dobro. No, morate se složiti sami sa sobom što, zapravo, želite učiniti.’ Taj početak novoga životnog putovanja – kojemu svjedočimo na albumu ‘Utopia’ – uvijek je zahtjevan. Jer traži pomirenje s poznatim i odluku o putu u nepoznato. Željeno, dakako. Ali, ispunjeno iznenađenjima koja koračaju iza svakog ugla. I donose križanja na kojima se odluke nanovo preispituju i smjerovi putovanja određuju iznova.

 

 

Kada je Bjork u pitanju, put kojime je krenula suprotan je onome kojega smo zatekli na albumu ‘Vulnicura’, ploči očaja i razvoda, djelu koje je svjedočilo nemiru i raskidu, emotivnom slomu i prekidu dugogodišnje sigurnosti u uzburkanoj ljubavnoj vezi.

Ovoga puta radi se o pogledu prema budućnosti,  istraživanju utopijskoga i stvaranju dizajna vlastitoga raja, onoga raja koji, ističe Stereogum, ‘ne poriče patnju svjedočenu na ‘Vulnicuri’, ali joj pruža utočište’. I to utočište je toliko kreativno, slojevito, sugestivno i uvjerljivo da biste – slušajući teme s ploče ‘Utopia’ – mogli pomisliti kako ste dospjeli na mitsko mjesto idile u kojemu se pastorala, elegija i čarolija stapaju u jedinstveno iskustvo. S vilama na harfi i djevama na flauti. Njih dvanaest istovremeno. Čini vam se isuviše nestvarno?

‘Moja strana flaute bila je dugo uspavana’, govori Bjork objašnjavajući način skladanja sedamdeset minuta utopijskoga svijeta. Razgovarajući za BBC-jev Radio 2, objasnila je kako je glazba nastajala za njezina boravka u islandskoj divljini, krajoliku koji je poticajan sam po sebi. I okružju koje vas nevjerojatnom lakoćom može potaknuti na, kako govori pjesma ‘The Gate’, nanovo otkrivanje ljubavi na onaj transcendentalan način.

 

 

Umjetnički stil i glazbena pojavnost koju njeguje Bjork godinama su predmet mnogobrojnih analiza i studijskih proučavanja. Kroz tri desetljeća samostalne karijere, razvijala je vlastiti pristup modernoj glazbi putevima eklekticizma i avangarde. ‘Nijedan moderan umjetnik nije izgradio tako graciozne mostove između glazbenoga eksperimenta i uloge pop celebrityja’, napisala je Taylor Ho Bynum u magazinu The New Yorker.

I zaista! Možete li poreći kako granice između pop glazbe i suvremene klasične glazbe nikada nisu bile toliko bliske kao što su u slučaju islandske kraljice art popa? One umjetnice koja glazbenoj sanjivosti u trenu dodaje ritam i koja godinama spaja nespojivo: elektroniku, jazz, trip hop, rock, klasiku, pop, industrial i jungle. ‘Čudesno’, uskliknut će A.V. Club. ‘Elegantno i iznimno osobno’, dodaje  Pitchfork.  ‘Bujno i prozračno’, ispisuje The Guardian. ‘Istančano i ispunjeno detaljima’, govori Drowned In Sound.

 

 

Album ‘Utopia’ nastajao je poput igre u kojoj su glavne uloge imali umjetnica i njezin dugogodišnji obožavatelj. Zajednički rad koji produkcijski supotpisuju Bjork i Arca bio je, govori glazbenica, ‘poput razgovora koji nadilazi generacije i prelazi Atlantik’. Jer, venezuelski producent i DJ koji je radio s Kanye Westom i Kelelom ‘poznaje moje glazbeno stvaralaštvo bolje od mene same’, objašnjava Bjork. Možda je zato i rezultat onakav kakvim će ga opisati slušateljica pjesme ‘Blissing Me’ na video platformi YouTube: ‘Pjesma je prozračna, drugačija, strastvena, pjesnička, reflektirajuća, introspektivna, blažena i nadasve božanstvena. Ona je upravo ono što trebamo njegovati i na taj način omekšati naša srca.’

 

 

‘Prolazimo kroz različita razdoblja u našim životima’, progovara Bjork, ‘bilo bi jako lijepo kada bismo mogli otkriti samo jedan recept koji će vrijediti tijekom cijelog našeg života. No, na sreću ili na žalost – ovisno o načinu na koji to gledate – većina stvari ne traje dugo. Povremeno morate ponovno razmotriti stvari. Praktično ili emocionalno ili duhovno ili na bilo kojoj drugoj razini.’ A ‘ljubavno pismo entuzijazmu i optimizmu’, kako album ‘Utopia’ opisuje The New York Times, kroz svu svoju zahtjevnost i slojeve značenja omogućuje nam soundtrack našega razmatranja budućih životnih razdoblja.

I zato se možete lako zaljubiti u umjetnost ploče ‘Utopia’. Učinite to! Jer vaš mali svijet zaslužuje velike utopije. I mala umjetnička zadovoljstva nadahnuta optimizmom. I maštom. A mašte dovode stvarnost u vašu ulicu.

Goran Komerički

 

 

Logic: ‘Ostavite svoj ego po strani i upamtite kako je važno voljeti sebe’

Album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ čini se poput konceptualnog upozorenja na prevladavajući utjecaj društvenih mreža u našim životima.

 

Album Artwork Logic Confessions of a Dangerous Mind

 

Čini vam se pretjeranim sve češće naglašavanje kako svakodnevna odanost društvenim mrežama utječe na razvoj tjeskobe?

A ipak, razmislite malo i pokušajte sami sebi odgovoriti na pitanje kako doista na vas utječu učestalo komentiranje i provjeravanje broja lajkova na Fejsu, namještanje kadrova za postanje na Instagramu ili žvrljanje informacija ili duhovitosti po Twitteru. Čine li vas pogledi na tuđe ljepote, samohvale ili hejtanja doista sigurnijima u same sebe, svoje dosege i vlastite sposobnosti?

Psihološke i sociološke studije potvrdit će kako naša nesigurnost i naši strahovi u životu umnogome korespondiraju sa sve većim uranjanjem u sadržaje i aktivnot na društvenim mrežama. Logic će se složiti s time i jasno nam staviti do znanja kako mnoge jezovitosti – ali i mnoge ljepote – današnjih senzacija dugujemo društvenim mrežama. I zato će se album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ činiti konceptualnim načinom da to svima stavi do znanja.

 

 

Ipak, terminu ‘koncept’ u slučaju pete ploče repera iz Marylanda valja pristupiti oprezno. Jer, mada je Logic umjetnik čija djela imaju jasnu nakanu, okretnu liričnost i zaokruženu cjelinu, ‘Confessions of a Dangerous Mind’ je podosta udaljen od predanosti  Daveove ‘Psychodrame’. No, nakana je jasna. A ona će reći kako odviše uranjanja u tuđe živote i opterećivanje time što-su-drugi-rekli dovodi do nemira s kojime ćemo se – u početku sasvim nenametljivo – morati boriti. I to usporedno sa svim onim borbama i zahtjevima koji nam se nameću sa svakim danom, svakom željom i svakom obavezom u danu.

Pa, je li nam to potrebno?

Pjesma ‘clickbait’ uvjeravat će nas u suprotno. I naglasiti koliko je pogrešno postati ovisnikom o klikanju na isprazne naslove s internetskih portala. I kako su riječi drugih o vama, manje važne od uvjerenja o vlastitim kvalitetama i osobnim sposobnostima.

 

 

Logic je reper, autor pjesama i producent sa zapadne američke obale. Umjetnik je iznimno cijenjenoga glazbenog opusa i čovjek koji je prošao zahtjevno odrastanje u sredini koja je potekla od međurasnog braka roditelja koji su se – svaki sa svoje strane – borili sa svojim ovisnostima. Pridodate li tome i dugu odsutnost oca, majčinu bipolarnost, suočavanje s dilanjem različitih vrsta opijata i izbacivanje iz srednje škole, tada će vam se priča njegova adolescentskog doba učiniti još zahtjevnijom. S druge strane, interes za hip hop duguje soundtracku za film ‘Kill Bill: Volume 1’ Quentina Tarantina kojega je potpisao RZA iz sastava Wu-Tang Clan.

