Arhive oznaka: paul simon

Vampire Weekend: Istražite vedre melodije i poetiku briga na albumu ‘Father of the Bride’

‘Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli’, reći će Ezra Koenig. Ploča ‘Father of the Bride’ spaja suprotnosti i istražuje različitosti svakodnevnog iskustva.

 

Album Artwork Vampire Weekend Father of the Bride

 

Album ‘Father of the Bride’ je glazbeno blago. Onaj tip štiva kojemu ćete pristupiti sa znatiželjom i otvorena srca, ploča koja će vas zaokupiti s prvim svojim taktom i koju ćete istraživati još dugo. Jer je višežanrovska i višeslojna. Jer otvara vidike i gura vas naprijed. Jer citira glazbenu povijest i donosi citate za budućnost. Jer promišlja društveno i osjeća intimno. I zato što u sat vremena razmjenjuje s vama radosti, brige, upite, zagonetke,  patnje, ushite, razočaranja i rješenja kakva vam možda ne bi odmah pala na pamet premda su, na prvu, jednostavna i referentna. Pa, dakle, što su to stvorili članovi grupe Vampire Weekend?

 

 

‘Ovaj je album dvostruk, jer nam je trebalo više prostora’, istaknuo je Ezra Koenig u vlastitu radijskom showu ‘Time Crisis’, kultnome podcastu koji se emitira u programu globalnog radija Beats 1. Frontman grupe Vampire Weekend dodao je kako se radi o najjedinstvenijoj ploči sastava do sada i – u dva i pol sata razgovara – objašnjavao mnoštvo detalja, konteksta, poetičnih i skladateljskih trenutaka koje čemo pronaći na ploči benda koji je, sada je to posve jasno, nedostajao svijetu glazbene eklektike i misaonih minijatura. I to na puno razina. Poetičnoj i ironičnoj, onoj kompleksnoga pristupa i inventivnih rješenja. A imati samo to na jednome mjestu, zahtjevna je zadaća. I zato će se ‘Father of the Bride’ činiti, piše Variety, poput hrane za obranu doktorskih teza o načinu pisanja pjesama.

A pisanju pjesama Ezra Koenig pristupa baš tako – studiozno i posve jedinstveno. ‘Tip sam osobe koja će provesti sate udubljujući se u avangardne poetske tekstove pojedinih autora’, rekao je u razgovoru za Entertainment Weekly i istaknuo kako je vrlo dobro mogao iščitati osjećaj koji je stajao iza napisanoga. A osjećaj dobivenoga na albumu ‘Father of the Bride’ promjenjiv je baš poput našeg svakodenvnog. Proljetna svježina prisutna u melodijama stajat će u suprotnosti s tamom ili surovošću koja nam dolazi putem tekstova pjesama poput ‘This Life’ ili ‘Sunflower’. Ili, kako bi rekao Audie Cornish s radijskog servisa NPR, u pitanju je ‘veselo pripovijedanje o poštenoj količini boli’. U tom smislu, napisat će The Observer, ‘Father of the Bride’ je ‘poput braka ljutnje i optimizma’.

 

 

‘To je zato što su pjesme poput života’, ističe autor: ‘Za odrastanja sam uvijek volio izvođače kao što su The Smiths i The Cure. Oni imaju neke vrlo optimistične, vesele melodije koje su u  kontrastu s tekstovima. To mi je oduvijek imalo puno smisla. Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli.’ Možete li si to predočiti? Ezra Koenig će pristup životnome objasniti na način koji vam može biti blizak: ‘U srednjoj školi i koledžu, pročitao sam dosta knjiga iz povijesti i iščitao o društvenim devijacijama koja su se zbivale prije više stotina ili tisuća godina. No, pomislio sam – baš poput svih – kako se možemo izdići iznad toga i da će moje vrijeme zaobići nejednakosti ili nepravde. A onda se iznenadiš kada ih osjetiš na osobnoj, generacijskoj ili nacionalnoj razini. I, ma koliko bio pripremljen na takvu mogućnost, uvijek te šokira.’ Pjesme poput ‘Harmony Hall’, ‘Unbearably White’ i ‘Rich Man’ donose primjere takvih doživljaja. Samo ih valja pronaći u slojevima značenja.

