Arhive kategorije: Albumi

Od grupe Jonas Brothers željeli smo moderniji pop

Na kraju desetih okus popa je bitno drugačiji. Reggae je out, reggaeton je in. Country se miješa s trapom, a pop osamdesetih pripada ukoričenim biografijama junaka glazbene prošlosti.

 

Jonas_Brothers_Happiness_Begins_album_artwork_UniversalMusic

 

Realno gledano, album ‘Happiness Begins’ trebao je donijeti uzbudljivije štivo. Ne samo stoga što iza njega produkcijski stoje ljudi s impresivnim kretaivnim trenucima i darom za melodiju poput Ryana Teddera, Franka Dukesa, Shellbacka i Jade Bird već i zato što su Jonas Brothers zaista vješti u stvranju uspješnih pjesama i slaganju zamjetnih vokalnih harmonija. Pamtljivih, pjevnih i himničnih pop singlova.

 

 

Povratnička ploča grupe Jonas Brothers sa sobom donosi različite utjecaje koji se kreću na prostoru koji seže od popa osamdesetih preko reggaea, novoga vala i R&B-ja,  pa do countryja i elektroničkoga popa. Međutim, doba u kojemu Billie Eilish mijenja postulate pop glazbe, AURORA donosi eksploziju pop produkcije, a hip hop utjecaji prožimaju čak i Kraljicu popa, Jonas Brothers se doimaju poput session glazbenika na plaži ili terasi luksuznog hotela na Azurnoj obali.

Barem se tako čini na prvu. Pa i na drugu.

Posebice kada se prisjetite opusa grupe DNCE, čijim članom je Joe Jonas, ili samostalnih radova Nicka Jonasa. Tada se upitate zašto nova ploča braće Jonas ne sadrži više trenutaka poput uvodnoga singla ‘Sucker’ ili predzavršne ‘Rollercoaster’, stvari koja se čini poput punopravnog dijela opusa grupe OneRepublic ili eurovizijskog predstavnika Švedske.

 

 

Nova ploča grupe Jonas Brothers pojavila se gotovo pa u dan desete godišnjice izlaska njihova prethodnoga albuma. Billboard navodi kako je toga dana ‘svatko govorio i tweetao o albumu ‘Happiness Begins’ uključujući i trojicu braće’.

Megauspješni obiteljski sastav danas se ne može smatrati tipičnim predstavnikom boy bandova – naprosto su prestari i redom u brakovima ili stabilnim ljubavnim vezama – ali upravo zato može u svojoj glazbi donijeti koju sentencu ispovjednoga tona više. Naznake toga možemo pronaći u pjesmama ‘Trust’ ili ‘Happy When I’m Sad’ dok će ‘Every Single Time’ I ‘Only Human’ donijeti atmosferičnost popa ukrašenog većim ili manjim naznakama reggae zvuka.

Među autorima pjesama pronalazimo i imena kao što su Greg Kurstin, Maureen McDonald, Mike Elizondo i Joel Little, a u zvuku podsjećanja na pop stvari izvođača kao što su Charlie Puth, Shawn Mendes i Maroon 5. A ako je tako, tada se čini da bi singlovi grupe Jonas Brothers – poput ‘I Believe’ ili ‘Happy When I’m Sad’ – mogli zagospodariti radijskim rotacijama ili se bar naći među onima koje ćemo kontinuirano mjesecima pozdravljati u domaćem eteru. Jer su takvoga rukopisa koji budi najmanju znatiželju, ali i zbog kojega nećete promijeniti radijsku stanicu.

 

 

Zanimljivo je kako album ‘Happiness Begins’ sasvim solidno prošao u recenzentskim prikazima svjetske glazbene kritike. Ugledna novinska izdanja kao što su Vulture, Variety ili Independent isijavaju niskama pohvala za zvuk koji su Jonas Brothers donijeli sa sobom. Usporedbe odlaze toliko daleko da se spominju Ariana Grande, Post Malone, Drake i U2 kao izvođači s čijim rukopisom možemo usprediti stvari s ove ploče. Independent će istaknuti kako se radi o ‘najuspješnijem pop comebacku godine’ dok će All-Music podvuči kako ‘album nudi staromodne pop vrijednosti u formi koja će ga učiniti izrazito svježim i modernim’.

I možda se upravo u tom detalju ‘staromodnih pop vrijednosti’ krije manjak uzbudljivoga s početka priče. Na to upućuju dijelom i reakcije razočaranja publike s agregata Metacritic. Jer je na kraju desetih okus popa bitno drugačiji. Reggae je out, reggaeton je in. Country se miješa s trapom, a pop osamdesetih pripada ukoričenim biografijama junaka glazbene prošlosti.

Uostalom, poslušajte kako zvuče Taylor Swift, Ava Max, Halsey i Ed Sheeran. Ili perjanice K-popa poput grupa BTS i NCT 127. Tada će vam biti jasno zašto se od grupe Jonas Brothers očekivalo modernije štivo.

Goran Komerički

 

 

Oglasi

Rocketman: Pretvaranje stidljivog pijanista u svjetsku superzvijezdu

Na ploči koja prati film ‘Rocketman’, pronaći mnoge ključne pjesme iz karijere Eltona Johna. I sjajne izvedbe Tarona Egertona.

 

Album Artwork Rocketman Soundtrack

 

Film ‘Rocketman’ prati fantastičnu transformaciju stidljivog pijanista Reginalda Dwighta u svjetsku superzvijezdu Eltona Johna. Premda film ne donosi isključivo kronološki prikaz Eltonova života i rada, donosi nam zanimljive činjenice, anegdote i manje poznate priče umjetnika koji se, za života, bori i sa svojim stidom. Takve životno bliske priče svakako su onaj dio privlačnosti koji svakom takvom filmskom naslovu daje poseban pečat. Jer pokazuju kako su ljudi kojima se divite ipak samo – ljudi.

A kada takvu priču odgledate u kinima, tada i kompletnom rukopisu glazbene legende počnete pristupati drugačije i s dodatnim poštovanjem. Zato je i važno što ćemo na ploči koja prati film, pronaći mnoge ključne pjesme iz karijere britanskog umjetnika. Na soundtracku aktualne filmske glazbene priče nalazi se i jedna nova pjesma. U pitanju je ‘(I’m Gonna) Love Me Again’ čiji su autori Elton John i Bernie Taupin, a koju je s Eltonom otpjevao njegov filmski pandan Taron Egerton.

 

 

‘Bilo je iznimno važno da Taron otpjeva moje pjesme. Moja je želja bila da način na koji me u filmu interpretira ne bude samo kroz glumu, već i kroz moju glazbu. U potpunosti sam vjerovao da će on i briljantan Giles Martin odraditi odličan posao. To je u ovakvom filmu iznimno bitno. Rezultati su zapanjujući’, istaknuo je Elton John govoreći o biografiji ‘Rocket’. Njegova izvedba pjesme ‘Rocket Man’ bila je prvi otkriveni dio soundtracka koja je završila i kao ‘World Record’ Zanea Lowea u programu globalnog radija Beats 1. Putem radija Beats 1 mogli smo čuti i kompletnu priču o nastajanju, motivima i emocijama koji su Eltona Johna vodili u stvaranju filmske životne priče.

Elton John je u razgovoru sa Zaneom objasnio zašto je Taron Egerton bio idealan kandidat za tumačenje njega u biografskom filmu. ‘Čuo sam kako pjeva pjesmu ‘I’m Still Standing’ na soundtracku filma ‘Pjevajte s nama”, istaknuo je,  ‘znao sam da može pjevati i definitivno sam želio da u ovom filmu ljudi znaju da to nije moje pjevanje. Nisam želio sinkronizaciju usana. Poslao sam mu kratku poruku u kojoj je stajalo kako će otpjevati  sve.’ Britanska glazbena zvijezda u programu globalnog radija vodi tjedni radijski show ‘Rocket Hour’.

 

Putem radijskog showa ‘Rocket Hour’ Elton John svakoga tjedna donosi vlastiti izbor aktualnih pjesama i onih iz ranijih desetljeća.

 

‘Glazba je žila kucavica ovog filma. Jednom kada pjesma počne, otvara se potpuno novi svijet’, komentirao je Giles Martin i dodao: ‘Taron se doista posvetio čitavom procesu, nisam do sada upoznao pjevača koji je svemu toliko predan. Mislim da nitko nije mogao bolje interpretirati Eltona.’ Giles Martin, je veliku pažnju posvetio tome da se dinamika pjesama savršeno poklapa s ugođajem filma.

Soundtrack filma sniman je u studiju Abbey Road, donosi 22 pjesmu među kojima je, dakle, ‘Rocket Man’. Materijal obuhvaća klasike kao što su ‘Your Song’ i ‘I Want Love’ koji su prikazani u novom svjetlu. A za to su zaslužni glavni glumac Taron Egerton i višestruki dobitnik nagrade Grammy, producent i skladatelj Giles Martin.