U vlastitu razvoju se – uz objavljivanje mixtapeova iz serijala ‘Young Sinatra’ i ‘Bobby Tarantino’ – prometnuo u važnog sudionika scene. I objavio albume s vrhova lista popularnosti, poput ‘The Incredable True Story’ i ‘Everybody’. Upravo ploča ‘Everybody’ označila je prekretnicu izričaja i, naglasit će Variety, donijela ‘pretvaranje promatrajućeg komičara u Kralja boli, epski važnog predstavnika potrebitih, svih onih koji imaju milenijalskih problema s mentalnim zdravljem’. Tomu je svjedokom singl ‘1-800-273-8255’, pjesma koja je angažirano upotrebljena za prevenciju samoubojstava u Sjedinjenim Državama. Ima li peti studijski album Logica tu snagu?

 

 

Album ‘Confessions of a Dangerous Minds’ donosi ispovijedi koje bismo mogli podijeliti u dvije kategorije – one ležernoga svjetla i one ozbiljnije tame. Ovo potonje tiče se razmatranja društvene pravde i negativnih konotacija naslijeđa modernog doba, a ono prvo vezano je uz uobičajeno hip hop razmetanje o posljedicama slave koja je nadošla nakon teških vremena. Te posljedice – opisane u pjesmama poput ‘COMMANDO’, ‘Icy’ I ‘Still Ballin’ – sa sobom su donijele statusne simbole, materijalnu sigurnost, nevjerojatna iskustva, ali i nevjerojatne hejtere. A za javni obračun s njima poslužila mu je suradnja s Eminemom.

Kada je o Emu riječ, valja podvući kako se radi o višegodišnjem Logicovu uzoru, reperu bijesa i kreativnih rima. Stoga je vrijedno iznijeti razočaranje što se njihova suradnja svela na lamentiranje o broju mrzitelja, a ne na društveno angažirani komentar ili sociološki orijentiranu pjesmu.

S druge strane, putem stihova pjesama prodefilirat će mnogi suidonici urbane kulture kao što su Chilidsh Gambino, Nicki Minaj, Michael Jackson, Kanye West, N.W.A., Andre 3000 ili Cee-Lo Green. Ovdje nalazimo i posvetu Lilu Peepu s podsjećanjem na konotacije koje sa sobom donosi doba nesigunrosti, ali i obračun s Charlamagnem tha Godom, voditeljem prestižnog radijskog showa ‘Breakfust Club’ njujorškog radija Power 105.1 FM.

 

 

Sir Robert Bryson Hall II – kako glasi Logicovo pravo ime – je u nedavnom razgovoru za The New York Times podvukao kako je jedan od najvećih izazova pisati o stvarima koje dolaze iz stvarnog života. ‘Nitko ne želi govoriti o tjeskobi i depresiji, a ponekad je u strahu ili se osjeća nesposobno. O tome jednostavno nije zabavno ragovarati’, istaknuo je govoreći o razlozima pisanja vlastitog romana ‘Supermarket’.

‘Mislim da je najveća stvar koju možete učiniti ta da se bavite svojim problemima i suočavate se sa svojim demonima, kakvi god oni bili – mentalni, fizički ili emocionalni’,  rekao je Logic, ‘ako se zaista odlučite nositi s njima, postaje vam bolje. I tada osjećate kako možete učiniti sve što želite.’ Album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ ukazuje na tu važnost. A, putem funky groovea sa semplom singla ‘Pump Up the Jam’ grupe Technotronic, podvlači i koliko je važno osvijestiti vlastitu snagu. ‘Don’t Be Afraid to Be Different’, stoji u naslovu suradnje s Willom Smithom.

 

 

‘Čak i kada pobjeđuje, Logic gubi i ovo stanje psihičkog dualizma je razumljivo’, ispisat će Variety i dodati: ‘Svi imamo zabrinjavajuće nesigurnosti i vjerujemo da ne zaslužujemo ljubav i novac.’ I to je osnovna stvar koje se podsjećamo kada slušamo ‘Confessions of a Dangerous Mind’. Zato je – i pored svih šepurenja o Rolexima, komadima, slavi i automobilima, kojima prisustvujemo u suradnjama s Guccijem Maneom, G-Eazyjem ili Wizom Khalifom na ovoj ploči – puno važniji stih kojime završava uvodna stvar albuma. A on će podvući važnost naše samosvijesti: ‘Ostavite svoj ego po strani i upamtite kako je važno voljeti sebe.’ Svim samodokazivanjima na Instagramu unatoč. Ili možda upravo zato.

Goran Komerički

 

 

Vampire Weekend: Istražite vedre melodije i poetiku briga na albumu ‘Father of the Bride’

‘Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli’, reći će Ezra Koenig. Ploča ‘Father of the Bride’ spaja suprotnosti i istražuje različitosti svakodnevnog iskustva.

 

Album Artwork Vampire Weekend Father of the Bride

 

Album ‘Father of the Bride’ je glazbeno blago. Onaj tip štiva kojemu ćete pristupiti sa znatiželjom i otvorena srca, ploča koja će vas zaokupiti s prvim svojim taktom i koju ćete istraživati još dugo. Jer je višežanrovska i višeslojna. Jer otvara vidike i gura vas naprijed. Jer citira glazbenu povijest i donosi citate za budućnost. Jer promišlja društveno i osjeća intimno. I zato što u sat vremena razmjenjuje s vama radosti, brige, upite, zagonetke,  patnje, ushite, razočaranja i rješenja kakva vam možda ne bi odmah pala na pamet premda su, na prvu, jednostavna i referentna. Pa, dakle, što su to stvorili članovi grupe Vampire Weekend?

 

 

‘Ovaj je album dvostruk, jer nam je trebalo više prostora’, istaknuo je Ezra Koenig u vlastitu radijskom showu ‘Time Crisis’, kultnome podcastu koji se emitira u programu globalnog radija Beats 1. Frontman grupe Vampire Weekend dodao je kako se radi o najjedinstvenijoj ploči sastava do sada i – u dva i pol sata razgovara – objašnjavao mnoštvo detalja, konteksta, poetičnih i skladateljskih trenutaka koje čemo pronaći na ploči benda koji je, sada je to posve jasno, nedostajao svijetu glazbene eklektike i misaonih minijatura. I to na puno razina. Poetičnoj i ironičnoj, onoj kompleksnoga pristupa i inventivnih rješenja. A imati samo to na jednome mjestu, zahtjevna je zadaća. I zato će se ‘Father of the Bride’ činiti, piše Variety, poput hrane za obranu doktorskih teza o načinu pisanja pjesama.

A pisanju pjesama Ezra Koenig pristupa baš tako – studiozno i posve jedinstveno. ‘Tip sam osobe koja će provesti sate udubljujući se u avangardne poetske tekstove pojedinih autora’, rekao je u razgovoru za Entertainment Weekly i istaknuo kako je vrlo dobro mogao iščitati osjećaj koji je stajao iza napisanoga. A osjećaj dobivenoga na albumu ‘Father of the Bride’ promjenjiv je baš poput našeg svakodenvnog. Proljetna svježina prisutna u melodijama stajat će u suprotnosti s tamom ili surovošću koja nam dolazi putem tekstova pjesama poput ‘This Life’ ili ‘Sunflower’. Ili, kako bi rekao Audie Cornish s radijskog servisa NPR, u pitanju je ‘veselo pripovijedanje o poštenoj količini boli’. U tom smislu, napisat će The Observer, ‘Father of the Bride’ je ‘poput braka ljutnje i optimizma’.

