Na putu od minimalizma do poetsko-glazbene izdašnosti, Taylor Swift je u karanteni novih izazova stvorila najizazovnije glazbeno djelo ovogodišnje pop kulture.

Romani se mogu pisati nakon susreta s albumom ‘Folklore’. Toliko je izražajnog, poetskog i doživljajnog na kolekciji koju nam je Taylor Swift nenadano darovala i čiji rezultat – umjetnički i komercijalni – dodiruje nebo glazbenog panteona. I to u godini različitih čuda koja su nas ostavila bez teksta i s brigama većima od ruzinavih komentara političke svakodnevice. Jer, ‘folklore’ doista sa sobom nosi nešto iskonsko: čežnju prema priči i sklonost imaginaciji slike.
Tu čežnja prema priči i maštovitosti slike baštinimo od pamtivijeka i nalazimo je u mitovima i bajkama od najstarijeg doba usmenosti. U smislu glazbene umjetnosti također. A ako postoji formativni dokaz koliko blizu mogu biti popularna i visoka kultura ovih dana, tada je to svakako kolekcija američke kantautorice. Ona se proteže s ruba čistine koja prirodu glazbe donosi u okrilje književnog. S pjesmama poput ‘the 1’, ‘invisible string’, ‘betty’ ili ‘the last great american dynasty’ sve to čini u granicama dodira kratkih priča, s jedne, i studija karaktera, s druge strane. Priče su ispričane iz različitih pripovjednih rakursa, a rezultat su, podvući će Taylor, ‘vizualizacije koja je u njoj pobudila znatiželju’.
Ploča ‘folklore’ impresivno je djelo koje govori o različitom i na različite načine – od proustovskih reminescencija (‘cardigan’) do propale veze (‘exile’) – a ujedinjuje vrhunski dodir lo-fi pristupa produkciji u kojoj pronalazimo Jacka Antonoffa, Aarona Dessnera iz grupe The National i članova sastava Bon Iver. Ona je konceptualno djelo fikcije čijem naručju ćete se često vraćati i kombinacija indie-folka, alternativnog rocka, komornog popa, electronice, countryja i sanjivog popa po kojoj ćemo pamtiti ovo neobično ljeto.
Na putu od minimalizma do poetsko-glazbene izdašnosti, Taylor Swift je u karanteni novih izazova stvorila najizazovnije glazbeno djelo ovogodišnje pop kulture.
Goran Komerički
Jedna misao o “Taylor Swift i ‘folklore’: Čežnja prema priči i imaginaciji slike”