Dimensions Festival 2016.

Ben Klock, Dimensions Festival 2016Peto izdanje Dimensions festivala koji se održao na štinjanskoj tvrđavi Punta Christo od 25. do 28. kolovoza ponovno je oduševio brojnu internacionalnu publiku  probranim izvođačima elektronske glazbe. Na devet festivalskih pozornica na kopnu ali i brojnim zabavama na brodovima koji su plovili brijunskim arhipelagom nastupilo je oko 170 raznorodnih glazbenika iz cijelog svijeta. Među glazbenim zvijezdama, rodočelnicima techna, housea, funka, soula, disca, jazza i afrobeata, poput Richiea Hawtina, Larryja Hearda, Moritza Von Oswalda, Rødhåda, Marcela Dettmanna, Moodymanna, Hiatus Kaiyotea… nastupio je i nikad veći broj glazbenika iz Hrvatske i regije, a taj je trend pratio i broj domaćih i regionalnih posjetitelja koji se udvostručio u odnosu na prošlogodišnju posjećenost.

Rasprodani koncert otvorenja održao se u pulskoj areni a kao zvijezde večeri nastupili su članovi Massive Attacka – jednog od najutjecajnijih britanskih trip-hop grupa. Massive Attacku prethodio je Kamasi Washington – američki kompozitor i saksofonist koji je prošle godine izdao vrlo dobro prihvaćeni album The Epic koji se našao na brojnim listama (Pitchfork, The Guardian…) kao jedan od najboljih albuma iz 2015. godine. Kamasijev oktet otvorio je festival u više nego dobrim vibracijama pripremivši publiku na ono što se najviše očekivalo te večeri – Massive Attack. Izvedba, ozvučenje, vizuali efekti..definitivno su potvrdili naslov glazbenog događaja sezone. Koncert je u prepunoj areni zatvorio house/techno glazbenik iz Detroita – Moodymann, koji je na najvećem stageu The Clearing ponovno nastupio prvog dana festivala u ponešto boljoj izvedbi.

 

 

Najveći festivalski stage The Clearing u petak, 26. kolovoza  ugostio je jazz-fusion sastav Moritz Von Oswald Trio s jednim od začetnika afro beata Tonyem Allenom na bubnjevima i Maxom Louderbauerom. Publici su se predstavili s ostvarenjima posljednjeg albuma Sounding Lines kojeg krasi bogatsvo različitih dub, reggae i afro zvukova. Iza eksperimentalnog trojca, na istoj pozornici, uslijedio je nastup legendarnog čikaškog glazbenika i producenta Larryja Hearda koji je prvi put nakon 20 godina uživo nastupio pod svojim monikerom Mr. Fingers upravo na Dimensionsu. Mr. Fingers je za ovu nesvakidašnju prigodu pripremio dinamičnu mješavinu soula i funka koja čini opus njegovih najboljih hitova.

 

 

Podjednako bogat program ponudio je The Void, pozornica koja je ugostila perjanice techno bastiona, etikete Ostgut Ton i kluba Berghain – pionirku berlinske techno i house scene DJ-icu Tama Sumo, hipnotičkim vokalima sklonog Massimiliana Pagliaru te velikog techno maga s nagnućem prema industrijskom i eksperimentalnijem zvuku – Marcela Dettmanna.

Dimensions Festival 2016 _03

Pozornica Moat je u petak udomila kanadskog producenta i DJ-a Richia Hawtina koji je posjetiteljima predstavio stopostotni techno seto posebno skrojenim za ovu beskompromisnu pozornicu koju su podijelili s mlađim kolegama – sve popularnijim Rødhådom i domaćim DJ kolektivom Ekstrakt.

Na istoj je pozornici u nedjelju nastupio najveći i najdugovječniji hrvatski techno autoritet – Petar Dundov i to u odličnom društvu s uspješnom hamburškom producenticom Helenom Hauff i Intergalactic Garyjem – miljenikom publike koja u jednakoj mjeri voli lepršavi disco i tvrđi electro.