 

 

‘To je zato što su pjesme poput života’, ističe autor: ‘Za odrastanja sam uvijek volio izvođače kao što su The Smiths i The Cure. Oni imaju neke vrlo optimistične, vesele melodije koje su u  kontrastu s tekstovima. To mi je oduvijek imalo puno smisla. Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli.’ Možete li si to predočiti? Ezra Koenig će pristup životnome objasniti na način koji vam može biti blizak: ‘U srednjoj školi i koledžu, pročitao sam dosta knjiga iz povijesti i iščitao o društvenim devijacijama koja su se zbivale prije više stotina ili tisuća godina. No, pomislio sam – baš poput svih – kako se možemo izdići iznad toga i da će moje vrijeme zaobići nejednakosti ili nepravde. A onda se iznenadiš kada ih osjetiš na osobnoj, generacijskoj ili nacionalnoj razini. I, ma koliko bio pripremljen na takvu mogućnost, uvijek te šokira.’ Pjesme poput ‘Harmony Hall’, ‘Unbearably White’ i ‘Rich Man’ donose primjere takvih doživljaja. Samo ih valja pronaći u slojevima značenja.

 

 

Slojevi značenja pjesama grupe Vampire Weekend donose enciklopedijsku gustoću. I kombiniraju mnoštvo različitoga. Žanrovski gledano, ovdje imamo posla s pop glazbom stvaranom na indie način, s jasnije amerikaniziranim zvukom u kojemu nas dodiruju country, folk, rock i soul. Ali, ovdje ima i flamenca pomiješanog s elektroničkim techno i rave utjecajima stila grupe New Order – primjerice, u pjesmi ‘Sympathy’ – ali i korištenja vokodera na način grupe Bon Iver (‘Bambina’, ‘Flower Moon’).

Mnoštvo pristupa skladanju pjesama donijelo je prostore za mnoštvo interpretacija koje će mediji poput Pitchforka, magazina Clash i Uncut ili Rolling Stone povezivati s ‘proljetnim moodom grupe Greatful Dead’, načinom sviranja gitare Georgea Harrisona, atmosferom Paula McCartneyja, grupe Fleetwood Mac i Paula Simona, ali i pristupom Kanyea Westa na njegovu albumu ‘808s & Heartbreak’. U tom smislu će stihovi iz minijature ‘Big Blue’ – koji se bave istraživanjem religiozne i kozmičke nesigurnosti – zajedno s baroknošću i različitošću glazbenih stilova na ploči biti komparirani s radovima grupe The Beatles. Ako pitamo recenzente magazina Variety i Rolling Stone, u pitanju su albumi ‘The White Album’ i ‘Abbey Road’. Raznovrsnosti će svakako pridonijeti i, primjerice, elementi proga i psihodelije (‘Sunflower’), narativnost (‘Spring Snow’) i sudjelovanje Danielle Haim i Stevea Lacyja u nizu od pet pjesama s albuma ‘Father of the Bride’.

 

 

Ploča grupe glazbenika iz New Yorka je ‘remek-djelo modernog kalifornijskog popa’, napisat će Rolling Stone. Radi se o ‘spomenaru briljantnih ideja’, ističe The Guardian. Ona donosi obloge sloma zaogrnute melodičnim smijehom, ispisuje The New York Times. Toliko je različitoga pristupa različitostima koje smo dobili s prvim albumom sastava Vampire Weekend za veliku diskografsku etiketu i četvrtim radom u njihovoj karijeri. Album s jasnim utjecajem načina pisanja Kacey Musgraves – pjesma ‘Married in a Gold Rush’ donosi dijalog partnera pri sudaru sa stvarnošću koja je posve suprotna od idealističnih predbračnih očekivanja – objavljen je šest godina nakon prethodnog ‘Modern Vampires of the City’.

A u tih šest godina se štošta zbilo – od američkih predsjedničkih izbora, u kojima su članovi grupe podržali Bernieja Sandersa preko odlaska suosnivača Rostama Batmanglija iz benda do sve većeg marginaliziranja gitarskoga zvuka u hijerarhiji uspješnoga na svjetskoj glazbenoj sceni. ‘U nekom trenutku, gitara se čini smiješnim starim instrumentom, a onda se opet čini još šarmantnijom ili uzbudljivijom’, reći će Ezra Koenig u razgovoru za NPR i dodati kako se na početku snimanja albuma prestao brinuti o tome: ‘Znamo da i danas postoje ljudi koji stvaraju poeziju, operu ili apstraktno ekspresionističko slikarstvo – umjetničke forme koje su svoje značajne trenutke imale odavno. Sa starenjem shvatite kako o nekim stvarima jednostavno ne trebate brinuti. Rekao bih kako postoji nešto ugodno u tome da vam mogu reći: ‘Da, nevažno je, ali možemo li svejedno razgovarati o tome kako bismo mogli dobro zvučati uz gitaru?’

 

 

Gitarsko blago? Pa, ‘Father of the Bride’ grupe Vampire Weekend možemo počastiti i tim epitetom. Kao i mnogim drugima koji će opisivati, zaključit će Ezra Koenig na radiju Beats 1, rezultat ‘kulminacije trogodišnjeg rada’. Tek, prolaznost vremena i starenje ne donose samo čežnju za jamanjem, već i želju za zaokruženom pričom. Pričom koja ispunjava svrhu i koja vas ispunjava iznutra. Jer, na kraju krajeva, to i jest ono najvažnije. Da smo sretni iznutra. i da se osjetimo kompletnima. I sa svrhom. Poput autora ovoga glazbenog blaga koje nam je došlo na ogled.

Goran Komerički

 

 

Petak nove glazbe: P!nk, The Cranberries, Marina, Schoolboy Q, Rob Thomas, Game of Thrones

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje suobjavili P!nk, The Cranberries, Aldous Harding, Marina, Rob Thomas, King Gizzard & the Lizard Wizard, Nick Murphy fka Chet Faker i Schoolboy Q.

 

P!NK_MAC3971.v2 PRESS

Album ‘Hurts 2B Human’ potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog. Foto: Menart

 

Petak nove glazbe je dan kada zaljubljenici u glazbu, fanovi i znatiželjnici rado posjećuju streaming servise i prodavaonice ploča. Stoga svakoga tjedna pregledavamo nove naslove sa svjetske glazbene scene.

 

P!NK – HURTS 2B HUMAN
label: RCA – Menart
(pop, pop-rock, 13 pjesama, trajanje: 47:03 minuta)

 

P!NK_H2BH_Cover_F_RGB 5x5

 

Kada ostanete postojani desetljećima, dobijete nagradu BRITs za doprinos industriji i objavite album standardne razine pjevne privlačnosti i odraslih tema, tada znači kako uspješno pokazujete svoju vrijednost. A upravo to je napravila P!nk, glazbenica koja se uvijek činila čvrstim antipodom pop kolegicama s druge strane glazbenog ogledala. Manje slatka od Britney, manje krhka od Ariane, manje blještava od Beyonce, manje kraljevski od Lady – a opet izrazito tražena i rado viđena gošća koncertnih prostora i radijskih programa.

 

 

Na osmom studijskom albumu ‘Hurts 2B Human’ nalazimo sve ono što bismo očekivali od zabrinute majke i žene sa stavim, pomalo namrgođene i stamene susjede ispravnoga sustava vrijednosti: razmjenu emocija, razmatranja uloge majke, različitost glazbenih žanrova, plesnu pjevnost, uvjerljivu baladu, zavidne produkcijske standarde i goste koji – osim što su slavni – imaju što i znaju kako to reći. Među producentima se nalaze imena kao što su Max Martin, Shellback, Greg Kurstin i Ryan Tedder. Kod autora pronalazimo takva imena kao što su Nate Ruess, Julia Michaels, Sia i Beck. Gosti u pjesmama su Wrabel, Cash Cash, Khalid i Chris Stapleton. I ti dueti su snažni – ’90 Days’, ‘Hurts 2B Human’ i ‘Love Me Anyway’ donose misao i emociju. I te pjesme srednjega i bržega tempa osvjaju srdačnošću – ‘Hustle’, ‘Walk Me Home’ i ‘We Could Have It All’. One pokazuju odvažnost – poput ‘Courage’ ili ‘(Hey Why) Miss You Sometime’.