Prije ostvarenja konačne verzije filma bilo je problema s produkcijskim kućama, a među ljudima koji su trebali tumačiti glavnu ulogu spominjala su se imena poput Justina Timberlakea i Toma Hardyja. Sada se, pak čini se da odabir Tarona Egertona bio pun pogodak jer je njegova izvedba pohvaljena sa svih strana.  Film je svoju premijeru doživio u Cannesu 16. svibnja, a ovoga trenutka prikazuje se i na repertoaru domaćih kino dvorana.

 

 

‘Proći će dugo, dugo vremena prije negoli neki glazbeno biografski film uspije tako zorno prikazati uspone i padove života umjetnika na način na koji je to učinio Rocketman’, stoji u recenzijama internetskog portala Rotten Tomatoes kao njihov kritički konsenzus. Internetski agregat Metacritic mu je dodijelio 73 od stopostotnih bodova, a Steve Pond iz magazina TheWrap je napisao kako je sve ‘sjajno i zabavno’: ‘Glazbena fantazija seže do neba i stiže tamo dovoljno često da bi ga preusmjerila.’ The Guardian ističe kako je Egerton stvorio dobar dojam o blistavom glazbeniku i napisao kako je ‘Rocketman’ pošteno i iskreno priznanje glazbi Eltona Johna i njegovoj javnoj slici.

A slika Eltona Johna u javnsoti je ona kojoj se iskazuje puno poštovanje. Kako sa strane umjetničkog talenta, tako i sa strane njegove važnosti u hijerarhiji kulture i popularne kulture, pa i društva čitavog jednog razdoblja. Film ‘Rocketman’ će tom poštovanju dodati i stepenicu prepoznavanja ljudskoga u načinu na koji se postaje svjetskom veličinom.

Monika Lelas Halambek

 

 

Mavis Staples ima tu neugaslu vatru za slanjem snažnih poruka

‘Trebamo napraviti promjene želimo li da svijet bude bolji’, reći će producent albuma Ben Harper. Ploča ‘We Get By’ donosi iskreni angažman imanentan cjelokupnoj karijeri i životnim nazorima Mavis Staples.

 

Album Artwork Mavis Staples We Get By

 

Novi album Mavis Staples je, napisat će magazin ‘American Songwriter’, ‘vjerojatno najljepši, najdirljiviji i album s najvećom kohezijom koji, s obzirom na njezin ukupni katalog, govori puno’. A taj album ‘We Get By’, četrnaesti u karijeri pjvačice R&B-ja, soula i gospela, pojavio se mjesec i pol dana prije njezina osamdeseta rođendana.

 

 

Može li se primijetiti takva vremešnost pjevačice, glumice i aktivistice za ljudska prava? Nimalo. Ili, ako ćemo pravo, samo po iskustvu koji izvire iz svakog tona uključenoga u jedanaest pjesama materijala koji traje gotovo 37 minuta. Pjesme je napisao i album producirao Ben Harper, kantautor i multiinstrumentalist koji se Mavis pridružio u izvođenju naslovne pjesme albuma. Naravno, kada je riječ o Mavis Staples, tradicionalni zvuk urbane glazbene scene obogaćen je jasno ispisanim pjesmama društvenog angažmana.

 

 

‘Ove pjesme donose tako snažnu poruku’, istaknuo je Ben Harper i dodao: ‘Doista trebamo napraviti promjene ako želimo da ovaj svijet bude bolji.’ A takvo nastojanje najbolje podupie sama uvjerljivost izvođenja. ‘Vatra Mavis Staples je nesmanjena’, ističe magazin Q. Album je dobio 82 od 100 postotnih bodova na agregatu Metacritic.

 

 

Carly Rae Jepsen i njezina posvećenost pop glazbi

Rado viđena gošća svjetskih radijskih stanica donosi nam album ispunjen čarolijom raspjevanog popa i pjesmama snažne impresije.

 

Carly Rae Jepsen Dedicated

 

Tako vam je to. Premda Carly Rae Jepsen iza sebe ima četiri studijska albuma i dvije kompilacije, najvjerojatnije je kako ćete kanadsku glazbenicu ponajviše pamtiti prvenstveno po pjesmi koja je ovih dana navršio osam godina i pripada prvoj polovini njezine karijere. Singl ‘Call Me Maybe’, naime, objavljen je još 2011. godine i ostvario je tiražu od 20 milijuna primjerka. Stvar je Carly omogućio svjetsku prepoznatljicost i dvije nominacije za nagrade Grammy – u kategorijama za Izvedbu i Pjesmu godine.

Druga stvar na koju također valja svrnuti pozornost jest ona koju je Elton John u svojem radijskom showu ‘Rocket Hour’ na radiju Beats 1 nazvao jednom od najbojih pop pjesama u povijesti. Radi se o singlu ‘I Really Like You’ u čijem su videospotu sudjelovali Tom Hanks i Justin Bieber. Tom je tada lip syncingom izvodio Carlynu stvar, a plesači su izvodili koreografiju ispred hotela Mondrian na Manhattanu. Video najavnog singla netom objavljene ploče ‘Dedicated’, pak, bavi se brigom Carly za izgubljenu kućnu macu.

 

 

‘Carly je jednako posvećena svojoj glazbi kao što je posvećena idealu prave ljubavi’, napisala je Heather Phares na portalu Metacritic i dodala: ‘Način na koji je narasla bez žrtvovanja svoje jedinstvenosti pokazuje majstorski materijal u onome što pop-album iz desetih može biti.’ I taj je pop album poprilično cijenjen. To dokazuje 80 od sto postotnih bodova skupljenih na internetskom agregatu Metacritic. Carly Rae Jepsen je, uz to, rado viđen gost u svjetskim medijima, a njezin optimizam i jednostavnost osvojit će vas u tili čas i predstavljanje singla kod Zanea Lowea u programu radija Beats 1 pretvoriti u sovježavajuće iskustvo.

Singl ‘Now That I Found You’ producirao je Captain Cuts, dok su na ‘No Drug Like Me’ s pjevačicom surađivali ljudi koji su do sada radili s biranim imenima kao što su Demi Lovato, Imagine Dragons, Eminem i Aloe Blacc – John Hill i Jordan Palmer. I obje stvari odvest će nas u sanjarenja i razmišljaje iz romantičnog dijela naših života. Prva pjesma opisat će onaj čaroban osjećaj koji nas obuzima kad se zaljubimo, dok druga poručuje kako ljubav donosi ranjivost i od nas traži hrabrost.

 

 

Carly Rae Jepsen je dvije godine najavljivala svoj novi album. Ranije je govorila kako je bila inspirirana disco glazbom. Putem se izgubio potpuni utjecaj diska, ali je ostalo sve ono što je kanadsku glazbenicu autorski obuzimalo u proteklo vrijeme. Za ovu ploču imala je na raspolaganju 200 pjesama i težak zadatak kako ih svesti na albumsku dužinu. Na kraju svjedočimo bizarnom trenutku kako naslovna pjesma albuma nije dospjela na konačni popis.

Monika Lelas Halambek

 

 

Zanima vas zašto je tako uspješan Lewis Capaldi?

Tko još nije čuo pjesmu ‘Someone You Loved’? I osjetio taj dodir iskrenog u rukopisu škotskoga kantautora. Ono što, međutim, fascinira jest njegova lakoća humornog u javnim istupima.

 

Artwork Album Lewis Capaldi 'Divinely Uninspired to a Hellish Extent'

 

Lewis Capaldi ima biti neki valjani kozer. Jer, nazvati svoj album prvijenac ‘Divinely Uninspired to a Hellish Extent’ zaista je hrabro. S koje god strane želite. Umjetničke ili komercijalne, svejedno. Pa ipak, prvi podaci pristigli s britanskoga tržišta govore kako bi, izvještava Official Charts, ovo mogla biti najbrže prodavana ploča u ovoj godini do sada. Kako je to moguće?

Moguće je zato što su sve predradnje učinjne tako da je Lewis Capaldi postao ime o kojemu se jako puno govori. I to stoga što je njegov skladateljski rad – Lewis je, dakle, kantautor – prepoznat zahvaljujući senzibilitetu i sentimentu. Ovaj prvi pojam tiče se vremena u kojemu će jednostavna pjesma s emocijom doći do raznih razina publike, a ovo drugo dotaknuto je pjesmom ‘Someone You Loved’. A, kad je već ona u pitanju, valja se dotaknuti i osebujnog humora gospodina iz Škotske.

