Arhive kategorije: Album tjedna

A Tribe Called Quest – We Got It From Here… Thank You 4 Your Service

„Trijumf, eto o tome se radi“, konstatirao je američki esejist i jedan od prvih rock kritičara ikada, danas 74-godišnji Robert Thomas Christgau, u svojoj recenziji novoga albuma grupe A Tribe Called Quest za magazin Vice. I doista, ploča  „We got it from Here… Thank You 4 Your Service“ velikana hip-hop kulture donijela je ono najbolje od glazbenog izričaja, njegove izvedbe i pojavnosti u fokus svjetske glazbene javnosti i u naše male svjetove. Ona je jednostavno nešto posebno i zaslužuje svaku minutu glazbenog uživanja. Predstavljamo vam najbolje ocijenjeni hip-hop album iz prošle godine, prema mjerenju internetskog agregata Metacritic.

Možda je to bilo za očekivati: da nastane takvo djelo o kojemu će se govoriti i pohvalno pisati na sve strane. Jer, Q-Tip, Ali Shaheed Muhammad, Jarobi White i Phife Dawg pretplaćeni su na sjajna dostignuća iz svoje radionice od najranijih dana postojanja benda i diskografskih ostvarenja koja sežu u drugu polovicu osamdesetih i prve godine devedesetih. Tada su, naime, objavili svoj debi s naslovom koji puno govori – “People’s Instinctive Travels and the Paths of Rhythm” – i u čijem fokusu se nalaze iskustva mladosti, vegetarijanstvo i siguran seks. Sve to bilo je zaogrnuto posebnom vrstom humora i onime što se opisuje kombinacijom hard-core hip hopa i lijevim poimanjem svjesnosti u crnoj kulturi. A upravo je taj album i nastup povodom dvadeset i pete obljetnice njegova objavljivanja bio povod izlaska nove ploče. Jer, televizijski show Jimmyja Fallona učinio je da, reći će Q-Tip, članovi benda osjete „energiju međusobne privrženosti“. „Nakon toga nastupa’, podvukao je Jarobi White magazinu Billboard, ‘sinergija između nas četvorice bila je luda.“

Pjesma „…Solid Wall of Sound“ ilustrira svu raskoš koju nam donosi prvi album grupe A Tribe Called Quest u gotovo dvadeset godina, raskoš koju će Consequence of Sound opisati kao svježe stjecište hip hopa i jazza s ostalim odrednicama urbanih žanrova u besprijekornom završnom miksu. Ovdje ima funka, soula i semplova koji pokazuju značenje, ali i ritmova i utjecaja zvukova koja nadilaze osnovnu tradiciju crne glazbe. Kada je „…Solid“ u pitanju, onda je to susret rock riffova i pop refrena – u njoj, naime, sudjeluju gitara Jacka Whitea, klavir i glas Eltona Johna i repanje Busta Rhymesa. A takvih je sudjelovanja ovdje bilo iznimno mnogo i iznimno odabranih: u stvaranju albuma „We got it from Here… Thank You 4 Your Service“ sudjelovali su, između ostalih, Marsha Ambrosius, Kendrick Lamar, Consequence, Talib Kweli, Anderson .Paak, DJ Scratch, Kanye West i Andre 3000.

Povratak grupe A Tribe Called Quest na svjetsku scenu s novim albumom zasjenjen je odlaskom suosnivača grupe i čovjeka kojemu hip hop scena duguje poprilično mnogo. O prijateljstvu i nerazdvojnosti između Q-Tipa i Phife Dawga od najranijega djetinjstva i usponima i padovima njihova odnosa ispisani su gigabajti, a o njegovom značenju za mikro-zajednicu grupe više od svega govori činjenica da je pjesma “Lost Somebody” na albumu prekinuta usred refrena. ‘Nisam je mogao završiti’, izjavio je Jarobi White za NPR, ‘i neka ostane tako. Jer moj čovjek više nije tu, jer je bez njega nemoguće doći do njezina kraja.’ Phife Dawg nas je napustio prošloga ožujka nakon dugogodišnje borbe sa zdravstvenim problemima i cijeli album – nastao pod njegovim vodstvom, istaknut će Q-Tip – posvećen je uspomeni na člana benda. ”Lost Somebody je najteža pjesma koju sam ikada napisao” – govori White, “nisam mislio da ću se ikada time baviti.”

Q-Tip je Elliottu Wilson za njegov serijal intervjua #CRWN izjavio kako nije vjerovao da će bend objaviti album u godini kada se Amerika nalazi na raskršću, ali kako se radi o nadi ispisanoj u istinskoj formi hip hopa. Ta nada nadahnjuje mnoge članove zajednice poput Kendricka Lamara, The Divine Council i Big Boi-ja za njihove radove. Album je nastao, dodao je, u “Božanskoj providnosti” koja nam je dopustila da ploču osmislimo prije negoli nas napusti Phife Dawg i s onim velikim ljudima koji imaju puno toga za reći. A takvi su, između ostalih, “najveći od svih Tribe-fanova” Busta Rhymes i “dugogodišnji obožavatelj benda” Elton John.

Album grupe A Tribe Called Quest donosi jaku notu nemira koje nagriza američko društvo i svjetsku javnost, a izlazak albuma i prvi istupi članova benda u medijima poklopili su se s rezultatima američkih predsjedničkih izbora. “Donald Trump nikada nije vodio ured političara”,  podvukao je Q-Tip govoreći o implikacijama izbora za predsjednika Sjedinjenih Država, ‘on nikada nije bio niti nešto poput asistenta trenera u softball timu, a osvojio je prvenstvo. Sada možemo razgovarati i o tome kako nam to pokazuje kako je moguće ostvariti bilo što ako imaš dovoljno velike snove. No, on je u javnost odaslao poruke homofobije, rasizma, seksizma i kratkovidnosti.’ A te poruke, ispisuje, Consequence of Sound, nemaju mjesta u američkom društvu. I zato je videospot najavnoga singla “We the People…” imao višestruku poruku označenu već u samome tekstu pjesme. Demonstracije ljudi za bolje društvo iskazuju jasan stav javnosti o osnovnim vrijednostima koje na svakodnevnoj razini želimo vidjeti među ljudima u Sjedinjenim Državama i cijelome svijetu.

Članovi grupe A Tribe Called Quest pozivaju nas da ljubimo jedni druge koliko god to možemo, ispisao je velikan rock kritike s početka naše današnje priče. Robert Thomas Christgau dodao je kako je naša dužnost da postignutu sreću širimo i da se na druge načine borimo da budemo ono što jesmo. I to je poruka otisnuta na albumu „We got it from Here… Thank You 4 Your Service“.

DNCE – DNCE

dnce_albumOni su nas ove godine zabavljali singlom Cake by the Ocean i pozivali na ples. Četvorka dinamične energije koja donosi veselje u vaše zvučnike odaziva se na ime DNCE. Objavili su svoje debitantsko izdanje koje nosi ime jednako kao i bend.

 

Predstavljamo Vam DNCE. Nakon  singla “Cake By The Ocean”, koji je ubrzo po objavi zauzeo prvo mjesto globalne liste ‘Viral 50’, četvorka je predstavila singl “Body Moves”, a nakon toga i pjesme “Good Day”, “Be Mean” te “Blown”.

Novi album uz prethodno objavljene pjesme sadrži još 9 pjesama, među kojima su se našle i pjesme “Toothbrush” te “Pay My Rent” s EP izdanja “SWAAY”. Produkcijom novog izdanja pozabavili su se producenti Mattman & Robin, Ilya, Rami Yacoub.Nadamo se da kreativni proces nikad neće stati. U vrijeme kad album bude objavljen, vjerojatno ćemo završiti s drugim albumom. Željezo se kuje dok je vruće” – izjavio je njihov frontman Joe Jonas.

Sa sjedištem u Los Angelesu, DNCE su oformili multiplatinasti Joe Jonas nekadašnji član grupe Jonas Brothers, basist i klavijaturist Cole Whittle, bubnjar Jack Lawless te virtuozna gitaristica JinJoo, koja je svirala na turnejama Charli XCX, CeeLo Green-a, ali i svjetskoj turneji Jonas Brothersa, 2009. godine, kao član predgrupe Jordin Sparks. DNCE su pak ove godine bili na turneji kao predgrupa Seleni Gomez.

Grupu DNCE za prvu je pjesmu, hit Cake by the Ocean, inspirirala jedna anegdota, a tako nekako se posložilo i sve ostalo vezano uz njih. „Od početka smo željeli da se osjeti ta atmosfera tuluma i da se svi osjećaju kao dio našeg malog svijeta kojeg smo stvorili“ – kažu članovi benda. Njihova glazba možda je najbolji uvod u godinu ispred nas za koju će nam trebati puno pozitivnih misli i dobrih vibracija.

“Ne moraš biti dobar plesač da bi plesao – možeš plesati kako te je volja i odlično se zabaviti. U tome je sva ljepota“, objašnjavaju članovi benda DNCE čije je ime, kako sami kažu, „nepotpuno, nesavršeno, ali ipak tako dobro!“ Sve pjesme na novom albumu supotpisuje autorski i sam Joe Jonas, a među producentima tu su se još našli  i Aaron Z, Albin Nedler, Kristoffer Fogelmark, sir Nolan i OzGo.