Ovogodišnji line-up Dimensions Festivala označio je i povratak živim svirkama – koncertima, kao i raznim live nastupima kojima su obilovale sve pozornice na tvrđavi, ali i popularni dnevni The Beach Stage.  Apsolutna zvijezda festivalske nedjelje – australski future-soul kvartet Hiatus Kaiyote, zatvorio je festival uz britanskog DJ-a i radijskog voditelja BBC 6-ice Gillesa Petersona.  Svojevrsno koncertno iznenađenje priredio je hrvatski kolektiv sastavljen od samih glazbenih izvrsnika – ABOP. Sastav je izvodio različite materijale iz svog petogodišnjeg djelovanja te pjesme s debitantskog albuma nazvanog ABOP i izdanog na diskografskoj etiketi PDV. Među hrvatskim izvođačima našao se i electro-jazz trio Chui na čelu s Jankom Novoselićem.

 

 

Kapacitet Dimensions Festivala zadržan je u prošlogodišnjim okvirima – tvrđavu i okolne šumovite uvale i plaže te kamp Brijuni posjetilo je oko 8 000 ljubitelja glazbe i dobrog provoda među kojima se nalazi oko 40% Britanca, dok se među preostalih 60% nalazi najviše Francuza, a slijede ih Nijemci, Autralci, Irci, Nizozemci, Talijani, Švicarci, Belgijanci, Amerikanci, Španjolci, Hrvati i posljetitelji iz regije te manji broj posjetitelja iz nama egzotičnih zemalja poput Trininad i Tobaga, Mauritanije, Mozambika, Guadalupe, Samoe te Ekvadora i Kostarike.

SIRUP stage Dimensions Festival 2016Vedran Meniga, direktor Pozitivnog ritma, osvrno se na završeni festival: “U ime domaćeg dijela organizacije želimo prvenstveno čestitati našem velikom, međunarodnom timu na ostvarenom rezultatu i najuspješnijem izdanju Dimensions Festivala do sada. To ne bi bilo moguće bez već spomenutih izvođača i gostiju, stanovnika Štinjana i Pule, kao i svih partnera i suradnika koji podržavaju i pomažu realizaciju ovog jedinstvenog događanja”.

Noah Ball, jedan od direktora Dimensions i Outlook festivala, izuzetno je zadovoljan polujubilarnim, petim izdanjem ove elektronske fešte koja na najbolji način spaja glazbu i nesvakidašnju lokaciju s predivnim morskim plažama i odličnim vremenskim uvjetima kasnog kolovoza i ranog rujna: “Izuzetno smo počašćeni što smo za peto izdanje Dimensions Festivala bili u mogućnosti u rasprodanu Arenu dovesti jedan od naših najjačih bookinga – legendarni Massive Attack te što smo na samom festivalu ugostili legendu i jednog od rodočelnika house glazbe Larryja Hearda koji je ovom prilikom nastupio uživo nakon dvadeset godina pauze. Sretni smo i ne krijemo osmijehe!

 

 

 

 

 

 

Robert Glasper – Everything’s Beautiful

miles-davis-robert-glasper-everythings-beautiful

Devedeset godina od rođenja Milesa Davisa dobili smo još jedan od pokazatelja kako vrijeme potvrđuje velikane. I prepoznaje umjetnike koji će te velikane glazbeno susresti i potvrditi na svoj umjetnički način. Album pod nazivom Everything’s Beautiful, naime, novi je projekt koji potpisuje producent i višestruki dobitnik Grammyja, Robert Glasper.

Četiri godine nakon jednog od najutjecajnijih R&B izdanja pod nazivom “Black Radio”,  američki pijanist je odlučio reinterpretirati 11 skladbi Milesa Davisa iz razdoblja kada je objavljivao za Columbiu Records. Kako sam ističe, ideja projekta bila je više od samog remiksiranja. Inspiriran Milesovim stvaralaštvom, Glasper je preuzeo djelić jazz povijesti i stvorio novi glazbeni izričaj kroz suradnju sa suvremenim glazbenicima r&b-ja, soula i hip-hopa. Tako su se na popisu suradnika našli John Scofield, Stevie Wonder, Erykah Badu, Illa J i mnogi drugi.