 

 

Jer, naime, u trenutku kada je njegov superuspješni singl zasjeo na vrh britanske liste singlova u programu BBC-jeva Radija 1 ushićeno je komentirao kako je sada i službeno ‘one hit wonder’. Taj termin vam može donijeti sreću ako ste poklonik strategije ‘take the money and run’ i fenomena slučajnosti koji će jednom vašem radu – kakav god on bio – omogućiti iznimno velik uspjeh kakvoga nikada nećete biti u stanju ponoviti. U tom smislu, dakle, možete ga smarati i pežorativnim. Pa onda, u Caapaldijevu slučaju, i samoizrugujućim. No, samoironija je domena velikih ljudi i zanimljivih karaktera.

Što, osim naznake toga i takvoga karaktera, posjeduje škotski kantautor? Njegov privlačan i jedinstven vokal ono je što vas može osvojiti na prvu. A nakon toga popularno pjesništvo. Liričnost, dakle, imanentna izričaju koji se čini potrebnim poput ljubavna romana tjedniku Gloria. Bez ljubavne balade se može, ali s njome postižete izniman uspjeh. I u tome grmu leži zec. A fokus na onome sentimentu iz prvog dijela naše priče.

 

 

Vratimo se onda, dakle, nazivu albuma i toj samoironiji. ‘Nisam mislio da ću albumu dati ovako glupo ime, ali što je tu je’, podvukao je Lewis Capaldi, a MTV istaknuo kako bi upravo on trebao dobiti nagradu za njabolji albumski naslov ove godine. Slažete li se?  No, u tome i jest stvar. Valja biti iskren i bez stida. I još! Odavati zadovoljstvo, smiraj i sreću. U tom smislu će The Line in the Best Fit glavnog junaka ove priče nazvati ‘happy-go-lucky personalityjem’ koji će uspjeti svojom otvorenošću i jednostavnošću uspjeti u društvu čija fiksacija se kreće putevima Instagrama, Facebooka, Twittera ili Snapchata. I gdje se video na Instagramu, osobni story ili meme razdjeljen putem različitih platformi može učiniti jedinim garantom instant uspjeha. Ne vjerujete? Pitajte Lil Nas X-a.

Materijal Lewisa Capaldija je osvojio različite, uglavnom pozitivne, pozitivne kritike zainteresirane javnosti. Hayley Rilross iz The Line of the Best Fit navela je kako Capaldi ima ‘cijelu jednu generaciju na dlanu’, a Rosin O’Connor iz The Independenta smatra kako je kantautor poput ‘šljunčane elektrane koja uspijeva izazvati prirodnu karizmu kod 22-godišnjaka čak i na najglasnijim baladama’. ‘To je ovdje ključno’, ističe Independent, naglašavajući važnost autorskog talenta s kojim ćemo se susretati u svim pjesmama četrdesetominutnog debija.

 

 

‘Svatko će vam uvijek reći kako mu je zapanjujuće bilo iskustvo snimati prvi album i da će se uvijek osvrnuti na taj proces ‘s lijepim uspomenama’, izjavio je Capaldi i podvukao: ‘Kada ja pogledam unatrag i sjetim se tog razdoblja, mogu samo reći da mi je bilo iznimno stresno i iznimno dosadno.’ Pa, možete li ovakvim rečenicama što drugo doli zapljeskati? I onda se odvažiti na pomnije slušanje pjesama poput ‘Hold Me While You Wait’, ‘One’ ili ‘Hollywood’. Pa onda saznati kako je kantautor uživao u postupku građenja pjesama, ali ne i u ponovnom snimanju gitarskih dijelova i dugom procesu miksanja ploče. A to su stvari koje će vam rijetko koji sudionik glazbene scene javno reći. Pa čak i ako je najsušta istina.

Lewis Capaldi već je ranije predstavio svoja dva EP izdanja na kojima je surađivao s različitim glazbenicima poput Jessie Reyez ili Davida Sneddona. U to vrijeme bio je i na turneji kao podrška Rag’n’Bone Manu. Prije negoli se profesionalno počeo baviti glazbom, napustio je fakultet i objavio singl ‘Bruises’. Stvar se opisuje ‘jednom od najupečatljivijih pjesama 2017. godine’. Nakon toga je stigao singl ‘Fade’ s EP-ja ‘Bloom’ koji je mladome kantautoru osigurao brz uspon na glazbenoj sceni. Pjesme se nalaze na prvijencu toga čudnog imena kojega možete interpretirati na različite načine.

 

 

Ali, je li to važno? Sve dok je toliko zabavan i ležeran u javnim istupima, Lewis Capaldi će izazivati pozornost. ‘Počnite ga pratiti na Twitter’, preporučit če nam Brooke Reese u programu radija Beats 1, ‘on će tweetati sve što mu padne na pamet.’ A sa soft pristupom pop glazbi i stihovima koji imaju taj dodir dirljivosti i iskrenosti, garnirat će uspjeh i traženost kod publike različitih generacija. Pa i radijskih poslovnih modela. Bez obzira mislili li, poput kritičara magazina Clash, kako se radi o ‘dosadnom albumu’ ili ‘ploči s manjkom osobnosti’, kako navodi NME. Taj glas uz taj piano zaokupit će vas.

Jer, u ovom slučaju važno je ono nešto što će vam dane učiniti ležernijima i mjestimice sjetnijima. A iskrenost i kozerstvo samo su dodatak koji cijeloj priči daje čaroliju opće privlačnosti. Onoj ‘koja najmanje smeta’.

Monika Lelas Halambek
Goran Komerički

 

DJ Khaled je brend. I frajer koji će svaki tulum napraviti zabavnijim.

Album ‘Father of Asahd’ još je jedna kolekcija s prestižnim gostima. I ploča na kojoj ćemo pronaći pamtljive trenutke u čijim se glavnim ulogama nalaze Nipsey Hussle, John Legend, SZA, Cardi B i Nas.

 

Artwork Album DJ Khaled Father of Asahd

 

DJ Khaled uvijek zvuči poput motivatora, vječnog nositelja optimizma i frajera koji će svaki tulum učiniti zabavnijim. Okej, razmetanje je dio cijele priče. Ali ono može biti šarmantno i – posebno kada ga shvatite dijelom pojavnog identiteta – podrazumijevajuće. Jer, zamislite kako bi to bilo slušati Khaledove pjesme bez zvučne identifikacije ‘another one’ ili ‘di-džej-kha-led’ odnosno ‘it’s-we-the-best-music’. Nekako siromašnije, zar ne?

 

 

Isto bi se zbilo kada bismo njegovu radu pristupili tradicionalnim vrednovanjem autorskog kanona. Jer, identitet DJ Khaleda pripada vremenu producenata-izvođača i hijerarhiji u kojoj glavnu ulogu igra MC dok je izvođač za mikrofonom, zapravo, suradnik na projektu. U tom smislu, DJ Khaled je poput Calvina Harrisa i Davida Guette. On je čovjek koji stoji iza kreativne ideje dok se pred mikrofonom izmjenjuju vokalisti plesnog, pop, R&B, soul ili hip hop žanra. Kod Davida Guette to će biti Sia, u slučaju Calvina Harrisa pjevat će nam Dua Lipa, a kod DJ Khaleda rap dionice izvest će Cardi B.

I to je važno za znati kada pristupate slušanju ili vrednovanju albuma ‘Father of Asahd’, jedanaestoj ploči u karijeri čovjeka bez kojega je teško zamisliti glazbeno ljeto. I osobe koja, napisat će Billboard, ‘na telefonskom speed-dialu ima gotovo sve izvođače’. Od Rihanne i Justina Biebera preko Chrisa Browna i Travisa Scotta do JAY Z-ja i Beyonce. A to i čini važan dio njegova brenda. Jer, DJ Khaled je brend. Onaj koji garantira kvalitetu i nosi prepoznatljivost. Pa i osigurava medijsku pozornost. Zahvaljujući tome što je okretan, prezentan, zabavan i u pravo vrijeme na pravom mjestu. A kada u timu ima producenta kao što je Tay Keith – momak potpisuje produkcije ‘Sicko Mode’ Travisa Scotta i Drakeove ‘Nonstop’ – tada ćete dobiti horor atmosferu Johna Carpentera u hip hop pjesmi.

 

 

Petnaest pjesama s kolekcije ‘Father of Asahd’ – naziv albuma oličenje je ponosa i očinske ljubavi, jer Asahd je ime Khaledova sina –  kreće se u rasponu od latino naslijeđa i dancehalla preko trapa, soula i r&b-ja do klasičnog hip hopa i hip hopa s elementima gospela. Na njemu, pobrojat će Complex, nalazimo trideset i četvero gostiju pred mikrofonom, jednako kao i nekolicinu semplova koje ćemo prepoznati. Poput klasika ‘Ms. Jackson’ iz repertoara dua OutKast, pjesme koja je korištena kao osnova teme ‘Just Us’ u kojoj glavna uloga pripada SZA. Upravo ta stvar i jest jedna od onih koje su se, po objavi, ekspresno infiltrirale u programe radijskih stanica. Sličnu priču imali smo na ploči ‘Grateful’ kada su Rihanna i Bryson Tiller izvodili ‘Wild Thoughts’ koja je bila inspirirana Santanom odnosno singlom ‘Maria Maria’.

