Robert Glasper – Everything’s Beautiful

miles-davis-robert-glasper-everythings-beautiful

Devedeset godina od rođenja Milesa Davisa dobili smo još jedan od pokazatelja kako vrijeme potvrđuje velikane. I prepoznaje umjetnike koji će te velikane glazbeno susresti i potvrditi na svoj umjetnički način. Album pod nazivom Everything’s Beautiful, naime, novi je projekt koji potpisuje producent i višestruki dobitnik Grammyja, Robert Glasper.

Četiri godine nakon jednog od najutjecajnijih R&B izdanja pod nazivom “Black Radio”,  američki pijanist je odlučio reinterpretirati 11 skladbi Milesa Davisa iz razdoblja kada je objavljivao za Columbiu Records. Kako sam ističe, ideja projekta bila je više od samog remiksiranja. Inspiriran Milesovim stvaralaštvom, Glasper je preuzeo djelić jazz povijesti i stvorio novi glazbeni izričaj kroz suradnju sa suvremenim glazbenicima r&b-ja, soula i hip-hopa. Tako su se na popisu suradnika našli John Scofield, Stevie Wonder, Erykah Badu, Illa J i mnogi drugi.

 

Projekt „Everything’s Beautiful“ temelji se dakle na Milesu Davisu: način na koji je inspirirao ljude da stvaraju novu umjetnost i novu glazbu. Ideje, prepoznatljiva truba, vokal i sampleovi sve je ono čime Glasper pokušava oživjeti duh Milesovog vremena. Ljepotu ove glazbene priče čini dašak prošlosti oživljen suvremenom glazbom, glazbom koju Robert Glasper stvara danas. Na način susreta Davisa i Glaspera to daje vrlo lijepu i zanimljivu cjelinu: od sanjivih i atmosferičnih melodija pa sve do energičnih glazbenih brojeva prožetih funk beatovima i bogatom ritam sekcijom. Album je za Legacy Recordings objavljen 27. svibnja, dan nakon obljetnice 90-og rođendana Milesa Davisa.

„Everything’s Beautiful“ još je jedan u nizu Glasperovih projekata koji svojom originalnošću i jedinstvenošću svaki puta iznenade svjetsku glazbenu scenu. Osim toga, skladao i producirao dio soundtracka za “Miles Ahead” – biografski film o Milesu Davisu. Film je u travnju ove godine počeo s prikazvanjem u SAD-u,  a kao redatelj ali i glavni glumac u ulozi Milesa Davisa potpisuje ga Don Cheadle. Prošle godine Glasper nas je iznenadio albumom pod nazivom “Covered”, a kako mu i samo ime govori radi se većinom o obradama jazz standarda.

Poznat kao glazbenik koji „nikad ne ponavlja albume“, Glasper je i prije objavljivanja  albuma postavio, a potom i opravdao velika očekivanja koja su pratila obljetničku priču. Priču o velikanu glazbene kulture, Milesu Davisu.

Tom Odell – Wrong Crowd

tom-odell-wrong-crowd25-godišnji britanski kantautor Tom Odell objavio je svoj drugi studijski album naziva “Wrong Crowd”. Nasljednika tri godine staroga prvijenca “Long Way Down” kojim je osvojio sam vrh službene britanske top liste i za kojega je primio prestižno priznanje Ivor Novello, producirao je Jim Abbis, a najavljuje ga upravo objavljenim istoimenim singlom kojeg supotpisuje američki producent i autor Rick Nowels.

Album Wrong Crowd producirao je već spomenuti Jim Abbis koji je surađivao s Adele i grupama Arctic Monkeys i Kasabian. Spot je objavio uz vijest o novom materijalu, a snimao ga je u Južnoj Africi. “Želio sam da pjesme zvuče moćno i dramatično; melodije i instrumenti su glazbeno bogati i bez suzdržavanja.” – izjavio je ovaj glazbeni autor i dodao: “Album je fikcija o emocijama i osećajima koja sam nekada očigledno imao – iako su priče obrađene i proširene. Želio sam stvoriti svijet povećanog osjećaja za realnost.”