 

 

I zato vrijedi biti uz pjesme s albuma ‘Hurts 2B Human’, ploče koja potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog.

 

THE CRANBERRIES – IN THE END
label: BMG
(alternative rock, 11 pjesama, trajanje: 42:59 minuta)

 

Artwork Album The Cranberries In the End

 

Slušajući pjesme s albuma ‘In the End’ možete još jasnije negoli ranije osjetiti taj ton boli koji se uvijek provlačio glasom Dolores O’Riordan. I onu posebnu emociju koja će težinu proživljenoga i sklad stvorenoga presložiti u pop pjesmu koja će vam se nekako uvući pod kožu. Dakako, obzirom na prerani odlazak koautorice i zaštitnog znaka sastava The Cranberries, ti osjećaji dobivaju dodatnu snagu i slažu novi sloj patine pjesmama poput ‘Lost’, ‘Wake Me When It’s Over’ ili ‘Pressure’.

 

 

Za svakoga tko osjeća gitarski zvuk glazbe na granici komercijalnog i alternativnog, The Cranberries su uvijek bili dovoljno cool. A  njihovo stvaralaštvo bilo je mjesto poželjnoga susreta s vrijednostima glazbenog uživanja. Pjesme su nastajale tijekom 2017. godine, a završne verzije producirane su na temelju demo snimaka s glasom same Dolores. Magazin Uncut će istaknuti kako je producent albuma Stephen Street izrazito spretno povezao atmosferu ranijih radova s impresivnim rukopisom novih pjesama, a autor s britanske stranice The Art Desk u prvi plan će staviti posvetu dugogodišnjem prijateljstvu između članova benda. I dodati kako su ovom kolekcijom pokazali koliko su glazbeno izrasli u ovih trideset godina.

 

 

Slušajući rukopis Noela Hogana i Dolores O’Riordan, imate osjećaj kako svaka od pjesama s ploče ‘In the End’ ima radiofonični potencijal. Onaj emotivno-sjetni svakako je uvijek tu negdje.

 

VARIOUS ARTISTS – FOR THE THRONE (MUSIC INSPIRED BY THE HBO SERIES GAME OF THRONES)
label: Columbia – Menart
(pop, rock, indie, hip hop, R&B, 14 pjesama, trajanje: 46:41 minuta)

 

Album Artwork Game of Thrones For the Throne

 

Televizijski blockbuster ‘Game of Thrones’ adaptirane knjiške fantazije Georgea R.R. Martina u svojoj zaključnoj sezoni dobio je album inspiriran atmosferom i raznolikošću karaktera koje serijal nudi. A tu raznolikost karaktera koje on donosi, na neki način pronalazimo i u pjesmama ploče ‘For the Throne’. Različitost izričaja obuvaća elektronički, indie, R&B, rock i hip hop izričaj s izvođačima koji traže poštovanje. Poput grupa The National, Mumford & Sons ili The Lumineers s jedne strane i Rosalie, SZA-e, The Weeknda ili Jamesa Arthura, s druge strane.

 

 

Pjesme su inspirirane pojedinim scenama, epizodama ili karakterima ‘Igre prijestolja’, a sve zajedno donose atmosferu dominantne zbiljnosti, mjestimične jezovitosti i umjetničke uzvišenosti prisutne u vizualnim djelima sličnoga kalibra.

 

ALDOUS HARDING – DESIGNER
label: 4AD – Trolik
(pop-rock, alternative, indie rock, indie folk, 9 pjesama, trajanje: 40:32 minuta)

 

Artwork Album Aldous Harding Designer

 

Ponekad tako dođe do vašeg profila na streaming servisu preporuka za album koji valja preslušati. I tada vas – povjerujete li algoritmu i uputite li se u avanturu upoznavanja – obujmi ljepotom zvuka i atmosferom prisnosti.

 

 

Jer, kanda da ste Aldous Harding susretali za vaših vrzmanja po gradskome asfaltu, planinarskome domu ili pubu s glazbenom pozornicom. A onda shvatite kako ste na pjesme impresionističke kantautorice nailazili u ponekom vrtu nehajno ostavljenih playlista YouTubea. Tek toliko da vam sviraju dok pripremate popodnevni čaj ili nedjeljom ujutro odlažete knjigu u kućnu biblioteku. Stvari poput ‘The Barel’, ‘Fixture Picture’ ili ‘Designer’ donose takvu vrstu poznatoga, nenametljivoga i, istovremeno, začudnoga da će Guardian ispisati kako je ‘najčudnija stvar u vezi albuma ‘Designer’ ta koliko je ono što sadržava razoružavajuće lijepo’. S dodatkom kako Aldous na svojemu trećem albumu i dalje zvuči znatiželjno, a da su njezine melodije svakako šarmantne. Tu i tamo možete osjetiti dio upravo tog šarmantnoga stida, ali i posebnost glasa kojemu ćete pokloniti potpuno povjerenje.

 

 

‘Iznimno ekscentričan i neizmjerno lijep album’, kako ga opisuje magazin Q, dobio je impresivnih 91 od 100 postotnih bodova prema mjerenju internetskog agregata Metacritic i čini se sjajnim izborom za opuštajuće proljetne vikende ili večeri u kojima želimo odahnuti nakon napora radnoga dana.

 

MARINA – LOVE + FEAR
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop, 16 pjesama, trajanje: 56:08 minuta)

 

Artwork Album Marina Love + Fear

 

Koncept slaganja dvostrukoga albuma velške kantautorice kreće se oko psihološke teorije švicarsko-američke psihijatrice Elisabeth Kuebler-Ross koja je ustvrdila da postoje samo dvije osnovne emocije koje nas pokreću u životu – ljubav i strah. U tom smislu, MARINA će objasniti kako svi pozitvni doživljaji dolaze od ljubavi dok oni negativni svoj izvor imaju u strahu. ‘S ljubavlju teku sreća, zadovoljstvo, mir i radost’, reći će, ‘iz straha dolaze ljutnja, mržnja, tjeskoba i krivnja.’ S dodatnim pojašnjenjem kako ljubav i strah ne mogu doći istovremeno. ‘Ako smo u strahu, nema mjesta ljubavi’, ističe MARINA i dodaje: ‘Kada smo zaljubljeni, onda nema mjesta strahu.’

 

 

Prava vrijednost ovoga albuma je, međutim, dovitljivost autorice u načinu pisanja stihova. Putem njih, ona će se kretati u krugu od optimizma do očaja i natrag. Jer, naime, život i jest sazdan u krugovima ljubavi i straha. A to je ona kvaliteta koju je – u zajednici s nepretencioznim zvukom elektroničkoga popa – MARINA baštinila zajedno sa svojim identitetom ‘and the Diamonds’. Posebice ako ih promatrate kroz stvari kao što su ‘End of the Earth’ ili ‘No More Suckers’.

 

 

Ipak, na dulje staze, ‘Love + Fear’ vam se može učiniti manje atraktivnim, a više monotonim albumom. Posebice ako mu pristupate sluhistički i nespremni na art pristup stvaranju pop glazbe A, kad smo već kod arta, cijeloj je priči potpuno bespotreban narodski osjećaj baštinjen u singlu ‘Baby’ – suradnji s grupom Clean Bandit i Luisom Fonsijem – ili pjesmi ‘Karma’. U ovom miljeu i ovakvoj atmosferi sasvim prigodnije zvuči gostovanje Broods, dua čiji pristup elektroničkom glazbenom izričaju čini bogatijim ukupno glazbeno iskustvo.

 

ROB THOMAS – CHIP TOOTH SMILE
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop rock, 12 pjesama, trajanje: 39:34 minuta)

 

Artwork Album Rob Thomas Chip Tooth Smile

 

Naslovnica četvrtoga albuma pjevača grupe Matchbox Twenty i koautora klasičnog hita ‘Smooth’ – izvedenoga sa Santanom – može vas podsjetiti na  naslovnice albume Brucea Springsteena i Georgea Michaela iz osamdesetih godina. I ta impresija je najbolji putokaz za dvije vrlo važne stvari vezane uz album ‘Chip Tooth Smile’. Prva je ta da se američki glazbenik neće povinuti trendovima u suradnjama ili zvuku. A druga je ta da možemo jasno naslutiti kako donosi, napisat će Variety, ‘vintage pristup produkciji ili skladanju pop rock pjesama’.