 

 

Slojevi značenja pjesama grupe Vampire Weekend donose enciklopedijsku gustoću. I kombiniraju mnoštvo različitoga. Žanrovski gledano, ovdje imamo posla s pop glazbom stvaranom na indie način, s jasnije amerikaniziranim zvukom u kojemu nas dodiruju country, folk, rock i soul. Ali, ovdje ima i flamenca pomiješanog s elektroničkim techno i rave utjecajima stila grupe New Order – primjerice, u pjesmi ‘Sympathy’ – ali i korištenja vokodera na način grupe Bon Iver (‘Bambina’, ‘Flower Moon’).

Mnoštvo pristupa skladanju pjesama donijelo je prostore za mnoštvo interpretacija koje će mediji poput Pitchforka, magazina Clash i Uncut ili Rolling Stone povezivati s ‘proljetnim moodom grupe Greatful Dead’, načinom sviranja gitare Georgea Harrisona, atmosferom Paula McCartneyja, grupe Fleetwood Mac i Paula Simona, ali i pristupom Kanyea Westa na njegovu albumu ‘808s & Heartbreak’. U tom smislu će stihovi iz minijature ‘Big Blue’ – koji se bave istraživanjem religiozne i kozmičke nesigurnosti – zajedno s baroknošću i različitošću glazbenih stilova na ploči biti komparirani s radovima grupe The Beatles. Ako pitamo recenzente magazina Variety i Rolling Stone, u pitanju su albumi ‘The White Album’ i ‘Abbey Road’. Raznovrsnosti će svakako pridonijeti i, primjerice, elementi proga i psihodelije (‘Sunflower’), narativnost (‘Spring Snow’) i sudjelovanje Danielle Haim i Stevea Lacyja u nizu od pet pjesama s albuma ‘Father of the Bride’.

 

 

Ploča grupe glazbenika iz New Yorka je ‘remek-djelo modernog kalifornijskog popa’, napisat će Rolling Stone. Radi se o ‘spomenaru briljantnih ideja’, ističe The Guardian. Ona donosi obloge sloma zaogrnute melodičnim smijehom, ispisuje The New York Times. Toliko je različitoga pristupa različitostima koje smo dobili s prvim albumom sastava Vampire Weekend za veliku diskografsku etiketu i četvrtim radom u njihovoj karijeri. Album s jasnim utjecajem načina pisanja Kacey Musgraves – pjesma ‘Married in a Gold Rush’ donosi dijalog partnera pri sudaru sa stvarnošću koja je posve suprotna od idealističnih predbračnih očekivanja – objavljen je šest godina nakon prethodnog ‘Modern Vampires of the City’.

A u tih šest godina se štošta zbilo – od američkih predsjedničkih izbora, u kojima su članovi grupe podržali Bernieja Sandersa preko odlaska suosnivača Rostama Batmanglija iz benda do sve većeg marginaliziranja gitarskoga zvuka u hijerarhiji uspješnoga na svjetskoj glazbenoj sceni. ‘U nekom trenutku, gitara se čini smiješnim starim instrumentom, a onda se opet čini još šarmantnijom ili uzbudljivijom’, reći će Ezra Koenig u razgovoru za NPR i dodati kako se na početku snimanja albuma prestao brinuti o tome: ‘Znamo da i danas postoje ljudi koji stvaraju poeziju, operu ili apstraktno ekspresionističko slikarstvo – umjetničke forme koje su svoje značajne trenutke imale odavno. Sa starenjem shvatite kako o nekim stvarima jednostavno ne trebate brinuti. Rekao bih kako postoji nešto ugodno u tome da vam mogu reći: ‘Da, nevažno je, ali možemo li svejedno razgovarati o tome kako bismo mogli dobro zvučati uz gitaru?’

 

 

Gitarsko blago? Pa, ‘Father of the Bride’ grupe Vampire Weekend možemo počastiti i tim epitetom. Kao i mnogim drugima koji će opisivati, zaključit će Ezra Koenig na radiju Beats 1, rezultat ‘kulminacije trogodišnjeg rada’. Tek, prolaznost vremena i starenje ne donose samo čežnju za jamanjem, već i želju za zaokruženom pričom. Pričom koja ispunjava svrhu i koja vas ispunjava iznutra. Jer, na kraju krajeva, to i jest ono najvažnije. Da smo sretni iznutra. i da se osjetimo kompletnima. I sa svrhom. Poput autora ovoga glazbenog blaga koje nam je došlo na ogled.