 

Tom Odell slovi za pravog romantika, a on to objašnjava na sljedeći način:  “Romantika nikada ne može izaći iz mode. To je najuzbudljivija stvar koja se može dogoditi – da budeš s nekim s kime ćeš dijeliti svoj život. Sa druge strane, pisati pjesme o tome može biti vrlo zanimljivo.” Tom je u travnju i svibnju bio na kraćoj promotivnoj turneji po Europi, ali je odradio i dva nastupa u Los Angelesu i New Yorku.

“Na novom albumu nema obrada zato što sam stvarno napisao mnogo pjesama, pa nisam želio da one propadnu. Doduše, uvijek sam volio proces učenja nečije pjesme i ostavljanja nekog osobnog pečata u njoj.” – objašnjava ovaj britanski glazbenik koji je studirao modernu glazbu na Sveučilištu u Brightonu. U međuvremenu, i prije nego što je objavio svoj prvi službeni album, osvojio je srca publike, ali i mnoge nagrade, između ostalog i nagradu kritike na dodjeli BRIT AWARDS odnosno Brits Critics’ Choice Award za 2013. što govori da su očekivanja od ovog mladog momka bila velika.

„Iskreno, volio bih živjeti u vremenu u kojem je glazba dolazila spontano, kada je još uvijek bila nesavršena, i kada je ostavljala osjećaj čiste uzvišenosti” – objašnjava Odell koji je svoj novi album objavio za etiketu RCA Records. U Velikoj Britaniji album Wrong Crowd dosegao je drugo mjesto najprodavanijih albuma, dok je na Metacriticu ocijenjen je s prilično visokom ocjenom, 72 od 100.

22-godišnji Tom Odell je postao prvi muški dobitnik  priznanja kojim se nagrađuju mlade nade. “Oduševljen sam i počašćen tom nagradom i iskreno iznenađen.” – kazao je Odell, koji glazbu piše od svoje 13 godine. Odell je rođen 1990. godine, a kao svoje uzore navodi prvenstveno Eltona Johna, a zatim Boba Dylana, Leonarda Cohena, Leona Russella i Brucea Springsteena.

Richard Ashcroft – These People

richard-ashcroft-these-peoplePeti samostalni album u karijeri Richarda Ashcrofta „These People”,  u veljači je najavljen singlom “This Is How It Feels”.

Cijelo desetljeće, tijekom devedesetih, Richard Ashcroft predvodio je skupinu The Verve koja je s tri albuma ostavila zhenačajan trag na britanskoj glazbenoj sceni. Iako su se nakratko ponovno okupili 2007. i objavili još jedan zajednički album “Forth”,  Ashcroft od 2000. godine djeluje samostalno. “These People” je njegov peti samostalni album.

 

Richard Ashcroft je zajedno sa svojim bivšim bendom The Verve upisan u povijest britanske top-liste albuma. Njihov je “Urban Hymns” iz 1997. jedan od najprodavanijih albuma svih vremena na britanskom tržištu, a na tom su albumu objavljene i neke od njihovih najpoznatijih pjesama: “Bitter Sweet Syphony”, “The Drugs Don’t Work”, “Sonnet” i “Lucky Man”. 1998. osvojili su Brit Award, britansku glazbenu nagradu u kategoriji najbolje britanske grupe, a najboljim albumom proglašen je upravo “Urban Hymns”. Taj album označio je njihov kreativni i komercijalni vrhunac.

Spominjanje albuma “Urban Hymns” skupine The Verve u recenziji novog samostalnog albuma Richarda Ashcrofta nije slučajno. Najbolje pjesme na albumu “These People” upravo su one koje se oslanjaju na prepoznatljiv zvuk koji je obilježio taj uspješan album. Zasluga je to i Wila Malonea, aranžera s kojim je Ashcroft surađivao na novom albumu, a čije su orkestracije obilježile albume “Urban Hymns” i “Northern Soul”.

 

Glazbeno, album “These People” Richarda Ashcrofta najbolji je kad je oslonjen na njegovo nasljeđe: iz vremena The Verve ili ranije samostalne karijere. Zato pomalo iznenađuje pjesma “Out Of My Body”, koju mnogi kritičari smatraju najslabijom pjesmom na albumu.  Pjesma koja zvuči kao da je izašla iz produkcijske radionice Pet Shop Boysa, a još k tome i otvara album. “Više nema žanrova, zaboravite žanrove”, rekao je Ashcroft u razgovoru za NME:  “Samo se prepustite i učinite ono što osjećate ispravnim”.