Donosimo i jedan škakljivi detalj kojeg je Joe Jonas iznio javno prije dva mjeseca. Naime, otkrio je s kime je izgubio nevinost i to ga je koštalo reputacije gentlemana. “Život je prekratak, a ja mislim da sam jako iskren tip. Postoje trenuci u životu kada trebaš biti iskren prema sebi i svijetu. Nije mi bila želja povrijediti bilo koga. Samo sam ispričao svoju priču onako iz srca” – objasnio je kasnije frontman jednog od najveselijih bendova na sceni.

Kacey Musgraves – A Very Kacey Christmas

kaceyalbumNjoj su i ranije predviđali dobru karijeru. Pokazala je da nije još jedno country ime na sceni i sad, nakon šest studijskih albuma, ima i svoje božićno izdanje. Predstavljamo Vam A Very Kacey Christmas, teksašanke Kacey Musgraves. Svoj prvi božićni album najavila je singlom Present without a bow, jednom od originalnih pjesama na ploči.

Iza nje je šest studijskih albuma iako tek tri koje je objavila pod ugovorom. Božićni album producirala je sama uz pomoć Kylea Ryana i Mise Arriage. Sadrži osam božićnih tradicionalnih pjesama i četiri originalne. Od gostiju tu su The Quebe Sisters, Leon Bridges i njezin duhovni vođa, Willie Nelson s kojim je snimila simpatičnu A Willie Nice Christmas.

 Pohvale na rasčun Kacey Musgraves dolaze sa svih strana. Vrsna country storytellerica, djevojka koju Nashville zna jako dobro već preko desetljeća, žena koja zna napisati tekst, složiti melodiju i na kraju, sjajno to plasirati kroz svoju interpretaciju. Ne čudi stoga što je cijene i stariji kolege. Kacey je napisala i sjajnu ‘Mama’s Broken Heart’ za svoju nešto kolegicu Mirandu Lambert te pratila Lady Antebellum na turneji.

Svoj debi album objavila je još 2002., prije 14. rođendana, nakon njega još četiri, a 2007. se natjecala u talent showu “Nashville Star” i zauzela sedmo mjesto. No, publika izvan country metropole za nju je saznala nakon singla “Merry Go ‘Round” u kojem svaršeno opisuje naličje bijele siromašne Amerike. Upravo tekst ono što kritičare impresionira kod ove mlade djevojke koja još nema ni 30 godina.

 “Stvarno sam željela stvoriti jedan opušteni blagdanski album koji donosi atmosferu nostalgije i jednostavnijih vremena” – izjavila je Kacey Musgraves prilikom jednog od intervjua posljednjih mjeseci. “Mislim da mi je ekipa glazbenika koji su na njemu sudjelovali u tome itekako pomogla. Također, mislim da će ovaj album uvijek moći biti dijelom nečije klasične zbirke albuma ove tematike.” – rekla je Kacey.

“Željela sam zapravo u ljudima probuditi sve emocije koje dolaze u ovo blagdansko vrijeme. Pa i nostalgiju i tugu i usamljenost, ali i radost i veselje.” – govori Kacey Musgraves koja naglašava kako je ipak imperativ ploče bio da oslikava nju samu.

The Weeknd – Starboy

weeknd1Nakon izrazito uspješnog, trostruko platinastog albuma “Beauty Behind the Madness” (2015.), s kojeg dolaze hitovi “Can’t Feel My Face”, “The Hills” te “In The Night”, The Weeknd je u petak objavio novo studijsko izdanje “Starboy” prethodno najavljeno istoimenim singlom, nastalim u suradnji s duom Daft Punk.

Pionir alternativnog R&B-a, kako ga zovu, Abel Tesfaye odnosno The Weeknd surađivao je sa zaista velim imenima na svom novom izdanju. Treći studijski album producirao je u suradnji s velikanima; Martin McKinney, Ben Billions, Benny Blanco, Cashmere Cat, Jake One, Max Martin, Ali Payami…, a osim zvučnih imena koja su se bavila produkcijom, tu su i suradnje s Lanom Del Rey na pjesmi “Stargirl Interlude”, Kendrickom Lamarom na pjesmi “Sidewalks”, Futureom na pjesmi “All I Know” te kultnom grupom Daft Punk na pjesmama “Starboy” i “I Feel It Coming”.

Abel suradnju s duom Daft Punk opisuje riječima; “Studio im izgleda kao svemirski brod, ima mnogo opreme. No način na koji stvaraju i objašnjavaju glazbu je filmski, kao da čitaju novelu. Željeli smo se uvjeriti da na kraju zvuči kao izlazak sunca, a možda i kao automobilska potjera. Veoma je interesantno kako vizualiziraju glazbu.

Studijski album “Starboy” sniman je u Hollywoodu, u studiju Conway Recording,donosi čak 18 pjesama od kojih nam se bilo teško odlučiti koju staviti u ovaj kratki prikaz. The Weeknd kaže kako je novi album “Starboy” inspiriran smrću Davida Bowiea te Princea. Izjavio je kako voli Bowiea te ga smatra glavnim i odgovornim izumiteljem. S druge strane, čak je imao zakazan termin u studiju Paisley Park s Princeom, no u travnju je njegov dugogodišnji heroj nažalost preminuo.

Album je kao veliki kolaž. Inače imam linearnu priču, ali ovo je šizofrenično – to je vjerojatno najbolji način za opisati album. Svaka pjesma je kao jedan lik.” – govori The Weeknd. “Stvari mi dolaze prirodno. Fanovima se sviđa, a ja volim stvarati. To je kao R-rated film, kao Tarantino – ne znam zašto, jednostavno volim nasilje.” – iskreno priznaje ovaj kanadski pjevač.

Povodom izlaska novog albuma The Weeknd je objavio i kratki film “MANIA” koji nam najbolje predočava što nas čeka s novim albumom. Čini se da je objava filmića uz nove albume postao trend. Prvo je to učinila Beyonce, pa Alicia Keys, a sada imamo prilike vidjeti Weekendovu MANIU. 12-minutni kratki film “MANIA” režirao je bliski suradnik Grant Singer koji je režirao nekoliko njegovih spotova, uključujući i onaj za “Starboy”.

Novi materijal donosi splet balada i bržih pjesama napravljenih u Weekendovom stilu. Svakako još treba izdvojiti pjesme poput Six Feet Under, Love To Lay i Ordinary Life, a i podsjetiti da sve pjesme autorski supotpisuje sam the Weeknd. Za kraj smo odabrali čuti Secrets.

 

Emeli Sandé – Long Live The Angels

emeliEmeli Sandé objavila je novo studijsko izdanje “Long Live The Angels”, prethodno najavljeno singlom “Hurts”. Novi album nasljeđuje debitantsko studijsko izdanje “Our Version Of Events” (2012.), prodano u više od 4 milijuna primjeraka diljem svijeta.

“Željela sam objaviti ‘Hurts” kao prvi singl jer sam osjećala da njime želim reći sve što sam izbjegavala tako dugo. Prava je eksplozija. Nisam više željele ništa držati u sebi”, poručila je Emeli. Kad je u jednom intervjuu uspoređivala prvi i drugi album, rekla je: “Ponosna sam na svoj prvi album i zahvalna za iskustva koja mi je dao. Međutim, mnogo sam sretnija s novim albumom i gdje sam trenutno u životu.”

“Dugo vremena nisam mogla zamisliti da idem u studio”, rekla je za Sunday Times o svom novom singlu. “Željela sam pjevati, ali sam željela to napraviti na skroz drugačiji način. I ako ću se vratiti, željela sam znati da mogu biti glazbenik, a ne produkt.” Kad ovo govori, vjerojatno misli na razdoblje kad je objavila mega uspješni debi album “Our Version of Events” 2012. godine. “Sada se ne moram suzdržavati reći što mislim” – proučuje Emeli Sande.

Sniman u New Yorku, Los Angelesu, Londonu i Oxfordu, album “Long Live The Angels” prepun je energije i euforije. Izdanje donosi 15 potpuno novih pjesama u standardnom izdanju, odnosno 18 pjesama u deluxe izdanju, među kojima su zabilježene i dvije suradnje na pjesmama “Garden” i “Tenderly” gdje je ugostila svoga brata Joela Sandela, ali i oca koji se skriva iza imena zbora – Serenje – što je ujedno i grad u Zambiji odakle je i njezino porijeklo.

Produkcijom albuma Long Live The Angels bavili su se Jay Electronica, Naughty Boy, Mac & Phil, a sve to u suradnji s Emeli Sandé. Čitavo izdanje inspirirano je osjećajem slobode i samospoznaje. “Čitav album je o mom izbjegavanju povlačenja i necenzuriranju” – kaže ova britanska umjetnica.

Mnogo toga dogodilo se škotskoj glazbenici u protekle četiri godine. “Our Version Of Events” bio je najbolje prodavan album 2012. godine u Velikoj Britaniji, gdje je bio nagrađen sedmerostrukom platinastom nakladom, te je proveo 63 uzastopna tjedna na listi Top 10 albuma. Emeli se može pohvaliti nastupom u Bijeloj kući te na ceremoniji otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara 2012. godine. Osvojila je čak tri nagrade BRITS, dvije Ivor Novello, nagradu BET, i mnoge druge. Sve to iscrpilo je Emeli te je 2013. godine odlučila uzeti pauzu.”Zvuči pomalo dramatično, ali samo sam željela nestati. Imala sam jak osjećaj i spoznaju da sve mora stati. Tada polako i jest.