 

 

Najavni singl  ‘One Less Day (Dying Young)’ donosi temu o slavljenju života na sasvim prihvatljiv način za radijske stanice s repertoarom moderne glazbe za odrasle. Album donosi kombinaciju balada klasičnog retro tipa s temama o prolaznosti i brzih pjesama u kojima se himnično opisuju životna iskušenja kroz koja prolazimo ili smo kroz njih prošli. I to čini bez ustručavanja, opisujući manje željene strane vlastita karaktera. Album ‘Chip Tooth Smile’ predstavlja onu vrstu pop rock kolekcije koja se obično naziva pitkom. Jer je prozračna i lako se sluša. I emitira. Posebice u radijskom programu koji je sazdan tako da ‘najmanje smeta’.

 

KING GIZZARD & THE LIZARD WIZARD – FISHING FOR FISHIES
label: Flightless
(psychedelic rock, alternative, 9 pjesama, trajanje: 41:56 minuta)

 

5Artwork Album King Gizzard & the Lizard Wizard Fishing for Fishes

 

Kada čujete Matta Wilkinsona kako u programu globalnog radija Beats 1 s iznimnim entuzijazmom i izričitim glazbopoštovanjem najavljuje kako su King Gizzard & the Lizard Wizard dijelom njegove playliste i da su objavili novi album, namah ćete osjetiti znatiželju. Što bi to nova moglo biti na albumu sedmorice ljudi koji su svojim eksperimentiranjem prošarali dobar dio naslijeđa gitarističke povijesti i pritom – ostali svoji? I još k tome postali dijelom iznimnog hypea.

 

 

Jer, King Gizard & the Lizard Wizard generiraju onu vrstu rock radosti u fanova starije atmosfere – one koja će polaziti od šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća – kakvu na drugoj razini donose Greta Van Fleet. S jednom temeljnom razlikom: kreativna otkačenost australskog benda zahvaća šire i donosi više. U brojkama će to biti jednostavno za dokazati. Jer su od debi albuma iz 2012. godine pa do današnjeg dana nanizali četrnaest ploča. A ova današnja i opet je posvema osobena.

 

 

U opisnom smislu, raskalašenost izričaja najbolje će opisati rečenica iz britanskog NME-ja u kojoj se Dannii Leivers raspituje dokle može ići znatiželja Wizarda. Mogu li, naime, nakon psihodeličnog rocka, metala, jazza i proga objavljenih na pet (!) albuma u 12 mjeseci, zahvatiti i područje mumble rapa? Dakako, ovoga trenutka to je više stilsko pitanje, a manje zbiljski smjerokaz. No, kada slušate ‘Fishing for Fishies’ jasno možete razumjeti što zajedno mogu dati ogromna energija, neizmjerna radost i obješenjački pristup stvaranju popularne glazbe. I naslušanost najrazličitijih predstavnika glazbene prošlosti – od Beatlesa preko T. Rexa i Greatful Deada do Donne Summer. A završna ‘Cyboogie’ samo je potvrda podatka koji već znamo – da je sastav King Gizzard & the Lizard Wizard nastao nakon višegodišnjeg jammanja sedmorice frendova iz Melbourna.

 

 

Stoga je svejedno slušate li album ‘Fishing for Fishies’ random ili redoslijedom pjesama kako je objavljen. Stvari poput ‘Plastic Boogie’, This Thing’ ili ‘Real’s Not Real’ razvedrit će vas u svakom slučaju.

 

NICK MURPHY FKA CHET FAKER – RUN FAST SLEEP NAKED
label: Future Classic
(electronic, pop rock, 12 pjesama, trajanje: 46:57 minuta)

 

Artwork Album Nick Murphy fka Chet Faker Run Fast Sleep Naked

 

Manje Jamesa Blakea, a više Jamesa Arthura. To je opis kojime će AllMusic opisati zvuk koji je došao s albumom preobražaja australskog kantautora Cheta Fakera u Nicka Murphyja.

Nick Murphy je, zapravo, njegovo pravo ime no pod onim prvim je stvarao atmosferičan elektronički zvuk koji je dobio niz štovatelja na mnogim stranama svijeta. Čak bi se moglo reći kako je stvorio kultni status i sljedbu koja bi se uvijek nasmiješila i posegnula za YouTubeom na prvi spomen njegova imena.

 

 

Ploča ‘Run Fast Sleep Naked’ donosi humaniju crtu izričaju Nicka Murphyja, a sudjelovanje petnaestero glazbenika i cijeloga orkestra iz Brooklyna taj će osjećaj samo podvući. Pjesme je koproducirao multiinstrumentalist Dave Harrington, a ono što nam one donose vjerna je preslika istraživanja samoga sebe i vlastite unutrašnjosti na način višestruko nagrađivanoga glazbenika iz Melbourna. To, zapravo, znači kako će vas taj posebni oblik ‘pjevajućeg mumljanja’ voditi kroz najrazličitija iskušenja vlastitih raspoloženja – od smiraja do unezvjerene potrage za smislom i sporošću u svijetu u kojemu brzina donosi rezultat. A ta iskušenja često dovode do spoznavanja ranjivosti i manjka vlastite sigurnosti. Uostalom, riječi ‘nisam izgrađen od kamena’, kojima počinje uvodna pjesma ‘Hear It Now’, jasno će nam to staviti do znanja.

 

 

Jeste li spremni za različitosti očekivanog? Ako vam to zvuči previše enigmatično, tada je najbolje reći kako će fanovi Cheta Fakera imati razloga za zadovoljstvo. I istraživanje  detalja snimljenoga ‘u prostorima i sredinama koje su se činile najinspirativnijima’.

 

SCHOOLBOY Q – CRASH TALK
label: Interscope – Universal Music
(hip hop, 14 pjesama, trajanje: 39:45 minuta)

 

ScHoolboy-Q_crasHtalk_front-cover_explicit

 

Premda dolazi sa zapadne američke obale – točnije, južnoga Los Angelesa – ScHoolboy Q svojim uzorima proglasio je umjetnike sa suprotne strane kontinenta. Nas, prije svega, a potom JAY Z, 50 Cent i Notorious B.I.G. su stvaratelji pjesama iz njegovih udžbenika. JAY Z je, uz to, učitelj od kojega je preuzeo stil stvaranja rima.

 

 

Album ‘CrasH Talk’ njegov je peti u karijeri i imao je sudbinu dugoga stvaranja i dvostruke odgode izlaska. Jednom zbog odlaska Maca Millera, a drugi puta kada je poginuo Nipsey Hussle. Dosadašnji albumi repera iz umjetničke ergele Top Dawg Entertainment – kojoj, između ostaloga, pripadaju Kendrick Lamar, SZA, Jay Rock i Ab-Soul – bili su iznimno cijenjeni zbog fuzije različitih izričajnih principa poput psihodelije, gangsta rapa, R&B-ja i slojevitih pristupa različitim temama. Razmatranja tema kreću se od pripadništva bandi i nasliju, preko borbe s teretom slave i ovisnostima, pa do obiteljskih vrijednosti i seksualne privlačnosti. Među pjesmama se nalaze one koje analiziraju različite načine na koje ljudi lažu (‘Lies’), svrsishodnosti gomilanja bogastva (‘Water’) ili načina doživljaja svijeta pod utjecajem različitih supstanci (‘Floating’).

Na ploči pronalazimo dugo dogovarani zajednički rad s Kidom Cudijem i gostovanje umjetnika kao što su Travis Scott, 21 Savage, Ty Dolla $ign ili Lil Baby. U šest pjesama se autorski pojavljuje Kendrick Lamar.

 

 

Pregled novih glazbenih izdanja možete poslušati u radijskom chart showu ARC Top 40 koji se ponedjeljkom emitira u programu HR2.

