Arhive oznaka: Review

Dido: mjera za eleganciju u popularnoj glazbi. I život u trenutku.

Vlasnica albuma ‘Still on My Mind’ možda će donijeti recept za naše životno danas. I pri susretu s preprekama. I pri odlukama o otpuštanju nekoga ili nečega iz nas samih.

 

image

Album ‘Still on My Mind’, istaknut će se u prvim recentnim prikazima, donosi laganu evoluciju svijeta i zvuka koje Dido njeguje godinama.

 

Kada bi postojala mjera za eleganciju u popularnoj glazbi, tada bi ona trebala imati oznaku Dido. Jer, Dido će godinama sa sobom u svijet glazbe dovlačiti otmjenost u svojemu zvuku i skladnost u vlastitoj pojavnosti. Ovo ‘svojemu’ valja pomalo uzeti i uvjetno, jer će britanska glazbenica u svakom istupu rado naznačiti kako svoje pjesme naviše voli pisati s Rollom Armstrongom – bratom, producentom i osnivačem sastava Faithless.

‘Za mene je glazba oduvijek bila obiteljska stvar’, istaknula je u razgovoru za NPR, ‘i postalo mi je jasno da će ovaj album biti snimljen samo ako ćemo zajedno raditi. Imala sam stvarnu potrebu vratiti se osnovama, gdje se samo družim s bratom i snimamo glazbu.’ Vlasnica hit-singlova ‘White Flag’, ‘Thank You’ i ‘Life for Rent’  će istaknuti kako je ovakav pristup pjesmama na ploči bio najjednostavniji do sada. S najmanje stresa i s puno užitka.

 

 

‘Bilo je tako malo pritisaka vezanih uz ovaj album’, govori Dido, ‘nisam imala diskografski ugovor i nitko ga nije čekao. Nitko ga čak nije ni očekivao.’ A to jest posebnost u današnjem svijetu glazbene industrije, globalne prepoznatljivosti, dokazivanja na Instagramu i tagiranja na Fejsu. Posebice kada ste osoba poput umjetnice koja je, reći će za The Guardian, prvi album ‘No Angel’ pisala za jednogodišnjeg napadaja panike. U tom razdoblju, ističe, bila je zaglavljena u podrumskom stanu i jedva uspijevala malo izaći van.

Ovakvo iskustvo malo je poželjno i ako tim putem pokušate empatično dohvatiti Dido, razumjet ćete zašto joj je uobičajilo imati razmake od pola desetljeća između dvaju albuma. Za cijele njezine karijere bijaše tako – od kraja devedesetih naovamo. A, kad smo već kod toga, znate za onu ofucanu sintagmu u mnoštvu tekstova koji se ponavljaju iz dana u dan. Kada ne znate, naime, kako biste više počeli članak ili mu dali naslov tekstu, tada ćete nonšalantno ispisati ‘vratili su se’ ili ‘opet jašu’. E, vidite, kod Dido se takva priča mogla ponoviti nakon objavljivanja svakoga od njezinih albuma. Od ‘Girl Who Get Away’ do ‘Still on My MInd’ prošlo je, primjerice, punih šest godina. I koji dan više.

 

 

Album ‘Still on My Mind’, istaknut će se u prvim recentnim prikazima, donosi laganu evoluciju svijeta i zvuka koje Dido njeguje godinama. Ovoga puta taj je svijet – na razmeđi ljubavi, gubitka i čežnje – omeđen majčinstvom. Jer, ističe kantautorica, ‘rođenje dječačića najvažnija je stvar koja mi se dogodila u ovih šest godina’. No, nije mislila da bi pisanje o tome iskustvu bilo zanimljivo: ‘Zašto bi to bilo zanimljivo? Ja ga jednostavno volim.’ Pa ipak je jednog dana ispisala ‘Have to Stay’, priču o bezuvjetnoj ljubavi kojom će završiti svoje novo glazbeno putovanje. Ono putovanje koje odiše iskustvom i prozračnošću – kombinacijom akustike i elektronike. S introspektivnim uvidima u osjećaje koje donose različiti životni trenuci. I protok vremena, jednako tako.

 

 

‘Približavanje pedesetoj ne osjećam kako sam mislila da će biti’, govori u novinarski mikrofon. I dodaje: ‘Zapravo, volim stariti. I vjerujem da ću još više uživati u životu.’ Dašak tog uživanja možemo pronaći u disco sentimentu pjesme ‘Take You Home’, onome dijelu njezina stvaralaštva koji će vas lakoćom obujmiti i natjerati da ga ponavljate za večernje vožnje gradskim ulicama. Tome ćete lako pridodati dnevne slike pjesme ‘Chances’ i propitivanja o izborima i propuštenim prilikama koje smo možda ostavili za sobom. Ili vremenima kada smo izgubljene sate pretvarali u dane.

‘Jednostavno ne žalim za propuštenim, nisam od te vrste ljudi’, istaknut će Dido u programu američkog javnog radijskog servisa i dodati: ‘Ne pokušavam gledati unatrag, ali također ne gledam niti unaprijed. Od one sam vrste koja živi u trenutku. Užasna sam u planiranju i strašno se osjećam kada se osvrnem. No, ako bih imala pokoji žal, to bi bio taj da se osjećam kako bih trebala biti bolja u ovome čime se bavim.’

Možda to i jest recept za naše danas. I pri susretu s preprekama i pri odlukama o otpuštanju nekoga ili nečega iz nas samih. Važno je imati svoj korijen i svoje uzemljenje, isticat će nam stihovi pjesama poput ‘Hurricanes’ ili ‘Give You Up’. I dati nam rješenja u našim propitivanjima o situacijama u kojima smo se našli. Ili o kojima mislimo za jutarnjih rutina.

 

 

U slučaju Dido, stvari su jasne: ‘Moj odnos s bratom Rollom bio je temelj mojega života. Ne znam kako bih se bez njega snalazila u industriji. Biti samostalnim umjetnikom, teško je. Bez obzira boravite li u ludim visinama ili ste u smiraju. No, nikada se nisam osjećala usamljeno s njim pored sebe. Zajedno smo dvije polovice jednog mozga.’ A te dvije polovice mozga donijele su nam na ogled ‘Still on My Mind’, album koji će musicOHM.com opisati jednom riječju. Ljepota.

I elegancija, dodali bismo.

(Goran Komerički)

 

 

Oglasi

Propuštaš li znati tko je Lil Pump, jazavac si. Tako to jednostavno ide.