Emeli Sande uskoro kreće na svoju europsku turneju gdje će obići Švedsku, Veliku Britaniju, Njemačku, Nizozemsku i Francusku.

Robbie Williams – The Heavy

willo“Dio britanskog identiteta je to što vjerujemo da smo najbolji u partijanju, mnoge nacije to isto misle za sebe…ali nema partyja do ruskog partyja” – izjavio je Robbie Williams kada je objavio videospot za najavni singl svog novog albuma, pjesmu Party Like A Russian.

 

U raskošnom spotu je slavni glazbenik kao oligarh okružen lijepim ženskim plesačicama dok je tekst homage ideji ruskog načina zabave. Robbie Williams je izlazak nove ploče najavio na svom nastupu na festivalu Apple Music u rujnu, a riječ je o prvom albumu kojeg je objavio Sony Music Entertainment. Novi singl je pjesma “Love My Life” koju potpisuju Robbie i Johnny McDaid (Snow Patrol) te Gary Go. Pjesma je posvećena njegovoj djeci, a opisuje njegove nade i ambicije vezane uz njih.

“Svi se nadamo da ćemo pripremiti djecu za svijet, da kada dođu tamo imaju sve što im je potrebno da se s njime nose.”, rekao je Robbie za svoj novi singl Love My Life. Ovoga mjeseca održat će se i dodjela nagrada Brit Awardsa gdje će dobiti nagradu Brit Icon Award te tako nastaviti koracima Sir Eltona Johna i Davida Bowieja. Riječ je o najvećem priznanju koje se dodjeljuje na Britsima . Kako bi proslavio osvajanje nagrade, upravo će večeras  u Londonu održati poseban, intiman koncert čiji će nastup biti snimljen i prikazan u prosincu.

Naziv albuma “The Heavy Entertainment Show”, Robbie Williams objašnjava riječima da je to svaki trenutak na svijetu i da smo svi dio toga. Razmišljao je o terminu light ili heavy entertainment, potaknut velikim tv emisijama koje gledaju milijuni ljudi.  “Želio sam veliki zbor, univerzalne stihove i univerzalne melodije. Cilj ovog eksperimenta je bio napraviti veliku ploču koliko god to može biti”.

Niti je prvi, a čini nam se ni posljednji put da se Robbie Williams slikao gol za potrebe nekog magazina ili snimanja spota. Naime, golišavi Robbie krasi naslovnu stranu novog broja britanskog gay časopisa „Attitude“. Veliki intervju koji se krije iza seksi golišavih fotki napravio je pjevač John Grant, koji je surađivao s Robbiejem na novom albumu i to na pjesmi „I Don’t Want To Hurt You“.

U njegovoj je karijeri bilo puno nevjerojatnih trenutaka, počevši od 1990. kada se sa 16 godina pridružio grupi Take That pa nadalje u solo karijeri.

Od kada je u solo vodama, prodao je 70 milijuna albuma i ponosni je vlasnik šest od 100 najprodavanijih albuma u britanskoj povijesti. 14 singlova mu je završilo na #1, 17 je puta nagrađen s nagradom Brit Award i sve je to biilo popraćeno fantastičnim stadionskim turnejama. Jedna od najzanimljivijih pjesama je “Mixed Signals” koju je Robbieju napisao frontman grupe The Killers, Brandon Flowers, a pjesma zvuči kao da je sišla s njihovog albuma.

Album su producirali dugogodišnji suradnik Robbija Willaimsa Guy Chambers i Robert Flack., a u pjesmi Hotel Crazy ugostio je Rufusa Wainwrighta koji je radio na još nekim pjesama koje se nalaze na ovom 11. albumu britanske zvijezde. Poput recimo one naslovne. Za kraj slušamo Heavy Entertainment Show.

Lady Gaga – Joanne

gagaPeti studijski album Lady Gage “Joanne” debitirao je na provom mjestu Billboardove liste najprodavanijih albuma i s brojem streamova i downloada postao četvrti najuspješniji album 2016. godine. Toliko o neuspješnom materijalu.

 

Album “Joanne” prekretnica je u karijeri Lady Gage. Modno i glazbeno pretjerivanje je ostavila iza sebe, a sada se  koncentrirala na jednostavan izričaj s porukom. Album je posveta Gaginoj teti Joanne koja je umrla sa samo 19 godina od lupusa i čija je smrt ostavila traga na njezinog oca.

Osim što je teti Joanne Gaga na savršeni način odala počast, odlučila se i na još jednu stvar, a to je najnovija tetovaža. Na podlakticu je istotovirala njezino ime (ujedno i srednje Gagino ime) i to na isti način kako se Joanne potpisivala. U nedavnom intervju kod Howarda Sterna, Gaga je rekla da je njena teta bila kao “božanstvo” u obitelji.

Novi, peti album u karijeri, Lady Gaga je najavljivala kao nešto novo i nešto drugačije, a neugodno se iznenadila kada je vidjela da album nije postigao priželjkivano. Ocjene kritike nisu baš najsjajnije, a cijelu priču pratila je i ne tako dobra situacija na top listama. No, magazin Billboard upravo je objavio kako je Gaga uspjela osvojiti sam vrh liste najprodavainijih i to po četvrti put u svojoj karijeri. Čini se kako su prognoze jedog od najutjecajnijih glazbenih medija bile točne. Naime, dok se pisalo o lošim kritikama i još jednom potonuću slavne pjevačice, Billboard je čekao i prognozirao kako će se album popeti na prvo mjesto

“Ovo je bilo jedno nevjerojatno iskustvo, poput traženja duše”– rekla je Gaga koja je izjavila kako album istražuje njezino ponovno povezivanje s obitelji nakon što se odmaknula od svjetla pozornice. “Svaka od pjesama je autobiografska i radi se o meni kao kćeri mog oca, kćeri moje majke, talijansko-američkoj gradskoj djevojci koja sada kreće na novi teritorij”, izjavila je Gaga koja je rekla da je dan objave albuma bio dan iscjeljenja za njezinu obitelj.

Na novom albumu Lady Gage nalazi i posebno intrigantna pjesma „Angel Down“. Riječ je o pjesmi koja je inspirirana surovim ubojstvom tinejdžera Trayvona Martina, otkrila je Gaga u razgovoru sa Zaneom Loweom za Beats 1. „Bila sam zatečena činjenicom da su ljudi samo stajali okolo i da nisu napravili ništa, kao i time da je pravni sistem samo nastavio dalje ne tražeći pravdu za ovu obitelj.“ – rekla je Gaga svjesna kritika na svoj račun zato što kao bjelkinja govori o ovakvim stvarima. No, smatram da slavu treba iskoristiti upravo u te svrhe.

Produkcijom novog izdanja pozabavili su se iskusni Mark Ronson, ali i sama Lady Gaga. Tijekom rada na albumu Ronson je predložio da se u kreativni proces uključi frontmen psihodeličnog benda Tame Impala – Kevin Parker, ali i Josh Homme (Queens of the Stone Age), koji je svirao gitaru na pjesmi “John Wayne”.

Gaga je s albumom Joanne postala najuspješnija ženska glazbenica od 2010. godine do sad, s četiri albuma na prvom mjestu te je time prestigla Beyonce i Taylor Swift koje su imale tri albuma na prvom mjestu u ovoj dekadi. Za svoj novi album Joanne osobno pozvala indie – folk glazbenika Father John Mistya, koji je svirao bubnjeve. Uz spomenute suradnje tu je i ona s Florence Welch (Florence and the Machine) na pjesmi “Hey Girl”.

Leonard Cohen – You Want It Darker

Pjesma “You Want It Darker” poslužila je kao najavni singl četrnaestog studijskog albuma legendarnog, osamdesetdvogodišnjeg glazbenika Leonarda Cohena čiji novi materijal predstavljamo u nastavku.

Prvi singl se bavi neustrašivim istraživanjem religioznog uma, a Leonard Cohen je ovaj hipnotički groove stvorio s Gideonom Zelermayerom i zborom čiji glasovi prizivaju zvuk iz Cohenove mladosti. Također, na kraju sam kaže “Gospode, spreman sam”, aludirajući na ono neizbježno što čeka svakoga od nas.

Album nazvan kao i najavni singl “You Want It Darker” je producirao njegov sin, Adam Cohen, a riječ je o još jednom doprinosu suvremenoj glazbi čime nas je Cohen još jednom zadivio. I ne samo publiku, nego i kritičare koji su mu dali sjajne visoke ocjene i koji su složni u tome kako se radi o još jednom sjajnom uradku.

“Ono što je uistinu izvanredno kod Cohena nije to što još uvijek stvara albume, nego to što su oni još uvijek bogati, duboki i moćni kao i prije”, stoji u kritici britanskog Telegrapha koji mu je dao najvišu ocjenu. Na promociji albuma u Los Angelesu, Leonard Cohen je među ostalim izjavio: “Nedavno sam rekao da sam spreman umrijeti i mislim da sam pretjerivao. Treba malo dramatizirati s vremena na vrijeme. Planiram živjeti zauvijek.”

