Govori se da je slađe što se dulje čeka. I da je tako u mnogim horoskopskim rubrikama. A na nju – tu modnu ikonu i sestru Beyonce Knowles – čekali smo osam godina. Točnije, iščekivali smo njezin novi studijski album, treći u karijeri. Danas vam predstavljamo ‘A Seat at the Table’, to općepohvaljeno čudo koje popisuje Solange. Solange Knowles.

Doduše, znate kako je s čekanjem, ono sa sobom nosi i neke rizike: da vam nešto izmakne iz ruku jer ste, eto, predugo oklijevali. Ili da budete zaboravljeni i smetnuti s uma. Ili sa scene suvremen popularne glazbe i svjetske traženosti, recimo. Kod Solange se to, ipak, nije dogodilo i u ovom slučaju vrijedi ona: tko riskira, profitira. Jer, ploča ‘A Seat at the Table’ u izrazito zahtjevnom diskografskom periodu s lakoćom je zasjela na vrh američke liste albuma u tjednu izlaska. I još! Sakupila je izniman broj pohvala u svjetskim glazbenim medijima: Metacritic je minuciozno odbrojao 90 od mogućih 100 postotnih bodova temeljenih na 18 objavljenih recentnih prikaza. A to znači, podsjetimo, kako se radi o brhunski prihvaćenom materijalu na svim stranama glazbenog svijeta. Onoga svijeta koji prati pop kuluturu i vrednuje radove umjetnika opće prihvaćenosti. U ovom slučaju radi se o glazbenoj mješavini naglašeno soul predznaka.

“Ovo je za me više od običnog albuma”,  istaknula je Solange u razgovoru za magazin Vibe, ‘on predstavlja vrijeme tranzicije u mojem životu.’ I još! ‘Radi se o projektu identiteta, snage, nezavisnosti, tuge i rana’, podvući će. S punim pravom. Jer, A Seat at the Table se doima poput dnevnika kojega slušate u kontinuitetu, a potom iznova zavirujete u pojedine njegove dijelove. Portal BET.com podvući će kako nas je umjetnica darovala dnevnikom za kojega ne nalazimo dovoljno vremena da ga napišemo, razgovorima koje nemamo prilike voditi i uzvicma za koje smo preumorni da ih ponavljamo.’ Ti usklici su naša uvjerenja izražavanje kojih nam pojede brzina života, a razgovori su oni smo najčešće prisiljeni voditi sami sa sobom jer svi – ali baš svi – uvijek nekuda jure. A bilo bi sasvim krasno kada bismo ih mogli podijeliti s nama dragima. Jer, strukutra svijeta i potraga za kvalitetom svakodnevice to nalažu.

Zvuk psihodeličnog soula i snažnog funka kojime obiluje album A Seat at the Table iznimna je ekspresija koju u dobrome dijelu produkcijski supotpisuju Solange i Raphael Saadiq, britanski producent elektroničke glazbe Sampha, ali i niz poznatih imena među kojima se nalaze Questlove, Q-Tip i Dave Sitek, član sastava TV on the Radio. Tematski naslonjena na životna iskustva same umjetnice, svjetske i probleme međurasnoga dijaloga s pozicije članova crne zajednice, kolekcija pjesama koja čini koncept ovoga albuma donosi sliku današnje Amerike kakva ona jest u dijelu koji jednako dotiče život afroamerikanaca unutar svojega doma i na svjetlu javnosti.

Podosta je vremena prošlo otkada je Solange počela s pisanjem pjesama za ovu ploču. I iznimno mnogo je truda – emotivnog, kreativnog i financijskog – uložila ne bi li stvorila svoju viziju osobnih glazbenih memoara. Sa suradnicima i gostima kao što su The-Dream, Lil Wayne, Kelly Rowland i Kelela.  Magazin Fader ističe kao nam, na trenutke, naš ovotjedni album tjedna doima kao kulturna analiza i lijek za međugeneracijske traue i mimoilaženja do kojih je dolazilo u njezinoj osobnoj prošlosti, ali i sadašnjeg američkog društva. Cijela priča podvučena je međuigrama i naracijom Master P-ja, američkog mogula i nezaobilaznog poslovnog predstavnika hip hop kulture. U takvom dijeljenju karata nalaze se i osobne reference na sasvim značajne i uznemirujuće događaje koji dijele društvo na nizu razina poput policijskog nasilja u Baltimoreu. Na taj događaj se naslanja pjesma koja otvara album – “Rise”.

“Napravila sam ovaj album da me učini boljom ja. I boljom majkom, jednako tako”,  istaknula je Solange u razgovoru za Fader. Može li taj kreativni proces i njegovi odjeci to učiniti? Jasno je da odgovor biva potvrdan. Upravo na način na koji svako umjetničko djelo, ako u njega duboko zagrizemo upoznajući ga, ima na naš život, svakodnevicu u kojoj se krećemo i navike koje nimo svjesni. Poput zbirke američke pjesnikinje Claudije Rankine koja je knjigom “Citizen: An American Lyric” utjecala na samu Solange. I potaknula je na javno propitivanje današnjeg društva u cjelini. Putem albuma koji, ističe Guardian, donosi fantastičnu zvučnu sliku sa širinom koja polazi od prljavog soula do lirske svježine netom poslanog tweeta. S diskursom koji, podvlači Elle, ne može svatko razumjeti. Mi vam ga nudimo na pladnju preporuke koja će vam omogućiti da, barem na trenutak, zastanete i omogućite si dijalog sa samima sobom.