I dalje vrijedi ona stara po kojoj samohvala donosi veliki uspjeh. Dakle, ‘usta moja, hvalite me’. Je li to samo odlika mladosti, pitate se? Osvrnite se oko sebe.

 

Artwork Lil Pump Harverd Dropout

‘Bitch, we got billboards everywhere’, rečenica je koja stoji ponad videoposta s plakatima albuma ‘Harverd Dropout’ na Instagramu. A profil Lila Pumpa na društvenoj mreži – s brojkom od 17,7 milijuna pratitelja – zorno pokazuje izričaj pojavnosti i uspjeha koji je strelovitom brzinom postigao vlasnik hit-singla ‘Gucci Gang’. Taj ‘Gucci Gang’ – objavljen krajem kolovoza 2017. godine – dosegao je gotovo 900 milijuna pregleda na YouTube-u i postigao trostruku platinastu tiražu na američkom glazbenom tržištu.

Suradnja s Kanyeom Westom i komičarkom Adele Stevens u singlu ‘I Love It’ podcrtala je uspjeh podacima i pričom. Pjesma je, naime, nastala povodom prve dodjele nagrada  platforme Pornhub kojom je, kao kreativni direktor, ravnao upravo suprug Kim Kardashian. A potom je – u eksplicitnom i radijski editiranom izdanju – osvojila prva mjesta u Kanadi, Finskoj, Novome Zelandu i Švedskoj. I istovremeno ušla među prvih deset mjerenja popularnosti u Australiji, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. Priča je odisala multikulturalnošću jer je omot singla slikarsko djelo Shadija Al-Atallaha, inspiriranog shemom boja kakvu koristi slikar i kipar Kerry James Marshall iz američke savezne države Alabama. Pa premda je Bhad Bhabie, nova velika zvijezda underground rapa, izjavila kako se radi o ‘literalno najgoroj rap pjesmi svih vremena’ uspjeh je u potpunosti ostvaren.

I zbog Kanye Westa i zbog Lil Pumpa i zbog potreba koje porno industriji omogućuju da bude jednom od najzdravijih industrija u današnjem svijetu.

 

 

Kanda imate osjećaj da – prateći što se događa sa sudionicima hip hop scene – gledate Netflixove televizijske serijale ili holivudske blockbustere. Jer, iznenađenja i zanimljivosti vrebaju vas iza svakoga ugla. A onda se podsjetite kako su filmska djela nadahnuta životnim situacijama, a ne obrnuto.

U tom smislu su podaci o tome kako je Gazzy Garcia – kako glasi pravo ime Lila Pumpa – dijete rastavljenih roditelja iz Kolumbije i da je izbačen iz srednje škole zbog tučnjave i izazivanja nereda, primjer superuspješne biografije na filmskome platnu. Tome valja pridodati i zatvaranje zbog ‘pucanja iz vatrenog oružja u naseljenom mjestu’, kažnjavanje radi vožnje bez vozačke dozvole i glasnu svađu s policijom za neopravdanog sumnjičenja za krijumčarenje kanabisa u vlastitoj prtljazi.

Lil Pump je popularnost stekao dijeleći vlastite radove putem SoundClouda i time stekao epitet jedne od zvijezda ‘mumble rapa’, onoga žanra kojemu pripada Lil Yachty i na kojega s visoka gleda plemstvo old schoola. Uspoređivan je s Migosima i kritiziran zbog manjka talenta u pisanju stihova. To, međutim, nadoknađuje izrazitom zabavnošću, idejama i gegovima. I konstantnim angažmanom na društvenim mrežama, viralnošću i gostovanjima na prestižnim medijskim mjestima: kod ljudi kao što su James Corden i Ellen DeGeneres. I još! Na svojim radovima – poput albuma ‘Harverd Dropout’ – donosi ležernost, obijest i pamtljive sentence.

A to i jest btino drugačije od onoga što nam je prije točno 15 godina – Kanye West je svoj prvijenac objavio 15. veljače 2004. godine – donio album ‘The College Dropout’. Dosjetka, a ne promišljanje. Geg, a ne slojevitost. Rolex, a ne propitivanje materijalizma.

 

 

Zaraza, dakle. To je ono što nalazimo u niski pjesama kao što su ‘Fasho Fasho’, ‘Vroom Vroom Vroom’ i ‘Be Like Me’. I to je najvažniji razlog zašto će Lil Pump ostati nezaobilaznim dijelom današnje scene i štivo svakog tinejdžera koji zna za sebe.

Jer ako propuštaš prepoznati Lila Pumpa, jazavac si. Tako to jednostavno ide.

Tu valja podvući da u svijetu 2019. godine – kao i stoljećima ranije – vrijedi ona stara po kojoj sijanje samohvale žanje veliki uspjeh. Je li to samo odlika mladosti, pitate se? Osvrnite se oko sebe. Potvrdu isplativosti rečenice ‘usta moja, hvalite me’ pronaći ćete u bliskom okruženju. Pa zašto bismo onda takvu naviku zamjerili uspješnom talentu američkog hip hopa?

Okej, prognan je iz Danske na dvije godine, ali što ga briga. Na hrvatskom Fresh Islandu je bio. Lil Wayne, Smokepurpp, Kanye West, Offset, Lil Uzi Vert. YG, 2 Chainz i Quavo sudjeluju na albumu ‘Harverd Dropout’, a njegovi plakati krase javna mjesta širom svijeta. Dovoljno? I više od toga.

(Goran Komerički)

 

 

Chaka Khan: Treba nam poticaj da stvari smatramo manje ozbiljnima

Možda jednostavno trebamo odlučiti dozvati ljepotu života i postati sretni.

 

Artwork Chaka Khan

‘Umorna sam od slušanja loših vijesti’, izjavit će Chaka Khan u razgovoru za Billboard govoreći o naslovnoj pjesmi svojega prvoga albuma nakon 12 godina diskografske stanke. Možemo li joj išta zamjeriti? Ponekad postoje dani kada nam se čini kako postoji samo svijet sumornog novinarstva. S opremom koja će zazivati triler u apsolutno svakom tekstu postavljenom na udarnim mjestima naslovnice. Američka diva je dnevniku The Washington Post dodala kako u svojoj feel-good stvari ‘Hello Happiness’ progovara o  tajni kako se distancirati od priljeva lošega sa stranica portala: ‘‘Mislim da nam treba poticaj da ne uzimamo mnoge stvari tako ozbiljno.’ Uz dodatak kako mnoge svakodnevne trenutke uzimamo zdravo za gotovo: ’Male stvari su važne. Radi se o malim stvarima, ali i njihovom protoku.’ Onom toku koji nam život čini ispunjenijim i bogatijim.

