Arhive oznaka: Pop

Zayn: Dva dijela albuma ‘Icarus Falls’ donose različite strane osobnosti i životnih iskustava

Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

 

zayn - icarus falls

Okej, trebat će vam cijela večer kako biste se – makar i površno – upoznali s drugim studijskim albumom Zaynea Malika, nekadašnjeg člana grupe One Direction i mislećeg autora pjesama o seksualnoj strasti s ploče ‘Mind of Mine’.

Jer, ‘Icarus Falls’ – to konceptualno djelo popularne glazbe u doba dekonceptnosti potaknute epidemijom poremećaja pažnje – traje poput filmskoga djela. Ili audio knjige. Ili epski dugoga radijskoga krimića.

Devedeset minuta, naime.

Je li to neobično? Pa, kako za koga. Tek, činjenica je kako nas je Zayn novim pjesmama darivao tijekom cijele godine – novinarka američkog Cosmopolitana pobrojala je njih devet – i da su one sa sobom nosile različite vrste glazbenog iskustva i emotivnih težnji.

 

 

‘Osjećam kako su pjesme sada organiziranije’, reći će Zayn uz konstataciju kako je prethodni njegov album bio nešto poput nabacivanja mnoštva ideja. ‘Ovo je više promišljeno’, ističe, ‘imao sam više vremena da sve procesuiram i prođem kroz teme. Radi se o evoluciji.’ I taj evolutivni pristup magazin NME nazvat će najsmjelijim projektom u njegovoj dosadašnjoj karijeri.

U Zaynovu slučaju epitet ‘najsmjelijeg’ ima posebnu težinu, jer se radi o čovjeku koji je bio dijelom jedne od najuspješnijih glazbenih skupina u povijesti i grupe koja je imala stotine milijuna obožavatelja. I možda u tome i leži objašnjnje naslova inspiriranog grčkim mitom o Ikaru koji je poletio previsoko i sasušenih krila pao u more i utopio se.

 

 

Album ‘Icarus Falls’ podijeljen je na dva dijela i donosi svijetliju i tamniju stranu osobnosti i životnih iskustava. Nešto poput yina i yanga ili dobrohotnosti i sumnjičavosti. Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

A sve to garnirano je zvukovima različitih glazbenih seansi i motiva kojima povezujemo azijsku native elektroniku, ugođaj RN”B-ja, ritam retro rocka osamdesetih, španjolsku gitaru i poletnost pop matrice. Ipak, prevladavajuća atmosfera, kotemplativna je i poticajna za koncentraciju na umijeće pravilnog disanja.

Pa i onda kada će Zayn dozivati ostavštinu Ennija Morriconea.

 

 

Među dvadeset i devet pjesama zastupljenih na albumu ‘Icarus Falls’ nalazimo suradnje s Timbalandom, Nicki Minaj, Siaom i PartyNextDoor, a od producenata pojavljuju se imena kao što su Frank Dukes, Greg Kustin, Brian Lee i Murda Beatz. I svi oni čine sastavni dio kolaža unutarnjeg i vanjskoga propitivanja smjerova, nakana, ponašanja i puteva kojima kroči Zayn. I stihova putem kojih ponire duboko u misao svakoga slušatelja koji se odluči zaroniti u svijet albuma ‘Icarus Falls’.

Ploča je objavljena na trogodišnjicu povlačenja grupe One Direction i to je svakako namjerno. Za visoki let ili za poniranje u dubinu naših istraživanja vlastitoga ‘ja’, svejedno. S detaljima koje nam nudi Zayn to će istraživanje biti iscrpno i dugotrajno, ali će nam donijeti pokoji odgovor. Možda taj odgovor pronađemo i u poslovici toliko bliskoj mitu o Ikaru.

Tko visoko leti, naime, nisko pada.

Da. Različite zaključke mogu nam pružiti one večeri kada se umjesto gledanja cjelovečernjeg filma, odlučimo za podužu šetnju sa slušalicama na ušima. I albumom ‘Icarus Falls’ odvrnutim s aplikacije streaming servisa.

 

(Goran Komerički)

Oglasi

The 1975 su napravili generacijsku ploču

Album govori o tome kako je u današnje doba iskrenost zastrašujuća i da virtualnost preuzima naše ljubavne živote više negoli to mislimo.