Uz grandiozne simfonijske pasaže i diskoidne nabrijane ritmove, Ashcroft je na albumu  u tekstovima progovorio o terorizmu, dvoličnim političarima, revolucijama i medijskim manipulacijama. Iz svog je podrumskog studija promatrao brutalnu globalizaciju, kako navodi NME, i proračunato je svoje viđenje svijeta prostro na poznatim zvukovima koji, potpuno suprotno, pozivaju na opuštanje.

“Četiri godine nisam koristio mobitel. Bio sam njegov rob, a tad sam se upitao – radim li uopće išta na telefonu svaki put kad ga otvorim, ili sam samo rob navike koja je izmakla kontroli”, upitao se. Pjesma “Black Lines” inspirirana je smrću njegovog bliskog prijatelja i donosi suočavanje s proživljavanjem depresivnih, besanih noći.

 

Od četiri ranija samostalna albuma Richarda Ashcrofta, tri su s izuzetkom “United Nations Of Sound”, postigla zapažen uspjeh na europskom, posebno britanskom tržištu. Izuzetak nije niti novi koji je odmah po objavljivanju zauzeo treće mjesto britanske top-liste. Uz rijetke izuzetke, pjesme na novom albumu još su jedna lekcija mladoj generaciji kantautora kako kvalitetan akustični pop-rock treba zvučati, a to je ono što Ashcroft radi već više od dva desetljeća. Iako će sam reći kako je Neil Young najzaslužniji za njegov uspjeh ali i uspjeh nove generacije u tom žanru.

Red Hot Chili Peppers – The Getaway

red-hot-chili-peppers-the-getawayJedanaesti album grupe Red Hot Chili Peppers “The Getaway” najavljen je singlom ” Dark Necessities”. Jedno od najvažnijih obilježja albuma je da nakon 25 godina i šest albuma, Rick Rubin nije producent novog albuma. Produkciju je preuzeo Brian Burton, poznatiji kao Danger Mouse. Treba istaknuti i da miks potpisuje legendarni Nigel Godrich, engleski producent, glazbenik i tonski snimatelj koji je radio s brojnim izvođačima, no najpoznatiji je po radu sa skupinom Radiohead.

Iako su članovi benda najavljivali da će prvi singl s albuma biti “Go Robot”, vesela funky pjesma inspirirana Princeovom “Controversy”, Danger Mouse je odlučio drugačije. “Go Robot” na kraju će ipak biti objavljena kao drugi singl s albuma “The Getaway”.

 

Snimanje albuma “The Getaway” Red Hot Chili Peppers počelo je još 2014. no projekt je odgođen na gotovo osam mjeseci nakon što je basist Flea slomio ruku tijekom snowboardanja. Anthony Kiedis je izjavio kako su to bila prilično teška vremena za bend. “Napisali smo 20-30 pjesama i bili smo spremni započeti rad u studiju i tad je Flea slomio ruku. O svemu smo imali vremena dobro razmisliti i kako nismo imali producenta bili smo pomalo izgubljeni sa svim tim pjesmama.”

Našavši se u svojevrsnom vakuumu, Red Hot Chili Peppers su jednostavno čekali, a tada “Prišao nam je Brian Burton, odnosno Danger Mouse i rekao “Idemo snimiti ploču” – opisao je to vrijeme Anthony Kiedis. “Rekli smo odlično, imamo pjesme”,  no on je rekao “Pustite ih, idemo napisati nove pjesme u studiju.”  Već smo se vezali uz te napisane pjesme, no znali smo da će suradnja funkcionirati jedino ako ćemo mu vjerovati i odbaciti stare ideje i naš uobičajeni način rada i rekli smo “Uskočit ćemo u to i vidjeti što će se dogoditi”.

 

Vrlo velik utjecaj na tekstove pjesama na albumu “The Getaway” imao je Kiedisov prekid dvogodišnje veze s australskim modelom Helenom Vestergaard. Kad je 2012-e započela njihova veza njoj je bilo tek 19, a njemu 52 godine. Na nekoliko pjesama na novom albumu Kiedis propituje njihovu vezu i tu veliku razliku u godinama. “Neugodno mi je priznati, ali dvogodišnja veza koja je eksplodirala poput nuklearne bombe otvorila mi je svijet emocija o kojima bih pisao.” objasnio je Kiedis. “Iako se veza pretvorila u katastrofu, mislim da sam izvukao nešto iz toga – barem pola pjesama na novom albumu.”