 

 

Na novi album DJ Khaleda čekali smo dulje no inače – razmak je dvije godine – ali smo dobili sličan rezultat, nešto poput playliste potencijalnih hitova sa streaming servisa ili kompilacijskog albuma pjesama superpoznatih zvijezda. Magazin NME će navesti kako se radi o ‘najzaokruženijem njegovu albumu do sada’, a Variety istaknuti da su stari suradnici producenta iz New Orleansa – Khaled Mohamed je rođen u glavnom gradu Louisiane – manje inspirativni od onih koji se u njegovom panteonu nalaze po prvi puta. Među one prve pripadaju, recimo, Justin Bieber, JAY Z, Beyonce, Chance the Rapper ili Meek Mill dok su među debitantima Cardi B, SZA, Nipsey Hussle i John Legend. I upravo se tema ‘Higher’, koju je Nipsey Hussle snimio neposredno prije pogibije, smatra jednim od vrhova albuma. Već i zbog izrazito ispovijedne dionice kalifornijskoga repera i atmosferične uloge Johna Legenda u cijeloj priči.

 

 

Nipsey Hussle je u pjesmi ‘Higher’, ističe Variety, ‘napisao ljubavno pismo upućeno usponima i padovima, herojima i zlikovcima Los Angelesa’. Nas je, dodaje Billboard, putem teme ‘Won’t Take My Soul’ pokazao kako još posjeduje snagu za angažirane stihove. Istovremeno, dodat će magazin, povezivanje Travisa Scotta i Posta Malonea – tih perjanica mainstream uspjeha na listama popularnosti – može se činiti kao jasna nakana ljetnog osvajanja radijskih stanica i streaming servisa. Kada bismo industrijski postavljali stvari, to bi se moglo činiti sličnim prošlogodišnjim putevima kada su lansirane pjesme s Justinom Bieberom odnosno s Beyonce i JAY Z-jem.

 

 

No, to i jest važna stvar za kanon uspješnosti medijske osobnosti i statusa influencera koji DJ Khaled svakako posjeduje. Jer, NBA događaj bez DJ Khaleda ipak je siromašniji za onu vrstu optimizma i motivacije koja će viriti iz svakog njegova istupa. Bez obzira radi li se o pojavljivanju na društvenim mrežama, u radijskim podcastima ili televizijskim  programima. Da, DJ Khaled je definitivno frajer koji će svaki tulum učiniti zabavnijim. Željeli biste da je tako i na partyju koji ćete uskoro organizirati? Iskoristite potencijal albuma ‘Father of Asahd’. I zabavite se. Bez suvišna razmišljanja o vrijednosti umjetničkog.

Goran Komerički

 

 

Bjork: ‘Na polazištu novoga životnog puta morate sanjati!’

Zaljubite se u umjetnost ploče ‘Utopia’.  Jer vaš mali svijet zaslužuje velike utopije. I mala umjetnička zadovoljstva nadahnuta optimizmom.

 

Album Artwork Bjork Utopia

Bjork je lansirala videospot pjesme ‘Tabula Rasa’ i podsjetila nas na ljepotu njezine umjetnosti. Njezini albumi redovno postaju projekti dugoga trajanja.

 

‘Na početku svakog životnog razdoblja, morate sanjati’, podvući će Bjork u razgovoru za The New York Times i dodati: ‘Trebate poželjeti! U početku bi željeno moglo zvučati vrlo utopijski, ali ako se barem polovica ostvari bit će poprilično dobro. No, morate se složiti sami sa sobom što, zapravo, želite učiniti.’ Taj početak novoga životnog putovanja – kojemu svjedočimo na albumu ‘Utopia’ – uvijek je zahtjevan. Jer traži pomirenje s poznatim i odluku o putu u nepoznato. Željeno, dakako. Ali, ispunjeno iznenađenjima koja koračaju iza svakog ugla. I donose križanja na kojima se odluke nanovo preispituju i smjerovi putovanja određuju iznova.

 

 

Kada je Bjork u pitanju, put kojime je krenula suprotan je onome kojega smo zatekli na albumu ‘Vulnicura’, ploči očaja i razvoda, djelu koje je svjedočilo nemiru i raskidu, emotivnom slomu i prekidu dugogodišnje sigurnosti u uzburkanoj ljubavnoj vezi.

Ovoga puta radi se o pogledu prema budućnosti,  istraživanju utopijskoga i stvaranju dizajna vlastitoga raja, onoga raja koji, ističe Stereogum, ‘ne poriče patnju svjedočenu na ‘Vulnicuri’, ali joj pruža utočište’. I to utočište je toliko kreativno, slojevito, sugestivno i uvjerljivo da biste – slušajući teme s ploče ‘Utopia’ – mogli pomisliti kako ste dospjeli na mitsko mjesto idile u kojemu se pastorala, elegija i čarolija stapaju u jedinstveno iskustvo. S vilama na harfi i djevama na flauti. Njih dvanaest istovremeno. Čini vam se isuviše nestvarno?

‘Moja strana flaute bila je dugo uspavana’, govori Bjork objašnjavajući način skladanja sedamdeset minuta utopijskoga svijeta. Razgovarajući za BBC-jev Radio 2, objasnila je kako je glazba nastajala za njezina boravka u islandskoj divljini, krajoliku koji je poticajan sam po sebi. I okružju koje vas nevjerojatnom lakoćom može potaknuti na, kako govori pjesma ‘The Gate’, nanovo otkrivanje ljubavi na onaj transcendentalan način.

 

 

Umjetnički stil i glazbena pojavnost koju njeguje Bjork godinama su predmet mnogobrojnih analiza i studijskih proučavanja. Kroz tri desetljeća samostalne karijere, razvijala je vlastiti pristup modernoj glazbi putevima eklekticizma i avangarde. ‘Nijedan moderan umjetnik nije izgradio tako graciozne mostove između glazbenoga eksperimenta i uloge pop celebrityja’, napisala je Taylor Ho Bynum u magazinu The New Yorker.

I zaista! Možete li poreći kako granice između pop glazbe i suvremene klasične glazbe nikada nisu bile toliko bliske kao što su u slučaju islandske kraljice art popa? One umjetnice koja glazbenoj sanjivosti u trenu dodaje ritam i koja godinama spaja nespojivo: elektroniku, jazz, trip hop, rock, klasiku, pop, industrial i jungle. ‘Čudesno’, uskliknut će A.V. Club. ‘Elegantno i iznimno osobno’, dodaje  Pitchfork.  ‘Bujno i prozračno’, ispisuje The Guardian. ‘Istančano i ispunjeno detaljima’, govori Drowned In Sound.

 

 

Album ‘Utopia’ nastajao je poput igre u kojoj su glavne uloge imali umjetnica i njezin dugogodišnji obožavatelj. Zajednički rad koji produkcijski supotpisuju Bjork i Arca bio je, govori glazbenica, ‘poput razgovora koji nadilazi generacije i prelazi Atlantik’. Jer, venezuelski producent i DJ koji je radio s Kanye Westom i Kelelom ‘poznaje moje glazbeno stvaralaštvo bolje od mene same’, objašnjava Bjork. Možda je zato i rezultat onakav kakvim će ga opisati slušateljica pjesme ‘Blissing Me’ na video platformi YouTube: ‘Pjesma je prozračna, drugačija, strastvena, pjesnička, reflektirajuća, introspektivna, blažena i nadasve božanstvena. Ona je upravo ono što trebamo njegovati i na taj način omekšati naša srca.’

 

 

‘Prolazimo kroz različita razdoblja u našim životima’, progovara Bjork, ‘bilo bi jako lijepo kada bismo mogli otkriti samo jedan recept koji će vrijediti tijekom cijelog našeg života. No, na sreću ili na žalost – ovisno o načinu na koji to gledate – većina stvari ne traje dugo. Povremeno morate ponovno razmotriti stvari. Praktično ili emocionalno ili duhovno ili na bilo kojoj drugoj razini.’ A ‘ljubavno pismo entuzijazmu i optimizmu’, kako album ‘Utopia’ opisuje The New York Times, kroz svu svoju zahtjevnost i slojeve značenja omogućuje nam soundtrack našega razmatranja budućih životnih razdoblja.

I zato se možete lako zaljubiti u umjetnost ploče ‘Utopia’. Učinite to! Jer vaš mali svijet zaslužuje velike utopije. I mala umjetnička zadovoljstva nadahnuta optimizmom. I maštom. A mašte dovode stvarnost u vašu ulicu.

