Arhive kategorije: Albumi

Ariana Grande: Što nas ne ubije, to nas ojača

Možemo li otpakirati vlastitu emotivnu prtljagu? Možda je krajinje vrijeme da to sada i učinimo.

 

ariana grande thank u next

 

‘Album sam napravila s prijateljima tijekom vrlo kratkog vremenskog razdoblja i to mi je, na neki način, spasilo život’, rekla je Ariana Grande u razgovoru za radijski show Zacha Sanga, emisiju koja se emitira na više od 70 radijskih stanica širom Sjedinjenih Država. ‘Ne pamtim da mi je u životu ikada bilo tako loše kao kada smo počeli’, dodala je najveća pop zvijezda trenutka i time nas podsjetila na uzrečicu toliko točnu, koliko i poučnu.

Što nas ne ubije, naime, to nas ojača.

Pa ako je snimanje ploče ‘Thank U, Next’ poslužilo samo tome da Ariani uruči prijeko potrebno ozdravljenje i smiraj u godini nevolja, tada je ispunio svrhu. I bez uspjeha na listama popularnosti, traženosti na streaming servisima i preslušavanja na zbavama njezinih obožavatelja.

‘Bilo je to naporno vrijeme’, izjavit će Victoria Monet – koautorica šest pjesama s albuma ‘Thank U, Next’ – u razgovoru za Rolling Stone, ‘ali glazba je prirodni mehanizam ozdravljenja.’ Posebno ako ste spremni suočiti se sa svojom boli. Pa i javno. Odbijajući odijevati se u lažni osmijeh, toliko imanentan sjaju industrije zabave i samozaštite svakoga od nas.

 

 

Kada je Ariana Grande odlučila o vlastitim tjeskobama progovoriti pred radijskim mikrofonima, učinila je to ogolivši se do suza pred milijunskim auditorijem. Time je pokazala kako je bijeg od vlasitih mentalnih patnji posve pogrešan put. I da je sakrivanje iza lažnoga osmijeha bolje zapakirati i poslati u pismu ljudima iz paralelnih svjetova. Jednako kao i svima onima koji su desetljećima, pa i stoljećima, javni život živjeli lažno. ‘I ta stvar je čini tako prokleto dopadljivom’, naglasit će magazin Slant. No, dopadljivosti na stranu, vjerojatno je sasvim malo poželjno kako biste se željeli naći u središtu takve vrste bitaka koje su snašle vlasnicu hit-singlova ‘Thank U, Next’ i ‘7 Rings’.

S umjetničkom posljedicom svega toga, pak, sasvim je druga priča. Vjerojatno biste bez razmišljanja potpisali mogućnost da se jednom izrazite toliko tankoćutno i slojevito, koliko je Ariana to učinila na nizu razina pjesama koje smo dobili na uvid.

Taj niz razina donosi posve neuobičajene izričajne smjerove i koheziju koju će britanski magazin The Line of Best Fit nazvati ‘puno većom iskrenošću od one kojoj smo se mogli nadati’ i pločom koja je istovremeno i osjećajna i snažna. U pitanju je, podvlači se, ‘slatka pop glazba upakirana u postojanom omotu’.

 

 

Promotrite li glazbenu strukturu albuma ‘Thank U, Next’, pronaći ćete niz izazovnih i neobičnih rješenja, ali i slojevitost kojoj se – u okružju pop izričaja i R&B miljea – valja diviti. Jer, ako je ‘Sweetner’ bio albumom koji je donio ‘ranjeno srce u ritmu trapa koji stoji podno njega’ – kako je za Fader izjavila Ariana Grande – onda je ‘Thank U, Next’ skup rješenja i metafora koje zadiru na nekoliko žanrovskih razina.

Strukturno gledajući, naglašava Rolling Stone, Ariana Grande je album posložila posve suprotno pop standardima. Oni, naime, upućuju na to da album počinje brzim hit-singleovima, a onda se u dijelovima mijenja tempo i završava laganim pjesmama. Umjesto toga, ‘Thank U, Next’ počinje tiho, s trima baladama, a završava tercetom brzih pjesama koje ruše rekorde digitalnog streaminga i radijskih rotacija.

Jameel Roberts, koauor pjesme ‘Imagine’, naglasit će kako su pojedine stvari na ploči toliko neuobičajene i zahtjevne da ćete ih rijetko pronaći u klasičnom pop repertoaru. ‘Za ‘In My Head’ nikada ne biste na prvome slušanju rekli da je Arianina pjesma’, objasnio je, ‘slična stvar je i sa singlom ‘Imagine’. U  tonovima koje je ispjevala na kraju pjesme uočavamo koliko je narasla.’

 

 

Magazin Rolling Stone naglašava kako je novi album Ariane Grande raritetan i važan po još jednom podatku. Da su devet od dvanaest pjesama, naime, supotpisale dvije ili više ženskih autorica. I to je tim značajnije u tjednu Grammyja koji su pokazali kako je, podvući će The New York Times, prošla glazbena godina bila godinom žena.

