Arhive oznaka: Matt Wilkinson

Vodič kroz nova izdanja: Od Madonne do Bastille

Imat ćete se čemu posvetiti ovoga vikenda. U našem izboru ponude glazbenoga petka našli su se Bruce Springsteen, Madonna, Taylor Swift, Kate Tempest, Bastille, The Raconteurs, Common, Beastie Boys, Alle Farben i GoldLink.

 

Artwork Album Bruce Springsteen Western Stars

Album ‘Western Stars’ predstavlja još jednu zbirku priča Brucea Springsteena o ljudima i njihovim životnim nevoljama. 

 

Okej, bilo je zaista zahtjevno, jer je ovaj Petak nove glazbe donio impresivan niz glazbenog štiva. Za vas smo odabrali deset naslova koje smo procijenili atraktivnima, neovisno o tome radi li se o albumskim ili singl izdanjima.

Bruce Springsteen – ‘Western Stars’

Album Brucea Springsteena može vam se činiti poput filmskog omnibusa ili kolekcije kratkih priča. Boston Globe će ploču ‘Western Stars’ proglasiti ‘studijom slomljenih karaktera’, a glazbena kritika okarakterizirati kao snažnu povezanost glazbenika s country tradicijom i zvukom koji potječe iz ranih sedamdesetih. Kolekcija je do sada donijela dvije pjesme sa zamjetnom radijskom rotacijom – ‘Hello Sunshine’ i ‘Tucson Train’. Radi se o devetnaestom albumu u karijeri američkog kantautora.

 

Madonna – ‘Madame X’

Pojavu četrnaestog albuma u karijeri Kraljice popa prati rasprava o pojavnosti Madonne i primjerenosti zvuka zastupljenog na ploči njezinu stažu i statusu. Cijeloj priči kumovala je i sama glazbena zvijezda putem razgovora za Vogue i reakcije na temat Magazina u dnevniku The New York Times. Tada je Madonna naveliko koristila termin ageism ne bi li naglasila kako se u pop svijetu osjeća diskriminacija u odnosu na umjetnike starijih godina. Jednosatni album donosi pjesme različitih glazbenih stilova – od popa preko reggaetona, elektroničkog popa i trapa do naznaka fada, citata klasike i klasičnog hip hopa.

 

Taylor Swift – ‘You Need to Calm Down’

Taylor Swift je najavila kako će videospot njezina novoga singla ‘You Need to Calm Down’ biti objavljen u ponedjeljak. Radi se o drugoj najavi njezina skorašnjeg albuma ‘Lover’. Ploča će biti objavljena 23. kolovoza, a sama kantautorica se za ovaj datum odlučila jer zbroj brojeva iz datuma daje njezin omiljeni broj 13, prenosi Billboard. Album ‘Lover’ sadržavat će 18 pjesama. Pjesmu ‘You Need to Calm Down’ supotpisuje novozelandski producent, glazbenik i spisatelj pjesama Joel Little.

 

Kate Tempest – ‘The Book of Traps & Lessons’

Bogatstvo naracije uvijek je bila odlika pjesnikinje, romanopiskinje, dramaturginje i umjetnice riječi Kate Tempest na dosadašnjim albumima. Ploče bismo mogli smještati na razmeđu audio knjiga i klasičnih hip hop albuma. Ili storytellinga u užem smislu. Izdanje ‘The Book of Trap & Lessons’ je producirao američki čarobnjak Rick Rubin u svojemu studiju smještenom u kalifornijskom gradu Malibu. Kako je Kate podvukla u razgovoru s Mattom Wilkinsonom u programu radija Beats 1, producent je inzistirao na tome da glas bude u prvome planu kako bi se jasno istaknuli snaga izričaja i izražajnost Kate Tempest. The Skinny će ploču nazvati ‘monumentalnim postignućem’, a Uncut ga usporediti s ‘klaustrofobičnim i neudobnim apartmanom iskrenosti’.

 

Bastille – ‘Doom Days’

Album miljenika hrvatskoga radijskog etera najavljen je kao konceptualno djelo. Jer, Bastille su ploču ‘Doom Days’ zamislili kao prikaz ‘šarenila’ tuluma koji naglašava ‘važnost eskapizma, nade i bogatstva bliskih prijateljstava’ među ljudima. Tulum u režiji britanskog indie benda donosi ‘burni emocionalni kaos’ i ‘euforiju, nepažnju i malu dozu ludila’.  Svaka pjesma je postavljena u određeno vrijeme tijekom noći partijanja, a cijela priča je pomno opisana na internetskoj stranici albuma. Clash Music će pobrojati da se pjesme kreću u rasponu od nostalgije preko melankolije i brige do radosti. S dodatkom kako nakon preslušavanje ploče ‘Doom Days’, osjećate ‘optimizam u bolje sutra’.

 

The Raconteurs – ‘Bored and Razed’

Dakle, da. Posljednji njihov album objavljen je još 2008. godine. A to je predugo vrijeme, čak i za supergrupu u kojoj je Jack White. Ploča ‘Help Us Stranger’ bit će vani slijedećega tjedna, a četvrti singl ‘Bored and Razed’ donosi snažnu rock pjesmu američke tradicije i lamentaciju o snalaženju nakon završetka ljubavne veze. Singl autorski supotpisuju Brendan Benson i Jack White, a njegova premijera je bila kod Zanea Lowea u programu radija Beats 1.

