Arhive oznaka: Jon Caramanica

Beyonce i njezin ‘Homecoming’: Popularna umjetnost kao nositelj društvenih vrijednosti

Beyonce je opće mjesto kultunog iskoraka današnjeg doba. A ‘Homecoming’ predstavlja ono štivo koje valja odgledati i odslušati.

 

Album Artwork Beyonce Homecoming

 

Tako je već neko vrijeme. Beyonce je jedan od najsnažnijih stupova popularne kulture i društvene svijesti glazbene indsutrije općenito. A njezino pojavljivanje na prošlogodišnjem izdanju Coachella Art & Music Festivala postavilo je one standarde kakve bismo željeli iznova gledati na festivalskim događajima širom svijeta. I kada je DJ Khaled sredinom njezina nastupa – u maniri motivacijskog kapetana besprijekorne glazbene večeri – progovorio kako će glazbeni festival iz kalifornijske pustinje biti u budućnosti poznat pod imenom ‘Beychella’, pogodio je onu crtu koju historijske izvedbe odvajaju od uobičajenog predstavljanja izvođača na sličnim pozornicama.

Nastup Beyoncé na prošlogodišnjoj Coachelli ušao je u povijest ne samo zato što je njezin105-minutni nastup na YouTubeu u istom trenutku gledalo čak 458 tisuća ljudi diljem svijeta – čime je postao najgledanijim live nastupom u povijesti ovog festivala – već i zato što je upravo ova glazbenica i umjetnica prva Afroamerikanka koja je ikada bila headliner Coachelle. I to u kakvom stilu! Zapanjujuća niska plesača, pjevača i glazbenika izvela je pregled hitova, ali i drušveno angažiranih trenutaka zbog kojih je ova priča postala jednom od najznajčajnijih u novije doba. Jer je pokazala odakle idemo i kamo se krećemo. Jer je  pokazala koliko je važno unijeti sebe i svoje emocije u ono što vjerujete i čemu pripadate. Pa ako vjerujete u opće vrijednosti čovječnosti i ravnopravnosti ljudskog na svim razinama naših razlika – spolnih, rasnih, socijalnih i rodnih, recimo – onda je filmski prikaz nastupa, koji će Jon Caramanica na stranicama The New York Timesa nazvati najznajčajnijim performansom popularne glazbe posljednjih godina, onaj koji trebate odgledati.

 

 

‘Ne verujem da će se u godinama koje dolaze, u Americi dogoditi nastup koji će imati veće značenje, biti snažniji i radikalniji’, ispisao je kritičar njujorškog dnevnika, ‘bio je bogat poviješću, potencijalno politički nastrojen i vizualno grandiozan.’ A godinu dana nakon nastupa, dobili smo detaljan pregled priprema za nastup na Caoachelli i to u vidu dokumentarnog filma ‘Homecoming – A Film By Beyonce’ koji se može pogledati putem platforme Netflix. I on je došao nekako iznenada, onako kako ‘umjetnica veća od života’ to u posljednje vrijeme radi. I još! Osim premijere dokumentarca, Beyonce je iznenadila fanove i objavila live nastup s Coachelle, ali i nastup s Destiny’s Child koji je izazvao veliku pažnju.

Queen B je istovremeno predstavila istoimeni live album na kojemu možemo osjetiti zvuk s Coachelle. Jer, Beyonce je nastupom u kojemu je odala počast američkim sveučilištima, promijenila pristup pozornici festivala kao mjestu na kojemu se izvođači nalaze kako bi služili gradnji nečega većega poput kolektivnog osjećaja velike zabave ili uživanja u glazbenoj umjetnosti. Ona je, podsjeća Caramanica, tu stvar preokrenula u korist osobne umjetnosti i osobne poruke. Umjetnik je ovdje kako bi dao najbolje od sebe i kako bi poruku svoje umjetnosti poslao uvjerljivo i sasvim smjerno. U slučaju priče o afroameričkim sveučilištima, važno je naglasiti kako je jedno od njih pohađao i njezin otac. Međutim, ono najvažnije krije se u odluci što predstavljati na festivalu. Osobna umjetnost ovdje je bila manje važna od osobne prouke uronjene u kontekst cjelovitosti. ‘Kada sam se odlučila za Coachellu’, reći će Beyonce, ‘od presentacije vlastitoga, bilo mi je važnije donijeti našu kulturu na Coachellu.’