Pa ako je već tako, je li onda iznenađenje kako je, odmah po izlasku, ‘Thank U, Next’ dobio unisonu podršku svjetske glazbene javnosti? Ta podrška, naime, generirala je 88 od 100 postotnih bodova na agregatu Metacritic. A s umjetničkom vrijednošću, došao je i komercijalni rezultat. Album je u prvome danu dospio na prvo mjesto streaming servisa Apple Music u 84 države svijeta, a u svega dva dana akumulirao je preko 120 milijuna streamanja na servisu Spotify. Billboard je već objavio očekivanja kako će sasvim sigurno zauzeti vrh američke liste albuma u tjednu izlaska. Podatak kako se s najavnim singlovima pridružila Mariah Carey i Drakeu u rušenju novih rekorda liste Hot 100 čini samo dio globalnog uspjeha.

Kada je u pitanju Mariah Carey, usporedbe u vokalnoj širini i izražajnosti između dviju zvijezda traju od samoga početka. Kada se, pak, radi o tekstualnoj širini, s ovom pločom Taylor Swift je – ističe Guardian – dobila slijednicu po pitanju hermetičnosti i različitih isčitavanja značenja pojedinih stihova. Stoga je i pravo značenje i smisao pjesme ‘Ghostin’ – stvar koristi sempl teme ‘2009’ Maca Millera s njegova prošlogodišnjeg albuma ‘Swimming’ – pravi izazov za tumačenje.

 

 

‘Pa premda novi album pokazuje kako je željna novoga zvuka i novih stavova’, podvlači Los Angeles Times, ‘on pokazuje i kako Ariana Grande sa svojim glasovnim sposobnostima može raditi staromodne stvari usporedive s Mariah, Whitney ili Celine.’

U novim smjerovima, s druge strane, pronalazimo izričaj pjesme ‘NASA’, stvari koja će – umjesto pojednostavljena klasificiranja dobrih i loših u odnosima među ljudima – uvesti romantičnu srednju zonu. ‘Onu koja je toliko ženska i toliko potrebna’, istaknut će Victoria Monet, ‘ženama je potrebno čuti da niste sigurni u to je li u ljubavi nešto dobro ili manje dobro.’

I u toj potrebi i toj identifikaciji leži ono što možemo iščitati iz cijeloga konteksta pop albuma. Način stvaranja ploče i brzina njezina snimanja – Rolling Stone prenosi kako je nastala u svega dva tjedna – daju nam na znanje kako je suočavanje sa mentalnim strahovima i ožiljcima prošlosti prijeko potrebno. I kako iz tog suočavanja možemo izaći snažniji negoili ikada ranije. Poput Ariane Grande nakon stvaranja albuma ‘Thank U, Next’.

Pa, dakle, možemo li otpakirati vlastitu emotivnu prtljagu? Možda je krajinje vrijeme da to sada i učinimo.

(Goran Komerički)

Oglasi

Balthazar: indie estetika i pop ambijent, plutanje i vožnja. Od Foster the People preko Jungle do The National.

Jednostavni pristup često je najučinkovitiji. Jednako kao i prihvaćanje neizbježnog. Poput činjenice da je ljude teško ili nemoguće mijenjati.

 

cover_1539688286256562

 

‘Postoje trenuci kada želiš promijeniti svoje loše navike, ali ti to nekako ne ide’, reći će Jinte Deprez ko-frontmen i gitarist grupe Balthazar u razgovoru povodom izlaska albuma ‘Fever’ i dodati: ‘Na kraju shvatiš da se ne želiš mijenjati.’ Ta promjena može doći s godinama, ali i biti željena u različitim životnim trenucima. Ljubavne veze ili profesionalnih stremeljenja, svejedno.

U slučaju kvarteta belgijskoga benda ambijentalnih zvukova i indie pristupa glazbenoj estetici, promjene su se proteklih godina ponajvećma događale u postavi grupe. Kod zvuka, pak, dileme nema. Radi se o albumu kakvoga ćemo, prvenstveno, tražiti i pronalaziti u tradiciji elektroničkih pop manira Staroga kontinenta, ali i mjestimičnih odsjaja radova kakve nam, primjerice, donose Foster the People, Django Django, Intergalactic Lovers, Jungle ili The National. Pa i manchesterski bendovi devedesetih.

Ambijentalno, prije svega. A onda i ukupnim pristupom.

Ploča ‘Fever’ grupe Balthazar prvi je njihov rad nakon četiri godine stanke i doima se sjajnom glazbenom zabavom za pješačenja po gradu. S mislima o pozornici glazbenoga festivala na kojoj ćete njihov nastup odgledati uživo.

Kada je, pak, o vizualima riječ, naslovna pjesma albuma dočarat će vam vintage ljepotu tumaranja daljinama u vlastitom automobilu. Bez obzira na to koliko se ovaj približio dobu oldtimera. Ili upravo zato.

Jer iskustvo sa sobom donosi sigurnost.

Onakvu, recimo, kakvu možemo osjećati istražujući koliko različitih glazbenih impresija pronalazimo u četrdesetak minuta glazbenog krajolika sastava Balthazar. Je li to plesna glazba ili indie pop s nadomjestkom funka? Koliko je ovdje začina R’B-ja, a koliko tropicane? Koju priču prvu prihvatiti – onu naglašenog basa ili gudača sintetskih manira? Recenzenti će istaknuti kako se radi o moodu koji vas ostavlja da plutate i dodati kako se radi o najzrelijem albumu u njihovoj karijeri.