 

Projekt „Everything’s Beautiful“ temelji se dakle na Milesu Davisu: način na koji je inspirirao ljude da stvaraju novu umjetnost i novu glazbu. Ideje, prepoznatljiva truba, vokal i sampleovi sve je ono čime Glasper pokušava oživjeti duh Milesovog vremena. Ljepotu ove glazbene priče čini dašak prošlosti oživljen suvremenom glazbom, glazbom koju Robert Glasper stvara danas. Na način susreta Davisa i Glaspera to daje vrlo lijepu i zanimljivu cjelinu: od sanjivih i atmosferičnih melodija pa sve do energičnih glazbenih brojeva prožetih funk beatovima i bogatom ritam sekcijom. Album je za Legacy Recordings objavljen 27. svibnja, dan nakon obljetnice 90-og rođendana Milesa Davisa.

„Everything’s Beautiful“ još je jedan u nizu Glasperovih projekata koji svojom originalnošću i jedinstvenošću svaki puta iznenade svjetsku glazbenu scenu. Osim toga, skladao i producirao dio soundtracka za “Miles Ahead” – biografski film o Milesu Davisu. Film je u travnju ove godine počeo s prikazvanjem u SAD-u,  a kao redatelj ali i glavni glumac u ulozi Milesa Davisa potpisuje ga Don Cheadle. Prošle godine Glasper nas je iznenadio albumom pod nazivom “Covered”, a kako mu i samo ime govori radi se većinom o obradama jazz standarda.

Poznat kao glazbenik koji „nikad ne ponavlja albume“, Glasper je i prije objavljivanja  albuma postavio, a potom i opravdao velika očekivanja koja su pratila obljetničku priču. Priču o velikanu glazbene kulture, Milesu Davisu.

Tom Odell – Wrong Crowd

tom-odell-wrong-crowd25-godišnji britanski kantautor Tom Odell objavio je svoj drugi studijski album naziva “Wrong Crowd”. Nasljednika tri godine staroga prvijenca “Long Way Down” kojim je osvojio sam vrh službene britanske top liste i za kojega je primio prestižno priznanje Ivor Novello, producirao je Jim Abbis, a najavljuje ga upravo objavljenim istoimenim singlom kojeg supotpisuje američki producent i autor Rick Nowels.

Album Wrong Crowd producirao je već spomenuti Jim Abbis koji je surađivao s Adele i grupama Arctic Monkeys i Kasabian. Spot je objavio uz vijest o novom materijalu, a snimao ga je u Južnoj Africi. “Želio sam da pjesme zvuče moćno i dramatično; melodije i instrumenti su glazbeno bogati i bez suzdržavanja.” – izjavio je ovaj glazbeni autor i dodao: “Album je fikcija o emocijama i osećajima koja sam nekada očigledno imao – iako su priče obrađene i proširene. Želio sam stvoriti svijet povećanog osjećaja za realnost.”

 

Tom Odell slovi za pravog romantika, a on to objašnjava na sljedeći način:  “Romantika nikada ne može izaći iz mode. To je najuzbudljivija stvar koja se može dogoditi – da budeš s nekim s kime ćeš dijeliti svoj život. Sa druge strane, pisati pjesme o tome može biti vrlo zanimljivo.” Tom je u travnju i svibnju bio na kraćoj promotivnoj turneji po Europi, ali je odradio i dva nastupa u Los Angelesu i New Yorku.

“Na novom albumu nema obrada zato što sam stvarno napisao mnogo pjesama, pa nisam želio da one propadnu. Doduše, uvijek sam volio proces učenja nečije pjesme i ostavljanja nekog osobnog pečata u njoj.” – objašnjava ovaj britanski glazbenik koji je studirao modernu glazbu na Sveučilištu u Brightonu. U međuvremenu, i prije nego što je objavio svoj prvi službeni album, osvojio je srca publike, ali i mnoge nagrade, između ostalog i nagradu kritike na dodjeli BRIT AWARDS odnosno Brits Critics’ Choice Award za 2013. što govori da su očekivanja od ovog mladog momka bila velika.

„Iskreno, volio bih živjeti u vremenu u kojem je glazba dolazila spontano, kada je još uvijek bila nesavršena, i kada je ostavljala osjećaj čiste uzvišenosti” – objašnjava Odell koji je svoj novi album objavio za etiketu RCA Records. U Velikoj Britaniji album Wrong Crowd dosegao je drugo mjesto najprodavanijih albuma, dok je na Metacriticu ocijenjen je s prilično visokom ocjenom, 72 od 100.

