Arhive oznaka: Electropop

James Blake: Romantika umjesto tuge

Ljubav od njezina početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, tada kada je sve čarobno. S porukom kako sretna ljubav djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

 

james blake - assume form

 

Otvorite li svoje srce zvuku koji dopire s albuma ‘Assume Form’ britanskoga kantautora s kalifornijskom adresom, tada ćete povremeno imati osjećaj kako se nalazite u vilinskome svijetu u kojemu su ljudske priče sazdane od ljepota ljubavi i čarolije zaljubljenosti.

A kada shvatite kako se u tome svijetu, sasvim lijepo snalaze Metro Boomin, Travis Scott, Rosalia, Moses Sumney i Andre 3000 – sve redom gosti Jamesa Blakea na njegovoj petoj studijskoj kolekciji – tada ćete se upitati kamo svijet to ide.

I podsjetiti se one: ‘Život je lijep’.

Posebno kada vas ljubav vodi i kada zaljubljenost s početka veze vaše misli čini šarenima poput balona s kraja filmaske priče o povratku Mary Poppins. Je li usporedba između fantazije optimizma spojiva s naslijeđem ‘tužnoga dečka’ koje je prišiveno stidljivom glazbeniku tijekom godina njegove karijere? Uvjeravamo vas da jest.

 

 

‘Smatram kako je izraz ‘tužni dječak’ uvijek bio nezdrav i problematičan kada bi se koristio za opisivanje muškaraca koji otvoreno govore o svojim osjećajima’, ispisao je na Twitteru James Blake podsjećajući nas sve koliko je stidljiovosti bilo u njemu u trenucima kada se, krajem nultih, pojavljivao na glazbenoj sceni.

Sada se, pak, sve promijenilo.

Priče o utjecaju ruskog filmskog i kazališnog redatelja, pisca, dramatičara i filmskog teoretičara Andrea Tarkovskog na njegovo stvaralaštvo i strukturu pjesama, sada su zamijenile rečenice o otvorenosti. Umjesto skrivanja iza metafora i metafizike kojom se odijevao, James Blake će danas jasnije izraziti sebe i otvorenije govoriti o buci misli koja ga je ometala u svakodnevnoj komunikaciji. Uz dodatak kako je za to – osim sunčane Kalifornije – zaslužna njegova djevojka Jameela Jamil.

Kako to najbolje opisati?

Možda najbolje na način na koji to čini Entertainment Weekly: ‘Na svom novom albumu ‘Assume Form’, James Blake napušta prodoran očaj – premda ne i svoju emocionalnu ranjivost – i odabire romantiku umjesto tuge…’

 

 

Album ‘Assume Form’ opisuje se kao ploča pop i elctropop glazbe s elementima hip hopa. Na njoj James Blake kombinira svoj poznati falseto s dubljim tonovima i efektom zborskoga pjevanja jedne osobe. I to je izričaj u kojemu se odlično snalazi od samoga početka karijere tijekom koje je, između ostaloga, surađivao s Beyonce, JAY Z-jem, Kendrickom Lamarom i Brianom Enom.

No, ovaj je album – ističe britanski magazin Dazed – otvoreno romantičan. I tematizira ljubav od samoga početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, kada je sve čarobno poput vilinskoga krajolika s početka današnje priče. Uz jasnu poruku kako sretna ljubav sjajno djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

‘Na ovome albumu govorim o tome kako se sada osjećam’, istaknuo je James Blake u razgovoru za Dazed i dodao: ‘Nastavit ću pisati o tome kako se osjećam. Ili ponekad neću govoriti o tome kako se osjećam, ali ću jako dobro izabrati kada činiti i kad neću. Bez osjećaja da sam muškarac koji to ne bi trebao raditi.’

Da, to je ta snaga ljubavi i čarolija zaljubljenosti.

 

(Goran Komerički)

 

Oglasi

The 1975 su napravili generacijsku ploču

Album govori o tome kako je u današnje doba iskrenost zastrašujuća i da virtualnost preuzima naše ljubavne živote više negoli to mislimo.