‘Život valja ispuniti opuštanim trenucima, a ne misterijima’, istanut će ovih dana članovi grupe Balthazar u nastojanju da opišu činjenicu kako isuviše ozbiljno shvaćanje samoga sebe može dovesti do pretencioznosti.

Tako valja shvatiti i fotografiju afričkih divljih pasa, preuzetu iz magazina National Geographic i postavljenu za naslovnicu albuma ‘Fever’. ‘Ne radi se o simbolici ili metaforici koja odzvanja iz unutarnjih emocija pjesama već o činjenici kako se našla u pravo vrijeme – na pravome mjestu’, istaknut će članovi grupe. Objavljena je na sedmoj stranici svjetskoga magazina u trenutku dok se novi broj motao po mjestu na kojemu su Balthazar održavali sessione.

A, ukupno gledajući, tako i jest svakoga dana.

Jednostavni pristup često je najučinkovitiji. Jednako kao i prihvaćanje neizbježnog. Poput činjenice da je ljude teško ili nemoguće mijenjati. Ma koliko kodeks pristupa ljubavnom partneru sugerirao suprotno. Nakane promjene partnera i njegovih navika često –  reći će psiholozi, kolumnistice i vaši frendovi – dovode do zabuna, vječnoga čekanja i gomile izgubljenoga vremena.

Jer, ljudi se teško mijenjaju.

Možda zato što ne žele.

A možda i stoga što je najteže raditi na samome sebi.

(Goran Komerički)

James Blake: Romantika umjesto tuge

Ljubav od njezina početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, tada kada je sve čarobno. S porukom kako sretna ljubav djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

 

james blake - assume form

 

Otvorite li svoje srce zvuku koji dopire s albuma ‘Assume Form’ britanskoga kantautora s kalifornijskom adresom, tada ćete povremeno imati osjećaj kako se nalazite u vilinskome svijetu u kojemu su ljudske priče sazdane od ljepota ljubavi i čarolije zaljubljenosti.

A kada shvatite kako se u tome svijetu, sasvim lijepo snalaze Metro Boomin, Travis Scott, Rosalia, Moses Sumney i Andre 3000 – sve redom gosti Jamesa Blakea na njegovoj petoj studijskoj kolekciji – tada ćete se upitati kamo svijet to ide.

I podsjetiti se one: ‘Život je lijep’.

Posebno kada vas ljubav vodi i kada zaljubljenost s početka veze vaše misli čini šarenima poput balona s kraja filmaske priče o povratku Mary Poppins. Je li usporedba između fantazije optimizma spojiva s naslijeđem ‘tužnoga dečka’ koje je prišiveno stidljivom glazbeniku tijekom godina njegove karijere? Uvjeravamo vas da jest.

 

 

‘Smatram kako je izraz ‘tužni dječak’ uvijek bio nezdrav i problematičan kada bi se koristio za opisivanje muškaraca koji otvoreno govore o svojim osjećajima’, ispisao je na Twitteru James Blake podsjećajući nas sve koliko je stidljiovosti bilo u njemu u trenucima kada se, krajem nultih, pojavljivao na glazbenoj sceni.

Sada se, pak, sve promijenilo.

Priče o utjecaju ruskog filmskog i kazališnog redatelja, pisca, dramatičara i filmskog teoretičara Andrea Tarkovskog na njegovo stvaralaštvo i strukturu pjesama, sada su zamijenile rečenice o otvorenosti. Umjesto skrivanja iza metafora i metafizike kojom se odijevao, James Blake će danas jasnije izraziti sebe i otvorenije govoriti o buci misli koja ga je ometala u svakodnevnoj komunikaciji. Uz dodatak kako je za to – osim sunčane Kalifornije – zaslužna njegova djevojka Jameela Jamil.

Kako to najbolje opisati?

Možda najbolje na način na koji to čini Entertainment Weekly: ‘Na svom novom albumu ‘Assume Form’, James Blake napušta prodoran očaj – premda ne i svoju emocionalnu ranjivost – i odabire romantiku umjesto tuge…’

 

 

Album ‘Assume Form’ opisuje se kao ploča pop i elctropop glazbe s elementima hip hopa. Na njoj James Blake kombinira svoj poznati falseto s dubljim tonovima i efektom zborskoga pjevanja jedne osobe. I to je izričaj u kojemu se odlično snalazi od samoga početka karijere tijekom koje je, između ostaloga, surađivao s Beyonce, JAY Z-jem, Kendrickom Lamarom i Brianom Enom.

No, ovaj je album – ističe britanski magazin Dazed – otvoreno romantičan. I tematizira ljubav od samoga početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, kada je sve čarobno poput vilinskoga krajolika s početka današnje priče. Uz jasnu poruku kako sretna ljubav sjajno djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

‘Na ovome albumu govorim o tome kako se sada osjećam’, istaknuo je James Blake u razgovoru za Dazed i dodao: ‘Nastavit ću pisati o tome kako se osjećam. Ili ponekad neću govoriti o tome kako se osjećam, ali ću jako dobro izabrati kada činiti i kad neću. Bez osjećaja da sam muškarac koji to ne bi trebao raditi.’