 

Screen Shot Beyonce Coachella

Beyonce donosi umjetnost na raskrižju popularne i visoke kulture. Foto: Screenshot s nastupa Beyonce na festivalu Coachella.

 

Album ‘Homecoming’ donosi više od dva sata njezine glazbe s listom od 40 pjesama među kojima se nelaze njezini najveći hitovi, ali i hit-singlovi koje je otpjevala s Destiny’s Child. Tako se, između ostaloga, na albumu našla i a cappella verzija pjesme ‘Lift Every Voice and Sing’ koju je otpjevala malena Blue Ivy te dvije bonus pjesme: obrada teme ‘Before I Let Go’ koju su 1981. izveli Maze feat. Frankie Beverly te alternativna verzija pjesme ‘I Been On.’ Uz sve one citate iz povijesti: od Nine Simone nadalje.

Magazin Rolling Stone album je opisao kao kolekciju najvećih hitova istaknuvši kako je ‘lista izvedenih pjesama toliko dobra jer Beyoncé u to vrijeme nije bila vezana uz bilo kakve tekuće projekte. ‘Lemonade’ je bio nekoliko godina iza nje, a ‘Everything Is Love’, njezin zajednički album sa suprugom JAY Z-jem još nije bio objavljen javnosti’. Ovdje je važno podvući ‘kako je, za pop zvijezdu produktivnu poput Beyonce, koncert koji nije vezan za promotivno razdoblje nekog projekta vrlo rijedak’. Pažljiv odabir pjesama na setu donio je, napisat će Pitchfork, ‘zapanjujući live album koji prikazuje umjetnicu na svojemu vrhuncu, umjetnicu koja putem vlastita kataloga u fokus stavlja mnoštvo crnih umjetnika koji su tu bili prije nje’.

 

‘Film ‘Homecoming’ bi mogao postati jedan od najboljih koncertnih filmova svih vremena’, piše The Hollywood Reporter.

 

Dokumentarac ‘Homecoming’, pak, pruža uvid u njezinu emotivnu i fizičku žrtvu kako bi ostvarila svoj veličanstveni konceptualni nastup. Film je sniman više od osam mjeseci, a počinje njezinim povratkom na pozornicu nakon što je rodila blizance. Za povijesni nastup se pripremala mjesecima – bend je imao probe četiri mjeseca. Za ples s više od 150 glazbenika, plesača i drugih kreativaca su također trebala četiri mjeseca. Beyonce potpisuje režiju nastupa uživo, ali i redateljstvo filma.

‘Bio je to jedan od najtežih poslova koje sam radila. Znala sam da moram gurnuti sebe i tim da idemo iza granica odličnog prema legendarnom’, izjavila je Beyonce, ‘znali smo da ništa poput ovog nije nikad napravljeno na festivalu i da treba biti iskonski. Nastup je bio homage važnom dijelu afroameričke kulture.’ Film o koncertu stigao je i na hrvatski Netflix, a traje 2 sata i 17 minuta.

 

 

Cijela ta priča uokvirena naslovom ‘Homecoming’ stoga predstavlja ono štivo koje valja odgledati i odslušati. I uvjeriti se kako je Beyonce sa svojim odrastanjem izgradila i poseban instinkt za umjetničko i posebnu osjetljivost za povijesno. S iznimnom količinom energije koja je uključena u projekte kojima se bavi. Ona se ne mora natjecati s vršnjacima i s mlađima od sebe za status u areni popularnih i panteonu cijenjenih. Jer, Beyonce je institucija za sebe. I opće mjesto kulturnog iskoraka današnjeg doba.

Monika Lelas Halambek
Goran Komerički

 

 

 

Oglasi

Lil Nas X: Country na vrhovima svjetskih lista. Ili: što je danas country?

Kulturna opsesija o tome kako klasificirati pjesmu ‘Old Town Road’, navodi Billboard, naglašava rastući jaz između streaminga i radija.

 

Lil Nas X Facebook 2019 March

Lil Nas X potaknuo je pitanje tko ima pravo biti glasnogovornikom ruralne kulture američkog društva, piše The New York Times. Foto: Facebook Fan page Lil Nas X

 

‘Country je evoluirao’, napisao je svojemu tweetu Lil Nas X tijekom prosinca. Potom je postao viralnim hitom. Krajem ožujka je potpisao diskografski ugovor s kompanijom Columbia, a počekom travnja popularnost memea prerasla je u svesvjetski hit-singl ‘Old Town Road’. Stvar prate kontroverze među kojima je važna ona kako je tradicionalni country milje osporio pjesmi pripadnost žanru. No, nakon što je stvar iznenada nestala s liste Hot Country Songs magazina Billboard, Montero Lamar Hill je snimio verziju s Billyjem Rayjem Cyrusom i izazvao oprezne ljude žanrovskoga mjerenja.

