Beyonce je opće mjesto kultunog iskoraka današnjeg doba. A ‘Homecoming’ predstavlja ono štivo koje valja odgledati i odslušati.

 

 

Tako je već neko vrijeme. Beyonce je jedan od najsnažnijih stupova popularne kulture i društvene svijesti glazbene indsutrije općenito. A njezino pojavljivanje na prošlogodišnjem izdanju Coachella Art & Music Festivala postavilo je one standarde kakve bismo željeli iznova gledati na festivalskim događajima širom svijeta. I kada je DJ Khaled sredinom njezina nastupa – u maniri motivacijskog kapetana besprijekorne glazbene večeri – progovorio kako će glazbeni festival iz kalifornijske pustinje biti u budućnosti poznat pod imenom ‘Beychella’, pogodio je onu crtu koju historijske izvedbe odvajaju od uobičajenog predstavljanja izvođača na sličnim pozornicama.

Nastup Beyoncé na prošlogodišnjoj Coachelli ušao je u povijest ne samo zato što je njezin105-minutni nastup na YouTubeu u istom trenutku gledalo čak 458 tisuća ljudi diljem svijeta – čime je postao najgledanijim live nastupom u povijesti ovog festivala – već i zato što je upravo ova glazbenica i umjetnica prva Afroamerikanka koja je ikada bila headliner Coachelle. I to u kakvom stilu! Zapanjujuća niska plesača, pjevača i glazbenika izvela je pregled hitova, ali i drušveno angažiranih trenutaka zbog kojih je ova priča postala jednom od najznajčajnijih u novije doba. Jer je pokazala odakle idemo i kamo se krećemo. Jer je  pokazala koliko je važno unijeti sebe i svoje emocije u ono što vjerujete i čemu pripadate. Pa ako vjerujete u opće vrijednosti čovječnosti i ravnopravnosti ljudskog na svim razinama naših razlika – spolnih, rasnih, socijalnih i rodnih, recimo – onda je filmski prikaz nastupa, koji će Jon Caramanica na stranicama The New York Timesa nazvati najznajčajnijim performansom popularne glazbe posljednjih godina, onaj koji trebate odgledati.

 

 

‘Ne verujem da će se u godinama koje dolaze, u Americi dogoditi nastup koji će imati veće značenje, biti snažniji i radikalniji’, ispisao je kritičar njujorškog dnevnika, ‘bio je bogat poviješću, potencijalno politički nastrojen i vizualno grandiozan.’ A godinu dana nakon nastupa, dobili smo detaljan pregled priprema za nastup na Caoachelli i to u vidu dokumentarnog filma ‘Homecoming – A Film By Beyonce’ koji se može pogledati putem platforme Netflix. I on je došao nekako iznenada, onako kako ‘umjetnica veća od života’ to u posljednje vrijeme radi. I još! Osim premijere dokumentarca, Beyonce je iznenadila fanove i objavila live nastup s Coachelle, ali i nastup s Destiny’s Child koji je izazvao veliku pažnju.

Queen B je istovremeno predstavila istoimeni live album na kojemu možemo osjetiti zvuk s Coachelle. Jer, Beyonce je nastupom u kojemu je odala počast američkim sveučilištima, promijenila pristup pozornici festivala kao mjestu na kojemu se izvođači nalaze kako bi služili gradnji nečega većega poput kolektivnog osjećaja velike zabave ili uživanja u glazbenoj umjetnosti. Ona je, podsjeća Caramanica, tu stvar preokrenula u korist osobne umjetnosti i osobne poruke. Umjetnik je ovdje kako bi dao najbolje od sebe i kako bi poruku svoje umjetnosti poslao uvjerljivo i sasvim smjerno. U slučaju priče o afroameričkim sveučilištima, važno je naglasiti kako je jedno od njih pohađao i njezin otac. Međutim, ono najvažnije krije se u odluci što predstavljati na festivalu. Osobna umjetnost ovdje je bila manje važna od osobne prouke uronjene u kontekst cjelovitosti. ‘Kada sam se odlučila za Coachellu’, reći će Beyonce, ‘od presentacije vlastitoga, bilo mi je važnije donijeti našu kulturu na Coachellu.’