Goran Komerički

 

 

Beyonce i njezin ‘Homecoming’: Popularna umjetnost kao nositelj društvenih vrijednosti

Beyonce je opće mjesto kultunog iskoraka današnjeg doba. A ‘Homecoming’ predstavlja ono štivo koje valja odgledati i odslušati.

 

Album Artwork Beyonce Homecoming

 

Tako je već neko vrijeme. Beyonce je jedan od najsnažnijih stupova popularne kulture i društvene svijesti glazbene indsutrije općenito. A njezino pojavljivanje na prošlogodišnjem izdanju Coachella Art & Music Festivala postavilo je one standarde kakve bismo željeli iznova gledati na festivalskim događajima širom svijeta. I kada je DJ Khaled sredinom njezina nastupa – u maniri motivacijskog kapetana besprijekorne glazbene večeri – progovorio kako će glazbeni festival iz kalifornijske pustinje biti u budućnosti poznat pod imenom ‘Beychella’, pogodio je onu crtu koju historijske izvedbe odvajaju od uobičajenog predstavljanja izvođača na sličnim pozornicama.

Nastup Beyoncé na prošlogodišnjoj Coachelli ušao je u povijest ne samo zato što je njezin105-minutni nastup na YouTubeu u istom trenutku gledalo čak 458 tisuća ljudi diljem svijeta – čime je postao najgledanijim live nastupom u povijesti ovog festivala – već i zato što je upravo ova glazbenica i umjetnica prva Afroamerikanka koja je ikada bila headliner Coachelle. I to u kakvom stilu! Zapanjujuća niska plesača, pjevača i glazbenika izvela je pregled hitova, ali i drušveno angažiranih trenutaka zbog kojih je ova priča postala jednom od najznajčajnijih u novije doba. Jer je pokazala odakle idemo i kamo se krećemo. Jer je  pokazala koliko je važno unijeti sebe i svoje emocije u ono što vjerujete i čemu pripadate. Pa ako vjerujete u opće vrijednosti čovječnosti i ravnopravnosti ljudskog na svim razinama naših razlika – spolnih, rasnih, socijalnih i rodnih, recimo – onda je filmski prikaz nastupa, koji će Jon Caramanica na stranicama The New York Timesa nazvati najznajčajnijim performansom popularne glazbe posljednjih godina, onaj koji trebate odgledati.

 

 

‘Ne verujem da će se u godinama koje dolaze, u Americi dogoditi nastup koji će imati veće značenje, biti snažniji i radikalniji’, ispisao je kritičar njujorškog dnevnika, ‘bio je bogat poviješću, potencijalno politički nastrojen i vizualno grandiozan.’ A godinu dana nakon nastupa, dobili smo detaljan pregled priprema za nastup na Caoachelli i to u vidu dokumentarnog filma ‘Homecoming – A Film By Beyonce’ koji se može pogledati putem platforme Netflix. I on je došao nekako iznenada, onako kako ‘umjetnica veća od života’ to u posljednje vrijeme radi. I još! Osim premijere dokumentarca, Beyonce je iznenadila fanove i objavila live nastup s Coachelle, ali i nastup s Destiny’s Child koji je izazvao veliku pažnju.

Queen B je istovremeno predstavila istoimeni live album na kojemu možemo osjetiti zvuk s Coachelle. Jer, Beyonce je nastupom u kojemu je odala počast američkim sveučilištima, promijenila pristup pozornici festivala kao mjestu na kojemu se izvođači nalaze kako bi služili gradnji nečega većega poput kolektivnog osjećaja velike zabave ili uživanja u glazbenoj umjetnosti. Ona je, podsjeća Caramanica, tu stvar preokrenula u korist osobne umjetnosti i osobne poruke. Umjetnik je ovdje kako bi dao najbolje od sebe i kako bi poruku svoje umjetnosti poslao uvjerljivo i sasvim smjerno. U slučaju priče o afroameričkim sveučilištima, važno je naglasiti kako je jedno od njih pohađao i njezin otac. Međutim, ono najvažnije krije se u odluci što predstavljati na festivalu. Osobna umjetnost ovdje je bila manje važna od osobne prouke uronjene u kontekst cjelovitosti. ‘Kada sam se odlučila za Coachellu’, reći će Beyonce, ‘od presentacije vlastitoga, bilo mi je važnije donijeti našu kulturu na Coachellu.’

 

Screen Shot Beyonce Coachella

Beyonce donosi umjetnost na raskrižju popularne i visoke kulture. Foto: Screenshot s nastupa Beyonce na festivalu Coachella.

 

Album ‘Homecoming’ donosi više od dva sata njezine glazbe s listom od 40 pjesama među kojima se nelaze njezini najveći hitovi, ali i hit-singlovi koje je otpjevala s Destiny’s Child. Tako se, između ostaloga, na albumu našla i a cappella verzija pjesme ‘Lift Every Voice and Sing’ koju je otpjevala malena Blue Ivy te dvije bonus pjesme: obrada teme ‘Before I Let Go’ koju su 1981. izveli Maze feat. Frankie Beverly te alternativna verzija pjesme ‘I Been On.’ Uz sve one citate iz povijesti: od Nine Simone nadalje.

Magazin Rolling Stone album je opisao kao kolekciju najvećih hitova istaknuvši kako je ‘lista izvedenih pjesama toliko dobra jer Beyoncé u to vrijeme nije bila vezana uz bilo kakve tekuće projekte. ‘Lemonade’ je bio nekoliko godina iza nje, a ‘Everything Is Love’, njezin zajednički album sa suprugom JAY Z-jem još nije bio objavljen javnosti’. Ovdje je važno podvući ‘kako je, za pop zvijezdu produktivnu poput Beyonce, koncert koji nije vezan za promotivno razdoblje nekog projekta vrlo rijedak’. Pažljiv odabir pjesama na setu donio je, napisat će Pitchfork, ‘zapanjujući live album koji prikazuje umjetnicu na svojemu vrhuncu, umjetnicu koja putem vlastita kataloga u fokus stavlja mnoštvo crnih umjetnika koji su tu bili prije nje’.

 

‘Film ‘Homecoming’ bi mogao postati jedan od najboljih koncertnih filmova svih vremena’, piše The Hollywood Reporter.

 

Dokumentarac ‘Homecoming’, pak, pruža uvid u njezinu emotivnu i fizičku žrtvu kako bi ostvarila svoj veličanstveni konceptualni nastup. Film je sniman više od osam mjeseci, a počinje njezinim povratkom na pozornicu nakon što je rodila blizance. Za povijesni nastup se pripremala mjesecima – bend je imao probe četiri mjeseca. Za ples s više od 150 glazbenika, plesača i drugih kreativaca su također trebala četiri mjeseca. Beyonce potpisuje režiju nastupa uživo, ali i redateljstvo filma.

‘Bio je to jedan od najtežih poslova koje sam radila. Znala sam da moram gurnuti sebe i tim da idemo iza granica odličnog prema legendarnom’, izjavila je Beyonce, ‘znali smo da ništa poput ovog nije nikad napravljeno na festivalu i da treba biti iskonski. Nastup je bio homage važnom dijelu afroameričke kulture.’ Film o koncertu stigao je i na hrvatski Netflix, a traje 2 sata i 17 minuta.

 

 

Cijela ta priča uokvirena naslovom ‘Homecoming’ stoga predstavlja ono štivo koje valja odgledati i odslušati. I uvjeriti se kako je Beyonce sa svojim odrastanjem izgradila i poseban instinkt za umjetničko i posebnu osjetljivost za povijesno. S iznimnom količinom energije koja je uključena u projekte kojima se bavi. Ona se ne mora natjecati s vršnjacima i s mlađima od sebe za status u areni popularnih i panteonu cijenjenih. Jer, Beyonce je institucija za sebe. I opće mjesto kulturnog iskoraka današnjeg doba.

Monika Lelas Halambek
Goran Komerički

 

 

 

Petak nove glazbe: LSD, The Chemical Brothers, Anderson .Paak, BTS

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje potpisuju The Chemical Brothers, LSD, BTS, Anderson .Paak, Norah Jones, Sara Storer i Bruce Hornsby.

