Odlazak Keitha Flinta dotaknut će mnoge od nas koji smo širom živjeli te trenutke u kojima su se The Prodigy pojavili i to vrijeme u kojemu su nam podarili puno uspomena.

 

Iznenadni odlazak Keitha Flinta, plesača i pjevača grupe The Prodigy podsjetio nas je na posebnost trenutka u kojemu su se pojavili. Foto: Facebook Fan page grupe The Prodigy 

 

‘The Prodigy su oduvijek bili inovatori, jedni od onih koji mijenjaju percepciju, mijenjaju pogled i mijenjaju glazbu’, dopiralo je iz etera globalnog radija Beats 1 kada je Matt Wilkinson objavio kako će se njegova predviđena playlista u drugome satu showa promijeniti. Glas britanskoga radijskog DJ-ja bio je slomljen: ‘Keith Flint je bio sto posto u tome što je radio i sto posto će nedostajati.’

 

Objava članova grupe The Prodigy na Twitteru o odlasku Keitha Flinta 

 

Keith Flint je danas otišao i nedostajat će svima onima koji vole glazbenu energiju, koji cijene originalnost i koji su se činili neshvaćenima u vlastitoj okolini. Jer, The Prodigy su bili i jesu bend koji se činio toliko drugačijim od srednje struje. Ali i toliko snažan da tu struju prilagodi sebi i natjera je da prihvati kako kombinacija elektronike, hip hopa i punka može biti dijelom playlista radijskih stanica najvećih hitova. A ako buntovnici s piercingom mogu postati privlačni društvu u uredno skockanim odijelima, tada i svaki član kvartovske ekipe koju će okolina smatrati čudakom, može postići uspjeh. Zato su Prodigy nešto poput Harryja Pottera britanske glazbene scene devedesetih – dovedeni da raspiruju maštu i podrže stotine tisuća mladih ljudi u njihovim malim svjetovima. Da potaknu sigurnost i ispune srca svih onih koji su se ikada osjećali drugačijima, izoliranima i gledanima s podsmijehom.

 

 

Jer, sjetimo se u koje doba su The Prodigy počeli i kada je njihova pojavnost učinila čuda. Bile su devedesete, vrijeme vladavine brit-popa i manchesterskog zvuka, zlatnog doba hip hopa (onoga prije Eminema), rave partyja i prozaičnih pop hitova. One godine kada je objavljen ‘Firestarter’, Jarvis Cooker iz grupe Pulp omeo je Michaela Jacksona za izvedbe hit-singla ‘Earth Song’ na pozornici BRITsa. Annie Lennox je tih mjeseci dobila Grammyja, Oasisi i Blur su se svađali po novinama, a Spice Girls su ‘girl power’ doveli u centar pop zbivanja pomno dizajniranom pojavnošću i hit-singlom ‘Wannabe’. Hrvatskom su vladale teenagerske senzacije koje su, uz Spice Girls, predstavljali Backstreet Boys i The Kelly Family. To je bilo vrijeme u kojemu nismo znali tko su Crowded House, ali smo slušali njihove pjesme. Na listama najtraženijih albuma vladali su Alanis Morissette, George Michael, Take That i R.E.M., Fugees su objavili veličanstvenu obradu ‘Killing Me Softly’, a The Chemical Brothers svoj ‘Setting Sun’. I baš taj ‘Setting Sun’ bio je pokazatelj kako je misija trojice momaka iz Essexa donosila plodove. Jer, The Prodigy, The Chemical Brothers i Fatboy Slim postali su predvodnicima big beata, zvuka koji je pohodio klubove i ostavio ih u potpunom neredu nove kreativnosti.

 

Keith Flint je znao istaknuti kako je posebnost grupe bila u tome što su bili buntovni i opasni. Foto: Facebook Fan page grupe The Prodigy

 

The Prodigy su tada na svjetlo dana doveli ‘The Fat of the Land’, album koji je, prisjeća se Matt Wilkinson, ‘stvorio dojam kao da su se Stooges ponovno rodili’. A potom su postali jedan od najznajčajnijih britanskih bendova u posljednja tri desetljeća i jedna od velikih priča glazbene scene. ‘Igra u britanskoj glazbi se promijenila’, dodat će. Image punkera s dušom ravera i energijom rockera, onog rockera iz dana kada su gitare ležale polomljenima na pozornici kao simbol neustrašivosti i uvjerljivosti koncertnog nastupa. Keith Flint  je stoga i imao puno pravo požaliti se prije četiri godine Guardianu kako je stanje u modernoj popularnoj glazbi danas drugačije. ‘Ali sada ovdje nije nitko tko želi biti opasan’, istaknuo je, ‘i zato ljudi dobivaju komercijalne, generičke snimke koje igraju na sigurno.’ Kod benda punk estetike bilo je drugačije od samoga početka. Uostalom, crno-bijeli videospot za pjesmu ‘Firestarter’ – tijekom kojega je u prvome planu ples Keitha Flinta – bio je zabranjen na BBC-ju, a nakon što je prikazan u televizijskom showu ‘Top of the Pops’ roditelji su se žalili da je uplašio djecu. ‘Stihovi samoporicanja pojavili su se na pozornicama i rekli: to sam ja. To je nešto što je puno slojevitije negoli se na prvu čini’, objasnio je Flint u razgovoru za magazin Q i citirao tekst pjesme koji je pokazao koliko je moguće biti buntovan: ‘Evo me, ja sam kuja koju ste mrzili.’

 

 

Keith Flint bio je istinski glazbeni pionir i legenda, ističu glazbeni mediji. A tweetovi odaslani nakon vijesti o njegovu odlasku govore još više. The Chemical Brothers nazvali su ga ‘nevjerojatnim frontmanom i istinskim originalom’, a Beverly Knight je napisala da su The Prodigy ”jedan od najinovativnijih, neustrašivih bendova’ i kako smo s pjevačem grupe ‘izgubili titana’. Richard Russell, vlasnik diskografske kuće XL Recordings i čovjek koji je prvi potpisao bend, rekao je kako je bio privilegiran što je poznavao Keitha i podvukao: ‘Imao je potpuni integritet i nevjerojatan smisao za humor. Bio je jedan od najslađih ljudi s kojima sam ikada radio.’

 

Tweet grupe The Chemical Brothers povodom odlaska Keitha Flinta

 

Da. I zato će Keith Flint nedostajati. Njegov odlazak u vlastitome stanu u Essexu dotaknut će mnoge od nas koji smo širom živjeli te trenutke u kojima su se The Prodigy pojavili i to vrijeme u kojemu su nam podarili puno uspomena. Glazbenih, klupskih, poslovnih, umjetničkih, ljubavnih i onih svakodnevnih. Pjesme poput ‘Breathe’, ‘Smack My Bitch Up’, ‘Baby’s Got a Temper’ i ‘Spitfire’ tome će svjedočiti u našim mislima. Možda je vrijeme da ih malo dozovemo i organiziramo ‘Prodigy Party’ na kojemu ćemo biti svoji, onakvi kakvi doista jesmo. I da se, bez potrebe za maskiranjem u vrijeme karnevala, odmaknemo od zahtjeva i očekivanja kakve okolina postavlja pred nas.

 

(Goran Komerički)