Goran Komerički

 

 

Logic: ‘Ostavite svoj ego po strani i upamtite kako je važno voljeti sebe’

Album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ čini se poput konceptualnog upozorenja na prevladavajući utjecaj društvenih mreža u našim životima.

 

Album Artwork Logic Confessions of a Dangerous Mind

 

Čini vam se pretjeranim sve češće naglašavanje kako svakodnevna odanost društvenim mrežama utječe na razvoj tjeskobe?

A ipak, razmislite malo i pokušajte sami sebi odgovoriti na pitanje kako doista na vas utječu učestalo komentiranje i provjeravanje broja lajkova na Fejsu, namještanje kadrova za postanje na Instagramu ili žvrljanje informacija ili duhovitosti po Twitteru. Čine li vas pogledi na tuđe ljepote, samohvale ili hejtanja doista sigurnijima u same sebe, svoje dosege i vlastite sposobnosti?

Psihološke i sociološke studije potvrdit će kako naša nesigurnost i naši strahovi u životu umnogome korespondiraju sa sve većim uranjanjem u sadržaje i aktivnot na društvenim mrežama. Logic će se složiti s time i jasno nam staviti do znanja kako mnoge jezovitosti – ali i mnoge ljepote – današnjih senzacija dugujemo društvenim mrežama. I zato će se album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ činiti konceptualnim načinom da to svima stavi do znanja.

 

 

Ipak, terminu ‘koncept’ u slučaju pete ploče repera iz Marylanda valja pristupiti oprezno. Jer, mada je Logic umjetnik čija djela imaju jasnu nakanu, okretnu liričnost i zaokruženu cjelinu, ‘Confessions of a Dangerous Mind’ je podosta udaljen od predanosti  Daveove ‘Psychodrame’. No, nakana je jasna. A ona će reći kako odviše uranjanja u tuđe živote i opterećivanje time što-su-drugi-rekli dovodi do nemira s kojime ćemo se – u početku sasvim nenametljivo – morati boriti. I to usporedno sa svim onim borbama i zahtjevima koji nam se nameću sa svakim danom, svakom željom i svakom obavezom u danu.

Pa, je li nam to potrebno?

Pjesma ‘clickbait’ uvjeravat će nas u suprotno. I naglasiti koliko je pogrešno postati ovisnikom o klikanju na isprazne naslove s internetskih portala. I kako su riječi drugih o vama, manje važne od uvjerenja o vlastitim kvalitetama i osobnim sposobnostima.

 

 

Logic je reper, autor pjesama i producent sa zapadne američke obale. Umjetnik je iznimno cijenjenoga glazbenog opusa i čovjek koji je prošao zahtjevno odrastanje u sredini koja je potekla od međurasnog braka roditelja koji su se – svaki sa svoje strane – borili sa svojim ovisnostima. Pridodate li tome i dugu odsutnost oca, majčinu bipolarnost, suočavanje s dilanjem različitih vrsta opijata i izbacivanje iz srednje škole, tada će vam se priča njegova adolescentskog doba učiniti još zahtjevnijom. S druge strane, interes za hip hop duguje soundtracku za film ‘Kill Bill: Volume 1’ Quentina Tarantina kojega je potpisao RZA iz sastava Wu-Tang Clan.

U vlastitu razvoju se – uz objavljivanje mixtapeova iz serijala ‘Young Sinatra’ i ‘Bobby Tarantino’ – prometnuo u važnog sudionika scene. I objavio albume s vrhova lista popularnosti, poput ‘The Incredable True Story’ i ‘Everybody’. Upravo ploča ‘Everybody’ označila je prekretnicu izričaja i, naglasit će Variety, donijela ‘pretvaranje promatrajućeg komičara u Kralja boli, epski važnog predstavnika potrebitih, svih onih koji imaju milenijalskih problema s mentalnim zdravljem’. Tomu je svjedokom singl ‘1-800-273-8255’, pjesma koja je angažirano upotrebljena za prevenciju samoubojstava u Sjedinjenim Državama. Ima li peti studijski album Logica tu snagu?

 

 

Album ‘Confessions of a Dangerous Minds’ donosi ispovijedi koje bismo mogli podijeliti u dvije kategorije – one ležernoga svjetla i one ozbiljnije tame. Ovo potonje tiče se razmatranja društvene pravde i negativnih konotacija naslijeđa modernog doba, a ono prvo vezano je uz uobičajeno hip hop razmetanje o posljedicama slave koja je nadošla nakon teških vremena. Te posljedice – opisane u pjesmama poput ‘COMMANDO’, ‘Icy’ I ‘Still Ballin’ – sa sobom su donijele statusne simbole, materijalnu sigurnost, nevjerojatna iskustva, ali i nevjerojatne hejtere. A za javni obračun s njima poslužila mu je suradnja s Eminemom.

Kada je o Emu riječ, valja podvući kako se radi o višegodišnjem Logicovu uzoru, reperu bijesa i kreativnih rima. Stoga je vrijedno iznijeti razočaranje što se njihova suradnja svela na lamentiranje o broju mrzitelja, a ne na društveno angažirani komentar ili sociološki orijentiranu pjesmu.

S druge strane, putem stihova pjesama prodefilirat će mnogi suidonici urbane kulture kao što su Chilidsh Gambino, Nicki Minaj, Michael Jackson, Kanye West, N.W.A., Andre 3000 ili Cee-Lo Green. Ovdje nalazimo i posvetu Lilu Peepu s podsjećanjem na konotacije koje sa sobom donosi doba nesigunrosti, ali i obračun s Charlamagnem tha Godom, voditeljem prestižnog radijskog showa ‘Breakfust Club’ njujorškog radija Power 105.1 FM.

 

 

Sir Robert Bryson Hall II – kako glasi Logicovo pravo ime – je u nedavnom razgovoru za The New York Times podvukao kako je jedan od najvećih izazova pisati o stvarima koje dolaze iz stvarnog života. ‘Nitko ne želi govoriti o tjeskobi i depresiji, a ponekad je u strahu ili se osjeća nesposobno. O tome jednostavno nije zabavno ragovarati’, istaknuo je govoreći o razlozima pisanja vlastitog romana ‘Supermarket’.

‘Mislim da je najveća stvar koju možete učiniti ta da se bavite svojim problemima i suočavate se sa svojim demonima, kakvi god oni bili – mentalni, fizički ili emocionalni’,  rekao je Logic, ‘ako se zaista odlučite nositi s njima, postaje vam bolje. I tada osjećate kako možete učiniti sve što želite.’ Album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ ukazuje na tu važnost. A, putem funky groovea sa semplom singla ‘Pump Up the Jam’ grupe Technotronic, podvlači i koliko je važno osvijestiti vlastitu snagu. ‘Don’t Be Afraid to Be Different’, stoji u naslovu suradnje s Willom Smithom.

 

 

‘Čak i kada pobjeđuje, Logic gubi i ovo stanje psihičkog dualizma je razumljivo’, ispisat će Variety i dodati: ‘Svi imamo zabrinjavajuće nesigurnosti i vjerujemo da ne zaslužujemo ljubav i novac.’ I to je osnovna stvar koje se podsjećamo kada slušamo ‘Confessions of a Dangerous Mind’. Zato je – i pored svih šepurenja o Rolexima, komadima, slavi i automobilima, kojima prisustvujemo u suradnjama s Guccijem Maneom, G-Eazyjem ili Wizom Khalifom na ovoj ploči – puno važniji stih kojime završava uvodna stvar albuma. A on će podvući važnost naše samosvijesti: ‘Ostavite svoj ego po strani i upamtite kako je važno voljeti sebe.’ Svim samodokazivanjima na Instagramu unatoč. Ili možda upravo zato.

Goran Komerički

 

 

Vampire Weekend: Istražite vedre melodije i poetiku briga na albumu ‘Father of the Bride’

‘Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli’, reći će Ezra Koenig. Ploča ‘Father of the Bride’ spaja suprotnosti i istražuje različitosti svakodnevnog iskustva.

 

Album Artwork Vampire Weekend Father of the Bride

 

Album ‘Father of the Bride’ je glazbeno blago. Onaj tip štiva kojemu ćete pristupiti sa znatiželjom i otvorena srca, ploča koja će vas zaokupiti s prvim svojim taktom i koju ćete istraživati još dugo. Jer je višežanrovska i višeslojna. Jer otvara vidike i gura vas naprijed. Jer citira glazbenu povijest i donosi citate za budućnost. Jer promišlja društveno i osjeća intimno. I zato što u sat vremena razmjenjuje s vama radosti, brige, upite, zagonetke,  patnje, ushite, razočaranja i rješenja kakva vam možda ne bi odmah pala na pamet premda su, na prvu, jednostavna i referentna. Pa, dakle, što su to stvorili članovi grupe Vampire Weekend?