‘Je li ovo dovoljno country’, upitao je. A onda je stvar dospjela na vrh liste Hot 100 u Sjedinjenim Državama i drugo mjesto britanske liste singlova. Pjesma je potom izlistana u dnevnom chartu s Brooke Reese u programu globalnog radija Beats 1 na prva dva mjesta globalnoga streaminga na servisu Apple Music. Na prvome mjestu našao se remiks s američkim kantautorom country glazbe, a na drugome originalna verzija iz prosinca.

 

 

Kako je to moguće? Pitanje je zanimljivo na nizu razina. Od načina na koji slušamo glazbu do sociološkoga razmatranja tko danas ima pravo predstavljati ruralno iskustvo. Ovim posljednjim pozabavio se Jon Caramanica u The New York Timesu. Jer, premda dodiri countryja i rapa postoje već godinama, ipak su taj dijalog do sada vodili predstavnici country scene i u tome imali primat. Poput Tima McGrawa, Blakea Sheltona ili dua Florida Georgia Line. Zanimljivo je kako su i Tim i Florida – putem pjesama ‘Over and Over’ i ‘Cruise (Remix)’ – ostvarili partnerstvo s Nellyjem. Kenny Rogers je, s druge strane, snimao s izvođačima kao što su Wyclef Jean i Coolio, a Willie Nelson je stvarao pjesme sa Snoopom Doggom.

Kritičar njujorškog dnevnika podsjeća kako je prvi flert Nashvillea s hip hopom došao onda kada je Kid Rock sebe titulirao country-rock reperom-pjevačem dok je stilizacija country identiteta na drugoj strani – onoj koja proizlazi iz područja hip hop umjetnosti – oprezno korištena u nekolicini slučajeva poput glazbenog flerta Willa Smitha u njegovoj ‘Wild Wild West’. Ipak, sada se prvi puta dogodilo da igru međužanrovskog dijaloga vodi tamnoputi rapper koji je – koristeći tradicionalnu ikonografiju countryja – na glazbenu osnovu prislonio ritam trapa. I ostvario izniman uspjeh. A to je predstavnicima tradicionalnog country poslovanja poprilično strano. Jer, zna se tko drži šape na novčaniku. A strah od gubitka te vrste monopola čini se važnijim od obrane žanrovskoga identiteta.

 

 

Problem je u tome, ističe Caramanica, što se establishment country glazbe odviše bavi granicama i zaštitom središnje ideologije glazbenoga žanra. Na taj način se svaki pokušaj dijaloga s ostatkom pop scene – pa i ostatkom Amerike, napisat će glazbeni kritičar – drži prijetnjom identitetu countryja. U tom smislu, moguće je da potpuni autsajderi – poput tamnoputih repera – budu odbačeni u hodu, pa makar se to i otvoreno zanijekalo.

Taj problem vlastita identiteta country elita vodi već duže vrijeme. I tome smo – premda u Hrvatskoj udaljeni tisućama kilometara od country meke – mogli svjedočiti za graje koja se dignula nakon odluke Taylor Swift da iz country okruženja prijeđe u pop tabor. Ili onomad kada se mogla iščitati niska tekstova o tome kako radijske stanice tradicionalnog i country-pop formata izbjegavaju u svoj program uvrstiti pjesme Kacey Musgraves. Kako bi se shvatila važnost ovoga postupka radijskih koordinatora glazbe – koje će Jon Caramanica nazvati ‘programerima s nedostatkom mašte’ – valja imati na umu kako je u hijerarhiji country industrije radio najvažniji medijski oslonac.

 

 

Moderni hip hop, s druge strane, funkcionira kao rasadište ideja koje s radošću eksperimentira s vlastitim izričajem. Podsjećajući na tu otvorenost trenutno najagilnijega žanra, glazbeni analitičar će podsjetiti i na činjenicu kako svojedobno ni ‘Gangnam Style’ južnokorejskog rep izvođača PSY-ja – koji, doduše, stvara u okružju K-popa – nije uvrštavan na žanrovske liste popularnosti hip hop pjesama.