Da, to je ta snaga ljubavi i čarolija zaljubljenosti.

 

(Goran Komerički)

 

Maggie Rogers je naša životna trenerica

Možda vas trenuci potpunog uranjanja u uživanje u popularnoj glazbenoj umjetnosti potaknu na vlastitih petnaest minuta koji mijenjaju život.

 

maggie rogers heard it in a past life

Maggie Rogers sasvim sigurno nije bila svjesna na koji način petnaest minuta može izvrnuti život naglavačke i usmjeriti ga iznenađujućim putevima. A za tu mogućnost dovoljno je bilo vlastiti talent povezati a Pharrellom Williamsom i mogućnostima interneta.

‘Nikada nisam imala prilike predstaviti sebe’, istaknut će kantautorica iz Marylanda u razgovoru s Mattom Wilkinsonom u programu globalnog radija Beats 1, ‘internet je to učinio umjesto mene.’ Novobjavljeni album ‘Heard It in a Past Life’ omoćio je Maggie ispraviti slijed stvari vlastitog predstavljanja.

‘Sada sam konačno u prilici to učiniti i jako sam uzbudjena’, istaknula je.

Pjesma ‘Alaska’ zaslužna je za cijelu priču nakon koje – s početkom ove godine – Vulture redakcijskom opremom razgovora s kantautoricom ukazuje na bitnu promjenu. Naslov ‘Wait, Is Maggie Rogers a Pop Star Now?’ kočoperi se ponad fotografije Maggie Rogers, djevojke koja je kanda bila predodređena da bude upravo to.

I to usprkos tome što je njezina majka malenu Maggie hranila neo-soul umjetnicama kao što su Erykah Badu i Lauryn Hill. I premda je, slušajući djela Gustava Holsta i Antonija Vivaldija, u svojoj sedmoj godini naučila svirati harfu.

Za svojega srednjoškolskog obrazovanja Maggie Rogers je svojim interesima dodala  klavir, gitaru i skladanje pjesama, a potom je pokazala interes za bendžo i folk glazbu. Kroz svoje godine, reći će magazinu Vogue, inspirirala se stvaralaštvom Carrie Brownstein, Patti Smith, Kim Gordon i Bjork. Danas je, ističe Consequence of Sound, ‘tu da ostane’.

‘Ljudi konstantno misle da sam dijete cvijeća koje dolazi iz sedamdesetih’, govori Maggie Rogers, ‘možda je to zato što ne mogu naći stilista.’ Takva je, dakle, situacija s današnjim pop zvijezdama. Ili se radi o stvarnom životu?

Kantautorica se često šalila mogućnošću da bude luckastom pop zvijezdom, a kad je njezina popularnost dosegla nedosanjane razmjere, uhvatila ju je bojazan od svega što joj se dogodilo. ‘Pitala sam se tko sam ja nakon svih tih promjena koje su mi se dogodile u životu’, izjavila je u radijski mikrofon dodajući kako je ‘iskrenost najvažnija’. I zato je njezina kolekcija, kolekcija pjesama koje dolaze iz nje same.

New Musical Express će album opisati kao dokaz kako je Maggie ‘zaljubljena u umjetnost, prirodu i život sam po sebi’. Vulture će dodati kako se radi o albumu koji govori o nastajanju albuma, a Consequence of Sound istaknuti dvojnost koja spaja rasplesanu energiju brzih pjesama s emocijama njezinih balada.

‘Glazba, na mnogo načina, odražava meditativnu kvalitetu koju dobivam od pješačenja i plesa’, govori američka kantautorica i dodaje: ‘Kada o njima razmišljate, čini vam se kako su to dvije suprotne suprotne stvari. S pješačenjem ste sami, a ples uključuje glasnu glazbu i grupe ljudi. Moja iskustva s njima oboje u posljednje tri godine pretvorila su ih, međutim, u stvar mentalnog zdravlja i proces utemeljenja. Razmišljam o njima na isti način.’

Album ‘Heard It in a Past Life’ ‘traži od slušatelja da se suoči s dubokim osobnim emocijama’, napisat će folk blog ‘Ear to the Ground of Music’. A to nam se čini vrlo važnim pri susretu s glazbom koja sve više postaje terapeutskim mjestom i emotivnim utočištem modernog čovjeka sa Zapada. Kada se izgubite u svijetu koji vam servira vaša osobna glazbena kolekcija ili playlista na streaming servisu, stvari odmah možete promatrati drugim očima. Pa makar bili miljama udaljeni od sinestezista koji će, poput Maggie Rogers, percipirati boje kao odgovor na slušanje glazbe. I koji će rock zvijezdama smatrati Johnnyja Deppa, The Strokese i Baracka Obamu.

Možda vas takvi trenuci potpunog uranjanja u uživanje u popularnoj glazbenoj umjetnosti potaknu na vlastitih petnaest minuta koji mijenjaju život.

Jer, točno toliko je bilo potrebno našoj junakinji da napiše pjesmu ‘Alaska’ koju je,  pred očima iznenađenog Pharrella Williamsa, izvela na Sveučilištu New York. Snimka te izvedbe i Pharrellove reakcije postala je viralnim hitom, a Maggie Rogers, dakle, pop zvijezdom i našom životnom trenericom.