 

BTS Twitter 2019 March

Članovi južnokorejskog benda BTS objavili su svoj EP ‘Map of the Soul: Persona’ kao prvu od vlastitog serijala novih albuma. Foto: Twitter profil BTS

 

Ususret Danu prodavaonica ploča, pregledavamo nove atraktivne naslove sa svjetske glazbene scene.

THE CHEMICAL BROTHERS – ‘NO GEOGRAPHY’
label: Virgin – Universal Music
(elektonika, 10 pjesama, trajanje: 48:46 minuta)

Kada se The Chemical Brothers pojave u ušima, tada jednostavno zaboravite na sve oko vas. Toliko su inovativni i toliko će zaokupiti sva vaša čula. Rješenja koja nam nude na albumu ‘No Geography’ rasterećena su koliko i njihova glazbena kreativnost. Pa i genijalnost, ako baš želite. Radi se o devetom albumu dua iz Manchestera i prvoj novoj ploči nakon četverogodišnje stanke. Magazin Uncut će kolekciju nazvati dobrodošlom kombinacijom zvukova slavne prošlosti i zvuka novoga stoljeća koji je predodređen za nastupe u arenama. Sa ‘savršenim plesnim pjesmama’, dodat će magazin Clash. Idealno za radijsku selekciju subotnje večeri.

 

 

LSD – ‘LABRINTH, SIA & DIPLO PRESENT… LSD’
label: Columbia – Menart
(pop, elektronika, 10 pjesama, trajanje: 30:41 minuta)

Diplo je supergupi pridružen željom diskografa, a onda je nastalo kretivno ludilo. Jer, Sia i Labrinth imaju ono nešto što vas zaokuplja na prvu.  ‘Njih dvoje zajedno, dvoje su naluđih i najkreativnijih ljudi koje sam upoznao’, istaknuo je Diplo u razgovoru za Complex, ‘Mislim da zajedno imaju najteži poremećaj nedostatka pažnje. Ali njihove su ideje tako lude pa sam im pomogao da udruže svoje ideje i preuzeo posao njihovog producenta.’ Slušajući nastupni album sastava LSD smiješit ćete se, jer količina iznenađenja i dosjetljivosti koje donosi sa sobom – iznimna je. A kombinacija popa, elektronike i power-popa zaogrnuta je natruhom psihodelije. Baš onako kako traži novo doba. I zato će se u radijskom eteru sasvim dobro pristajati uz atmosferu brzih pjesama s albuma Billie Eilish. Provjerite! I osvježite si dan!

 

 

BTS – ‘MAP OF THE SOUL: PERSONA’
label: Big Hit – Menart
(pop, 7 pjesama, trajanje: 26:05 minuta)

Novo izdanje južnokorejskog benda predstavlja, istaknut će članovi grupe, ‘novo poglavlje u radu benda’ i prvi iz serijala novih albuma. U slučaju ‘Map of the Soul: Persona’, radi se o EP izdanju naslonjenom na psihološke teorije Carla Junga. Naslovna stvar kolekcije pokušava odgovoriti na pitanje ‘Tko sam ja?’, a cijela priča sa sobom donosi i zajedničke pjesme s Edom Sheeranom i Halsey. Najpopularniji bend na svijetu prema podacima IFPI-ja ima snažnu bazu svojih fanova i u Hrvatskoj. Album je u prednarudžbi prodan u 3,07 milijuna primjeraka, potvrdila je njihova dskografska kuća.

 

 

ANDERSON .PAAK – ‘VENTURA’
label: Aftermath – Dancing Bear
(R&B-soul-funk-neo soul, 11 pjesama, trajanje: 39:33 minuta)

Novi album skorašnjeg gosta festivala Dimensions pravi je biser ovotjednog Petka nove glazbe. The Guardian i New Musical Express će podvući kako se zvuk izdanja kreće oko soula sedamdesetih, a Meatacritic pobrojati impresivnih 85 od 100 u zbroju pregleda svjetske glazbene kritike. Ploča referira tinejdžerstvo jednog od najvećih kreativaca s kraja desetih i čovjeka kojega će Skratch Bastid opisati kao virtuoza live nastupa. ‘Nakon njegova koncerta, postat ćete deset puta veći Andersonov fan negoli ste bili prije toga’, izjavio je kanadski DJ i producent u razgovoru za HR2. Na albumu ‘Ventura’ nalazimo suradnje koje je Anderson .Paak ostvario s izvođačima kao što su Smokey Robinson, Lalah Hathaway, Andre 3000, Brandy, Sonyae Elise i Jazmine Sullivan. Zaključna pjesma ploče donosi zajedničku stvar s Nateom Doggom, umjetnikom koji nas je napustio prije osam godina.

 

 

NORAH JONES – ‘BEGIN AGAIN’
label: Blue Note – Universal Music
(pop-rock-jazz-folk, 7 pjesama, trajanje: 28:53 minuta)

Čarolija koju Norah Jones donosi svojim pristupom stvaranju onaj je dio posebnosti svjetske glazbene scene koji ćete pozdraviti ma kako se osjećali u danu slušanja njezinih pjesama. Toplina njezina glas donosi terapeutski trenutak i mirnoću koja nam je često potrebna, a pjesme s njezina novoga izdanja tom terapeutskom pristupu donose novo iskustvo. U opisu pjesama koje nalazimo na albumu ‘Begin Again’, diskograska kuća ‘Blue Note’ naglasak će staviti na eklektičnost snimaka koje su nastajale u posljednjih godinu dana, a sada su sakupljene na jednome mjestu. ‘Dobila sam inspiraciju za snimanje različitih stvari’, objašnjava Norah Jones dodajući kako je ideja bila da se suradnje s različitim umjetnicima ostvare ‘brzo, zabavno i bez pritiska’. ‘To je sjajan način za suradnju s drugim ljudima’, istaknula je, ‘boravite u studiju dva do tri dana i to je to.’ Različiti smjerovi u kojima se kreću pjesme s albuma ‘Begin Again’ odvest će vas jedinstvenoj glazbenoj atmosferi večernjeg radijskog showa.

 

 

SARA STORER – ‘RAINDANCE’
label: ABC Music – Universal Music
(country, 12 pjesama, trajanje: 44:20 minuta)

Višestruko nagrađivana australska kantautorica country glazbe snimila je svoj sedmi studijski album. Ploča je nazvana po pjesmi koja govori o nadi . S metaforom plesa kiše koji će naznačiti želju za ostvarenjem htjenja i nadvladavanjem teškoća na koje nailazimo za vlastitih života. Stvar je posvećena farmerima u Australiji i zahtjevima s kojima se susreću. Sara Storer je kantautorica narativnoga izričaja, a album prati i australska koncertna turneja.

 

 

BRUCE HORNSBY – ‘ABSOLUTE ZERO’
label: Zappo
(pop-rock-indie, 10 pjesama, trajanje: 41:55 minuta)

Podosta toga iskušao je američki kantautor i pijanist za svoje karijere – od folka i gospela preko popa, jazza i klasike do jamova i improvizacije. The New York Times će album ‘Absolute Zero’ nazvati ‘još jednim hrabrim zaokretom u njegovu katalogu’. Zahtjevna ploča traži zahtjevnog slušatelja koji će se znati uživjeti u propitivanja i teme koje se bave znanstvenim konceptima, poviješću i ljudskim odnosima. Na zamršen način i s respektabilnim gostima kao što su Justin Vernon, Jack Deyohnette, yMusic, Blake Mills i Rob Moose. Ploču Brucea Hornsbyja, naglasit će magazin American Songwriter, prigrlit će ljudi otvorena duha.

 

 

Pregled novih glazbenih izdanja možete poslušati u radijskom chart showu ARC Top 40 koji se ponedjeljkom emitira u programu HR2.

(Goran Komerički)

 

 

Khalid: Na R&B putu od tjeskobe do optimizma

Valja nam pronaći način da ovih dana ostanemo pozitivni. Bez obzira na to što bismo ponekad najradije iskočili iz vlastite kože.