 

 

Mediji će Chaka Khan – umjetnici koja danas ima 65 godina – tepati kako je Kraljica soula i funka. Ona će istaknuti kako se smatra konstantom na sceni, ‘biljkom čije sjeme cvijeta kada je sezona dobra’. I da album novih pjesama nije izneađenje samo što nije bilo potrebe da snima išta nova jer su je ljudi, za njena stalnog boravka na putu, uvijek tražili njeno star oi već postojeće. Ploču ‘Hello Happiness’ najavio je singl ‘Like Sugar’. Poput šećera, dakle. Pjesma je dala naslutiti kako  moći uživati u još jednom studijskom izdanju prožetim zaraznim plesnim ritmovima i starim zvukom R&B-ja. Onome koji nam donosi senzualnost i otkriva senzibilitet glazbene dive.

 

 

Senzibilitet koji ćemo pronaći na izdanju sa sedam pjesama je kombinacija suvremenosti i, napisat će superdeluxeedition.com, ‘snažan odjek zvuka kakav je dominirao disco klubovima New Yorka s kraja sedamdesetih’. Odjek te kombinacije zvuka pronašli smo već u pjesmi koja je pokrenula #LikeSugarChallenge, a koju su pratile i brojne remiksirane verzije. Singl je producirao Switch, osnivač grupe Major Lazer i producent koji je radio s mnogim zvijezdama poput Beyonce. No, Switch je prije svega DJ house glazbe.

‘DJ-ji vrte moje stvari u klubovima otkako sam počela svoju karijeru’, istaknula je Chaka Khan, smijući se, ‘ali ovo je jedini puta kako sam namjerila raditi s ljudima s dance scene, onima koji stvaraju plesnu glazbu.’ Switch je koproducirao sve pjesme s albuma, a među autorima albuma pronalazimo i Sarah Ruby Taylor. Sa Sarah je Chaka Khan i ranije surađivala pa se tako album ‘Hello Happiness’ našao na njihovoj etiketi Diary. Ploča je dobila osrednje ocjene svjetskih glazbenih kritičara, a internetski agregat Metacritic je ocjene pobrojao u ukupni rezultat 67 od 100 postotnih bodova.

 

 

Chaka Khan je izjavila da nije prestala stvarati glazbu nakon što je 2007. godine bio objavljen album ‘Funk This’, ali je ‘jednostavno prestala objavljivati materijale’. Izjavila je kako je trebala vremena da se oporavi nakon smrti Princa. A odlazak njezina ’brata’ ju je potakao da se i sama prijavi u kliniku zbog ovisnosti o lijekovima na recept.

Danas je vrijedno podsjetiti kako se u glazbenom eko sustavu – okružju ljudi s kojima je Chaka tijekom godina radila i surađivala – nalaze ljudi kao što su Miles Davis, Stevie Wonder, Donna Summer, Whitney Houston, Patti LaBelle, Diana Ross, George Benson, Gladys Knight, Aretha Franklin i Mary J. Blige. S dvanaestim albumom u karijeri, pak, nije željela otići predaleko u kontemplacijama i slojevima značenja. ’Htjela sam ga napraviti svjetlim i manje zahtjevnim’, ističe, ’zvijezde albuma su pjesme.’

Je li to pravi put svakodnevnog opuštanja i distanciranja onoga lošega što nas obasipa na svim razinama komunikacije? Možda jednostavno trebamo odlučiti dozvati ljepotu života i postati sretni.

(Monika Lelas)

Avril Lavigne: Album ‘Head Above Water’ pokazat će nam kako je sve nedaće moguće nadvladati

Naše bitke uvijek su samo naše. Ako se nađe netko tko će biti uz vas, to je posebno bogatstvo, izrazito rijetko u današnjem dobu.

 

Artwork Avril-Lavigne-Head-Above-Water-album-cover-1024x1024

 

‘Hvala vam što ste tako strpljivo čekali dok sam se borila i nastavila boriti u bitci mog života’, napisala je Avril Lavigne uz objavu svoje prve nove pjesme, naslovnoga singla albuma ‘Head Above Water’. I dodala kako se radi o prvoj pjesmi koju je napisala iz kreveta ‘tijekom jednoga od najstrašnijih trenutaka u svome životu’. ‘Prihvatila sam smrt i mogla sam osjetiti kako se moje tijelo gasi’, dodala je. Jer, bitka života bila je borba za zdravlje u sudaru s infekcijom koju šire krpelji, a album koji smo dobili na uvid donosi zapise iz unutrašnjosti nastale nakon što je smogla snagu da se fokusira na glazbu i počne novi život.

‘Bilo je to pravo olakšanje’, reći će u razgovoru za britanski Guardian i nastojati što manje podsjećati se na trenutke kada je imala osjećaj da se utapa i doslovno nestaje. Rezultat je ono što će Avril u objavi putem Twittera opisati kao ‘osoban, drag, intiman, dramatičan, sirov, snažan, moćan i neočekivan’ album. Uz dodatak: ‘Ova ploča je pravo emocionalno putovanje.’

 

 

Avril Lavigne svoju je karijeru gradila u kombinaciji powerpopa, alternativnog rocka s natruhama grunga i pojavnošću punka, nastojeći pokazati nam kako mladost daje odvažnost i bunt u svakodnevicu naših života. Njezini roditelji glasovne mogućnosti malene Avril otkrili su kada je imala svega dvije godine, a diskografski ugovor ponuđen joj je kada je izvodila country pjesme u lokalnoj knjižari. Njezin prvi smash – pjesma ‘Complicated’ – objavljen je kada je imala svega sedamnaest godina.

I sve te odsjaje možemo pronaći na izrazito eklektičnoj kolekciji koja putuje od balada stila Taylor Swift preko mooda kakvoga će nam ponuditi Lana Del Ray do zvuka retro-soula kakvoga smo nekada mogli dobiti od Amy Winehouse.

No, kompletna slika do koje dolazite nakon uživljavanja u pjesme s ove ploče, pomalo je zbunjujuća. I nekako old fashion. Kao da se  u petnaest godina nakon početka njezine karijere, stvari u glazbi nisu pomaknule.

 

 

Ono što je izrazito važno pri susretu s radom Avril Lavigne jest to kako je kanadska glazbenica za svoje karijere bila poznata po sofisticiranosti vlastitih stihova, podvući će New Musical Express. A s takvim statusom i životnom bitkom koja stoji iza procesa nastajanja glazbenog djela, očekivanja rastu i postaju iznimnima.