 Ipak, na promociji svog novog albuma u Los Angelesu od gostiju u dvorani Cohen se oprostio ipak optimističnim riječima. “Hvala vam što ste ustali kada sam ušao u dvoranu. Nadam se da ćemo ovo ponoviti. Mislim ostati tu do svojih 120”. Osamdesetdvogodišnji kanadski kantautor prihvaća činjenicu da zbog zdravstvenog stanja i starosti više vjerojatno nikada neće poći na turneju i popeti se na pozornicu. No, Cohen itekako ima posla. Osim albuma, piše i poeziju, a razmišlja o knjizi gdje bi stihovi bili praćeni tumačenjem, kao kod Talmuda.

 Da je Cohen svjestan svojih godina i da puno promišlja o smrti govori i podatak da je, kada je Marianne kojoj je svojedobno pjevao So Long Marianne, umrla u srpnju ove godine, napisao u pismu kako plače za njom i želi joj da uživa “beskrajnu ljubav” uz poruku: “Mislim da ću i ja uskoro za tobom”.
Mračan, hipnotičan, sjetan, promišljajući, novi album leonarda Cohena svakako treba preslušati.

Postala je tradicija da Cohen objavljuje nove albume nekoliko dana prije svog rođendana, a 21. rujna slavni kantautor proslavio je 82. Mnogi su mislili kako će album “Popular problems”, koji je objavio 2014. na svoj 80. rođendan, biti posljednji, no Cohena nasreću nije napustilo nadahnuće.

Solange – A Seat At The Table

Govori se da je slađe što se dulje čeka. I da je tako u mnogim horoskopskim rubrikama. A na nju – tu modnu ikonu i sestru Beyonce Knowles – čekali smo osam godina. Točnije, iščekivali smo njezin novi studijski album, treći u karijeri. Danas vam predstavljamo ‘A Seat at the Table’, to općepohvaljeno čudo koje popisuje Solange. Solange Knowles.

Doduše, znate kako je s čekanjem, ono sa sobom nosi i neke rizike: da vam nešto izmakne iz ruku jer ste, eto, predugo oklijevali. Ili da budete zaboravljeni i smetnuti s uma. Ili sa scene suvremen popularne glazbe i svjetske traženosti, recimo. Kod Solange se to, ipak, nije dogodilo i u ovom slučaju vrijedi ona: tko riskira, profitira. Jer, ploča ‘A Seat at the Table’ u izrazito zahtjevnom diskografskom periodu s lakoćom je zasjela na vrh američke liste albuma u tjednu izlaska. I još! Sakupila je izniman broj pohvala u svjetskim glazbenim medijima: Metacritic je minuciozno odbrojao 90 od mogućih 100 postotnih bodova temeljenih na 18 objavljenih recentnih prikaza. A to znači, podsjetimo, kako se radi o brhunski prihvaćenom materijalu na svim stranama glazbenog svijeta. Onoga svijeta koji prati pop kuluturu i vrednuje radove umjetnika opće prihvaćenosti. U ovom slučaju radi se o glazbenoj mješavini naglašeno soul predznaka.

“Ovo je za me više od običnog albuma”,  istaknula je Solange u razgovoru za magazin Vibe, ‘on predstavlja vrijeme tranzicije u mojem životu.’ I još! ‘Radi se o projektu identiteta, snage, nezavisnosti, tuge i rana’, podvući će. S punim pravom. Jer, A Seat at the Table se doima poput dnevnika kojega slušate u kontinuitetu, a potom iznova zavirujete u pojedine njegove dijelove. Portal BET.com podvući će kako nas je umjetnica darovala dnevnikom za kojega ne nalazimo dovoljno vremena da ga napišemo, razgovorima koje nemamo prilike voditi i uzvicma za koje smo preumorni da ih ponavljamo.’ Ti usklici su naša uvjerenja izražavanje kojih nam pojede brzina života, a razgovori su oni smo najčešće prisiljeni voditi sami sa sobom jer svi – ali baš svi – uvijek nekuda jure. A bilo bi sasvim krasno kada bismo ih mogli podijeliti s nama dragima. Jer, strukutra svijeta i potraga za kvalitetom svakodnevice to nalažu.

Zvuk psihodeličnog soula i snažnog funka kojime obiluje album A Seat at the Table iznimna je ekspresija koju u dobrome dijelu produkcijski supotpisuju Solange i Raphael Saadiq, britanski producent elektroničke glazbe Sampha, ali i niz poznatih imena među kojima se nalaze Questlove, Q-Tip i Dave Sitek, član sastava TV on the Radio. Tematski naslonjena na životna iskustva same umjetnice, svjetske i probleme međurasnoga dijaloga s pozicije članova crne zajednice, kolekcija pjesama koja čini koncept ovoga albuma donosi sliku današnje Amerike kakva ona jest u dijelu koji jednako dotiče život afroamerikanaca unutar svojega doma i na svjetlu javnosti.

Podosta je vremena prošlo otkada je Solange počela s pisanjem pjesama za ovu ploču. I iznimno mnogo je truda – emotivnog, kreativnog i financijskog – uložila ne bi li stvorila svoju viziju osobnih glazbenih memoara. Sa suradnicima i gostima kao što su The-Dream, Lil Wayne, Kelly Rowland i Kelela.  Magazin Fader ističe kao nam, na trenutke, naš ovotjedni album tjedna doima kao kulturna analiza i lijek za međugeneracijske traue i mimoilaženja do kojih je dolazilo u njezinoj osobnoj prošlosti, ali i sadašnjeg američkog društva. Cijela priča podvučena je međuigrama i naracijom Master P-ja, američkog mogula i nezaobilaznog poslovnog predstavnika hip hop kulture. U takvom dijeljenju karata nalaze se i osobne reference na sasvim značajne i uznemirujuće događaje koji dijele društvo na nizu razina poput policijskog nasilja u Baltimoreu. Na taj događaj se naslanja pjesma koja otvara album – “Rise”.

“Napravila sam ovaj album da me učini boljom ja. I boljom majkom, jednako tako”,  istaknula je Solange u razgovoru za Fader. Može li taj kreativni proces i njegovi odjeci to učiniti? Jasno je da odgovor biva potvrdan. Upravo na način na koji svako umjetničko djelo, ako u njega duboko zagrizemo upoznajući ga, ima na naš život, svakodnevicu u kojoj se krećemo i navike koje nimo svjesni. Poput zbirke američke pjesnikinje Claudije Rankine koja je knjigom “Citizen: An American Lyric” utjecala na samu Solange. I potaknula je na javno propitivanje današnjeg društva u cjelini. Putem albuma koji, ističe Guardian, donosi fantastičnu zvučnu sliku sa širinom koja polazi od prljavog soula do lirske svježine netom poslanog tweeta. S diskursom koji, podvlači Elle, ne može svatko razumjeti. Mi vam ga nudimo na pladnju preporuke koja će vam omogućiti da, barem na trenutak, zastanete i omogućite si dijalog sa samima sobom.

Norah Jones – Day Breaks

Zapravo smo je čekali. Onakvu kakva je sada, glazbeno i osobno. Još od trenutka kada se tiho udaljila od zvukova svojega najranijeg rada – ploče za sva vremena, one Come Away With Me koja je otkrila pomno čuvanu tajnu etikete Blue Note i obasjala nas emotivnom i toplinom glasa Norah Jones. Slijedi nam priča o njezinu albumu Day Breaks.

Američka kantautorica jazz emocije I folk osmijeha, akustične ležernosti i soul osjećaja s mišlju bluesa sa svojim albumima uvijek nekako dolazi na prstima, tiho donoseći pjesme koje ćemo romantično obožavati i prihvaćati ih u svako doba kišnog dana i sunčana predvečerja. Ili uživati u njima s čašom vina u ruci, osamljeni u vlastitoj sobi ili – pak – udvoje, razmjenjujući smješkove i čežnje koje s Norah u zvučniku vašeg stereo sustava ili digitalne kolekcije bivaju još prisniji. S albumom ‘Day Breaks’ to ćemo činiti intenzivno i svojski, jer devet originalnih pjesama i tri covera donose, napisat će recenzent magazina Mojo njezin masterpiece, najbolji rad do sada. Zavodljiv i nenametljivo ispunjen strašću veze između Norah Jones i njezina klavira.

Sasvim je jasno kako se na albumu ‘Day Breaks’ nalazi posebnost izvedbe i magija koju glazbenici sličnog senzibiliteta mogu izvesti kada se zajedno nađu u istome studiju. ‘Cilj je bio snimiti sve uživo’, ističe umjetnica, ‘a kada imate sjajne glazbenike, tada nema razloga za dodatna nasnimavanja. Oni ogoljuju dušu putem glazbe.’ A tu dušu u svoj njezinoj ljepoti i ranjivosti, na novome albumu Norah Jones prezentirala su nam prestižna imena jazz scene među kojima su bubnjar Brian Blade, saksofonist Wayne Shorter, orguljaš Dr. Lonnie Smith i basist Chris Thomas. ‘Brian je jedan od najposebnijih bubnjara u cijelome svijetu i pokušala sam ga nekoliko puta dogovoriti’, objasnila je novinaru poslovnog tjednika Music Week, ‘ne mogu vjerovati da sam ga dobila da snima sa mnom. Sjajan je momak, ali strašno zauzet.’