22-godišnji Tom Odell je postao prvi muški dobitnik  priznanja kojim se nagrađuju mlade nade. “Oduševljen sam i počašćen tom nagradom i iskreno iznenađen.” – kazao je Odell, koji glazbu piše od svoje 13 godine. Odell je rođen 1990. godine, a kao svoje uzore navodi prvenstveno Eltona Johna, a zatim Boba Dylana, Leonarda Cohena, Leona Russella i Brucea Springsteena.

Richard Ashcroft – These People

richard-ashcroft-these-peoplePeti samostalni album u karijeri Richarda Ashcrofta „These People”,  u veljači je najavljen singlom “This Is How It Feels”.

Cijelo desetljeće, tijekom devedesetih, Richard Ashcroft predvodio je skupinu The Verve koja je s tri albuma ostavila zhenačajan trag na britanskoj glazbenoj sceni. Iako su se nakratko ponovno okupili 2007. i objavili još jedan zajednički album “Forth”,  Ashcroft od 2000. godine djeluje samostalno. “These People” je njegov peti samostalni album.

 

Richard Ashcroft je zajedno sa svojim bivšim bendom The Verve upisan u povijest britanske top-liste albuma. Njihov je “Urban Hymns” iz 1997. jedan od najprodavanijih albuma svih vremena na britanskom tržištu, a na tom su albumu objavljene i neke od njihovih najpoznatijih pjesama: “Bitter Sweet Syphony”, “The Drugs Don’t Work”, “Sonnet” i “Lucky Man”. 1998. osvojili su Brit Award, britansku glazbenu nagradu u kategoriji najbolje britanske grupe, a najboljim albumom proglašen je upravo “Urban Hymns”. Taj album označio je njihov kreativni i komercijalni vrhunac.

Spominjanje albuma “Urban Hymns” skupine The Verve u recenziji novog samostalnog albuma Richarda Ashcrofta nije slučajno. Najbolje pjesme na albumu “These People” upravo su one koje se oslanjaju na prepoznatljiv zvuk koji je obilježio taj uspješan album. Zasluga je to i Wila Malonea, aranžera s kojim je Ashcroft surađivao na novom albumu, a čije su orkestracije obilježile albume “Urban Hymns” i “Northern Soul”.

 

Glazbeno, album “These People” Richarda Ashcrofta najbolji je kad je oslonjen na njegovo nasljeđe: iz vremena The Verve ili ranije samostalne karijere. Zato pomalo iznenađuje pjesma “Out Of My Body”, koju mnogi kritičari smatraju najslabijom pjesmom na albumu.  Pjesma koja zvuči kao da je izašla iz produkcijske radionice Pet Shop Boysa, a još k tome i otvara album. “Više nema žanrova, zaboravite žanrove”, rekao je Ashcroft u razgovoru za NME:  “Samo se prepustite i učinite ono što osjećate ispravnim”.

Uz grandiozne simfonijske pasaže i diskoidne nabrijane ritmove, Ashcroft je na albumu  u tekstovima progovorio o terorizmu, dvoličnim političarima, revolucijama i medijskim manipulacijama. Iz svog je podrumskog studija promatrao brutalnu globalizaciju, kako navodi NME, i proračunato je svoje viđenje svijeta prostro na poznatim zvukovima koji, potpuno suprotno, pozivaju na opuštanje.

“Četiri godine nisam koristio mobitel. Bio sam njegov rob, a tad sam se upitao – radim li uopće išta na telefonu svaki put kad ga otvorim, ili sam samo rob navike koja je izmakla kontroli”, upitao se. Pjesma “Black Lines” inspirirana je smrću njegovog bliskog prijatelja i donosi suočavanje s proživljavanjem depresivnih, besanih noći.

 

Od četiri ranija samostalna albuma Richarda Ashcrofta, tri su s izuzetkom “United Nations Of Sound”, postigla zapažen uspjeh na europskom, posebno britanskom tržištu. Izuzetak nije niti novi koji je odmah po objavljivanju zauzeo treće mjesto britanske top-liste. Uz rijetke izuzetke, pjesme na novom albumu još su jedna lekcija mladoj generaciji kantautora kako kvalitetan akustični pop-rock treba zvučati, a to je ono što Ashcroft radi već više od dva desetljeća. Iako će sam reći kako je Neil Young najzaslužniji za njegov uspjeh ali i uspjeh nove generacije u tom žanru.