(Goran Komerički)

Zayn: Dva dijela albuma ‘Icarus Falls’ donose različite strane osobnosti i životnih iskustava

Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

 

zayn - icarus falls

Okej, trebat će vam cijela večer kako biste se – makar i površno – upoznali s drugim studijskim albumom Zaynea Malika, nekadašnjeg člana grupe One Direction i mislećeg autora pjesama o seksualnoj strasti s ploče ‘Mind of Mine’.

Jer, ‘Icarus Falls’ – to konceptualno djelo popularne glazbe u doba dekonceptnosti potaknute epidemijom poremećaja pažnje – traje poput filmskoga djela. Ili audio knjige. Ili epski dugoga radijskoga krimića.

Devedeset minuta, naime.

Je li to neobično? Pa, kako za koga. Tek, činjenica je kako nas je Zayn novim pjesmama darivao tijekom cijele godine – novinarka američkog Cosmopolitana pobrojala je njih devet – i da su one sa sobom nosile različite vrste glazbenog iskustva i emotivnih težnji.

 

 

‘Osjećam kako su pjesme sada organiziranije’, reći će Zayn uz konstataciju kako je prethodni njegov album bio nešto poput nabacivanja mnoštva ideja. ‘Ovo je više promišljeno’, ističe, ‘imao sam više vremena da sve procesuiram i prođem kroz teme. Radi se o evoluciji.’ I taj evolutivni pristup magazin NME nazvat će najsmjelijim projektom u njegovoj dosadašnjoj karijeri.

U Zaynovu slučaju epitet ‘najsmjelijeg’ ima posebnu težinu, jer se radi o čovjeku koji je bio dijelom jedne od najuspješnijih glazbenih skupina u povijesti i grupe koja je imala stotine milijuna obožavatelja. I možda u tome i leži objašnjnje naslova inspiriranog grčkim mitom o Ikaru koji je poletio previsoko i sasušenih krila pao u more i utopio se.

 

 

Album ‘Icarus Falls’ podijeljen je na dva dijela i donosi svijetliju i tamniju stranu osobnosti i životnih iskustava. Nešto poput yina i yanga ili dobrohotnosti i sumnjičavosti. Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

A sve to garnirano je zvukovima različitih glazbenih seansi i motiva kojima povezujemo azijsku native elektroniku, ugođaj RN”B-ja, ritam retro rocka osamdesetih, španjolsku gitaru i poletnost pop matrice. Ipak, prevladavajuća atmosfera, kotemplativna je i poticajna za koncentraciju na umijeće pravilnog disanja.

Pa i onda kada će Zayn dozivati ostavštinu Ennija Morriconea.

 

 

Među dvadeset i devet pjesama zastupljenih na albumu ‘Icarus Falls’ nalazimo suradnje s Timbalandom, Nicki Minaj, Siaom i PartyNextDoor, a od producenata pojavljuju se imena kao što su Frank Dukes, Greg Kustin, Brian Lee i Murda Beatz. I svi oni čine sastavni dio kolaža unutarnjeg i vanjskoga propitivanja smjerova, nakana, ponašanja i puteva kojima kroči Zayn. I stihova putem kojih ponire duboko u misao svakoga slušatelja koji se odluči zaroniti u svijet albuma ‘Icarus Falls’.

Ploča je objavljena na trogodišnjicu povlačenja grupe One Direction i to je svakako namjerno. Za visoki let ili za poniranje u dubinu naših istraživanja vlastitoga ‘ja’, svejedno. S detaljima koje nam nudi Zayn to će istraživanje biti iscrpno i dugotrajno, ali će nam donijeti pokoji odgovor. Možda taj odgovor pronađemo i u poslovici toliko bliskoj mitu o Ikaru.

Tko visoko leti, naime, nisko pada.

Da. Različite zaključke mogu nam pružiti one večeri kada se umjesto gledanja cjelovečernjeg filma, odlučimo za podužu šetnju sa slušalicama na ušima. I albumom ‘Icarus Falls’ odvrnutim s aplikacije streaming servisa.

 

(Goran Komerički)

Anderson . Paak i album kakav je sanjao snimiti u srednjoj školi. U kanonu funka, iz perspektive rapa.

Ponekad ne valja mijenjati osobnost. Dovoljno je pojaviti se u novom autu.

 

Anderson .Paak - Oxnard

 

‘Ovo je album kakav sam sanjao snimiti u srednjoj školi, kada sam slušao ‘Blueprint’ JAY Z-ja, Gameov ‘Documentary’ i ‘College Dropout’ Kanyea Westa’, podvukao je Anderson .Paak magazinu Rolling Stone najavljujući izlazak albuma ‘Oxnard’. Treći dio serijala o plažama – prethodna dva albuma .Paak je nazvao ‘Venice’ i ‘Malibu’ – bio je jedan od najočekivanijih albuma ove godine.

S razlogom.