Goran Komerički

 

 

Oglasi

Paul Simon – Stranger To Stranger

Paul Simon Stranger To Stranger naziv je trinaestog samostalnog albuma Paula Simona a najavljen je singlom “Wristbend”.

Pjesma “Wristbend”, počinje kao priča o narukvici koja služi kao ulaznica na koncert popularnog benda, a koju njihov pjevač nije imao pa nije niti mogao uči na svoj koncert. Do kraja pjesme, ta pomalo komična situacija, pretvara se o priči o frustracijama, nejednakostima i beznađu u društvu. Pjesma “Wristbend” nije izuzetak na albumu “Stranger To Stranger”. Novi album Paula Simona prožet je tekstovima punim ironičnog pomaka, ciničnog pogleda na društvene teme sa crnohumornim odmakom.

 

Paul Simon je oduvijek bio pjesnik koji je, za razliku od mnogih drugih sjajnih pjesnika, svoju poeziju znao vrhunski i uglazbiti. Iako nije uočljivo na prvo slušanje, pod velom metafora, i na novom se albumu dotiče brojnih društvenih i političkih tema, no nisu to aktualne, prolazne teme koje su česta kod drugih glazbenika, tekstovi koji s prestankom zanimanja za te prolazne teme i same padnu u zaborav. Simon se dotiče drugih, važnijih tema poput siromaštva, problema nasilja i pohlepe. Pjesma “The Riverbank” inspirirana je njegovim emocijama nabijenim nastupom na ispraćaju učitelja kojeg je osobno poznavao, a koji je bio žrtvom masakra u školi u gradu Newtownu.

Iako s vrlo zanimljivim tekstovima, “Tema ovog albuma je zvuk”, opisao je Paul Simon svoj novi album “Stranger To Stranger”, “bez obzira na teme u tekstovima pojedinih pjesama. Bit će mi drago ako ljudi to shvate.”

Jer unatoč zlatnim godinama, a sedamdeset i četiri su mu, Paul Simon i dalje neumorno istražuje i donosi nova glazbena i zvučna rješenja.

Njegov trinaesti samostalni album u bogatoj karijeri zvuči svježe i relevantno barem onoliko koliko i druga izdanja srednje struje suvremene pop glazbe, no teme o kojima ćete, budete li pozorno poslušali tekstove pjesama, razmišljati i dugo nakon preslušavanja albuma.

 

Album “Stranger To Stranger” nastao je kao rezultat brojnih, neobaveznih glazbenih eksperimenata koje su provodili Paul Simon i njegov dugogodišnji producent Roy Halee. Koristili su instrumente koje je sredinom prošlog stoljeća izradio Harry Partch, pomalo ekscentrični glazbeni teoretičar, ali i praktičar, koji je glazbu doživljavao drukčije, držao se načela da se oktava sastoji od 43 a ne 12 tonova, pa je sam izrađivao svoje instrumente.

Paul Simon i Roy Halee tijekom svojih glazbenih eksperimenata istraživali su i kombinirali potpuno različite zvukove, od afričkih puhačkih instrumenata, peruanskih bubnjava do gospel kvarteta, od flamenko udaraljki, pa sve do samplova i elektroničkih zvukova talijanskog producenta Cristiana Criscija  koji na glazbenoj sceni djeluje pod imenom Clap! Clap!. S njim su surađivali na tri pjesme: singlu “Wristband”, te “The Werewolf” i “Street Angel”, pjesmi naslovljenoj po imaginarnom liku koji se na albumu spominje u nekoliko pjesama.

Album donosi i dvije stanke, kako ih je Simon nazvao, kratke instrumentale:  “The Clock” s otkucajima sata kao glavnom podlogom te “In the Garden of Edie” – sudeći prema naslovu posvećenu njegovoj supruzi, također poznatoj glazbenici, Edie Brickell.

Paul Simon je na novom albumu “Stranger To Stranger” ponovno pomirio ozbiljnost pristupa glazbenoj komponenti svog djela s pomalo neobuzdanim, vrlo domišljatim i razigranim, i treba li uopće isticati – vrlo kvalitetnim tekstovima. I ponovno je potvrdio kako u glazbenom svijetu godine nisu važne, da bogato iskustvo može samo podgrijati maštu i dovesti do zanimljivih i neočekivanih rezultata.