Prateće vokale na naslovnoj pjesmi “The Getaway” otpjevala je Anna Waronker iz skupine That Dog.

Aranžmane za gudače na albumu “The Getaway” Red Hot Chili Peppersa napisao je talijanski glazbenik i producent Daniele Luppi koji već duže vrijeme živi i radi u Los Angelesu, a s Danger Mousom je već surađivao na odličnom albumu “Rome”. Među gostima je i Elton John koji je sa svojim stalnim suradnikom Berniejem Taupinom suautor pjesme “Sick Love”, a i svirao je klavir.

 

Glazbeno, Red Hot Chili Peppers su se na novom albumu “The Getaway”, barem u većini pjesama, vratili svojim prepoznatljivim funky korijenima, a kritičari se slažu u ocjeni da je ostatak benda na neki način napokon kliknuo s Joshom Klinghofferom, gitaristom koji je 2009. u bendu zamijenio, do tad nezamjenjivog Johna Frusciantea.

 

Paul Simon – Stranger To Stranger

Paul Simon Stranger To Stranger naziv je trinaestog samostalnog albuma Paula Simona a najavljen je singlom “Wristbend”.

Pjesma “Wristbend”, počinje kao priča o narukvici koja služi kao ulaznica na koncert popularnog benda, a koju njihov pjevač nije imao pa nije niti mogao uči na svoj koncert. Do kraja pjesme, ta pomalo komična situacija, pretvara se o priči o frustracijama, nejednakostima i beznađu u društvu. Pjesma “Wristbend” nije izuzetak na albumu “Stranger To Stranger”. Novi album Paula Simona prožet je tekstovima punim ironičnog pomaka, ciničnog pogleda na društvene teme sa crnohumornim odmakom.

 

Paul Simon je oduvijek bio pjesnik koji je, za razliku od mnogih drugih sjajnih pjesnika, svoju poeziju znao vrhunski i uglazbiti. Iako nije uočljivo na prvo slušanje, pod velom metafora, i na novom se albumu dotiče brojnih društvenih i političkih tema, no nisu to aktualne, prolazne teme koje su česta kod drugih glazbenika, tekstovi koji s prestankom zanimanja za te prolazne teme i same padnu u zaborav. Simon se dotiče drugih, važnijih tema poput siromaštva, problema nasilja i pohlepe. Pjesma “The Riverbank” inspirirana je njegovim emocijama nabijenim nastupom na ispraćaju učitelja kojeg je osobno poznavao, a koji je bio žrtvom masakra u školi u gradu Newtownu.

Iako s vrlo zanimljivim tekstovima, “Tema ovog albuma je zvuk”, opisao je Paul Simon svoj novi album “Stranger To Stranger”, “bez obzira na teme u tekstovima pojedinih pjesama. Bit će mi drago ako ljudi to shvate.”

Jer unatoč zlatnim godinama, a sedamdeset i četiri su mu, Paul Simon i dalje neumorno istražuje i donosi nova glazbena i zvučna rješenja.

Njegov trinaesti samostalni album u bogatoj karijeri zvuči svježe i relevantno barem onoliko koliko i druga izdanja srednje struje suvremene pop glazbe, no teme o kojima ćete, budete li pozorno poslušali tekstove pjesama, razmišljati i dugo nakon preslušavanja albuma.

 

Album “Stranger To Stranger” nastao je kao rezultat brojnih, neobaveznih glazbenih eksperimenata koje su provodili Paul Simon i njegov dugogodišnji producent Roy Halee. Koristili su instrumente koje je sredinom prošlog stoljeća izradio Harry Partch, pomalo ekscentrični glazbeni teoretičar, ali i praktičar, koji je glazbu doživljavao drukčije, držao se načela da se oktava sastoji od 43 a ne 12 tonova, pa je sam izrađivao svoje instrumente.