Jer, kada na kup stavite razvedeni talent Andersona .Paaka i iskustvo Dr.-a Drea, rezultat valja biti obećavajući. Okej, moglo se dogoditi da producent albuma u svojoj pedantnosti odgodi izlazak albuma do neizlaska – jer, sjetite se, Dreov ‘Detox’ nikada nije ugledao svjetlo dana – ali kada pred sobom imate osobu tolikoga kreativnog potencijala kao što je Anderson .Paak, tada je samo pitanje u kojemu smjeru će vas to odvesti.

 

 

‘Okej, u pitanju je isti čovjek, ali novi auto’, podvući će Anderson .Paak svoje razmišljanje o albumu ‘Oxnard’ i dodati: ‘Život nakon albuma ‘Malobu’ bio je ispunjen dobrim i lošim danima. Sada smo promijenili živote.’

Album ‘Malibu’ je odskočna daska njegove karijere i skup pjesama kojemu duguje cijenjenost na globalnoj sceni i ugovor s najvećim producentom hip hopa zapadne obale. ‘Oxnard’ je njegov povratak kući. ‘Puno sam naučio na svim svijeta, radio sam s jednim od najvećih producenata i napravio vrlo ambiciozan zvuk’, dodat će u razgovoru za Complex. A ta ambicija kreće se, ispisat će Pitchfork, ‘u kanonu funka izvedenoga iz perspektive repa’. Može li se onda reći kako to nije zanimljivo?

O, jest, i te kako. Posebice kada otkrijete, istaknut će posjetitelj agregata Metacritic, kako sa svakim slušanjem albuma u slušalicama otkrijete mnoštvo sakrivenih detalja u svakoj od četrnaest pjesama. I podsjetite se kako svaka od stvari ima svoju priču.

 

 

Pjesma ‘6 Summers’ s albuma ‘Oxnard’ definitvno predstavlja političku himnu opusa kalifornijskog umjetnika. U njoj će progovoriti o mnogim kontroverzama moderne američke kulture i načina života. Anderson .Paak će, kroz svoje stihove, diskutirati o kozumerizmu, seks skandalu predsjednika Trumpa i oružanom ansilju. Ipak, iza svih temzija koje spominje, ponudit će nam snažnu osobnu poruku ljubavi.

‘Svakoga dana se događa nova situacija i jednostavno sam morao govoriti o tome’, istaknuo je u razgovoru za američki javni radijski servis NPR i objasnio odakle mu čežnja za propitivanjem društva: ‘Postoje umjetnici na koje ne utječe ono što se događa oko njih. Oni stvaraju vlastito djelo i time možda pomažu ljudima da zaborave nedaće. To sam i sam činio. Ipak, s ovim albumom sam poželio izazvati samoga sebe i raditi druge stvari.’ A te druge stvari malo su podalje od hedonističkog života u Los Angelesu kojega .Paak tako vješto portretira i u pjesmama poput ‘Sweet Chick’.

To se može činiti kao nedostatak fokusa, podvući će Pitchfork. Ili može biti poput susreta radosti i agresije koji ne može uvijek donijeti uživanje, ispisat će Guardian uz dodatak kako se radi o uvjerljivosti kojom se ukus old-schoola čvrsto ukalupljuje u sadašnjosti. U toj sadašnjosti nalaze se i gosti albuma: Q-Tip, Cocoa Sarai, Snoop Dogg, J. Cole, Pusha T, BJ the Chicago Kid, Kadhja Bonet, The Last Artful.Dodgr i Kendrick Lamar.

 

 

Glas Andersona .Paaka zvuči poput zvijezde R&B-ja osamdesetih – američkog pjevača El DeBargea – nakon popušene kutije cigareta, ističe Pitchfork. Je li to prednost ili jednostavno karakteristika koju očekujemo čuti od umjetnika iz Oxnarda? Posebnost glasa tek je jedna od prednosti multiinstrumentalista, producenta, spisatelja pjesama, pjevača i repera.

Njegovi nastupi užiovo – na pozornicama i u radijskim serijalima i podcastima kao što su oni u programima servisa NPR ili stanice Beats 1 – posebno su iskustvo. I donose improvizaciju i inovativnost. Možete to provjeriti na njegovu profilu na Instagramu ili se podsjetiti kako je za proslavu izlaska aktualnoga albuma odabrao organizaciju karnevala u svojemu rodnome gradu Oxnardu. I time ostvarenje vlastitih snova doveo na mjesto gdje su snovi snivani.

Da, ponekad ne valja mijenjati osobnost. Dovoljno je pojaviti se u novom autu.

 

(Goran Komerički)

Mariah Carey, svježina albuma ‘Caution’ i povratak u Sony

Neke nove stvari najboljima se mogu učiniti na starim mjestima.

 

Artwork Mariah Carey Caution

 

‘Prekrasno je za čuti kako ljudi cijene moje spisateljstvo zato što se to obično ostavlja po strani. Za mene je, pak, pisanje pjesama najveći dar na kojemu sam zahvalna što ga imam’, izjavila je Mariah Carey u razgovoru s Robom Markmanom s platforme Genius i dodala kako je inzistirala da u diskografskom ugovoru stoji kako će izvoditi vlastite pjesme. Američka glazbena diva dodala je kako ljudi koji nisu njezini obožavatelji ili followeri tu činjenicu manje poznaju, jer ne izlazi na pozornicu za klavirom ili s gitarom u ruci i prva asocijacija na nju daleko je od skladateljskog umijeća.