Možda je upravo zato prvi album Avril Lavigne nakon šestogodišnje stanke dočekan poprilično mlako u recenzenata svjetskih medija. ‘Na albumu nije pronašla glazbeni identitet koji istinski pripada njoj samoj’, ispisuje The Independent. ‘Na početku i na kraju albuma nije ista osoba’, ističe Rolling Stone. ‘Nedoslijednosti u zvuku čine vas nezadovoljnima’, podvlači magazin Clash i dodaje kako, slušajući album ‘Heade Above Water’ uvijek iznova želite više i bolje stvari, onakve za kakve je Avril Lavigne sposobna. Bez obzira na zahtjevnost životnih izazova kojima je izvođačica iz Ontarija svjedočila posljednjih godina.

 

 

Dakle? Album ‘Head Above Water’ pokazat će nam kako je sve nedaće moguće nadvladati. I kako zdravstvene borbe i dva neuspješna braka mogu biti zalog za to da budeemo snažniji pri izlasku iz svega što nas je snašlo. I da je važno imati oko sebe ljude koji će vas i na kraju veze potaknuti da budete ponosni na ono što ste imali i podržati vas u borbama svakodnevice.

‘Budite borci za same sebe’, naglasit će Avril Lavigne u jednome od tweetova putem kojih je objašnjavala teme vlastitih pjesama s ovoga albuma. I to zaista jest tako. Jer – a tako će naglasiti i Juice WRLD u razgovoru s Avril – u trenucima kada padate, mnogi od prijatelja za koje ste sigurni da će s vama biti u vašoj devedesetoj, jednostavno će nestati. I stoga je najvažnije osloniti se na same sebe. Ili, kako će tvitati sama Avril Lavigne: ‘Nikad nemojte dopustiti da vas netko spusti zbog onoga što jeste. Budite iskreni i budite svoji. Budite ispunjeni obazrivošću i ljubavlju. Pronađite sebe i prigrlite se. Fućkaš stereotipe.’

Jer, naše bitke uvijek su samo naše. Ako se nađe netko tko će biti uz vas, to je posebno bogatstvo, izrazito rijetko u današnjem dobu.

(Goran Komerički)

Ariana Grande: Što nas ne ubije, to nas ojača

Možemo li otpakirati vlastitu emotivnu prtljagu? Možda je krajinje vrijeme da to sada i učinimo.

 

ariana grande thank u next

 

‘Album sam napravila s prijateljima tijekom vrlo kratkog vremenskog razdoblja i to mi je, na neki način, spasilo život’, rekla je Ariana Grande u razgovoru za radijski show Zacha Sanga, emisiju koja se emitira na više od 70 radijskih stanica širom Sjedinjenih Država. ‘Ne pamtim da mi je u životu ikada bilo tako loše kao kada smo počeli’, dodala je najveća pop zvijezda trenutka i time nas podsjetila na uzrečicu toliko točnu, koliko i poučnu.

Što nas ne ubije, naime, to nas ojača.

Pa ako je snimanje ploče ‘Thank U, Next’ poslužilo samo tome da Ariani uruči prijeko potrebno ozdravljenje i smiraj u godini nevolja, tada je ispunio svrhu. I bez uspjeha na listama popularnosti, traženosti na streaming servisima i preslušavanja na zbavama njezinih obožavatelja.

‘Bilo je to naporno vrijeme’, izjavit će Victoria Monet – koautorica šest pjesama s albuma ‘Thank U, Next’ – u razgovoru za Rolling Stone, ‘ali glazba je prirodni mehanizam ozdravljenja.’ Posebno ako ste spremni suočiti se sa svojom boli. Pa i javno. Odbijajući odijevati se u lažni osmijeh, toliko imanentan sjaju industrije zabave i samozaštite svakoga od nas.

 

 

Kada je Ariana Grande odlučila o vlastitim tjeskobama progovoriti pred radijskim mikrofonima, učinila je to ogolivši se do suza pred milijunskim auditorijem. Time je pokazala kako je bijeg od vlasitih mentalnih patnji posve pogrešan put. I da je sakrivanje iza lažnoga osmijeha bolje zapakirati i poslati u pismu ljudima iz paralelnih svjetova. Jednako kao i svima onima koji su desetljećima, pa i stoljećima, javni život živjeli lažno. ‘I ta stvar je čini tako prokleto dopadljivom’, naglasit će magazin Slant. No, dopadljivosti na stranu, vjerojatno je sasvim malo poželjno kako biste se željeli naći u središtu takve vrste bitaka koje su snašle vlasnicu hit-singlova ‘Thank U, Next’ i ‘7 Rings’.

S umjetničkom posljedicom svega toga, pak, sasvim je druga priča. Vjerojatno biste bez razmišljanja potpisali mogućnost da se jednom izrazite toliko tankoćutno i slojevito, koliko je Ariana to učinila na nizu razina pjesama koje smo dobili na uvid.

Taj niz razina donosi posve neuobičajene izričajne smjerove i koheziju koju će britanski magazin The Line of Best Fit nazvati ‘puno većom iskrenošću od one kojoj smo se mogli nadati’ i pločom koja je istovremeno i osjećajna i snažna. U pitanju je, podvlači se, ‘slatka pop glazba upakirana u postojanom omotu’.

 

 

Promotrite li glazbenu strukturu albuma ‘Thank U, Next’, pronaći ćete niz izazovnih i neobičnih rješenja, ali i slojevitost kojoj se – u okružju pop izričaja i R&B miljea – valja diviti. Jer, ako je ‘Sweetner’ bio albumom koji je donio ‘ranjeno srce u ritmu trapa koji stoji podno njega’ – kako je za Fader izjavila Ariana Grande – onda je ‘Thank U, Next’ skup rješenja i metafora koje zadiru na nekoliko žanrovskih razina.

Strukturno gledajući, naglašava Rolling Stone, Ariana Grande je album posložila posve suprotno pop standardima. Oni, naime, upućuju na to da album počinje brzim hit-singleovima, a onda se u dijelovima mijenja tempo i završava laganim pjesmama. Umjesto toga, ‘Thank U, Next’ počinje tiho, s trima baladama, a završava tercetom brzih pjesama koje ruše rekorde digitalnog streaminga i radijskih rotacija.