 

Album Artwork

 

‘Bio sam tako naivan i tako mlad kada sam stvarao ‘American Teen’. Mislio sam da znam sve, ali zapravo ništa nisam znao’, reći će Khalid u razgovoru za Billboard i objasniti kako je situacija nakon izlaska albuma ‘Free Spirit’ slična: ‘Na točki sam razumijevanja da još uvijek ne znam ništa. Imam osjećaj kako je glazba koju pišem izrazito samorefleksivna.’ To ‘samorefleksivna’, rekli bismo, prije svega znači introspektivna i ponirajuća u vlastita iskustva, teme i brige koje dvadesetjednogodišnjaka iz američke savezne države Texas i mogu zanimati. Recimo, kako se nositi s neočekivanom slavom, što to znači imati lošu sreću ili kako se odnositi prema prijateljstvu i samozvanim frendovima koji će vas okružiti nakon što ostvarite statusni ili financijski uspjeh. I to su, svakako, teme o kojima smo mogli šlušati svih desetljeća dominacije popularne glazbe u javnom prostoru. Kod Khalida je slučaj ponešto drugačiji, jer se radi o umjetniku koji se smatra jednim od najtalentiranijih spisatelja i glazbenika nove generacije R&B-ja. I momku koji ima posebno sugestivan način na koji koristi svoj glas i sposobnosti izražavanja pred mikrofonom.

 

 

Dodatni razlog opće prihvaćenosti Khalida u tom istom javnom prostoru bila je njegova ozbiljnost kojom je – u nizu razgovora za američke i svjetske medije – problematizirao vlastite mentalne probleme poput stresa, napadaja panike, depresije i društvene tjeskobe. Variety ističe kako su ti istupi odavali dojam sedamnaestogodišnjaka koji zna što je ono što njegovu generaciju ponajviše brine i kako ljudi tih godina žele da im netko o tome govori u svojim pjesmama. Nastavak albuma ‘American Teen’ također polazi od sličnih lirskih teza zaogrnutih glazbenom kombinacijom soula i pop glazbe. Ali, čini i maleni odmak. ‘U tom smislu, ‘Free Spirit’ se čini poput borbe između loših osjećaja i dobrih namjera’, ističe magazin. I to je osnova od koje je važno krenuti kada slušate sedamnaest pjesma druge ploče u Khalidovoj karijeri. Jer, u njima nalazimo i priču o nesporazumima u ljubavnoj vezi, osjećamo strast prema curi koja mu se sviđa i svjedočimo Khalidovoj borbi s nastojanjem da ostane pozitivan ma što da ga je u životu snašlo. A to nam se čini nekako familijarno, ma gdje se u svijetu nalazili. I kojim god putem krenuli.

 

 

‘Imate cijeli svoj život da napravite debi album, ali jako malo vremena da složite drugi’, ističe Khalid dodajući kako ploča ‘Free Spirit’ predstavlja novu fazu njegove zrelosti: ‘Volim tu mogućnost da mogu govoriti o svojim obožavateljima i pisati za njih pjesme o tome kroz što sve prolaze. Ali je, jednako tako, dobro ponekad imati vremena za svoje terapijske sesije i pisati pjesme ovisno o vlastitu raspoloženju, Mislim da sam pišući naučio jako puno o sebi.’ A s tim procesom dolaze i različita propitivanja, nesigurnosti i strahovi. Pa i sumnje u vlastito ‘ja’ i osobne sposobnosti nošenja s izazovima vlastita samoodržanja. Rolling Stone će istaknuti kako je za maldog umjetnika takvo introspektivno poniranje odveć smiono i ‘malko ga je previše’. No, može li nas to iznenaditi ako smo već ranije shvatili kako se Khalid čini ozbiljnijim no što bi to bilo za očekivati? Jednostavno, postoje ljudi – poput Taylor Swift – koji u tijelu dvadesetogodišnjaka kriju um dvadeset godina starije osobe. Uz to, dodaje Variety, ‘popularnost je brutalni izazov’: ‘Ako se ne osjećate sjajno prilikom ulaska u ring, lako se možete naći pokošeni stvarima koje vas u noramlnoj situaciji ne bi dotaknule.’

 

 

 

Album ‘Free Spirit’ jest, dakle, poput slobodna duha koji razmatra široko i zaključuje iskustveno. I uči po putu. On donosi i pitkost radiofoničnoga zvuka i melankoliju koja će nam dobro doći u našoj osami. The New York Times će na njemu osjetiti glazbeni povratak produkciji osamdesetih i devedesetih, a The Guardian, s druge strane, izraziti mišljenje kako se čini da se ‘dio Khalidove originalnosti zagubio negde po putu’. Ipak, mi ćemo rado odslušati nepretencioznu ‘Don’t Pretend’ i radovati se proljetnom zaljubljivanju u temi ‘Outta My Head’. I pronaći način da ovih dana ostanemo pozitivni. Bez obzira na ito što bismo ponekad najradije iskočili iz vlastite kože. Jer, taj trenutak optimizma u očaju, to je ono što valja ugrabiti. Ta smionost nas čini ljudima slobodna duha.

(Goran Komerički)

 

 

Florida Georgia Line šire vidljivost country glazbe

Zvuk countryja devedesetih umotan u novo doba na novome albumu dua Florida Georgia Line donosi suradnje s izvođačima drugih žanrova. Neobično? Znamo li kako Generacija Z paralelno sluša pjesme pet različitih žanrova, ovo je sasvim očekivani potez.

 

Artwork Album Florida Georgia Line Can't Say Ain't Country

 

Florida Georgia Line čine važan dio aktualne country scene već i stoga što su svojom suradnjom s Bebe Rexha prije dvije godine iskoračili iz granica žanra i omogućili mu dodatno širenje vidljivosti. Ta dodatna vidljivost američkom country zvuku je tim vrijednija jer se događa u doba kada jednim pokretom prsta možemo – putem streaming servisa – doći do više milijuna pjesama istovremeno. Pjesma ‘Meant to Be’ mjesecima je boravila pri vrhu svjetskoga streaminga – od jeseni 2017. pa do kraja proljeća prošle godine – i pokazala je kako country ima tu posebnu emosciju koja će zaokupiti ljude na dulje vremensko razdoblje. Stoga je interes za njihov ovogodišnji album ‘Can’t Say I Ain’t Country’ bio širi no ranije. Album je dospio do četvrtoga mjesta liste Billboard 200 u tjednu izlaska.

 

 

Četvrti studijski album dua Florida Georgia Line najavio je singl ‘Simple’, a na njemu se našla i uspješna suradnja s Bebe Rexhom. ‘Na ovom albumu radili smo već više od godinu dana, tako da smo BK i ja definitivno spremni za njezin izlazak’, odlučno je izjavio Tayler Hubbard za Entertainment Tonight i opisao ploču: ‘Puno glazbe danas referira se na neka prošla vremena. Čini mi se da je dosta toga novoga zapravo throwback. Time smo se mi vodili i na ovoj ploči. Inspiracija nam je bila glazba devedesetih na kojoj smo odrasli.’ Tayler je dodao: ‘Mogu reći kako je ovo dobro zaokružen album. Imamo stvari koje smo napisali i snimili samo za live show.’

 

 

Kako piše Idolator, u svijetu country glazbe su remiksevi daleko manje ubičajena stvar negoli u žanrovima pop, dance ili hip-hop glazbe. No, Tyler Hubbard i Brian Kelley iz grupe Florida Georgia Line su i u tome sasvim različiti od većine kolega. Možda je to razloga zašto na ovom ploči nalazimo glazbene suradnje poput onih s Jasonom Derulom, Jasonom Aldanom i Hardy. Sve pjesme na ploči potpisali su sami, dok je za produkciju bio zadužen Joey Moi.

 

 

Album  ‘Can’t Say I Ain’t Country’ dobio je 61 od maksimalnim 100 bodova na Metacriticu, a u svibnju momci kreću na koncertnu turneju istoga naziva.

(Monika Lelas Halambek)