Razgovor koji se bavio evolucijom njezina načina pisanja pjesama zbio se povodom nominacije za ulazak u Songwriters Hall of Fame i izlaska petnaestoga albuma Mariah Carey pod nazivom ‘Caution’.

Intervju za Genius dotakao se i nevjerojatne činjenice kako je soundtrack njezina autobiografskog filma ‘Glitter’ iz 2001. godine prošloga tjedna – sedamnaest godina nakon originalnog izlaska – zasjeo na prvo mjesto iTunesa. Satisfakcija ploči koja je objavljena baš na dan napada na njujorške blizance usliojedila je nakon pokreta #JusticeForGlitter koji se proširio po društvenim mrežama.

Novoobjavljeni album ‘Caution’ – za razliku od soundtracka s jakim utjecajima produkcije osamdesetih godina – nudi suvremenu Mariah Carey, produkcijski i spisateljski posve u dosluhu s novim dobom i aktualnim strujanjima na glazbenoj sceni.

 

 

Pratite li sustavno analize svjetskih glazbenih kritičara pobrojane putem agregata Metacritic, mogli biste se iznenaditi visokim procjenama vezanima uz album ‘Caution’. Jer, kolekcija je skupila 83 od 100 postotnih bodova. No kada začujete ‘Giving Me Life’, taj biser ovogodišnje skladateljske produkcije, stvari će doći na svoje. Jer, produkcija koju potpisuju Blood Orange i Mariah Carey u epski dugu kompoziciju s gostovanjem Slicka Ricka unijeli su onu vrstu emocije koja vas može iskonski dotaknuti ma u kojem kutu svijeta se nalazili. I ma kojeg glazbenog žanra bili obožavatelji.

Ona je i jedan od razloga zašto će Entertainment Weekly istaknuti kako je Mariah pronašla svježinu kakva joj je nedostajala na ranijim materijalima, a čitatelji Metacritica podvući kako se radi o najboljem njezinu albumu još od ‘Emancipation of Mimi’ iz 2005. godine. U slučaju Emancipacije, podsjetimo, radi se o najuspješnijoj ploči njezine karijere. Ta svježina proizlazi iz odabira ljudi i zvukova koji će prevladavati na albumu ‘Caution’. A među njima se nalaze, poslušajte sada, Skrillex, Timbaland, DJ Mustard, No. I.D. i Nineteen85.

 

 

Mariah Carey je na svojoj ploči donijela iskrenost i istinoljubivost, napisat će Rolling Stone. Clash Music dodat će kako je, kroz deset pjesama prošla različitim fazama karijere, a Slant Magazine će zaključiti kako se radi o albumu kakav je oduvijek željela napraviti.

U razgovoru s početka priče – jednome od nekoliko pojavljivanja za svjetske medije – diva je istaknula kako je suradnja sa Slickom Rickom ostvarenje nejzinih snova. Istovremeno, Slant je pridodao kako je ironično da je Mariah Carey svoj najbolji album nakon niza godina napravila tek nakon povratka u okrilje kompanije Sony, odakle je njezina karijera i počela. Možda je to i pravi putokaz kako se neke nove stvari najboljima mogu učiniti na starim mjestima.

(Goran Komerički)

Lil Peep: Posthumni album s ironijom, očajem i bijegovima koji dovode do destrukcije

Podsjetite se koliko je moderan način života zapadnog kulturnog kruga zahtjevno mjesto. I prisjetite se vama bliskih ili poznatih ljudi kojima bi pokoji trenutak vaše pažnje bio ljekoviti melem.

 

Artwork Lil Peep Come Over When You're Sober Pt. 2

foto: naslovnica albuma ‘Come Over When You’re Sober, Pt. 2’

 

Postoji li simbol neprilagođenosti u suvremenom glazbenom svijetu tada je to svakako Lil Peep, momak koji nas je napustio prije godinu dana i čovjek čiji nemiri su oko sebe okupili mnoštvo obožavatelja podarivši mu status kulta. Magazin Pitchfork je Lila Peepa proglasio budućnošću emo glazbe, a njegova kombinacija rocka i hip hopa u zvuku depresije donijela mu je oznaku najveće emo ikone posljednjih godina.

Gustav ‘Gus’ Elijah Ahr – kako glasi njegovo pravo ime – za sebe je govorio da izvodi lo-fi rap i dodao kako bi želio postati ‘novi Kurt Cobain’. U svojim je pjesmama jasno isticao vlastitu tjeskobu i govorio o depresiji, ovisnostima, prošlim vezama i suicidalnim mislima. Među svojim inspiracijama navodio je Davida Bowieja, Franka Oceana i repera po imenu Riff Raff, a kao idola spominjao je Anthonyja Kidisa iz grupe Red Hot Chili Peppers. Na njegov izričaj utjecali su izvođači kao što su Future, My Chemical Romance i Panic! at the Disco, a semplirao je glazbu umjetnika kao što su Blink-182, Radiohead, Slayer i Oasis.