Paul Simon i Roy Halee tijekom svojih glazbenih eksperimenata istraživali su i kombinirali potpuno različite zvukove, od afričkih puhačkih instrumenata, peruanskih bubnjava do gospel kvarteta, od flamenko udaraljki, pa sve do samplova i elektroničkih zvukova talijanskog producenta Cristiana Criscija  koji na glazbenoj sceni djeluje pod imenom Clap! Clap!. S njim su surađivali na tri pjesme: singlu “Wristband”, te “The Werewolf” i “Street Angel”, pjesmi naslovljenoj po imaginarnom liku koji se na albumu spominje u nekoliko pjesama.

Album donosi i dvije stanke, kako ih je Simon nazvao, kratke instrumentale:  “The Clock” s otkucajima sata kao glavnom podlogom te “In the Garden of Edie” – sudeći prema naslovu posvećenu njegovoj supruzi, također poznatoj glazbenici, Edie Brickell.

Paul Simon je na novom albumu “Stranger To Stranger” ponovno pomirio ozbiljnost pristupa glazbenoj komponenti svog djela s pomalo neobuzdanim, vrlo domišljatim i razigranim, i treba li uopće isticati – vrlo kvalitetnim tekstovima. I ponovno je potvrdio kako u glazbenom svijetu godine nisu važne, da bogato iskustvo može samo podgrijati maštu i dovesti do zanimljivih i neočekivanih rezultata.

 

 

Radiohead – A Moon Shaped Pool

a_moon_shaped_poolA Moon Shaped Pool  novi je album skupine Radiohead kojem je prethodila za njih sad već uobičajeno neobična promotivna kampanja.

Srca mnogih obožavatelja skupine Radiohead gotovo su prestala kucati kad su prvog svibnja svi računi grupe obrisani s društvenih mreža, a službena stranica grupe ostala je prazna. No sve se vratilo u normalu, barem kad su Radiohead u pitanju, jer već dva dana kasnije objavljen je prvi singl “Burn The Witch”, s pripadajućim videospotom.

 

Radiohead su rad na novom albumu počeli još 2012. godine, odmah po završetku turneje vezane uz prethodni album “The King Of Limbs” objavljenog godinu ranije. Tijekom posljednjih pet godina, što je i najduža stanka između njihova dva albuma, radili su na samostalnim projektima. Thom Yorke s bendom Atoms For Peace, Yorke i bubnjar Philip Selwey objavili su samostalne albume, a gitarist Jonny Greenwood pisao je glazbu za filmove i radio s London Contemporary Orchestrom.

Većina pjesama koje su na albumu “A Moon Shaped Pool” sada objavljene u studijskim verzijama čine dio koncertnih playlista Radioheada već dvadesetak godina. “True Love Waits” nastala je još sredinom 90-ih s koncertnom verzijom objavljenom na albumu “I Might Be Wrong: Live Recordings”.  Rana verzija singla “Burn The Witch”, otkrio je njihov dugogodišnji producent Godrich, nastala je još 2000. u vrijeme snimanja albuma “Kid A”, a “Present Tense” nastala je još 2008. Prvu verziju pjesme “Identikit” snimili su tijekom prethodne turneje.

Radiohead su s intenzivnim snimanjem albuma  počeli u rujnu 2014. na jugu Francuske sa već spomenutim producentom Nigelom Godrichem i to u studiju odnosno preuređenom mlinu iz devetnaestog stoljeća, najpoznatijem po najvećoj kolekciji vinilnih ploča na svijetu.

Snimanje je trajalo u nekoliko faza i tijekom 2015. a Jonny Greenwood je izjavio da su tijekom snimanja koristili najnoviju tehnologiju, ali i vrlo stare uređaje. Iako se, kad su produkcijska rješenja u pitanju, novi album ne bi mogao nazvati najeksperimentalnijim albumom u karijeri Radioheada, jer sličan zvuk poznajemo s nekoliko njihovih prijašnjih albuma. Ipak kritičari se slažu da je skladateljski najzreliji.

 

Električne gitare, akustične gitare, klavir, gudači, elektronički zvukovi, sampoleovi i efekti uklopljeni su u pjesme koje, a to je već uobičajeno na posljednjih nekoliko albuma, ne slijede uobičajene obrasce strukturiranja pop/rock pjesama. Aranžmane gudačkih i vokalnih dionica potpisuje gitarist  Jonny Greenwood, a izvode ih London Contemporary Orchestra. Dodatne bubnjeve na pjesmi “Ful Stop” odsvirao je Clive Deamer, bubnjar skupine Portishead koji je s Radioheadom svirao tijekom njihove turneje The King Of Limbs.