 

 

‘Ovaj je album dvostruk, jer nam je trebalo više prostora’, istaknuo je Ezra Koenig u vlastitu radijskom showu ‘Time Crisis’, kultnome podcastu koji se emitira u programu globalnog radija Beats 1. Frontman grupe Vampire Weekend dodao je kako se radi o najjedinstvenijoj ploči sastava do sada i – u dva i pol sata razgovara – objašnjavao mnoštvo detalja, konteksta, poetičnih i skladateljskih trenutaka koje čemo pronaći na ploči benda koji je, sada je to posve jasno, nedostajao svijetu glazbene eklektike i misaonih minijatura. I to na puno razina. Poetičnoj i ironičnoj, onoj kompleksnoga pristupa i inventivnih rješenja. A imati samo to na jednome mjestu, zahtjevna je zadaća. I zato će se ‘Father of the Bride’ činiti, piše Variety, poput hrane za obranu doktorskih teza o načinu pisanja pjesama.

A pisanju pjesama Ezra Koenig pristupa baš tako – studiozno i posve jedinstveno. ‘Tip sam osobe koja će provesti sate udubljujući se u avangardne poetske tekstove pojedinih autora’, rekao je u razgovoru za Entertainment Weekly i istaknuo kako je vrlo dobro mogao iščitati osjećaj koji je stajao iza napisanoga. A osjećaj dobivenoga na albumu ‘Father of the Bride’ promjenjiv je baš poput našeg svakodenvnog. Proljetna svježina prisutna u melodijama stajat će u suprotnosti s tamom ili surovošću koja nam dolazi putem tekstova pjesama poput ‘This Life’ ili ‘Sunflower’. Ili, kako bi rekao Audie Cornish s radijskog servisa NPR, u pitanju je ‘veselo pripovijedanje o poštenoj količini boli’. U tom smislu, napisat će The Observer, ‘Father of the Bride’ je ‘poput braka ljutnje i optimizma’.

 

 

‘To je zato što su pjesme poput života’, ističe autor: ‘Za odrastanja sam uvijek volio izvođače kao što su The Smiths i The Cure. Oni imaju neke vrlo optimistične, vesele melodije koje su u  kontrastu s tekstovima. To mi je oduvijek imalo puno smisla. Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli.’ Možete li si to predočiti? Ezra Koenig će pristup životnome objasniti na način koji vam može biti blizak: ‘U srednjoj školi i koledžu, pročitao sam dosta knjiga iz povijesti i iščitao o društvenim devijacijama koja su se zbivale prije više stotina ili tisuća godina. No, pomislio sam – baš poput svih – kako se možemo izdići iznad toga i da će moje vrijeme zaobići nejednakosti ili nepravde. A onda se iznenadiš kada ih osjetiš na osobnoj, generacijskoj ili nacionalnoj razini. I, ma koliko bio pripremljen na takvu mogućnost, uvijek te šokira.’ Pjesme poput ‘Harmony Hall’, ‘Unbearably White’ i ‘Rich Man’ donose primjere takvih doživljaja. Samo ih valja pronaći u slojevima značenja.

 

 

Slojevi značenja pjesama grupe Vampire Weekend donose enciklopedijsku gustoću. I kombiniraju mnoštvo različitoga. Žanrovski gledano, ovdje imamo posla s pop glazbom stvaranom na indie način, s jasnije amerikaniziranim zvukom u kojemu nas dodiruju country, folk, rock i soul. Ali, ovdje ima i flamenca pomiješanog s elektroničkim techno i rave utjecajima stila grupe New Order – primjerice, u pjesmi ‘Sympathy’ – ali i korištenja vokodera na način grupe Bon Iver (‘Bambina’, ‘Flower Moon’).

Mnoštvo pristupa skladanju pjesama donijelo je prostore za mnoštvo interpretacija koje će mediji poput Pitchforka, magazina Clash i Uncut ili Rolling Stone povezivati s ‘proljetnim moodom grupe Greatful Dead’, načinom sviranja gitare Georgea Harrisona, atmosferom Paula McCartneyja, grupe Fleetwood Mac i Paula Simona, ali i pristupom Kanyea Westa na njegovu albumu ‘808s & Heartbreak’. U tom smislu će stihovi iz minijature ‘Big Blue’ – koji se bave istraživanjem religiozne i kozmičke nesigurnosti – zajedno s baroknošću i različitošću glazbenih stilova na ploči biti komparirani s radovima grupe The Beatles. Ako pitamo recenzente magazina Variety i Rolling Stone, u pitanju su albumi ‘The White Album’ i ‘Abbey Road’. Raznovrsnosti će svakako pridonijeti i, primjerice, elementi proga i psihodelije (‘Sunflower’), narativnost (‘Spring Snow’) i sudjelovanje Danielle Haim i Stevea Lacyja u nizu od pet pjesama s albuma ‘Father of the Bride’.

 

 

Ploča grupe glazbenika iz New Yorka je ‘remek-djelo modernog kalifornijskog popa’, napisat će Rolling Stone. Radi se o ‘spomenaru briljantnih ideja’, ističe The Guardian. Ona donosi obloge sloma zaogrnute melodičnim smijehom, ispisuje The New York Times. Toliko je različitoga pristupa različitostima koje smo dobili s prvim albumom sastava Vampire Weekend za veliku diskografsku etiketu i četvrtim radom u njihovoj karijeri. Album s jasnim utjecajem načina pisanja Kacey Musgraves – pjesma ‘Married in a Gold Rush’ donosi dijalog partnera pri sudaru sa stvarnošću koja je posve suprotna od idealističnih predbračnih očekivanja – objavljen je šest godina nakon prethodnog ‘Modern Vampires of the City’.

A u tih šest godina se štošta zbilo – od američkih predsjedničkih izbora, u kojima su članovi grupe podržali Bernieja Sandersa preko odlaska suosnivača Rostama Batmanglija iz benda do sve većeg marginaliziranja gitarskoga zvuka u hijerarhiji uspješnoga na svjetskoj glazbenoj sceni. ‘U nekom trenutku, gitara se čini smiješnim starim instrumentom, a onda se opet čini još šarmantnijom ili uzbudljivijom’, reći će Ezra Koenig u razgovoru za NPR i dodati kako se na početku snimanja albuma prestao brinuti o tome: ‘Znamo da i danas postoje ljudi koji stvaraju poeziju, operu ili apstraktno ekspresionističko slikarstvo – umjetničke forme koje su svoje značajne trenutke imale odavno. Sa starenjem shvatite kako o nekim stvarima jednostavno ne trebate brinuti. Rekao bih kako postoji nešto ugodno u tome da vam mogu reći: ‘Da, nevažno je, ali možemo li svejedno razgovarati o tome kako bismo mogli dobro zvučati uz gitaru?’

 

 

Gitarsko blago? Pa, ‘Father of the Bride’ grupe Vampire Weekend možemo počastiti i tim epitetom. Kao i mnogim drugima koji će opisivati, zaključit će Ezra Koenig na radiju Beats 1, rezultat ‘kulminacije trogodišnjeg rada’. Tek, prolaznost vremena i starenje ne donose samo čežnju za jamanjem, već i želju za zaokruženom pričom. Pričom koja ispunjava svrhu i koja vas ispunjava iznutra. Jer, na kraju krajeva, to i jest ono najvažnije. Da smo sretni iznutra. i da se osjetimo kompletnima. I sa svrhom. Poput autora ovoga glazbenog blaga koje nam je došlo na ogled.

Goran Komerički

 

 

Petak nove glazbe: P!nk, The Cranberries, Marina, Schoolboy Q, Rob Thomas, Game of Thrones

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje suobjavili P!nk, The Cranberries, Aldous Harding, Marina, Rob Thomas, King Gizzard & the Lizard Wizard, Nick Murphy fka Chet Faker i Schoolboy Q.

 

P!NK_MAC3971.v2 PRESS

Album ‘Hurts 2B Human’ potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog. Foto: Menart

 

Petak nove glazbe je dan kada zaljubljenici u glazbu, fanovi i znatiželjnici rado posjećuju streaming servise i prodavaonice ploča. Stoga svakoga tjedna pregledavamo nove naslove sa svjetske glazbene scene.

 

P!NK – HURTS 2B HUMAN
label: RCA – Menart
(pop, pop-rock, 13 pjesama, trajanje: 47:03 minuta)

 

P!NK_H2BH_Cover_F_RGB 5x5

 

Kada ostanete postojani desetljećima, dobijete nagradu BRITs za doprinos industriji i objavite album standardne razine pjevne privlačnosti i odraslih tema, tada znači kako uspješno pokazujete svoju vrijednost. A upravo to je napravila P!nk, glazbenica koja se uvijek činila čvrstim antipodom pop kolegicama s druge strane glazbenog ogledala. Manje slatka od Britney, manje krhka od Ariane, manje blještava od Beyonce, manje kraljevski od Lady – a opet izrazito tražena i rado viđena gošća koncertnih prostora i radijskih programa.