Jameel Roberts, koauor pjesme ‘Imagine’, naglasit će kako su pojedine stvari na ploči toliko neuobičajene i zahtjevne da ćete ih rijetko pronaći u klasičnom pop repertoaru. ‘Za ‘In My Head’ nikada ne biste na prvome slušanju rekli da je Arianina pjesma’, objasnio je, ‘slična stvar je i sa singlom ‘Imagine’. U  tonovima koje je ispjevala na kraju pjesme uočavamo koliko je narasla.’

 

 

Magazin Rolling Stone naglašava kako je novi album Ariane Grande raritetan i važan po još jednom podatku. Da su devet od dvanaest pjesama, naime, supotpisale dvije ili više ženskih autorica. I to je tim značajnije u tjednu Grammyja koji su pokazali kako je, podvući će The New York Times, prošla glazbena godina bila godinom žena.

Pa ako je već tako, je li onda iznenađenje kako je, odmah po izlasku, ‘Thank U, Next’ dobio unisonu podršku svjetske glazbene javnosti? Ta podrška, naime, generirala je 88 od 100 postotnih bodova na agregatu Metacritic. A s umjetničkom vrijednošću, došao je i komercijalni rezultat. Album je u prvome danu dospio na prvo mjesto streaming servisa Apple Music u 84 države svijeta, a u svega dva dana akumulirao je preko 120 milijuna streamanja na servisu Spotify. Billboard je već objavio očekivanja kako će sasvim sigurno zauzeti vrh američke liste albuma u tjednu izlaska. Podatak kako se s najavnim singlovima pridružila Mariah Carey i Drakeu u rušenju novih rekorda liste Hot 100 čini samo dio globalnog uspjeha.

Kada je u pitanju Mariah Carey, usporedbe u vokalnoj širini i izražajnosti između dviju zvijezda traju od samoga početka. Kada se, pak, radi o tekstualnoj širini, s ovom pločom Taylor Swift je – ističe Guardian – dobila slijednicu po pitanju hermetičnosti i različitih isčitavanja značenja pojedinih stihova. Stoga je i pravo značenje i smisao pjesme ‘Ghostin’ – stvar koristi sempl teme ‘2009’ Maca Millera s njegova prošlogodišnjeg albuma ‘Swimming’ – pravi izazov za tumačenje.

 

 

‘Pa premda novi album pokazuje kako je željna novoga zvuka i novih stavova’, podvlači Los Angeles Times, ‘on pokazuje i kako Ariana Grande sa svojim glasovnim sposobnostima može raditi staromodne stvari usporedive s Mariah, Whitney ili Celine.’

U novim smjerovima, s druge strane, pronalazimo izričaj pjesme ‘NASA’, stvari koja će – umjesto pojednostavljena klasificiranja dobrih i loših u odnosima među ljudima – uvesti romantičnu srednju zonu. ‘Onu koja je toliko ženska i toliko potrebna’, istaknut će Victoria Monet, ‘ženama je potrebno čuti da niste sigurni u to je li u ljubavi nešto dobro ili manje dobro.’

I u toj potrebi i toj identifikaciji leži ono što možemo iščitati iz cijeloga konteksta pop albuma. Način stvaranja ploče i brzina njezina snimanja – Rolling Stone prenosi kako je nastala u svega dva tjedna – daju nam na znanje kako je suočavanje sa mentalnim strahovima i ožiljcima prošlosti prijeko potrebno. I kako iz tog suočavanja možemo izaći snažniji negoili ikada ranije. Poput Ariane Grande nakon stvaranja albuma ‘Thank U, Next’.

Pa, dakle, možemo li otpakirati vlastitu emotivnu prtljagu? Možda je krajinje vrijeme da to sada i učinimo.

(Goran Komerički)

Balthazar: indie estetika i pop ambijent, plutanje i vožnja. Od Foster the People preko Jungle do The National.

Jednostavni pristup često je najučinkovitiji. Jednako kao i prihvaćanje neizbježnog. Poput činjenice da je ljude teško ili nemoguće mijenjati.

 

cover_1539688286256562

 

‘Postoje trenuci kada želiš promijeniti svoje loše navike, ali ti to nekako ne ide’, reći će Jinte Deprez ko-frontmen i gitarist grupe Balthazar u razgovoru povodom izlaska albuma ‘Fever’ i dodati: ‘Na kraju shvatiš da se ne želiš mijenjati.’ Ta promjena može doći s godinama, ali i biti željena u različitim životnim trenucima. Ljubavne veze ili profesionalnih stremeljenja, svejedno.

U slučaju kvarteta belgijskoga benda ambijentalnih zvukova i indie pristupa glazbenoj estetici, promjene su se proteklih godina ponajvećma događale u postavi grupe. Kod zvuka, pak, dileme nema. Radi se o albumu kakvoga ćemo, prvenstveno, tražiti i pronalaziti u tradiciji elektroničkih pop manira Staroga kontinenta, ali i mjestimičnih odsjaja radova kakve nam, primjerice, donose Foster the People, Django Django, Intergalactic Lovers, Jungle ili The National. Pa i manchesterski bendovi devedesetih.

Ambijentalno, prije svega. A onda i ukupnim pristupom.

Ploča ‘Fever’ grupe Balthazar prvi je njihov rad nakon četiri godine stanke i doima se sjajnom glazbenom zabavom za pješačenja po gradu. S mislima o pozornici glazbenoga festivala na kojoj ćete njihov nastup odgledati uživo.

Kada je, pak, o vizualima riječ, naslovna pjesma albuma dočarat će vam vintage ljepotu tumaranja daljinama u vlastitom automobilu. Bez obzira na to koliko se ovaj približio dobu oldtimera. Ili upravo zato.

Jer iskustvo sa sobom donosi sigurnost.

Onakvu, recimo, kakvu možemo osjećati istražujući koliko različitih glazbenih impresija pronalazimo u četrdesetak minuta glazbenog krajolika sastava Balthazar. Je li to plesna glazba ili indie pop s nadomjestkom funka? Koliko je ovdje začina R’B-ja, a koliko tropicane? Koju priču prvu prihvatiti – onu naglašenog basa ili gudača sintetskih manira? Recenzenti će istaknuti kako se radi o moodu koji vas ostavlja da plutate i dodati kako se radi o najzrelijem albumu u njihovoj karijeri.

‘Život valja ispuniti opuštanim trenucima, a ne misterijima’, istanut će ovih dana članovi grupe Balthazar u nastojanju da opišu činjenicu kako isuviše ozbiljno shvaćanje samoga sebe može dovesti do pretencioznosti.