 

 

Pjesme Lila Peepa na albumu ‘Come Over When You’re Sober, Pt. 2’ donose, napisat će Guardian, kombinaciju prepoznatljivih melodija i zaraznih refrena nadograđenih snažnom instrumentacijom i pristupačnim skladateljskim putom. U njima, dodajemo, ima podosta ironije, očaja i bijegova koji u samopropitivanju dovode do destrukcije. O njoj je, uostalom, i sam govorio u mnogim intervjuima podvlačeći kako postoje dani u kojima bi radije da se nije probudio.

Posljednji razgovor za medije, kojega je radio Zane Lowe s globalnog radija Beats 1, donio je sa sobom i konstataciju kako su, za njega, ‘stvari svakoga dana sve gore i gore’. Kada slušamo pjesme poput ‘Hate Me’ ili ‘Cry Alone’ s njegova posthumnoga albuma, tada ćemo osjetiti kako se osjećao ‘productive junkie’ u tijelu Lila Peepa.

Lil Peep bio je pjevač, reper, spisatelj pjesama i maneken, a svirao je trombon i tubu. Album ‘Come Over When You’re Sober, Pt. 2’ donio nam je snimke sa sessiona, nastalih za potrebe snimanja prve ploče, a dostupan nam je, zanimljivo, tek nakon što je – zbog iznimne pozornosti na zaštitu pozornosti – njegova majka u Appleovom dućanu dobila dopuštenje da otključa njegov laptop.

‘Njegova glazba, lirski izbori i iskreno ispitivanje teških osjećaja činili su se znatiželjom dok je bio živ’, ispisuje New Musical Express i dodaje kako, međutim, ‘donose drugu dubinu i značenje u  trenutku njegova odlaska.’

 

 

Često zaboravljamo na empatiju pri pomisli na umjetnike sa scene suvremene popularne glazbe. Smetnemo s uma kako su počesto u pitanju ljudi bogata unutarnjeg svijeta iz kojega, uostalom, izvlače na vidjelo dana sve one pjesme i sve one albume u kojima umjetnički uživamo ili ih nehajno pjevušimo. Ali to bogatstvo unutarnjeg počesto sa sobom donosi nemire i raskrižja, bujnosti maštovitoga i onu krhkost kojoj – u dodiru s vanjskim – prijeti da se razbije na tisuće komada. Primjera danas imamo doista puno – od Selene Gomez i Demi Lovato do Amy Winehouse i Maca Millera.

I zato kada uživamo u medijskim potjerama i prekapanju po privatnostima svjetskih glazbenih zvijezda možda bismo mogli zastati i sjetiti se kako, uz ekipu ekscentrika i ljudi željnih središta reflektora, postoje i oni ljudi koji se manje snalaze u takvom svijetu. I koji su tu samo kako bi s nama podijelili svoj izričaj.

Lil Peep bio je jedan od njih.

Kada ćete konzultirati posthumni album ‘Come Over When You’re Sober, Pt. 2’ podsjetite se koliko je moderan način života zapadnog kulturnog kruga zahtjevno mjesto. I prisjetite se vama bliskih ili poznatih ljudi kojima bi pokoji trenutak vaše pozornosti bio ljekoviti melem.

Možda doista spasite pokojeg Lila Peepa.

 

(Goran Komerički)

Everything Everything: Potpuno osobni

Everything Everything Facebook Studio

Everything Everything uvijek su rado otkrivali kako su njihovi umjetnički uzori članovi grupe Radiohead. Uostalom, ime grupe dolazi iz jedne od njihovih pjesama. A zvuk je takav da je Observer njihovu teću ploču ‘Get to Heaven’ nazvao albumom koji donosi nešto poput ‘Radioheada na koji možeš plesati’. Treba li onda biti iznenađen što njihov umjetnički rakurs pogađa kombinaciju eksperimenta tipa ‘Ivory Tower’ i umjetničkog popa pjesme ‘Desire’?

Ovoga puta su se članovi manchesterskog kvarteta, svojedobno nominirani za prestižnu Mercury Music Prize, odlučili na albumu ‘A Fever Dream’ progovoriti i o posve osobnim stvarima. U razgovoru za The Independent istaknuli su kako je to sasvim očekivano jer ‘ne možeš uvijek govoriti o velikim stvarima, ponekad je potrebno govoriti o onome što ti je blisko’. Dakako, u doba Twittera teško je biti isključen iz svakodnevice problema, sukoba i nasilja diljem svijeta, reći će pjevač Jonathan Higgs. A to je posebice teško umjetnicima koji, poput članova grupe Everything Everything, imaju što za ispričati o medijima, tehnologiji, politici ili svjetskim događajima.

Ipak, album ‘A Fever Dream’ je, napisat će mazin Q ‘najljudskija ploča grupe do sada’. Everything Everything su – s jasnim dodirima harmonija i glazbenih rješenja kakve, primjerice, imaju Muse ili TV on the Radio – jedan od onih primjera koji pokazuju kako postoje bendovi koji donose nešto drugačije na svjetsku glazbenu scenu. A njihova ploča ‘A Fever Dream’ to će potvrditi na prvo slušanje. I donijeti sa sobom, napisat će AllMusic, ‘zahtjevan album, ispunjen emocionalnim i zvučnim kontrastima’. Ali istovremeno i ‘pouzdano zarazan’ materijal, album namijenjen kontinuiranom preslušavanju.