Paul Simon – Stranger To Stranger

Paul Simon Stranger To Stranger naziv je trinaestog samostalnog albuma Paula Simona a najavljen je singlom “Wristbend”.

Pjesma “Wristbend”, počinje kao priča o narukvici koja služi kao ulaznica na koncert popularnog benda, a koju njihov pjevač nije imao pa nije niti mogao uči na svoj koncert. Do kraja pjesme, ta pomalo komična situacija, pretvara se o priči o frustracijama, nejednakostima i beznađu u društvu. Pjesma “Wristbend” nije izuzetak na albumu “Stranger To Stranger”. Novi album Paula Simona prožet je tekstovima punim ironičnog pomaka, ciničnog pogleda na društvene teme sa crnohumornim odmakom.

 

Paul Simon je oduvijek bio pjesnik koji je, za razliku od mnogih drugih sjajnih pjesnika, svoju poeziju znao vrhunski i uglazbiti. Iako nije uočljivo na prvo slušanje, pod velom metafora, i na novom se albumu dotiče brojnih društvenih i političkih tema, no nisu to aktualne, prolazne teme koje su česta kod drugih glazbenika, tekstovi koji s prestankom zanimanja za te prolazne teme i same padnu u zaborav. Simon se dotiče drugih, važnijih tema poput siromaštva, problema nasilja i pohlepe. Pjesma “The Riverbank” inspirirana je njegovim emocijama nabijenim nastupom na ispraćaju učitelja kojeg je osobno poznavao, a koji je bio žrtvom masakra u školi u gradu Newtownu.

Iako s vrlo zanimljivim tekstovima, “Tema ovog albuma je zvuk”, opisao je Paul Simon svoj novi album “Stranger To Stranger”, “bez obzira na teme u tekstovima pojedinih pjesama. Bit će mi drago ako ljudi to shvate.”

Jer unatoč zlatnim godinama, a sedamdeset i četiri su mu, Paul Simon i dalje neumorno istražuje i donosi nova glazbena i zvučna rješenja.

Njegov trinaesti samostalni album u bogatoj karijeri zvuči svježe i relevantno barem onoliko koliko i druga izdanja srednje struje suvremene pop glazbe, no teme o kojima ćete, budete li pozorno poslušali tekstove pjesama, razmišljati i dugo nakon preslušavanja albuma.

 

Album “Stranger To Stranger” nastao je kao rezultat brojnih, neobaveznih glazbenih eksperimenata koje su provodili Paul Simon i njegov dugogodišnji producent Roy Halee. Koristili su instrumente koje je sredinom prošlog stoljeća izradio Harry Partch, pomalo ekscentrični glazbeni teoretičar, ali i praktičar, koji je glazbu doživljavao drukčije, držao se načela da se oktava sastoji od 43 a ne 12 tonova, pa je sam izrađivao svoje instrumente.

Paul Simon i Roy Halee tijekom svojih glazbenih eksperimenata istraživali su i kombinirali potpuno različite zvukove, od afričkih puhačkih instrumenata, peruanskih bubnjava do gospel kvarteta, od flamenko udaraljki, pa sve do samplova i elektroničkih zvukova talijanskog producenta Cristiana Criscija  koji na glazbenoj sceni djeluje pod imenom Clap! Clap!. S njim su surađivali na tri pjesme: singlu “Wristband”, te “The Werewolf” i “Street Angel”, pjesmi naslovljenoj po imaginarnom liku koji se na albumu spominje u nekoliko pjesama.

Album donosi i dvije stanke, kako ih je Simon nazvao, kratke instrumentale:  “The Clock” s otkucajima sata kao glavnom podlogom te “In the Garden of Edie” – sudeći prema naslovu posvećenu njegovoj supruzi, također poznatoj glazbenici, Edie Brickell.

Paul Simon je na novom albumu “Stranger To Stranger” ponovno pomirio ozbiljnost pristupa glazbenoj komponenti svog djela s pomalo neobuzdanim, vrlo domišljatim i razigranim, i treba li uopće isticati – vrlo kvalitetnim tekstovima. I ponovno je potvrdio kako u glazbenom svijetu godine nisu važne, da bogato iskustvo može samo podgrijati maštu i dovesti do zanimljivih i neočekivanih rezultata.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s