 

The 1975 - A Brief Inquiry Into Online Relationships.png

 

The 1975 nisu rock bend, podvući će Matt Healy u razgovoru za Vulture. Frontmen britanskoga sastava dodat će kako su oni rock bend ‘jedino zato što na okupu vidite četiri frajera kako gotovo cijelo vrijeme sviraju gitare’: ‘Mi smo prije R&B bend negoli rock grupa.’ I kada slušate novi album koji potpisuju the 1975 – tu supercijenjenu ploču ‘ A Brief Inquiry into Online Relationships’ – tada laganim tempom otkrijete koliko točnoga ima u ovoj definiciji jednoga od vodećih egzistencijalista britanske glazbene scene. Jer, kvartet iz Manchestera u sat vremena svojega stvaralaštva umijesit će izrazito razvedeni sukus glazbenih stilova i ukalupiti ih u sanjivu poveznicu electropopa, indie popa, alternativnog rocka i jazz sentenci. Sve to zajedno New Musical Express će nazvati remek-djelom koje je moglo nastati ‘upravo sada i upravo ovdje’. A to sadašnje, znači kako se radi o generacijskome albumu koji povezuje tugu, konfuziju, nemir i zabrinutost sa sadašnjim trenutkom u privatnim životima i javnome svijetu.

 

 

‘Pjesma ‘I Couldn’t Be More in Love’ govori o tome kako se osjećate kada nikoga nije briga ni za što’, izgovorit će Matt Healy u novinarski mikrofon, ističući  kako živimo u dobu kada nas je internet oduzeo nama samima.

‘Naša generacija je zarobljena’, reći će i dodati: ‘Jedan sam od onih dječaka koji pate od poremećaja pažnje, zakačen sam za internet i slične stvari gotovo cijelo vrijeme. Jer, želim vidjeti sve. Oduševljen sam sadašnjošću.’ Matt Healy će dodati kako je stvaran život nešto posve drugo od skrolanja i ovisništva o društvenim mrežama. A ako to tvrdi pjevač i jedan od suosnivača grupe The 1975, valja mu vjerovati. Jer, radi se o čovjeku koji je prošao godinu dana rehabilitacije od ovisnosti i o tome otvoreno govorio svjetskim medijima.

‘Više se ne bojim sebe sama’, istaknut će u razgovoru za Guardian.

 

 

The 1975 su osebujan sastav na jednak način na koji je vehementan i razmetljiv njihov frontmen. Ipak, daleko su od pretencioznosti kojom u javnim istupima odiše Matt Healey. Zašto? Jednostavno stoga što su iznimno vješti i umjetnički dosljedni u nedoslijednosti praćenja jednoga glazbenog pristupa.

‘U jednoj od pjesama prizivaju ‘Sorry’ Justina Biebera, a u drugoj postaju dijelom ‘A Great American Songbooka”, napisat će L.A. Times. Magazin Pitchfork će njihovu eklektičnost na albumu ‘A Brief Inquiry into Online Relationships’ ilustrirati dosjetkom kako u trenu zvuče poput trap verzije grupe Bon Iver ‘pod dojmom halucinogene Ayahuasce’.

Kada tome dodate kako su uzori članova benda tako različiti izvođači kao što su Talking Heads, My Bloody Valentine, Michael Jackson, D’Angelo, Roberta Flack, Boards of Canada i Sigur Ros, stvari postaju jasnije. I prirodnije. Jer, u umjetničkome svijetu u kojemu se Drake i Joni Mitchell nalaze među favoritima, mogu nastati pjesme poput ‘Surrounded By Heads and Bodies’ i ‘Be My Mistake’. Jednako kao i  fascinacija Kanyejem Westom i njegovim istupima koji, ističe frontmen, ‘imaju puno veze sa stanjem mentalnog zdravlja’.

 

 

Album ‘A Brief Inquiry into Online Relationships’ generacijska je ploča. Govori o tome kako je u današnje doba iskrenost zastrašujuća i da virtualnost preuzima naše ljubavne živote više negoli to mislimo. Istovremeno je zabavna i raskošna, jednako kao i bolno moderna sa svime onime što ta modernost znači.

Magazin NME će ustvrditi kako smo dobili moderni klasik i ‘OK Computer’ generacije Milenijalaca. Za bend koji je promijenio šest imena prije negoli se, pod utjecajem bilješke na poleđini knjige Jacka Kerouaca, ustalilo The 1975 i sastav koji je prošao put od, napisat će Eve Barlow u magazinu Vulture, emo autsajdera do opjevanih zvijezda, to je izniman doseg. I uputa kako nam valja ostati svojima, ma kako nam teško bilo pri susretu s izazovima koji nam se nađu na putu.

‘Svatko živi u svojemu filmu, svatko je protagonist na svjetskoj pozornici’, reći će Matty Healy i dodati kako je, međutim, važno brinuti o ljudima koji su pored nas: ‘Brinem o drugima više negoli o samome sebi. Sreća nekih ljudi je vrlo važan dio mojega postojanja.’

Dodat ćemo kako se radi o univerzalnoj vrijednosti. Jer, empatija i sreća idu ruku pod ruku. Kako s umjetničkom kreativnošću, tako i s kvalitetom naših života.

 

(Goran Komerički)