Tako valja shvatiti i fotografiju afričkih divljih pasa, preuzetu iz magazina National Geographic i postavljenu za naslovnicu albuma ‘Fever’. ‘Ne radi se o simbolici ili metaforici koja odzvanja iz unutarnjih emocija pjesama već o činjenici kako se našla u pravo vrijeme – na pravome mjestu’, istaknut će članovi grupe. Objavljena je na sedmoj stranici svjetskoga magazina u trenutku dok se novi broj motao po mjestu na kojemu su Balthazar održavali sessione.

A, ukupno gledajući, tako i jest svakoga dana.

Jednostavni pristup često je najučinkovitiji. Jednako kao i prihvaćanje neizbježnog. Poput činjenice da je ljude teško ili nemoguće mijenjati. Ma koliko kodeks pristupa ljubavnom partneru sugerirao suprotno. Nakane promjene partnera i njegovih navika često –  reći će psiholozi, kolumnistice i vaši frendovi – dovode do zabuna, vječnoga čekanja i gomile izgubljenoga vremena.

Jer, ljudi se teško mijenjaju.

Možda zato što ne žele.

A možda i stoga što je najteže raditi na samome sebi.

(Goran Komerički)

James Blake: Romantika umjesto tuge

Ljubav od njezina početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, tada kada je sve čarobno. S porukom kako sretna ljubav djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

 

james blake - assume form

 

Otvorite li svoje srce zvuku koji dopire s albuma ‘Assume Form’ britanskoga kantautora s kalifornijskom adresom, tada ćete povremeno imati osjećaj kako se nalazite u vilinskome svijetu u kojemu su ljudske priče sazdane od ljepota ljubavi i čarolije zaljubljenosti.

A kada shvatite kako se u tome svijetu, sasvim lijepo snalaze Metro Boomin, Travis Scott, Rosalia, Moses Sumney i Andre 3000 – sve redom gosti Jamesa Blakea na njegovoj petoj studijskoj kolekciji – tada ćete se upitati kamo svijet to ide.

I podsjetiti se one: ‘Život je lijep’.

Posebno kada vas ljubav vodi i kada zaljubljenost s početka veze vaše misli čini šarenima poput balona s kraja filmaske priče o povratku Mary Poppins. Je li usporedba između fantazije optimizma spojiva s naslijeđem ‘tužnoga dečka’ koje je prišiveno stidljivom glazbeniku tijekom godina njegove karijere? Uvjeravamo vas da jest.

 

 

‘Smatram kako je izraz ‘tužni dječak’ uvijek bio nezdrav i problematičan kada bi se koristio za opisivanje muškaraca koji otvoreno govore o svojim osjećajima’, ispisao je na Twitteru James Blake podsjećajući nas sve koliko je stidljiovosti bilo u njemu u trenucima kada se, krajem nultih, pojavljivao na glazbenoj sceni.

Sada se, pak, sve promijenilo.

Priče o utjecaju ruskog filmskog i kazališnog redatelja, pisca, dramatičara i filmskog teoretičara Andrea Tarkovskog na njegovo stvaralaštvo i strukturu pjesama, sada su zamijenile rečenice o otvorenosti. Umjesto skrivanja iza metafora i metafizike kojom se odijevao, James Blake će danas jasnije izraziti sebe i otvorenije govoriti o buci misli koja ga je ometala u svakodnevnoj komunikaciji. Uz dodatak kako je za to – osim sunčane Kalifornije – zaslužna njegova djevojka Jameela Jamil.

Kako to najbolje opisati?

Možda najbolje na način na koji to čini Entertainment Weekly: ‘Na svom novom albumu ‘Assume Form’, James Blake napušta prodoran očaj – premda ne i svoju emocionalnu ranjivost – i odabire romantiku umjesto tuge…’

 

 

Album ‘Assume Form’ opisuje se kao ploča pop i elctropop glazbe s elementima hip hopa. Na njoj James Blake kombinira svoj poznati falseto s dubljim tonovima i efektom zborskoga pjevanja jedne osobe. I to je izričaj u kojemu se odlično snalazi od samoga početka karijere tijekom koje je, između ostaloga, surađivao s Beyonce, JAY Z-jem, Kendrickom Lamarom i Brianom Enom.

No, ovaj je album – ističe britanski magazin Dazed – otvoreno romantičan. I tematizira ljubav od samoga početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, kada je sve čarobno poput vilinskoga krajolika s početka današnje priče. Uz jasnu poruku kako sretna ljubav sjajno djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

‘Na ovome albumu govorim o tome kako se sada osjećam’, istaknuo je James Blake u razgovoru za Dazed i dodao: ‘Nastavit ću pisati o tome kako se osjećam. Ili ponekad neću govoriti o tome kako se osjećam, ali ću jako dobro izabrati kada činiti i kad neću. Bez osjećaja da sam muškarac koji to ne bi trebao raditi.’

Da, to je ta snaga ljubavi i čarolija zaljubljenosti.

 

(Goran Komerički)

 

Maggie Rogers je naša životna trenerica

Možda vas trenuci potpunog uranjanja u uživanje u popularnoj glazbenoj umjetnosti potaknu na vlastitih petnaest minuta koji mijenjaju život.

 

maggie rogers heard it in a past life

Maggie Rogers sasvim sigurno nije bila svjesna na koji način petnaest minuta može izvrnuti život naglavačke i usmjeriti ga iznenađujućim putevima. A za tu mogućnost dovoljno je bilo vlastiti talent povezati a Pharrellom Williamsom i mogućnostima interneta.

‘Nikada nisam imala prilike predstaviti sebe’, istaknut će kantautorica iz Marylanda u razgovoru s Mattom Wilkinsonom u programu globalnog radija Beats 1, ‘internet je to učinio umjesto mene.’ Novobjavljeni album ‘Heard It in a Past Life’ omoćio je Maggie ispraviti slijed stvari vlastitog predstavljanja.

‘Sada sam konačno u prilici to učiniti i jako sam uzbudjena’, istaknula je.

Pjesma ‘Alaska’ zaslužna je za cijelu priču nakon koje – s početkom ove godine – Vulture redakcijskom opremom razgovora s kantautoricom ukazuje na bitnu promjenu. Naslov ‘Wait, Is Maggie Rogers a Pop Star Now?’ kočoperi se ponad fotografije Maggie Rogers, djevojke koja je kanda bila predodređena da bude upravo to.