Premda ima image coffe-house glazbenice, Norah Jones je kroz svoju karijeru mijenjala glazbene smjerove i istraživala umjetničke potencijale surađujući s mnogim protagonistima svjetske glazbene scene – od Willieja Nelsona i Keitha Richardsa preko Anoushke Shankar i M. Warda do Billieja Joea Armstronga. ‘Imala je tako snažne vizije da je nikada nisam želio odgovarati od avanturizma u koji bi se uplela sa svojim pločama, ali drago mi je da je opeet učinila ovakav album’, kroz osmijh će reći predsjednik etikete Blue Note Don Was magazinu Billboard. Pa, premda je prepoznajemo, opisujemo i osjećamo kantautoricom opusa ljubavnih stihova, Norah je, mjestimice, i angažirana umjetnica, glasnogovornica ideja koje će svijet učiniti ljepšim mjestom. Ili koje će barem omogućiti da se ne pokvari i oboji dodatnim tonovima tjeskobe. One, kakvu ona osjeća pri pomisli da bi Donald Trump mogao postati predsjednikom Sjedinenih Država. Jedna od dvije sa socijalnim komponentama na albumu ‘Day Breaks’ je promotivna ‘Flipside’.

Zvuk albuma ‘Day Breaks’ donosi taj slow mood, ali i različite pristupe žanrovskim poetikama. Od modernog jazza ka varijantama rock zvuka preko bluesy refleksija do ritma swinga. I podsjeća na sve ono najbolje što je glazbenica koja je održala nastupe u ‘milijunima restorana’ i malenih klubova donijela do nas. Sa svakom svojom glazbenom ambicijom. I slavom koja dolazi u njezinoj pratnji. ‘Sve se odvijalo prebrzo’, rekla je britanskom Telegrafu opisujući dane kada je postala prepoznata u cijelome glazbenom svijetu, ‘i s time je došla nesanica i stres, ljudi su znali tko ste, ljudi su imali potrebu kritizirati te. A potom i hejteri koji su me hejtali gdje god su stihli. Pa sam pomislila kako je slava ono o čemu ljudi sanjaju, zašto je ona tako čudna?’

Album ‘Day Breaks’ čini se kao ponovni povratak počecima Norah Jones no sama umjetnica radije će istaknuti kako se radi o glazbenoj evoluciji u kojoj je današnji trenutak onaj do kojega je došla  i u kojemu je uuistinu sretna. ‘Osjećam se vrlo udobno sama sa sobom i to na način na koji nisam nila u prošlih deset godina’, podvlači, ‘mislim da se to vjerojatno događa kako postaješ stariji.’ I dodaje: ‘Dani u kojima bih bivala budna do četiri ujutro su iza mene, ali bilo je zabavno dok je trajalo.’ I zato je danas glazbenica drugačijih navika – od nekadašnjih noćnih sessiona i studijskih snimanja obogaćenih pijančevanjima, Norah Jones se pretvorila u dnevnu osobu, majku dvoje djece i ženu koja je svoja traženja ispunila nalaženjem ljepote u malim svakodnevnim stvarima. Onih koje opuštaju i donose unutarnji mir. A za taj mir i, zašto ne, romansu koja slijedi, dovoljno je konzultirati dragulj jesenje intuitivne glazbene kolekcije – album Day Breaks.

Bon Iver – 22, A Million

Nakon što uronite u poetiku i zvuk albuma 22 A Million i odslušate monumentalno djelo eksperimentalne lirske indie folk poetike, lako vam se može dogoditi da ste spremni za pisanje epske poeme, poetičnog eseja i ispovjedne lirike u istom trenu. Jer, način na koji je slagana ploča grupe Bon Iver impresivan je i nadasve inspirativan. Predstavljamo album koji, kako se ističe, „bilježi osobne krize i njihovo rješavanje bolje od bilo kojega albuma u ovome stoljeću“. U potpisu kreacije stoji ime Justina Vernona.

Izlazak novoga – trećeg po redu – albuma grupe Bon Iver predstavlja glazbeni praznik jer širine koje on dotiče zapanjujuće su, a dubina preispitivanja svjesnog i propitivanja nesvjesnog pomiče granice kojima putujemo slušajući redovne albume svjetske glazbene produkcije. Otuda dolazi i hipnotička vjernost Justinu Vernonu milijuna ljudi koji su ga otkrili 2007. godine kada je konceptualni break-up album ‘For Emma, Forever Ago’ toliko ispunio emocijama da ste ih mogli osjetiti kako sruje odmah u sobi, tik do vas samih. Zašto? Jer on je sugestivan i iskren, spontan i inventivan. Njegov stih odašilje poruku koja – u doba opće nesigurnosti – pokazuje kako nismo jedini zbunjeni u ovom svjetskom nevremenu. I zato što je način na koji izvodi svoje pjesme posvema slikovit. Bruce Hornsby će istaknuti kako je Justin Vernon ‘soul pjevač koji stvara jedinstvene i prekrasne zvučne krajolike na kojima on sam obitava’. I izvodi ih, dakako.

Kada zavirite u popis pjesama albuma 22, A Million učinit će vam se kako se radi o kriptografiji, o zakučastom popisu kojega valja dešifrirati. To je stoga, ističe se, jer je ovaj album konceptualno smješten oko numeroloških hirova samoga Vernona. Svaka pjesma počinje brojem koji ima posebno značenje u njegovu životu. A broj 22 u tome zauzima posebno mjesto. Jer, oko toga se broja vrte mnoge svakodnevne stvari – od sportskoga dresa do alarma koji ga budi u 22 minute nakon punoga sata. „Broj 22, to sam ja“, ističe Justin Vernon, „a milijun je ona velika nedohvatljiva stvar kojoj težimo.“ I dodaje: ‘To je taj pearadoks dvojnosti, načina na koji sebe definiramo putem drugoga, jedno nikada ne može biti ono što jest bez svoje suprotnosti.’ I zato s pjesmom ‘Million’ ispunjavamo krug. Konceptualni krug.

Album 22, A Million predstavlja novu eru karijere grupe Bon Iver. I donosi manipulaciju zvukom i glasom. Na ploči ima raznolikih rješenja koja polaze od vokodera preko usitnjavanja kazetne vrpce do korištenja 150 saksofona u završnom miksu jedne od pjesama. Gitara nije u središtu priče, sintesajzeri i vokoderi jesu. ‘Velika stvar za mene’, reći će Vernon u razgovoru za New York Times, „je to što smo na slučajne načine dobili ili novi ili svježi zvuk.“

U zvuku albuma ’22, A Million’ grupe Bon Iver pronalazi se strepnja i nemir, ali u njemu se traže i egzistencijalni odgovori. Uz podosta referenci oslonjenih na religiju i njezin značaj u svakodnevnom životu ljudi. ‘Volim koristiti svete riječi ili riječi ispunjene religijskim konotacijama na način na koje ih ljudi nisu čuli ranije.’ I dodaje: ‘Za mene je, od najranije dobi, glazba moja religija. To je bio moj način razumijevanja, moj način slavlja i moj način kontemplacije.’ Album je proglašen iznimnim djelom u nizu recentnih prikaza svjetskih glazbenih medija, a na Metacriticu je odbrojana ocjena 87 od 100 mogućih bodova. I to ga čini pločom opće međunarodne prihvaćenosti.

Na putovanje emotivnim krajolicima Justina Vernona i inovativnim daljinama koje nam nudi ploča ’22, A Million’ najbolje je zaputiti se u večernje doba. I zato vam za kraj predstavljanja eksperimentalnog koncepta dajemo prijedlog za suočavanje s odjecima oluja u kojima pronalazimo podosta ljudskog, iskrenog i dubokog. Jer, album grupe Bon Iver terapeutski je u svim svojim slojevima. Već i za svojega autora: ‘Kada sam napravio svoj prvi album, osjetio sam kako sam sebe izliječio. I osjetio sam kako se osjećam bolje.’ Je li onda, ’22, A Million’ album utjehe? Možda. Baš kao i ploča savjeta za uživanjem u trenutku koji nam je darovan. ‘Loših stvari uskoro može biti više, ali isto tako i dobrih’, reći će frontmen grupe Bon Iver, ‘zato je potrebno uživati u životu i sudjelovati u njemu.’ Mi vam preporučujemo polusatno uživanje u glazbenim trenucima poetske nesigurnosti, nizova sjete i pronaženja rješenja za sve ono što nam stoji na putu.

Bastille – Wild World

Prvi singl  Good Grief su opisali kao pjesmu o gubitku, o svim usponima i padovima, ali i euforiji koja snađe sve koji se zaljube. Predstavljamo vam ‘divlji svijet’ sastava Bastille.

Ako je debitantsko izdanje bilo o odrastanju, tada je drugo izdanje o pronalaženju smisla u svijetu oko nas, onako kako ga vidimo sami te kako nam ga prikazuju mediji” – izjavio je Dan Smith o novom albumu grupe Bastille. Novi materijal nosi ime Wild World, a nakon najavnog singla Good Grief, četvorka je objavila novi video za pjesmu Fake It  koji ima dvoznačnu poruku. Naglasak je na tome kako ništa nije kako se čini.