Žanrovsku raspravu po strani, ovdje vrijedi reći kako je Lil Nas X dvadesetogodišnji momak iz Atlante u američkoj saveznoj državi Georgia. Njegovo pravo ime je, dakle, Montero Lamar Hill, a svoju čežnju za popularnošću na glazbenoj sceni jasno je iskazao napuštajući vlastito školovanje na koledžu. A sve u cilju ostvarenja uspješne karijere. Pa, premda tu nije naišao na podršku vlastitih roditelja – iza odluke je stala njegova sestra – Lil Nas X je činio sve kako bi ostvario željeno. Pa i postao izvođač country trapa. U tome nije prvi – Young Thug je prije dvije godine eksperimentirao s tim izričajem na svojemu mixtapeu ‘Beautiful Thugger Girls’ – ali je svakako bio iznimno ustrajan. Toliko da je jedan country menadžer magazinu Rolling Stone dojavio kako Lil Nas X pjesmu ‘Old Town Road’ na SoundCloud i iTunes prijavljuje u kategorizaciji country glazbe. I to stoga što ocjenjuje kako će tim načinom manipulacije chart algoritmima, lakše doći do vrhova top-lista.

 

 

Lil Nas X je potom počeo stvarati memeove kako bi lakše dostigao popularnost, a prekretnica je nastala kada su pjesmu – i sve što s njom ide – prihvatili korisnici video servisa TikTok. I, premda video pjesme koristi animaciju iz avanturitičke video igre western tematike ‘Red Dead Redemption 2’, prava priča je krenula kada su tinejdžeri počeli stvarati kratki smiješni video na temu današnjeg hit-singla. Sve to zbivalo se u sklopu memea ‘Yeehaw Challenge’.

Singl ‘Old Town Road’ sadrži trap ritam u koji je ukomponiran citat pjesme ’34 Ghosts IV’ grupe Nine Inch Nails, a koristi tradicionalne instrumente countryja kao što su banjo i ukulele. Jednako kao i tematiku koja će se malčice promijeniti kada će umjesto Stetsona, glavni junak pjesme na glavi imati šešir marke Gucci. Tome valja pridodati i kako je pjesma izvedena pretjeranim naglašavanjem akcenta glazbenog stila honky-tonk. Rezultat svega nije samo vrh američke liste singlova već i zauzimanje prvih mjesta u Irskoj i Norveškoj, jednako kao i ulazak u Top 5 mjerenja popularnosti u Australiji, Kanadi, Švedskoj i Velikoj Britaniji.

 

 

Kada se vratimo pitanju žanrova i komunikacije među njima, zanimljivo je kako je ‘Old Town Road’ završio i na prvome mjestu liste Hot R&B/Hip Hop Songs, a vraćen je i na listu Hot Country Songs magazina Billboard. Tome su pridonijele i odluke dijela radijskih stanica da u sklopu country formata ipak emitiraju ‘jednu od najupečatljivijih pjesama godine’. Tome je, navodi Billboard, uvelike pomoglo uvrštenje pjesme u slušani sindikalni jutarnji show Bobbyja Bonesa, koji dolazi s radijske stanice WMAD iz Madisona u američkom Wisconsinu.

Kulturna opsesija o tome kako klasificirati ovu pjesmu, navodi Billboard, naglašava rastući jaz između streaminga i zemaljskog radija. ‘Glazbeni streaming servisi stvorili su vrstu ljubitelja glazbe koji će rado skakati između žanrova’, navodi glasilo, ‘i koji zanemaruju svaki pokušaj odrediti ladicu u svojoj navici slušanja. S druge strane,  country radio sužava svoje playliste emitiranja i na način da su na njiima gotovo isključivo pjesme samostalnih muških izvođača. Rastuća neusklađenost između onoga što se sluša na streaming servisima i što se emitira na radijskim stanicama, magazin Billboard će nazvati  ‘uznemirujućim misterijem i za industriju country glazbe’. I to stoga što postoji rašireno uvjerenje kako radio još uvijek posjeduje ultimativnu globalnu moć stvaranja glazbenih zvijezda. Naša iskustva sa statičnim odabirom aktualne glazbe na radijskim stanicama u Hrvatskoj pokazuju kako problem radijske selekcije nije isključivo problem američkih country stanica već se iskazuje i u radijskim pop formatima na drugome kontinentu.