Red Hot Chili Peppers – The Getaway

red-hot-chili-peppers-the-getawayJedanaesti album grupe Red Hot Chili Peppers “The Getaway” najavljen je singlom ” Dark Necessities”. Jedno od najvažnijih obilježja albuma je da nakon 25 godina i šest albuma, Rick Rubin nije producent novog albuma. Produkciju je preuzeo Brian Burton, poznatiji kao Danger Mouse. Treba istaknuti i da miks potpisuje legendarni Nigel Godrich, engleski producent, glazbenik i tonski snimatelj koji je radio s brojnim izvođačima, no najpoznatiji je po radu sa skupinom Radiohead.

Iako su članovi benda najavljivali da će prvi singl s albuma biti “Go Robot”, vesela funky pjesma inspirirana Princeovom “Controversy”, Danger Mouse je odlučio drugačije. “Go Robot” na kraju će ipak biti objavljena kao drugi singl s albuma “The Getaway”.

 

Snimanje albuma “The Getaway” Red Hot Chili Peppers počelo je još 2014. no projekt je odgođen na gotovo osam mjeseci nakon što je basist Flea slomio ruku tijekom snowboardanja. Anthony Kiedis je izjavio kako su to bila prilično teška vremena za bend. “Napisali smo 20-30 pjesama i bili smo spremni započeti rad u studiju i tad je Flea slomio ruku. O svemu smo imali vremena dobro razmisliti i kako nismo imali producenta bili smo pomalo izgubljeni sa svim tim pjesmama.”

Našavši se u svojevrsnom vakuumu, Red Hot Chili Peppers su jednostavno čekali, a tada “Prišao nam je Brian Burton, odnosno Danger Mouse i rekao “Idemo snimiti ploču” – opisao je to vrijeme Anthony Kiedis. “Rekli smo odlično, imamo pjesme”,  no on je rekao “Pustite ih, idemo napisati nove pjesme u studiju.”  Već smo se vezali uz te napisane pjesme, no znali smo da će suradnja funkcionirati jedino ako ćemo mu vjerovati i odbaciti stare ideje i naš uobičajeni način rada i rekli smo “Uskočit ćemo u to i vidjeti što će se dogoditi”.

 

Vrlo velik utjecaj na tekstove pjesama na albumu “The Getaway” imao je Kiedisov prekid dvogodišnje veze s australskim modelom Helenom Vestergaard. Kad je 2012-e započela njihova veza njoj je bilo tek 19, a njemu 52 godine. Na nekoliko pjesama na novom albumu Kiedis propituje njihovu vezu i tu veliku razliku u godinama. “Neugodno mi je priznati, ali dvogodišnja veza koja je eksplodirala poput nuklearne bombe otvorila mi je svijet emocija o kojima bih pisao.” objasnio je Kiedis. “Iako se veza pretvorila u katastrofu, mislim da sam izvukao nešto iz toga – barem pola pjesama na novom albumu.”

Prateće vokale na naslovnoj pjesmi “The Getaway” otpjevala je Anna Waronker iz skupine That Dog.

Aranžmane za gudače na albumu “The Getaway” Red Hot Chili Peppersa napisao je talijanski glazbenik i producent Daniele Luppi koji već duže vrijeme živi i radi u Los Angelesu, a s Danger Mousom je već surađivao na odličnom albumu “Rome”. Među gostima je i Elton John koji je sa svojim stalnim suradnikom Berniejem Taupinom suautor pjesme “Sick Love”, a i svirao je klavir.

 

Glazbeno, Red Hot Chili Peppers su se na novom albumu “The Getaway”, barem u većini pjesama, vratili svojim prepoznatljivim funky korijenima, a kritičari se slažu u ocjeni da je ostatak benda na neki način napokon kliknuo s Joshom Klinghofferom, gitaristom koji je 2009. u bendu zamijenio, do tad nezamjenjivog Johna Frusciantea.

 

tjedna radijska lista