Pjesma Fake It je inspirirana videom Američkog nacionalnog instituta za mentalno zdravlje iz 1971. godine naziva “Social Seminar: Changing”. Himnična i pamtljiva, poput ostatka albuma, svakako je dobra pozivnica za preslušavanje drugog studijskog materijala sastava Bastille. Upravo taj album govori, između ostaloga i o postavljanju pitanja o svijetu i o ljudima u njemu. “Željeli smo da album bude pomalo dezorijentiran – na trenutke ekstrovertiran i introvertiran, svjetlo i tama.”  – poručuju momci.

“Napravili smo puno više pjesama nego što ih ima na albumu. Zajedno s mixtapeovima, gotovo smo napravili dva ili tri nova albuma. Istraživali smo mračniji R&B, neke teže gitarske stvari te se preko kružnog toka vratili na put koji predstavlja sve što volimo u vezi Bastille” – opisuju svoj novi materijal i proces kako je do istoga došlo članovi grupe Bastille koja je u srpnju gostovala u našoj blizini, na festivalu Exit.

Novo studijsko izdanje “Wild World” nasljeđuje iznimno uspješan dvostruko platinasti debitantski album “Bad Blood”(2013.), prodan u više od 4 milijuna primjeraka. Standardno izdanje albuma donosi 14 pjesama dok “Complete Edition” izdanje albuma donosi dodatnih pet. Pjesme s novog albuma zajedno su pisali Dan Smith i dugogodišnji suradnik Mark Crew (“Bad Blood”), a dvojac zajednički potpisuje i produkciju čitavog izdanja.

Talentirani i pomalo sramežljivi glazbenik Dan Smith 2010. je započeo solo projekt na britanskom sveučilištu Leeds, gdje je u svojoj studentskoj sobi počeo pisati glazbu i tekstove koje nije htio da bilo tko čuje. Ipak, na nagovor dobrog prijatelja, prijavio se na lokalno natjecanje i zahvaljujući pobjedi koju je odnio skupio je hrabrost podijeliti svoj talent s ostatkom svijeta. U početku je nastupao s velikom tremom, a onda je sa svakim novim fanom nervoze bilo sve manje i manje. Ubrzo je upoznao njemu slične zaljubljenike u glazbu i tako je nastao kvartet Bastille. Osim Smitha, sastav čine još Chris “Woody” Wood, Will Farquarson i Kyle Simmons – svi porijeklom iz Južnog Londona.

Album će sastav Bastille predstaviti nizom koncerata u Velikoj Britaniji i Irskoj tijekom jeseni, a mi za kraj predstavljanja njihovog drugog albuma Wild World, slušamo laganu Four Walls (The Ballad of Perry Smith).

Robert Glasper – Everything’s Beautiful

miles-davis-robert-glasper-everythings-beautiful

Devedeset godina od rođenja Milesa Davisa dobili smo još jedan od pokazatelja kako vrijeme potvrđuje velikane. I prepoznaje umjetnike koji će te velikane glazbeno susresti i potvrditi na svoj umjetnički način. Album pod nazivom Everything’s Beautiful, naime, novi je projekt koji potpisuje producent i višestruki dobitnik Grammyja, Robert Glasper.

Četiri godine nakon jednog od najutjecajnijih R&B izdanja pod nazivom “Black Radio”,  američki pijanist je odlučio reinterpretirati 11 skladbi Milesa Davisa iz razdoblja kada je objavljivao za Columbiu Records. Kako sam ističe, ideja projekta bila je više od samog remiksiranja. Inspiriran Milesovim stvaralaštvom, Glasper je preuzeo djelić jazz povijesti i stvorio novi glazbeni izričaj kroz suradnju sa suvremenim glazbenicima r&b-ja, soula i hip-hopa. Tako su se na popisu suradnika našli John Scofield, Stevie Wonder, Erykah Badu, Illa J i mnogi drugi.

 

Projekt „Everything’s Beautiful“ temelji se dakle na Milesu Davisu: način na koji je inspirirao ljude da stvaraju novu umjetnost i novu glazbu. Ideje, prepoznatljiva truba, vokal i sampleovi sve je ono čime Glasper pokušava oživjeti duh Milesovog vremena. Ljepotu ove glazbene priče čini dašak prošlosti oživljen suvremenom glazbom, glazbom koju Robert Glasper stvara danas. Na način susreta Davisa i Glaspera to daje vrlo lijepu i zanimljivu cjelinu: od sanjivih i atmosferičnih melodija pa sve do energičnih glazbenih brojeva prožetih funk beatovima i bogatom ritam sekcijom. Album je za Legacy Recordings objavljen 27. svibnja, dan nakon obljetnice 90-og rođendana Milesa Davisa.

„Everything’s Beautiful“ još je jedan u nizu Glasperovih projekata koji svojom originalnošću i jedinstvenošću svaki puta iznenade svjetsku glazbenu scenu. Osim toga, skladao i producirao dio soundtracka za “Miles Ahead” – biografski film o Milesu Davisu. Film je u travnju ove godine počeo s prikazvanjem u SAD-u,  a kao redatelj ali i glavni glumac u ulozi Milesa Davisa potpisuje ga Don Cheadle. Prošle godine Glasper nas je iznenadio albumom pod nazivom “Covered”, a kako mu i samo ime govori radi se većinom o obradama jazz standarda.

Poznat kao glazbenik koji „nikad ne ponavlja albume“, Glasper je i prije objavljivanja  albuma postavio, a potom i opravdao velika očekivanja koja su pratila obljetničku priču. Priču o velikanu glazbene kulture, Milesu Davisu.

Mike Posner – At Night, Alone

mikeposnerDrugi album u karijeri američkog pjevača, skladatelja i producenta Mikea Posnera, At Night, Alone – objavljen je na krilima velikog uspjeha remiksa njegove pjesme I Took A Pill Ibiza. 

Inspiracija za pjesmu “I Took A Pill In Ibiza” bila je suradnja Mikea Posnera s Aviciijem, točnije neugodnom iskustvu koje je doživio otputovavši s Aviciijem na Ibizu. Iako mu je iskustvo iz naslova pjesme u početku bilo zabavno i zanimljivo, kad je došao k sebi, osjećao se deset godina starijim. Pjesma je originalno akustična, lagana pjesma, no norveški producentski duo remiksom ju je pretvorio u klupski hit.

Mike Posner već je s debitantskim albumom “31 Minutes To Takeoff” iz 2010. postigao zamjetan uspjeh, a top-liste je osvojilo i nekoliko njegovih singlova: najuspješniji su bili “Cooler Than Me” i “Please Don’t Go”. Tema novog albuma je, kaže, iskrenost. “Nakon što sam napisao I Took A Pill On Ibiza znao sam da će cijeli novi projekt biti takav – brutalno iskren.”

 

Iako je postigao uspjeh svojim debitantskim albumom i vrlo rano je počeo pripremati novi, Posner se posljednjih godina posvetio pisanju pjesama za druge izvođače  među kojima su “Boyfriend” Justina Biebera, Labrynthova “Beneath Your Beautiful”, “Sugar” skupine Maroon 5, “Numb” i “Closer” Nicka Jonasa, a pisao je i za Nellyja i Big Seana, dok je s Aviciijem je snimio “Stay With Me”.

Uz Big Seana, na Posnerovom novom albumu “At Night, Alone” gostuje i Labrinth u pjesmi “Silence”.

 

Tijekom 2014. Posner je održao Unplugged turneju u pratnji uglavnom akustičnih instrumenata i takav mu je izričaj i najprirodniji. Novi album zato i donosi deset uglavnom akustičnih pjesama. No uspjeh remiksa pjesme “I Took A Pill In Ibiza” potaknuo ga je da na album uvrsti i šest remikseva. Među njima je i “In The Arms Of A Stranger” u remiksu kojeg potpisuje Brian Kierulf.

“Pop glazbu koju sam ranije stvarao, kad je sad čujem na radiju, zamišljam poput slatkiša. I stvarno sam dobar u stvaranju slatkiša, no novi je album poput velikog, sočnog komada mesa”, opisao je Mike Posner svoj novi album. “Glazba koju sam ranije snimao bila je stvaranje ritmova na koje sam jednostavno otpjevao melodiju. To sam pokušao učiniti i na novom albumu, no činilo mi se da to pjesme ne predstavlja u pravom svjetlu”, objasnio je. Zato je na snimanju novog albuma “At Night, Alone” ugostio i veliki orkestar.

Svoje prve producentske korake ostvario u rodnom Detroitu, radeći sa sugrađaninom i prijateljem Big Seanom, a upravo on gostuje na Mikeovom novom singlu “Buried In Detroit”. I ta pjesma u pohod na top-liste kreće u remiksu kojeg potpisuje Lucas Löve.

Shura – Nothing’s Real

Shura-Nothings-Real

U ožujku 2014.  objavljena je pjesma “Touch”, prva pjesma koju je Shura sama napisala i producirala te snimila videospot u kojem su se njezini prijatelji ljubili pred kamerom. Dvije godine kasnije, taj je videospot pogledan više od trideset milijuna puta: na novoj verziji gostuje Talib Kweli dok remiks potpisuje Four Tet.

 

“Kao da uzmete nešto vrlo sjajno i postružete brusnim papirom” – opisala je Shura svoju glazbu. Najveći utjecaj pronašla je u pop glazbi 80-ih, prije svega ranim Madonninim pjesmama, ali i opusu Janet Jackson i Fleetwood Mac iz tog desetljeća.