 

Beyonce donosi umjetnost na raskrižju popularne i visoke kulture. Foto: Screenshot s nastupa Beyonce na festivalu Coachella.

 

Album ‘Homecoming’ donosi više od dva sata njezine glazbe s listom od 40 pjesama među kojima se nelaze njezini najveći hitovi, ali i hit-singlovi koje je otpjevala s Destiny’s Child. Tako se, između ostaloga, na albumu našla i a cappella verzija pjesme ‘Lift Every Voice and Sing’ koju je otpjevala malena Blue Ivy te dvije bonus pjesme: obrada teme ‘Before I Let Go’ koju su 1981. izveli Maze feat. Frankie Beverly te alternativna verzija pjesme ‘I Been On.’ Uz sve one citate iz povijesti: od Nine Simone nadalje.

Magazin Rolling Stone album je opisao kao kolekciju najvećih hitova istaknuvši kako je ‘lista izvedenih pjesama toliko dobra jer Beyoncé u to vrijeme nije bila vezana uz bilo kakve tekuće projekte. ‘Lemonade’ je bio nekoliko godina iza nje, a ‘Everything Is Love’, njezin zajednički album sa suprugom JAY Z-jem još nije bio objavljen javnosti’. Ovdje je važno podvući ‘kako je, za pop zvijezdu produktivnu poput Beyonce, koncert koji nije vezan za promotivno razdoblje nekog projekta vrlo rijedak’. Pažljiv odabir pjesama na setu donio je, napisat će Pitchfork, ‘zapanjujući live album koji prikazuje umjetnicu na svojemu vrhuncu, umjetnicu koja putem vlastita kataloga u fokus stavlja mnoštvo crnih umjetnika koji su tu bili prije nje’.

 

‘Film ‘Homecoming’ bi mogao postati jedan od najboljih koncertnih filmova svih vremena’, piše The Hollywood Reporter.

 

Dokumentarac ‘Homecoming’, pak, pruža uvid u njezinu emotivnu i fizičku žrtvu kako bi ostvarila svoj veličanstveni konceptualni nastup. Film je sniman više od osam mjeseci, a počinje njezinim povratkom na pozornicu nakon što je rodila blizance. Za povijesni nastup se pripremala mjesecima – bend je imao probe četiri mjeseca. Za ples s više od 150 glazbenika, plesača i drugih kreativaca su također trebala četiri mjeseca. Beyonce potpisuje režiju nastupa uživo, ali i redateljstvo filma.

‘Bio je to jedan od najtežih poslova koje sam radila. Znala sam da moram gurnuti sebe i tim da idemo iza granica odličnog prema legendarnom’, izjavila je Beyonce, ‘znali smo da ništa poput ovog nije nikad napravljeno na festivalu i da treba biti iskonski. Nastup je bio homage važnom dijelu afroameričke kulture.’ Film o koncertu stigao je i na hrvatski Netflix, a traje 2 sata i 17 minuta.

 

 

Cijela ta priča uokvirena naslovom ‘Homecoming’ stoga predstavlja ono štivo koje valja odgledati i odslušati. I uvjeriti se kako je Beyonce sa svojim odrastanjem izgradila i poseban instinkt za umjetničko i posebnu osjetljivost za povijesno. S iznimnom količinom energije koja je uključena u projekte kojima se bavi. Ona se ne mora natjecati s vršnjacima i s mlađima od sebe za status u areni popularnih i panteonu cijenjenih. Jer, Beyonce je institucija za sebe. I opće mjesto kulturnog iskoraka današnjeg doba.

Monika Lelas Halambek
Goran Komerički