Nakon 23 godine Thom Yorke je prošle godine prekinuo vezu s Rachel Owen s kojom ima dvoje djece, a to je svakako ostavilo traga na tekstovima pjesama u kojima Yorke progovara o ljubavi, praštanju i žaljenu, ali i o autoritetima, društvenim mrežama i – vanzemaljcima.

Iako se teme u tekstovima pjesama na prvu čine nemirnima i uznemiravajućima, “A Moon Shaped Pool” prije bi se mogao nazvati melankoličnim.

Album je digitalno objavljen osmog svibnja, a najavljeno je i posebno izdanje koje će u rujnu biti objavljeno u posebnom pakiranju i s dvije dodatne pjesme.

Mike Posner – At Night, Alone

mikeposnerDrugi album u karijeri američkog pjevača, skladatelja i producenta Mikea Posnera, At Night, Alone – objavljen je na krilima velikog uspjeha remiksa njegove pjesme I Took A Pill Ibiza. 

Inspiracija za pjesmu “I Took A Pill In Ibiza” bila je suradnja Mikea Posnera s Aviciijem, točnije neugodnom iskustvu koje je doživio otputovavši s Aviciijem na Ibizu. Iako mu je iskustvo iz naslova pjesme u početku bilo zabavno i zanimljivo, kad je došao k sebi, osjećao se deset godina starijim. Pjesma je originalno akustična, lagana pjesma, no norveški producentski duo remiksom ju je pretvorio u klupski hit.

Mike Posner već je s debitantskim albumom “31 Minutes To Takeoff” iz 2010. postigao zamjetan uspjeh, a top-liste je osvojilo i nekoliko njegovih singlova: najuspješniji su bili “Cooler Than Me” i “Please Don’t Go”. Tema novog albuma je, kaže, iskrenost. “Nakon što sam napisao I Took A Pill On Ibiza znao sam da će cijeli novi projekt biti takav – brutalno iskren.”

 

Iako je postigao uspjeh svojim debitantskim albumom i vrlo rano je počeo pripremati novi, Posner se posljednjih godina posvetio pisanju pjesama za druge izvođače  među kojima su “Boyfriend” Justina Biebera, Labrynthova “Beneath Your Beautiful”, “Sugar” skupine Maroon 5, “Numb” i “Closer” Nicka Jonasa, a pisao je i za Nellyja i Big Seana, dok je s Aviciijem je snimio “Stay With Me”.

Uz Big Seana, na Posnerovom novom albumu “At Night, Alone” gostuje i Labrinth u pjesmi “Silence”.

 

Tijekom 2014. Posner je održao Unplugged turneju u pratnji uglavnom akustičnih instrumenata i takav mu je izričaj i najprirodniji. Novi album zato i donosi deset uglavnom akustičnih pjesama. No uspjeh remiksa pjesme “I Took A Pill In Ibiza” potaknuo ga je da na album uvrsti i šest remikseva. Među njima je i “In The Arms Of A Stranger” u remiksu kojeg potpisuje Brian Kierulf.

“Pop glazbu koju sam ranije stvarao, kad je sad čujem na radiju, zamišljam poput slatkiša. I stvarno sam dobar u stvaranju slatkiša, no novi je album poput velikog, sočnog komada mesa”, opisao je Mike Posner svoj novi album. “Glazba koju sam ranije snimao bila je stvaranje ritmova na koje sam jednostavno otpjevao melodiju. To sam pokušao učiniti i na novom albumu, no činilo mi se da to pjesme ne predstavlja u pravom svjetlu”, objasnio je. Zato je na snimanju novog albuma “At Night, Alone” ugostio i veliki orkestar.

Svoje prve producentske korake ostvario u rodnom Detroitu, radeći sa sugrađaninom i prijateljem Big Seanom, a upravo on gostuje na Mikeovom novom singlu “Buried In Detroit”. I ta pjesma u pohod na top-liste kreće u remiksu kojeg potpisuje Lucas Löve.

tjedna radijska lista

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.