 

 

Shurin otac engleski je redatelj dokumentarnih filmova, a majka ruska glumica. Kao dijete nosila je gitaru u školu i odijevala se kao Kurt Cobain. Kako sama kaže, bila je dominantni blizanac, a dobar dio tinejdžerskih godina provela je igrajući nogomet za djevojački Manchester City. No hladnoću i blato nije više mogla podnositi i odlučila je da je stvaranje glazbe na toplom bolja opcija.

Dvije pjesme na albumu “Nothing’s Real” sa Shurom je napisao i producirao Greg Kusrtin, američki producent koji potpisuje Adelinu “Hello” i pjesme brojnih drugih izvođača, među kojima su Lily Allen, Beck, Pink, Sia i Ellie Gulding. Na popisu se našla i “What’s It Gonna Be?”

 

 

Iako je u početku uz gitaru izvodila folkom inspirirane pjesme, njezin stariji brat koji je vikendima bio drum’n’bass DJ, upoznao je Shuru sa svijetom elektroničke glazbe. Massive Attack, Portishead i Burial promijenili su njezin glazbeni ukus. Nakon studija Engleske književnosti, uputila se u Južnu Ameriku i stekla potpuno novo iskustvo. Po povratku je našla srodnu dušu u Joelu Pottu, engleskom glazbeniku koji je djelovao u skupini Athlete. Pott supotpisuje i suproducira gotovo sve pjesme na Shurinom albumu “Nothing’s Real”.

Koliko je bilo zanimanje za njezinim debitantskim albumom dokazuje i stranica “je li Shura napokon objavila album?“, na kojoj od osmog srpnja stoji kratak odgovor: “DA”. Od četrnaest pjesama objavljenih na Shurinu debitantskom albumu “Nothing’s Real”, čak osam ih je već objavljeno na singlovima. Kako su neke od pjesama prvotno objavljene prije više od dvije godine, Shura ih je blago promijenila za objavljivanje na albumu. Među tim pjesmama je i ovogodišnja verzija jedne od njezinih najpoznatijih pjesama “2Shy”.

 

 

Naslov Shurinog albuma “Nothing’s Real” djelomično je oslonjen na neugodnu epizodu s napadom panike koji ju je protresao na ljeto 2014., u vrijeme prvih uspjeha s kojima se očito na početku nije znala nositi. “Prošlost više ne postoji, a budućnost se još nije dogodila”, opisala je Shura svojevrsnu nit koja se provlači kroz cijeli album.

U tekstovima glazbeno neosporno kvalitetnih pop pjesama, Shura kombinira privatne teme: od odnosa s braćom, roditeljima i bivšim dečkima do apstraktnih tema poput znanstvene fantastike, virtualne stvarnosti i neostvarenih predviđanja. “What Happened To Us” je pjesma o frustraciji koju doživite kad upoznate nekoga u krivom trenutku. “Nakon prvog bolnog prekida dok sam bila tinejdžerica, otac mi je rekao ‘ne brini Shu, to će ti se dogoditi barem još pet puta prije nego upoznaš pravu osobu”.

“Moja nesigurnost dijelom je posljedica mog zaštitničkog odnosa prema onome što najviše volim – bio to moj partner, brat blizanac ili moja glazba. I sad postoji to djelo, svojevrsna vremenska kapsula u kojoj smo svi mi, a više nemamo utjecaja, sad kad je završeno kao da se nikad nije niti dogodilo”, opisala je Shura svoj debitantski album “Nothing’s Real”.

 

Richard Ashcroft – These People

richard-ashcroft-these-peoplePeti samostalni album u karijeri Richarda Ashcrofta „These People”,  u veljači je najavljen singlom “This Is How It Feels”.

Cijelo desetljeće, tijekom devedesetih, Richard Ashcroft predvodio je skupinu The Verve koja je s tri albuma ostavila zhenačajan trag na britanskoj glazbenoj sceni. Iako su se nakratko ponovno okupili 2007. i objavili još jedan zajednički album “Forth”,  Ashcroft od 2000. godine djeluje samostalno. “These People” je njegov peti samostalni album.

 

Richard Ashcroft je zajedno sa svojim bivšim bendom The Verve upisan u povijest britanske top-liste albuma. Njihov je “Urban Hymns” iz 1997. jedan od najprodavanijih albuma svih vremena na britanskom tržištu, a na tom su albumu objavljene i neke od njihovih najpoznatijih pjesama: “Bitter Sweet Syphony”, “The Drugs Don’t Work”, “Sonnet” i “Lucky Man”. 1998. osvojili su Brit Award, britansku glazbenu nagradu u kategoriji najbolje britanske grupe, a najboljim albumom proglašen je upravo “Urban Hymns”. Taj album označio je njihov kreativni i komercijalni vrhunac.

Spominjanje albuma “Urban Hymns” skupine The Verve u recenziji novog samostalnog albuma Richarda Ashcrofta nije slučajno. Najbolje pjesme na albumu “These People” upravo su one koje se oslanjaju na prepoznatljiv zvuk koji je obilježio taj uspješan album. Zasluga je to i Wila Malonea, aranžera s kojim je Ashcroft surađivao na novom albumu, a čije su orkestracije obilježile albume “Urban Hymns” i “Northern Soul”.

 

Glazbeno, album “These People” Richarda Ashcrofta najbolji je kad je oslonjen na njegovo nasljeđe: iz vremena The Verve ili ranije samostalne karijere. Zato pomalo iznenađuje pjesma “Out Of My Body”, koju mnogi kritičari smatraju najslabijom pjesmom na albumu.  Pjesma koja zvuči kao da je izašla iz produkcijske radionice Pet Shop Boysa, a još k tome i otvara album. “Više nema žanrova, zaboravite žanrove”, rekao je Ashcroft u razgovoru za NME:  “Samo se prepustite i učinite ono što osjećate ispravnim”.

Uz grandiozne simfonijske pasaže i diskoidne nabrijane ritmove, Ashcroft je na albumu  u tekstovima progovorio o terorizmu, dvoličnim političarima, revolucijama i medijskim manipulacijama. Iz svog je podrumskog studija promatrao brutalnu globalizaciju, kako navodi NME, i proračunato je svoje viđenje svijeta prostro na poznatim zvukovima koji, potpuno suprotno, pozivaju na opuštanje.

“Četiri godine nisam koristio mobitel. Bio sam njegov rob, a tad sam se upitao – radim li uopće išta na telefonu svaki put kad ga otvorim, ili sam samo rob navike koja je izmakla kontroli”, upitao se. Pjesma “Black Lines” inspirirana je smrću njegovog bliskog prijatelja i donosi suočavanje s proživljavanjem depresivnih, besanih noći.

 

Od četiri ranija samostalna albuma Richarda Ashcrofta, tri su s izuzetkom “United Nations Of Sound”, postigla zapažen uspjeh na europskom, posebno britanskom tržištu. Izuzetak nije niti novi koji je odmah po objavljivanju zauzeo treće mjesto britanske top-liste. Uz rijetke izuzetke, pjesme na novom albumu još su jedna lekcija mladoj generaciji kantautora kako kvalitetan akustični pop-rock treba zvučati, a to je ono što Ashcroft radi već više od dva desetljeća. Iako će sam reći kako je Neil Young najzaslužniji za njegov uspjeh ali i uspjeh nove generacije u tom žanru.

Tom Odell – Wrong Crowd

tom-odell-wrong-crowd25-godišnji britanski kantautor Tom Odell objavio je svoj drugi studijski album naziva “Wrong Crowd”. Nasljednika tri godine staroga prvijenca “Long Way Down” kojim je osvojio sam vrh službene britanske top liste i za kojega je primio prestižno priznanje Ivor Novello, producirao je Jim Abbis, a najavljuje ga upravo objavljenim istoimenim singlom kojeg supotpisuje američki producent i autor Rick Nowels.

Album Wrong Crowd producirao je već spomenuti Jim Abbis koji je surađivao s Adele i grupama Arctic Monkeys i Kasabian. Spot je objavio uz vijest o novom materijalu, a snimao ga je u Južnoj Africi. “Želio sam da pjesme zvuče moćno i dramatično; melodije i instrumenti su glazbeno bogati i bez suzdržavanja.” – izjavio je ovaj glazbeni autor i dodao: “Album je fikcija o emocijama i osećajima koja sam nekada očigledno imao – iako su priče obrađene i proširene. Želio sam stvoriti svijet povećanog osjećaja za realnost.”

 

Tom Odell slovi za pravog romantika, a on to objašnjava na sljedeći način:  “Romantika nikada ne može izaći iz mode. To je najuzbudljivija stvar koja se može dogoditi – da budeš s nekim s kime ćeš dijeliti svoj život. Sa druge strane, pisati pjesme o tome može biti vrlo zanimljivo.” Tom je u travnju i svibnju bio na kraćoj promotivnoj turneji po Europi, ali je odradio i dva nastupa u Los Angelesu i New Yorku.