 

 

Na osmom studijskom albumu ‘Hurts 2B Human’ nalazimo sve ono što bismo očekivali od zabrinute majke i žene sa stavim, pomalo namrgođene i stamene susjede ispravnoga sustava vrijednosti: razmjenu emocija, razmatranja uloge majke, različitost glazbenih žanrova, plesnu pjevnost, uvjerljivu baladu, zavidne produkcijske standarde i goste koji – osim što su slavni – imaju što i znaju kako to reći. Među producentima se nalaze imena kao što su Max Martin, Shellback, Greg Kurstin i Ryan Tedder. Kod autora pronalazimo takva imena kao što su Nate Ruess, Julia Michaels, Sia i Beck. Gosti u pjesmama su Wrabel, Cash Cash, Khalid i Chris Stapleton. I ti dueti su snažni – ’90 Days’, ‘Hurts 2B Human’ i ‘Love Me Anyway’ donose misao i emociju. I te pjesme srednjega i bržega tempa osvjaju srdačnošću – ‘Hustle’, ‘Walk Me Home’ i ‘We Could Have It All’. One pokazuju odvažnost – poput ‘Courage’ ili ‘(Hey Why) Miss You Sometime’.

 

 

I zato vrijedi biti uz pjesme s albuma ‘Hurts 2B Human’, ploče koja potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog.

 

THE CRANBERRIES – IN THE END
label: BMG
(alternative rock, 11 pjesama, trajanje: 42:59 minuta)

 

Artwork Album The Cranberries In the End

 

Slušajući pjesme s albuma ‘In the End’ možete još jasnije negoli ranije osjetiti taj ton boli koji se uvijek provlačio glasom Dolores O’Riordan. I onu posebnu emociju koja će težinu proživljenoga i sklad stvorenoga presložiti u pop pjesmu koja će vam se nekako uvući pod kožu. Dakako, obzirom na prerani odlazak koautorice i zaštitnog znaka sastava The Cranberries, ti osjećaji dobivaju dodatnu snagu i slažu novi sloj patine pjesmama poput ‘Lost’, ‘Wake Me When It’s Over’ ili ‘Pressure’.

 

 

Za svakoga tko osjeća gitarski zvuk glazbe na granici komercijalnog i alternativnog, The Cranberries su uvijek bili dovoljno cool. A  njihovo stvaralaštvo bilo je mjesto poželjnoga susreta s vrijednostima glazbenog uživanja. Pjesme su nastajale tijekom 2017. godine, a završne verzije producirane su na temelju demo snimaka s glasom same Dolores. Magazin Uncut će istaknuti kako je producent albuma Stephen Street izrazito spretno povezao atmosferu ranijih radova s impresivnim rukopisom novih pjesama, a autor s britanske stranice The Art Desk u prvi plan će staviti posvetu dugogodišnjem prijateljstvu između članova benda. I dodati kako su ovom kolekcijom pokazali koliko su glazbeno izrasli u ovih trideset godina.

 

 

Slušajući rukopis Noela Hogana i Dolores O’Riordan, imate osjećaj kako svaka od pjesama s ploče ‘In the End’ ima radiofonični potencijal. Onaj emotivno-sjetni svakako je uvijek tu negdje.

 

VARIOUS ARTISTS – FOR THE THRONE (MUSIC INSPIRED BY THE HBO SERIES GAME OF THRONES)
label: Columbia – Menart
(pop, rock, indie, hip hop, R&B, 14 pjesama, trajanje: 46:41 minuta)

 

Album Artwork Game of Thrones For the Throne

 

Televizijski blockbuster ‘Game of Thrones’ adaptirane knjiške fantazije Georgea R.R. Martina u svojoj zaključnoj sezoni dobio je album inspiriran atmosferom i raznolikošću karaktera koje serijal nudi. A tu raznolikost karaktera koje on donosi, na neki način pronalazimo i u pjesmama ploče ‘For the Throne’. Različitost izričaja obuvaća elektronički, indie, R&B, rock i hip hop izričaj s izvođačima koji traže poštovanje. Poput grupa The National, Mumford & Sons ili The Lumineers s jedne strane i Rosalie, SZA-e, The Weeknda ili Jamesa Arthura, s druge strane.

 

 

Pjesme su inspirirane pojedinim scenama, epizodama ili karakterima ‘Igre prijestolja’, a sve zajedno donose atmosferu dominantne zbiljnosti, mjestimične jezovitosti i umjetničke uzvišenosti prisutne u vizualnim djelima sličnoga kalibra.

 

ALDOUS HARDING – DESIGNER
label: 4AD – Trolik
(pop-rock, alternative, indie rock, indie folk, 9 pjesama, trajanje: 40:32 minuta)

 

Artwork Album Aldous Harding Designer

 

Ponekad tako dođe do vašeg profila na streaming servisu preporuka za album koji valja preslušati. I tada vas – povjerujete li algoritmu i uputite li se u avanturu upoznavanja – obujmi ljepotom zvuka i atmosferom prisnosti.

 

 

Jer, kanda da ste Aldous Harding susretali za vaših vrzmanja po gradskome asfaltu, planinarskome domu ili pubu s glazbenom pozornicom. A onda shvatite kako ste na pjesme impresionističke kantautorice nailazili u ponekom vrtu nehajno ostavljenih playlista YouTubea. Tek toliko da vam sviraju dok pripremate popodnevni čaj ili nedjeljom ujutro odlažete knjigu u kućnu biblioteku. Stvari poput ‘The Barel’, ‘Fixture Picture’ ili ‘Designer’ donose takvu vrstu poznatoga, nenametljivoga i, istovremeno, začudnoga da će Guardian ispisati kako je ‘najčudnija stvar u vezi albuma ‘Designer’ ta koliko je ono što sadržava razoružavajuće lijepo’. S dodatkom kako Aldous na svojemu trećem albumu i dalje zvuči znatiželjno, a da su njezine melodije svakako šarmantne. Tu i tamo možete osjetiti dio upravo tog šarmantnoga stida, ali i posebnost glasa kojemu ćete pokloniti potpuno povjerenje.

 

 

‘Iznimno ekscentričan i neizmjerno lijep album’, kako ga opisuje magazin Q, dobio je impresivnih 91 od 100 postotnih bodova prema mjerenju internetskog agregata Metacritic i čini se sjajnim izborom za opuštajuće proljetne vikende ili večeri u kojima želimo odahnuti nakon napora radnoga dana.

 

MARINA – LOVE + FEAR
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop, 16 pjesama, trajanje: 56:08 minuta)

 

Artwork Album Marina Love + Fear

 

Koncept slaganja dvostrukoga albuma velške kantautorice kreće se oko psihološke teorije švicarsko-američke psihijatrice Elisabeth Kuebler-Ross koja je ustvrdila da postoje samo dvije osnovne emocije koje nas pokreću u životu – ljubav i strah. U tom smislu, MARINA će objasniti kako svi pozitvni doživljaji dolaze od ljubavi dok oni negativni svoj izvor imaju u strahu. ‘S ljubavlju teku sreća, zadovoljstvo, mir i radost’, reći će, ‘iz straha dolaze ljutnja, mržnja, tjeskoba i krivnja.’ S dodatnim pojašnjenjem kako ljubav i strah ne mogu doći istovremeno. ‘Ako smo u strahu, nema mjesta ljubavi’, ističe MARINA i dodaje: ‘Kada smo zaljubljeni, onda nema mjesta strahu.’

 

 

Prava vrijednost ovoga albuma je, međutim, dovitljivost autorice u načinu pisanja stihova. Putem njih, ona će se kretati u krugu od optimizma do očaja i natrag. Jer, naime, život i jest sazdan u krugovima ljubavi i straha. A to je ona kvaliteta koju je – u zajednici s nepretencioznim zvukom elektroničkoga popa – MARINA baštinila zajedno sa svojim identitetom ‘and the Diamonds’. Posebice ako ih promatrate kroz stvari kao što su ‘End of the Earth’ ili ‘No More Suckers’.

 

 

Ipak, na dulje staze, ‘Love + Fear’ vam se može učiniti manje atraktivnim, a više monotonim albumom. Posebice ako mu pristupate sluhistički i nespremni na art pristup stvaranju pop glazbe A, kad smo već kod arta, cijeloj je priči potpuno bespotreban narodski osjećaj baštinjen u singlu ‘Baby’ – suradnji s grupom Clean Bandit i Luisom Fonsijem – ili pjesmi ‘Karma’. U ovom miljeu i ovakvoj atmosferi sasvim prigodnije zvuči gostovanje Broods, dua čiji pristup elektroničkom glazbenom izričaju čini bogatijim ukupno glazbeno iskustvo.