 

 

A pitanje tko ima pravo biti glasnogovornikom ruralne kulture američkog društva čini se jednako zamršenim kao i tretiranje kombinacije folka i trapa u našoj zemlji. Pokušajte se prisjetiti kamo sve odlaze diskusije oko ovakvog načina stvaranja i slušanja glazbe u domaćem klupskom, medijskom ili osobnom prostoru.

(Goran Komerički)

 

 

Fali vam novi Ed Sheeran? Ovdje je Dean Lewis.

Dean Lewis će danas reći kako je najvažnija emocija koja se skriva u vama i glas koji će je znati prenijeti.

 

Artwork Dean Lewis A Place We Knew

‘Ponosan sam na vlastite pjesme s ovoga albuma’, istaknuo je Dean Lewis u razgovoru za Billboard.

 

Jon Caramanica, glazbeni kritičar New York Timesa, napisao je kako je manjak Eda Sheerana moguće nadomjestiti stvarima koje nam nudi australski kantautor. I, ako ćemo pravo, to je upravo tako. Jer, Dean Lewis ima tu emociju i taj sugestivni pristup kakav njeguje jedan od najuspješnijih britanskih kantautora svih vremena. Dodajte svemu osjećaj za ritam i onaj dodir koji će ljubavne stihove učiniti bliskima vašemu romantičnom iskustvu, tada doista dobivate sve što ste željeli dobiti u sličnom glazbenom senzibilitetu. Posebice, nakon što vas na albumu ‘A Place We Knew’ dotaknu stihovi pjesama poput ‘Don’t Hold Me’ ili ‘Stay Awake’.

 

 

Dean Lewis će danas reći kako je najvažnija emocija koja se skriva u vama i glas koji će je znati prenijeti. Kada je govorio o svojemu najvećem dosadašnjem hitu ‘Be Alright’, istaknuo je kako možete pribjeći mnogim aranžmanskim rješenjima i dupliranju vokala, ali najvažnije je da stvar ima ono nešto. To nešto donijelo mu je vrh australske liste singlova pet tjedana u nizu i šesterostruku platinastu tiražu u svojoj domovini. Ali i uspjeh na listama popualrnosti u zemljama poput Sjedinjenih Država, Belgije, Češke, Nprveške, Singapura i Švedske. I zato će danas – kada pjeva o nadi, uspomeni, upoznavanju i rastanku – zvučati posve iskreno i posve blisko mnogima od nas. S mogućnošću da se jednostavno uputimo sanjarenjima i ponekim nostalgičnim sjećanjima na dane i ljude koje smo poznavali. I nekako ih ispustili iz života.

 

 

Svoje glazbene početke, međutim, Dean Lewis će vezati uz ljude drugačijega pristupa javnosti pa i glazbenom izričaju. ‘Sjećam se kako sam gledao u Liama i Noela Gallaghera i pomislio kako su to najcool momci na svijetu’, objasnio je i dodao kako je proveo pet godina gledajući sve video zapise grupe Oasis: ‘Noel Gallagher me, praktički, naučio kako pisati pjesme.’ To iskustvo događalo se u nultima, nakon što je Dean još 2005. godine pogledao DVD grupe Oasis. Pravi pomak u karijeri zbio se nakon što je 2016. godine potpisao ugovor s kompanijom Universal Music. I onda nas darovao pričom o tome kako ćete nakon kraja veze opstati zahvaljujući dragim ljudima koji će vas – dan po dan – voditi u smjeru ozdravljenja i nade u ono dobro koje je pred vama.

 

 

‘Ponosan sam na vlastite pjesme s ovoga albuma’, istaknuo je Dean Lewis u razgovoru za Billboard i dodao kako jedva čeka izvesti ih uživo. Na nastupima kojih će biti veliki broj u slijedećih godinu dana. I, kada razmislite o onome što ste pronašli na albumu ‘A Place We Knew’, bit će vam jasno odakle taj ponos. I shvatit ćete kako vas zvuk onoga što nam je donio australski kantautor pomalo podsjeća i na pjesme kakve nam nude Vance Joy ili Mumford & Sons. I uhvatit ćete se kako pjevušite ‘7 Minutes’ ili razmišljate o greškama iz prošlosti koje biste voljeli popraviti ako je to moguće. Pa postati onakvim romantičarem kakav to danas jest Ed Sheeran. Na način kantautora iz Sydneyja, vlasnika debi albuma koji nudi toplinu kakva nam je potrebna. S vremena na vrijeme. Ili upravo onda kada se osjećamo malo pogubljeno na našem životnom putu.

(Goran Komerički)