“Na novom albumu nema obrada zato što sam stvarno napisao mnogo pjesama, pa nisam želio da one propadnu. Doduše, uvijek sam volio proces učenja nečije pjesme i ostavljanja nekog osobnog pečata u njoj.” – objašnjava ovaj britanski glazbenik koji je studirao modernu glazbu na Sveučilištu u Brightonu. U međuvremenu, i prije nego što je objavio svoj prvi službeni album, osvojio je srca publike, ali i mnoge nagrade, između ostalog i nagradu kritike na dodjeli BRIT AWARDS odnosno Brits Critics’ Choice Award za 2013. što govori da su očekivanja od ovog mladog momka bila velika.

„Iskreno, volio bih živjeti u vremenu u kojem je glazba dolazila spontano, kada je još uvijek bila nesavršena, i kada je ostavljala osjećaj čiste uzvišenosti” – objašnjava Odell koji je svoj novi album objavio za etiketu RCA Records. U Velikoj Britaniji album Wrong Crowd dosegao je drugo mjesto najprodavanijih albuma, dok je na Metacriticu ocijenjen je s prilično visokom ocjenom, 72 od 100.

22-godišnji Tom Odell je postao prvi muški dobitnik  priznanja kojim se nagrađuju mlade nade. “Oduševljen sam i počašćen tom nagradom i iskreno iznenađen.” – kazao je Odell, koji glazbu piše od svoje 13 godine. Odell je rođen 1990. godine, a kao svoje uzore navodi prvenstveno Eltona Johna, a zatim Boba Dylana, Leonarda Cohena, Leona Russella i Brucea Springsteena.

Red Hot Chili Peppers – The Getaway

red-hot-chili-peppers-the-getawayJedanaesti album grupe Red Hot Chili Peppers “The Getaway” najavljen je singlom ” Dark Necessities”. Jedno od najvažnijih obilježja albuma je da nakon 25 godina i šest albuma, Rick Rubin nije producent novog albuma. Produkciju je preuzeo Brian Burton, poznatiji kao Danger Mouse. Treba istaknuti i da miks potpisuje legendarni Nigel Godrich, engleski producent, glazbenik i tonski snimatelj koji je radio s brojnim izvođačima, no najpoznatiji je po radu sa skupinom Radiohead.

Iako su članovi benda najavljivali da će prvi singl s albuma biti “Go Robot”, vesela funky pjesma inspirirana Princeovom “Controversy”, Danger Mouse je odlučio drugačije. “Go Robot” na kraju će ipak biti objavljena kao drugi singl s albuma “The Getaway”.

 

Snimanje albuma “The Getaway” Red Hot Chili Peppers počelo je još 2014. no projekt je odgođen na gotovo osam mjeseci nakon što je basist Flea slomio ruku tijekom snowboardanja. Anthony Kiedis je izjavio kako su to bila prilično teška vremena za bend. “Napisali smo 20-30 pjesama i bili smo spremni započeti rad u studiju i tad je Flea slomio ruku. O svemu smo imali vremena dobro razmisliti i kako nismo imali producenta bili smo pomalo izgubljeni sa svim tim pjesmama.”

Našavši se u svojevrsnom vakuumu, Red Hot Chili Peppers su jednostavno čekali, a tada “Prišao nam je Brian Burton, odnosno Danger Mouse i rekao “Idemo snimiti ploču” – opisao je to vrijeme Anthony Kiedis. “Rekli smo odlično, imamo pjesme”,  no on je rekao “Pustite ih, idemo napisati nove pjesme u studiju.”  Već smo se vezali uz te napisane pjesme, no znali smo da će suradnja funkcionirati jedino ako ćemo mu vjerovati i odbaciti stare ideje i naš uobičajeni način rada i rekli smo “Uskočit ćemo u to i vidjeti što će se dogoditi”.

 

Vrlo velik utjecaj na tekstove pjesama na albumu “The Getaway” imao je Kiedisov prekid dvogodišnje veze s australskim modelom Helenom Vestergaard. Kad je 2012-e započela njihova veza njoj je bilo tek 19, a njemu 52 godine. Na nekoliko pjesama na novom albumu Kiedis propituje njihovu vezu i tu veliku razliku u godinama. “Neugodno mi je priznati, ali dvogodišnja veza koja je eksplodirala poput nuklearne bombe otvorila mi je svijet emocija o kojima bih pisao.” objasnio je Kiedis. “Iako se veza pretvorila u katastrofu, mislim da sam izvukao nešto iz toga – barem pola pjesama na novom albumu.”

Prateće vokale na naslovnoj pjesmi “The Getaway” otpjevala je Anna Waronker iz skupine That Dog.

Aranžmane za gudače na albumu “The Getaway” Red Hot Chili Peppersa napisao je talijanski glazbenik i producent Daniele Luppi koji već duže vrijeme živi i radi u Los Angelesu, a s Danger Mousom je već surađivao na odličnom albumu “Rome”. Među gostima je i Elton John koji je sa svojim stalnim suradnikom Berniejem Taupinom suautor pjesme “Sick Love”, a i svirao je klavir.

 

Glazbeno, Red Hot Chili Peppers su se na novom albumu “The Getaway”, barem u većini pjesama, vratili svojim prepoznatljivim funky korijenima, a kritičari se slažu u ocjeni da je ostatak benda na neki način napokon kliknuo s Joshom Klinghofferom, gitaristom koji je 2009. u bendu zamijenio, do tad nezamjenjivog Johna Frusciantea.

 

Paul Simon – Stranger To Stranger

Paul Simon Stranger To Stranger naziv je trinaestog samostalnog albuma Paula Simona a najavljen je singlom “Wristbend”.

Pjesma “Wristbend”, počinje kao priča o narukvici koja služi kao ulaznica na koncert popularnog benda, a koju njihov pjevač nije imao pa nije niti mogao uči na svoj koncert. Do kraja pjesme, ta pomalo komična situacija, pretvara se o priči o frustracijama, nejednakostima i beznađu u društvu. Pjesma “Wristbend” nije izuzetak na albumu “Stranger To Stranger”. Novi album Paula Simona prožet je tekstovima punim ironičnog pomaka, ciničnog pogleda na društvene teme sa crnohumornim odmakom.

 

Paul Simon je oduvijek bio pjesnik koji je, za razliku od mnogih drugih sjajnih pjesnika, svoju poeziju znao vrhunski i uglazbiti. Iako nije uočljivo na prvo slušanje, pod velom metafora, i na novom se albumu dotiče brojnih društvenih i političkih tema, no nisu to aktualne, prolazne teme koje su česta kod drugih glazbenika, tekstovi koji s prestankom zanimanja za te prolazne teme i same padnu u zaborav. Simon se dotiče drugih, važnijih tema poput siromaštva, problema nasilja i pohlepe. Pjesma “The Riverbank” inspirirana je njegovim emocijama nabijenim nastupom na ispraćaju učitelja kojeg je osobno poznavao, a koji je bio žrtvom masakra u školi u gradu Newtownu.

Iako s vrlo zanimljivim tekstovima, “Tema ovog albuma je zvuk”, opisao je Paul Simon svoj novi album “Stranger To Stranger”, “bez obzira na teme u tekstovima pojedinih pjesama. Bit će mi drago ako ljudi to shvate.”

Jer unatoč zlatnim godinama, a sedamdeset i četiri su mu, Paul Simon i dalje neumorno istražuje i donosi nova glazbena i zvučna rješenja.

Njegov trinaesti samostalni album u bogatoj karijeri zvuči svježe i relevantno barem onoliko koliko i druga izdanja srednje struje suvremene pop glazbe, no teme o kojima ćete, budete li pozorno poslušali tekstove pjesama, razmišljati i dugo nakon preslušavanja albuma.

 

Album “Stranger To Stranger” nastao je kao rezultat brojnih, neobaveznih glazbenih eksperimenata koje su provodili Paul Simon i njegov dugogodišnji producent Roy Halee. Koristili su instrumente koje je sredinom prošlog stoljeća izradio Harry Partch, pomalo ekscentrični glazbeni teoretičar, ali i praktičar, koji je glazbu doživljavao drukčije, držao se načela da se oktava sastoji od 43 a ne 12 tonova, pa je sam izrađivao svoje instrumente.

Paul Simon i Roy Halee tijekom svojih glazbenih eksperimenata istraživali su i kombinirali potpuno različite zvukove, od afričkih puhačkih instrumenata, peruanskih bubnjava do gospel kvarteta, od flamenko udaraljki, pa sve do samplova i elektroničkih zvukova talijanskog producenta Cristiana Criscija  koji na glazbenoj sceni djeluje pod imenom Clap! Clap!. S njim su surađivali na tri pjesme: singlu “Wristband”, te “The Werewolf” i “Street Angel”, pjesmi naslovljenoj po imaginarnom liku koji se na albumu spominje u nekoliko pjesama.

Album donosi i dvije stanke, kako ih je Simon nazvao, kratke instrumentale:  “The Clock” s otkucajima sata kao glavnom podlogom te “In the Garden of Edie” – sudeći prema naslovu posvećenu njegovoj supruzi, također poznatoj glazbenici, Edie Brickell.

Paul Simon je na novom albumu “Stranger To Stranger” ponovno pomirio ozbiljnost pristupa glazbenoj komponenti svog djela s pomalo neobuzdanim, vrlo domišljatim i razigranim, i treba li uopće isticati – vrlo kvalitetnim tekstovima. I ponovno je potvrdio kako u glazbenom svijetu godine nisu važne, da bogato iskustvo može samo podgrijati maštu i dovesti do zanimljivih i neočekivanih rezultata.