 

ROB THOMAS – CHIP TOOTH SMILE
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop rock, 12 pjesama, trajanje: 39:34 minuta)

 

Artwork Album Rob Thomas Chip Tooth Smile

 

Naslovnica četvrtoga albuma pjevača grupe Matchbox Twenty i koautora klasičnog hita ‘Smooth’ – izvedenoga sa Santanom – može vas podsjetiti na  naslovnice albume Brucea Springsteena i Georgea Michaela iz osamdesetih godina. I ta impresija je najbolji putokaz za dvije vrlo važne stvari vezane uz album ‘Chip Tooth Smile’. Prva je ta da se američki glazbenik neće povinuti trendovima u suradnjama ili zvuku. A druga je ta da možemo jasno naslutiti kako donosi, napisat će Variety, ‘vintage pristup produkciji ili skladanju pop rock pjesama’.

 

 

Najavni singl  ‘One Less Day (Dying Young)’ donosi temu o slavljenju života na sasvim prihvatljiv način za radijske stanice s repertoarom moderne glazbe za odrasle. Album donosi kombinaciju balada klasičnog retro tipa s temama o prolaznosti i brzih pjesama u kojima se himnično opisuju životna iskušenja kroz koja prolazimo ili smo kroz njih prošli. I to čini bez ustručavanja, opisujući manje željene strane vlastita karaktera. Album ‘Chip Tooth Smile’ predstavlja onu vrstu pop rock kolekcije koja se obično naziva pitkom. Jer je prozračna i lako se sluša. I emitira. Posebice u radijskom programu koji je sazdan tako da ‘najmanje smeta’.

 

KING GIZZARD & THE LIZARD WIZARD – FISHING FOR FISHIES
label: Flightless
(psychedelic rock, alternative, 9 pjesama, trajanje: 41:56 minuta)

 

5Artwork Album King Gizzard & the Lizard Wizard Fishing for Fishes

 

Kada čujete Matta Wilkinsona kako u programu globalnog radija Beats 1 s iznimnim entuzijazmom i izričitim glazbopoštovanjem najavljuje kako su King Gizzard & the Lizard Wizard dijelom njegove playliste i da su objavili novi album, namah ćete osjetiti znatiželju. Što bi to nova moglo biti na albumu sedmorice ljudi koji su svojim eksperimentiranjem prošarali dobar dio naslijeđa gitarističke povijesti i pritom – ostali svoji? I još k tome postali dijelom iznimnog hypea.

 

 

Jer, King Gizard & the Lizard Wizard generiraju onu vrstu rock radosti u fanova starije atmosfere – one koja će polaziti od šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća – kakvu na drugoj razini donose Greta Van Fleet. S jednom temeljnom razlikom: kreativna otkačenost australskog benda zahvaća šire i donosi više. U brojkama će to biti jednostavno za dokazati. Jer su od debi albuma iz 2012. godine pa do današnjeg dana nanizali četrnaest ploča. A ova današnja i opet je posvema osobena.

 

 

U opisnom smislu, raskalašenost izričaja najbolje će opisati rečenica iz britanskog NME-ja u kojoj se Dannii Leivers raspituje dokle može ići znatiželja Wizarda. Mogu li, naime, nakon psihodeličnog rocka, metala, jazza i proga objavljenih na pet (!) albuma u 12 mjeseci, zahvatiti i područje mumble rapa? Dakako, ovoga trenutka to je više stilsko pitanje, a manje zbiljski smjerokaz. No, kada slušate ‘Fishing for Fishies’ jasno možete razumjeti što zajedno mogu dati ogromna energija, neizmjerna radost i obješenjački pristup stvaranju popularne glazbe. I naslušanost najrazličitijih predstavnika glazbene prošlosti – od Beatlesa preko T. Rexa i Greatful Deada do Donne Summer. A završna ‘Cyboogie’ samo je potvrda podatka koji već znamo – da je sastav King Gizzard & the Lizard Wizard nastao nakon višegodišnjeg jammanja sedmorice frendova iz Melbourna.

 

 

Stoga je svejedno slušate li album ‘Fishing for Fishies’ random ili redoslijedom pjesama kako je objavljen. Stvari poput ‘Plastic Boogie’, This Thing’ ili ‘Real’s Not Real’ razvedrit će vas u svakom slučaju.

 

NICK MURPHY FKA CHET FAKER – RUN FAST SLEEP NAKED
label: Future Classic
(electronic, pop rock, 12 pjesama, trajanje: 46:57 minuta)

 

Artwork Album Nick Murphy fka Chet Faker Run Fast Sleep Naked

 

Manje Jamesa Blakea, a više Jamesa Arthura. To je opis kojime će AllMusic opisati zvuk koji je došao s albumom preobražaja australskog kantautora Cheta Fakera u Nicka Murphyja.

Nick Murphy je, zapravo, njegovo pravo ime no pod onim prvim je stvarao atmosferičan elektronički zvuk koji je dobio niz štovatelja na mnogim stranama svijeta. Čak bi se moglo reći kako je stvorio kultni status i sljedbu koja bi se uvijek nasmiješila i posegnula za YouTubeom na prvi spomen njegova imena.

 

 

Ploča ‘Run Fast Sleep Naked’ donosi humaniju crtu izričaju Nicka Murphyja, a sudjelovanje petnaestero glazbenika i cijeloga orkestra iz Brooklyna taj će osjećaj samo podvući. Pjesme je koproducirao multiinstrumentalist Dave Harrington, a ono što nam one donose vjerna je preslika istraživanja samoga sebe i vlastite unutrašnjosti na način višestruko nagrađivanoga glazbenika iz Melbourna. To, zapravo, znači kako će vas taj posebni oblik ‘pjevajućeg mumljanja’ voditi kroz najrazličitija iskušenja vlastitih raspoloženja – od smiraja do unezvjerene potrage za smislom i sporošću u svijetu u kojemu brzina donosi rezultat. A ta iskušenja često dovode do spoznavanja ranjivosti i manjka vlastite sigurnosti. Uostalom, riječi ‘nisam izgrađen od kamena’, kojima počinje uvodna pjesma ‘Hear It Now’, jasno će nam to staviti do znanja.

 

 

Jeste li spremni za različitosti očekivanog? Ako vam to zvuči previše enigmatično, tada je najbolje reći kako će fanovi Cheta Fakera imati razloga za zadovoljstvo. I istraživanje  detalja snimljenoga ‘u prostorima i sredinama koje su se činile najinspirativnijima’.

 

SCHOOLBOY Q – CRASH TALK
label: Interscope – Universal Music
(hip hop, 14 pjesama, trajanje: 39:45 minuta)

 

ScHoolboy-Q_crasHtalk_front-cover_explicit

 

Premda dolazi sa zapadne američke obale – točnije, južnoga Los Angelesa – ScHoolboy Q svojim uzorima proglasio je umjetnike sa suprotne strane kontinenta. Nas, prije svega, a potom JAY Z, 50 Cent i Notorious B.I.G. su stvaratelji pjesama iz njegovih udžbenika. JAY Z je, uz to, učitelj od kojega je preuzeo stil stvaranja rima.

 

 

Album ‘CrasH Talk’ njegov je peti u karijeri i imao je sudbinu dugoga stvaranja i dvostruke odgode izlaska. Jednom zbog odlaska Maca Millera, a drugi puta kada je poginuo Nipsey Hussle. Dosadašnji albumi repera iz umjetničke ergele Top Dawg Entertainment – kojoj, između ostaloga, pripadaju Kendrick Lamar, SZA, Jay Rock i Ab-Soul – bili su iznimno cijenjeni zbog fuzije različitih izričajnih principa poput psihodelije, gangsta rapa, R&B-ja i slojevitih pristupa različitim temama. Razmatranja tema kreću se od pripadništva bandi i nasliju, preko borbe s teretom slave i ovisnostima, pa do obiteljskih vrijednosti i seksualne privlačnosti. Među pjesmama se nalaze one koje analiziraju različite načine na koje ljudi lažu (‘Lies’), svrsishodnosti gomilanja bogastva (‘Water’) ili načina doživljaja svijeta pod utjecajem različitih supstanci (‘Floating’).

Na ploči pronalazimo dugo dogovarani zajednički rad s Kidom Cudijem i gostovanje umjetnika kao što su Travis Scott, 21 Savage, Ty Dolla $ign ili Lil Baby. U šest pjesama se autorski pojavljuje Kendrick Lamar.

 

 

Pregled novih glazbenih izdanja možete poslušati u radijskom chart showu ARC Top 40 koji se ponedjeljkom emitira u programu HR2.

Goran Komerički