I to usprkos tome što je njezina majka malenu Maggie hranila neo-soul umjetnicama kao što su Erykah Badu i Lauryn Hill. I premda je, slušajući djela Gustava Holsta i Antonija Vivaldija, u svojoj sedmoj godini naučila svirati harfu.

Za svojega srednjoškolskog obrazovanja Maggie Rogers je svojim interesima dodala  klavir, gitaru i skladanje pjesama, a potom je pokazala interes za bendžo i folk glazbu. Kroz svoje godine, reći će magazinu Vogue, inspirirala se stvaralaštvom Carrie Brownstein, Patti Smith, Kim Gordon i Bjork. Danas je, ističe Consequence of Sound, ‘tu da ostane’.

‘Ljudi konstantno misle da sam dijete cvijeća koje dolazi iz sedamdesetih’, govori Maggie Rogers, ‘možda je to zato što ne mogu naći stilista.’ Takva je, dakle, situacija s današnjim pop zvijezdama. Ili se radi o stvarnom životu?

Kantautorica se često šalila mogućnošću da bude luckastom pop zvijezdom, a kad je njezina popularnost dosegla nedosanjane razmjere, uhvatila ju je bojazan od svega što joj se dogodilo. ‘Pitala sam se tko sam ja nakon svih tih promjena koje su mi se dogodile u životu’, izjavila je u radijski mikrofon dodajući kako je ‘iskrenost najvažnija’. I zato je njezina kolekcija, kolekcija pjesama koje dolaze iz nje same.

New Musical Express će album opisati kao dokaz kako je Maggie ‘zaljubljena u umjetnost, prirodu i život sam po sebi’. Vulture će dodati kako se radi o albumu koji govori o nastajanju albuma, a Consequence of Sound istaknuti dvojnost koja spaja rasplesanu energiju brzih pjesama s emocijama njezinih balada.

‘Glazba, na mnogo načina, odražava meditativnu kvalitetu koju dobivam od pješačenja i plesa’, govori američka kantautorica i dodaje: ‘Kada o njima razmišljate, čini vam se kako su to dvije suprotne suprotne stvari. S pješačenjem ste sami, a ples uključuje glasnu glazbu i grupe ljudi. Moja iskustva s njima oboje u posljednje tri godine pretvorila su ih, međutim, u stvar mentalnog zdravlja i proces utemeljenja. Razmišljam o njima na isti način.’

Album ‘Heard It in a Past Life’ ‘traži od slušatelja da se suoči s dubokim osobnim emocijama’, napisat će folk blog ‘Ear to the Ground of Music’. A to nam se čini vrlo važnim pri susretu s glazbom koja sve više postaje terapeutskim mjestom i emotivnim utočištem modernog čovjeka sa Zapada. Kada se izgubite u svijetu koji vam servira vaša osobna glazbena kolekcija ili playlista na streaming servisu, stvari odmah možete promatrati drugim očima. Pa makar bili miljama udaljeni od sinestezista koji će, poput Maggie Rogers, percipirati boje kao odgovor na slušanje glazbe. I koji će rock zvijezdama smatrati Johnnyja Deppa, The Strokese i Baracka Obamu.

Možda vas takvi trenuci potpunog uranjanja u uživanje u popularnoj glazbenoj umjetnosti potaknu na vlastitih petnaest minuta koji mijenjaju život.

Jer, točno toliko je bilo potrebno našoj junakinji da napiše pjesmu ‘Alaska’ koju je,  pred očima iznenađenog Pharrella Williamsa, izvela na Sveučilištu New York. Snimka te izvedbe i Pharrellove reakcije postala je viralnim hitom, a Maggie Rogers, dakle, pop zvijezdom i našom životnom trenericom.

(Goran Komerički)

Zayn: Dva dijela albuma ‘Icarus Falls’ donose različite strane osobnosti i životnih iskustava

Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

 

zayn - icarus falls

Okej, trebat će vam cijela večer kako biste se – makar i površno – upoznali s drugim studijskim albumom Zaynea Malika, nekadašnjeg člana grupe One Direction i mislećeg autora pjesama o seksualnoj strasti s ploče ‘Mind of Mine’.

Jer, ‘Icarus Falls’ – to konceptualno djelo popularne glazbe u doba dekonceptnosti potaknute epidemijom poremećaja pažnje – traje poput filmskoga djela. Ili audio knjige. Ili epski dugoga radijskoga krimića.

Devedeset minuta, naime.

Je li to neobično? Pa, kako za koga. Tek, činjenica je kako nas je Zayn novim pjesmama darivao tijekom cijele godine – novinarka američkog Cosmopolitana pobrojala je njih devet – i da su one sa sobom nosile različite vrste glazbenog iskustva i emotivnih težnji.

 

 

‘Osjećam kako su pjesme sada organiziranije’, reći će Zayn uz konstataciju kako je prethodni njegov album bio nešto poput nabacivanja mnoštva ideja. ‘Ovo je više promišljeno’, ističe, ‘imao sam više vremena da sve procesuiram i prođem kroz teme. Radi se o evoluciji.’ I taj evolutivni pristup magazin NME nazvat će najsmjelijim projektom u njegovoj dosadašnjoj karijeri.

U Zaynovu slučaju epitet ‘najsmjelijeg’ ima posebnu težinu, jer se radi o čovjeku koji je bio dijelom jedne od najuspješnijih glazbenih skupina u povijesti i grupe koja je imala stotine milijuna obožavatelja. I možda u tome i leži objašnjnje naslova inspiriranog grčkim mitom o Ikaru koji je poletio previsoko i sasušenih krila pao u more i utopio se.

 

 

Album ‘Icarus Falls’ podijeljen je na dva dijela i donosi svijetliju i tamniju stranu osobnosti i životnih iskustava. Nešto poput yina i yanga ili dobrohotnosti i sumnjičavosti. Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

A sve to garnirano je zvukovima različitih glazbenih seansi i motiva kojima povezujemo azijsku native elektroniku, ugođaj RN”B-ja, ritam retro rocka osamdesetih, španjolsku gitaru i poletnost pop matrice. Ipak, prevladavajuća atmosfera, kotemplativna je i poticajna za koncentraciju na umijeće pravilnog disanja.

Pa i onda kada će Zayn dozivati ostavštinu Ennija Morriconea.

