Kevin Parker privlačnost svojega zvuka temelji na kreativnoj različitosti koja će vas voditi od laganog house piana preko pop refrena do ambijenta indie galzbe i snažnog rock izričaja s tradicijom velikih bardova glazbe šezdesetih.

‘Tame Impala su glazbena fantazija. Ovaj bend je nešto poput ‘Gospodara prstenova’, istaknut će Kevin Parker u razgovoru za britanski NME. I, ako ništa drigo, može se reći da je potpuno u pravu.

Okej, ako ste manje upoznati sa svime onime što je do sada radio australski sutor, producent, glazbenik i virtuoz umjetničke glazbene stvarnosti, ovako što činit će vam se poput hvalisanja koje prati sudionike rock scene od pamtivijeka naovamo. No, ukoliko ste imali imalo prilike proučiti što sve stoji iza imena Tame Impala, spoznat ćete koliko je ta izjava bliska realnosti. U toj stvarnosti će Kevin Parker biti samtran perfekcionistom kojemu iz ruku valja oteti snimke potencijalnog mastera, e ne bi li konačno ugledale svjetlo dana.

I zato je ‘The Slow Rush’ blago s kojime valja računati u godišnjim izvještajima najboljih ovogodišnjih albuma. Je li to moguće suvereno napisati već u veljači tekuće godine? Potpuno sigurno. No, da biste se uvjerili u navedeno, valja se slojevima ove ploče prepustiti. Recimo, pjesmi ‘Borderline’.

‘Nevjerovatno je kako istinski autori neprestano preusmjeravaju svoju pozornost, mijenjaju svoj stil, ali uvijek zadržavaju oštar fokus na umjetničkom integritetu svojih projekata’, zavapit će recenzent magazina musicMOH.com pri susretu s albumom ‘The Slow Rush’. I dodati da je Kevin Parker ‘umjetnik koji je uviejk oblikovao pop glazbu na način koji odgovara njegovoj nevjerojatnoj viziji’.

To oblikovanje je ovoga puta, istaknut će Kevin u razgovoru sa Zaneom Loweom, bilo pod utjecajem druženja s Travisom Scottom. Ali i sa sviješću da je Tame Impala postao bendom koji je uspio posložiti status istovremenog headlinera na nekoliko najvećih svjetskih festivala poput Coachelle ili Glastonburyja. A to je doseg i nedosanjani san mnogih velikana glazbenih pozornica. Zato se i može reći kako se u slučaju australskog glazbenog imena, radi o jednom od najvećih rock izvođača trenutka.

Tame Impala privlačnost svojega zvuka temelji na kreativnoj različitosti koja će vas voditi od laganog house piana preko pop refrena do ambijenta indie galzbe i snažnog rock izričaja s tradicijom velikih bardova glazbe šezdesetih. U svemu rome donosi slojevitost aktualnog vremena i egzistencijalističku liriku svojstvenu gitarističkome zvuku, izričaju kojega je danas puno manje no što bismo željeli.

Album ‘The Slow Rush’ prenosi poruke o tome kako bi prošle dane trebalo prepustiti onome vremenu kojemu pripadaju i prepustiti se sadašnjem trenutku ili onome koji će doći. Je li to uvijek i baš svima nama ostvarivo? Izgubiti se u prošlosti čini se tako privlačnim da sjeta i nostalgija s vremenom postaju naši omiljeni suputnici. Bježanje u prošlost, reći će Kevin Parker, pokazuje jasan strah od budućnosti.

Imate li razloga za taj strah? Ne bi trebali imati, ističu stihovi koje ćemo pronaći na pjesmama snimanima u Australiji i Kaliforniji. Krenimo joj ususret, polako i postojano. I otkrit ćemo mnoge čudesnosti i fantazije. Poput onih iz ‘Gospodara prstenova’? Možda.

Goran Komerički