 

The 1975 - A Brief Inquiry Into Online Relationships.png

 

The 1975 nisu rock bend, podvući će Matt Healy u razgovoru za Vulture. Frontmen britanskoga sastava dodat će kako su oni rock bend ‘jedino zato što na okupu vidite četiri frajera kako gotovo cijelo vrijeme sviraju gitare’: ‘Mi smo prije R&B bend negoli rock grupa.’ I kada slušate novi album koji potpisuju the 1975 – tu supercijenjenu ploču ‘ A Brief Inquiry into Online Relationships’ – tada laganim tempom otkrijete koliko točnoga ima u ovoj definiciji jednoga od vodećih egzistencijalista britanske glazbene scene. Jer, kvartet iz Manchestera u sat vremena svojega stvaralaštva umijesit će izrazito razvedeni sukus glazbenih stilova i ukalupiti ih u sanjivu poveznicu electropopa, indie popa, alternativnog rocka i jazz sentenci. Sve to zajedno New Musical Express će nazvati remek-djelom koje je moglo nastati ‘upravo sada i upravo ovdje’. A to sadašnje, znači kako se radi o generacijskome albumu koji povezuje tugu, konfuziju, nemir i zabrinutost sa sadašnjim trenutkom u privatnim životima i javnome svijetu.

 

 

‘Pjesma ‘I Couldn’t Be More in Love’ govori o tome kako se osjećate kada nikoga nije briga ni za što’, izgovorit će Matt Healy u novinarski mikrofon, ističući  kako živimo u dobu kada nas je internet oduzeo nama samima.

‘Naša generacija je zarobljena’, reći će i dodati: ‘Jedan sam od onih dječaka koji pate od poremećaja pažnje, zakačen sam za internet i slične stvari gotovo cijelo vrijeme. Jer, želim vidjeti sve. Oduševljen sam sadašnjošću.’ Matt Healy će dodati kako je stvaran život nešto posve drugo od skrolanja i ovisništva o društvenim mrežama. A ako to tvrdi pjevač i jedan od suosnivača grupe The 1975, valja mu vjerovati. Jer, radi se o čovjeku koji je prošao godinu dana rehabilitacije od ovisnosti i o tome otvoreno govorio svjetskim medijima.

‘Više se ne bojim sebe sama’, istaknut će u razgovoru za Guardian.

 

 

The 1975 su osebujan sastav na jednak način na koji je vehementan i razmetljiv njihov frontmen. Ipak, daleko su od pretencioznosti kojom u javnim istupima odiše Matt Healey. Zašto? Jednostavno stoga što su iznimno vješti i umjetnički dosljedni u nedoslijednosti praćenja jednoga glazbenog pristupa.

‘U jednoj od pjesama prizivaju ‘Sorry’ Justina Biebera, a u drugoj postaju dijelom ‘A Great American Songbooka”, napisat će L.A. Times. Magazin Pitchfork će njihovu eklektičnost na albumu ‘A Brief Inquiry into Online Relationships’ ilustrirati dosjetkom kako u trenu zvuče poput trap verzije grupe Bon Iver ‘pod dojmom halucinogene Ayahuasce’.

Kada tome dodate kako su uzori članova benda tako različiti izvođači kao što su Talking Heads, My Bloody Valentine, Michael Jackson, D’Angelo, Roberta Flack, Boards of Canada i Sigur Ros, stvari postaju jasnije. I prirodnije. Jer, u umjetničkome svijetu u kojemu se Drake i Joni Mitchell nalaze među favoritima, mogu nastati pjesme poput ‘Surrounded By Heads and Bodies’ i ‘Be My Mistake’. Jednako kao i  fascinacija Kanyejem Westom i njegovim istupima koji, ističe frontmen, ‘imaju puno veze sa stanjem mentalnog zdravlja’.

 

 

Album ‘A Brief Inquiry into Online Relationships’ generacijska je ploča. Govori o tome kako je u današnje doba iskrenost zastrašujuća i da virtualnost preuzima naše ljubavne živote više negoli to mislimo. Istovremeno je zabavna i raskošna, jednako kao i bolno moderna sa svime onime što ta modernost znači.

Magazin NME će ustvrditi kako smo dobili moderni klasik i ‘OK Computer’ generacije Milenijalaca. Za bend koji je promijenio šest imena prije negoli se, pod utjecajem bilješke na poleđini knjige Jacka Kerouaca, ustalilo The 1975 i sastav koji je prošao put od, napisat će Eve Barlow u magazinu Vulture, emo autsajdera do opjevanih zvijezda, to je izniman doseg. I uputa kako nam valja ostati svojima, ma kako nam teško bilo pri susretu s izazovima koji nam se nađu na putu.

‘Svatko živi u svojemu filmu, svatko je protagonist na svjetskoj pozornici’, reći će Matty Healy i dodati kako je, međutim, važno brinuti o ljudima koji su pored nas: ‘Brinem o drugima više negoli o samome sebi. Sreća nekih ljudi je vrlo važan dio mojega postojanja.’

Dodat ćemo kako se radi o univerzalnoj vrijednosti. Jer, empatija i sreća idu ruku pod ruku. Kako s umjetničkom kreativnošću, tako i s kvalitetom naših života.

 

(Goran Komerički)