 

 

Među dvadeset i devet pjesama zastupljenih na albumu ‘Icarus Falls’ nalazimo suradnje s Timbalandom, Nicki Minaj, Siaom i PartyNextDoor, a od producenata pojavljuju se imena kao što su Frank Dukes, Greg Kustin, Brian Lee i Murda Beatz. I svi oni čine sastavni dio kolaža unutarnjeg i vanjskoga propitivanja smjerova, nakana, ponašanja i puteva kojima kroči Zayn. I stihova putem kojih ponire duboko u misao svakoga slušatelja koji se odluči zaroniti u svijet albuma ‘Icarus Falls’.

Ploča je objavljena na trogodišnjicu povlačenja grupe One Direction i to je svakako namjerno. Za visoki let ili za poniranje u dubinu naših istraživanja vlastitoga ‘ja’, svejedno. S detaljima koje nam nudi Zayn to će istraživanje biti iscrpno i dugotrajno, ali će nam donijeti pokoji odgovor. Možda taj odgovor pronađemo i u poslovici toliko bliskoj mitu o Ikaru.

Tko visoko leti, naime, nisko pada.

Da. Različite zaključke mogu nam pružiti one večeri kada se umjesto gledanja cjelovečernjeg filma, odlučimo za podužu šetnju sa slušalicama na ušima. I albumom ‘Icarus Falls’ odvrnutim s aplikacije streaming servisa.

 

(Goran Komerički)

Anderson . Paak i album kakav je sanjao snimiti u srednjoj školi. U kanonu funka, iz perspektive rapa.

Ponekad ne valja mijenjati osobnost. Dovoljno je pojaviti se u novom autu.

 

Anderson .Paak - Oxnard

 

‘Ovo je album kakav sam sanjao snimiti u srednjoj školi, kada sam slušao ‘Blueprint’ JAY Z-ja, Gameov ‘Documentary’ i ‘College Dropout’ Kanyea Westa’, podvukao je Anderson .Paak magazinu Rolling Stone najavljujući izlazak albuma ‘Oxnard’. Treći dio serijala o plažama – prethodna dva albuma .Paak je nazvao ‘Venice’ i ‘Malibu’ – bio je jedan od najočekivanijih albuma ove godine.

S razlogom.

Jer, kada na kup stavite razvedeni talent Andersona .Paaka i iskustvo Dr.-a Drea, rezultat valja biti obećavajući. Okej, moglo se dogoditi da producent albuma u svojoj pedantnosti odgodi izlazak albuma do neizlaska – jer, sjetite se, Dreov ‘Detox’ nikada nije ugledao svjetlo dana – ali kada pred sobom imate osobu tolikoga kreativnog potencijala kao što je Anderson .Paak, tada je samo pitanje u kojemu smjeru će vas to odvesti.

 

 

‘Okej, u pitanju je isti čovjek, ali novi auto’, podvući će Anderson .Paak svoje razmišljanje o albumu ‘Oxnard’ i dodati: ‘Život nakon albuma ‘Malobu’ bio je ispunjen dobrim i lošim danima. Sada smo promijenili živote.’

Album ‘Malibu’ je odskočna daska njegove karijere i skup pjesama kojemu duguje cijenjenost na globalnoj sceni i ugovor s najvećim producentom hip hopa zapadne obale. ‘Oxnard’ je njegov povratak kući. ‘Puno sam naučio na svim svijeta, radio sam s jednim od najvećih producenata i napravio vrlo ambiciozan zvuk’, dodat će u razgovoru za Complex. A ta ambicija kreće se, ispisat će Pitchfork, ‘u kanonu funka izvedenoga iz perspektive repa’. Može li se onda reći kako to nije zanimljivo?

O, jest, i te kako. Posebice kada otkrijete, istaknut će posjetitelj agregata Metacritic, kako sa svakim slušanjem albuma u slušalicama otkrijete mnoštvo sakrivenih detalja u svakoj od četrnaest pjesama. I podsjetite se kako svaka od stvari ima svoju priču.

 

 

Pjesma ‘6 Summers’ s albuma ‘Oxnard’ definitvno predstavlja političku himnu opusa kalifornijskog umjetnika. U njoj će progovoriti o mnogim kontroverzama moderne američke kulture i načina života. Anderson .Paak će, kroz svoje stihove, diskutirati o kozumerizmu, seks skandalu predsjednika Trumpa i oružanom ansilju. Ipak, iza svih temzija koje spominje, ponudit će nam snažnu osobnu poruku ljubavi.

‘Svakoga dana se događa nova situacija i jednostavno sam morao govoriti o tome’, istaknuo je u razgovoru za američki javni radijski servis NPR i objasnio odakle mu čežnja za propitivanjem društva: ‘Postoje umjetnici na koje ne utječe ono što se događa oko njih. Oni stvaraju vlastito djelo i time možda pomažu ljudima da zaborave nedaće. To sam i sam činio. Ipak, s ovim albumom sam poželio izazvati samoga sebe i raditi druge stvari.’ A te druge stvari malo su podalje od hedonističkog života u Los Angelesu kojega .Paak tako vješto portretira i u pjesmama poput ‘Sweet Chick’.

To se može činiti kao nedostatak fokusa, podvući će Pitchfork. Ili može biti poput susreta radosti i agresije koji ne može uvijek donijeti uživanje, ispisat će Guardian uz dodatak kako se radi o uvjerljivosti kojom se ukus old-schoola čvrsto ukalupljuje u sadašnjosti. U toj sadašnjosti nalaze se i gosti albuma: Q-Tip, Cocoa Sarai, Snoop Dogg, J. Cole, Pusha T, BJ the Chicago Kid, Kadhja Bonet, The Last Artful.Dodgr i Kendrick Lamar.

 

 

Glas Andersona .Paaka zvuči poput zvijezde R&B-ja osamdesetih – američkog pjevača El DeBargea – nakon popušene kutije cigareta, ističe Pitchfork. Je li to prednost ili jednostavno karakteristika koju očekujemo čuti od umjetnika iz Oxnarda? Posebnost glasa tek je jedna od prednosti multiinstrumentalista, producenta, spisatelja pjesama, pjevača i repera.

Njegovi nastupi užiovo – na pozornicama i u radijskim serijalima i podcastima kao što su oni u programima servisa NPR ili stanice Beats 1 – posebno su iskustvo. I donose improvizaciju i inovativnost. Možete to provjeriti na njegovu profilu na Instagramu ili se podsjetiti kako je za proslavu izlaska aktualnoga albuma odabrao organizaciju karnevala u svojemu rodnome gradu Oxnardu. I time ostvarenje vlastitih snova doveo na mjesto gdje su snovi snivani.

Da, ponekad ne valja mijenjati osobnost. Dovoljno je pojaviti se u novom autu.

 

(Goran Komerički)