 

Common feat. Daniel Caesar – ‘HER Love’

Izrazito je snažna i prekrasna balada koju je Common zamislio kao ljubavno pismo hip hopu i tamnoputim damama. Radi se o singlu koji je nastao u suradnji s kanadskim kantautorom Danielom Caesarom, a najavljuje album ‘Let Love Have the Last Word’ koji bi trebao biti objavljen u kolovozu. Common je jedan od njupečatljivijih pojava američke urbane scene, a njegova umjetnička pojavnost uključuje glumu, filmsku produkciju, pjesništvo, pisanje književnih djela i izvođenje hip hop glazbe. Aktivni je pobornik zaštite životinja i osnivač fondacije koja pomaže siromašnnim mladim ljudima u zauzimanju njihovih pozicija u društvu, s ciljem da postanu građanima svijeta. Stvar ‘HER Love’ producirao je J Dilla.

 

Beastie Boys – ‘To the 5 Boroughs’

Album ‘To the 5 Boroughs’ ovih dana obilježava petnaestu godišnjicu izlaska i to je bio razlog da se premijerno nađe na streaming servisima. Radi se o njihovu šestom studijskom albumu i kolekciji koja je u Sjedinjenim Državama dosegla platinasti status. Ploča je debitirala na prvome mjestu liste Billboard 200, a donijela je i četiri singla – ‘Ch-Check It Out’, ‘Triple Trouble’, ‘Right Right Now Now’ i ‘An Open Letter to NYC’. Luksuzno digitalno izdanje sadržava 27 pjesama među kojima se nalazi pet remiksiranih verzija pjesama s originala. Rolling Stone je prošle godine njihov audio dokumentarac i radijski podcast ‘Beastie Boys Book’ u trajanju od trinaest sati proglasio audio knjigom godine.

 

Alle Farben – ‘Sticker on My Suitcase’

Kako mu i sam naziv govori, treći album njemačkog producenta tematizira putovanja. I to je sasvim familijarna tema glazbenika i DJ-ja današnjice. Prvi pogledi na album koji  nam je donio Alle Farben govore o suptilnoj ploči dance-pop orijentacije s naznakama deep housea i tropicala i lepršavom atmosferom sasvim odgovarajućoj skorašnjem godišnjem dobu. Uostalom, Alle Farben je vlastiti zvuk učinio prepoznatljivim, a u njemu uvijek pronalazimo sirovu produkciju podvučenu izraženim bas linijama. Među vokalistima na ploči, nalaze se James Blunt, Ilira, Janieck i Younotus. Ploča je u programe radijskih stanica već donijela singlove ‘Only Thing We Know’, ‘Fading’, ‘Walk Away’ i ‘Little Hollywood’.

 

GoldLink – ‘Diaspora’

Tražite li iznimno zanimljivu i prozračnu ploču iz hip hop miljea, tada vam preporučujemo album GoldLinka. Radi se o drugom izdanju u njegovoj karijeri, a prvom koje bi američki reper nazvao albumom. Album ‘Diaspora’ donosi niz glazbenih i tematskih povezanosti s afričkim kontinentom, a među gostima se nalaze Khalid, Tyler, The Creator, Wizkid, WSTRN i Pusha T. Hot New Hip Hop će album nazvati eklektičnim, a DJ Booth će unutar ‘globalnog pristupa’ pronaći elemente britanskog dancehalla.

 

 

Radijske poglede na glazbene novitete Petka nove glazbe možete poslušati u emisijama ARC Top 40 i Drugi izbor u programu HR2.

 

 

Oglasi

Absolutely Fine: Pjesme za impresiju vikenda

I to zato što nude širinu i slojeve. I zato što postavljaju pitanja, igraju se s njima i daju odgovore. Istražite što donose Raphael Saadiq, Pharrell Williams, Bon Iver, Jai Paul i AURORA.

 

Bon Iver Twitter 2019 June

Nova pjesma grupe Bon Iver pronosi nostalgiju i sentiment djetinjstva. Foto: Twitter profil Bon Iver

 

Naša playlista Absolutely Fine nudi ‘ono nešto’. Donosi izbor pjesama umjetnika čija ostvarenja donose slojeve značenja. Atmosfere koje nam donose dolaze iz različitih glazbenih žanrova, ali ih sve zajedno povezuje invencija, širina i bogatstvo zvuka.

Među pjesmama na playlisti koju ažuriramo nedjeljom nalaze se, između ostalih, James Blake, Toro Y Moi, Blood Orange, Little Simz, Jamila Woods, The National, Lana Del Rey, D’Angelo, The Last Internationale i Vampire Weekend.

Ovoga vikenda dodali smo nove stanovnike selekcije odabranih i pozivamo vas da s njima svoj vikend učinite impresivnijim

Raphael Saadiq feat. Rob Bacon – ‘Something Keeps Calling’

Raphael Saadiq putem novoga singla postavlja pitanja identiteta odraslosti i različitosti između želja, očekivanja i onoga što nas okružuje. Radi se o najavnome singlu prvoga studijskog Raphaelova albuma nakon osam godina. Klasični ritam R&B-ja donosi izražajnost gitarskog umijeća i okus funka koji je uvijek dobrodošao u baladama ili pjesmama srednjega tempa.

Album ‘Jimmy Lee’ bit će objavljen 23. kolovoza, a na njemu će, izmđu ostalih, gostovati Kendrick Lamar, Ali Shaheed Muhammad i Brook D’Leau.

 

Pharrell Williams – ‘Letter to My Godfather’

Kada je prvi puta čujete, iznenadit će vas Auto-Tune kojime obiluje glas Pharrella Williamsa u pjesmi ‘Letter to My Godfather’ no taj produkcijski element podvlači snagu teme. Radi se o singlu koji prati Netflixov dokumentarac o ikoni američke glazbene industrije i ‘kumu crnačke glazbe’ Clareneceu Avantu.

U dokumentarnom filmu se, između ostalih, pojavljuju Barack Obama, Jamie Foxx i Quincy Jones. Pharrellova oda velikanu glazbenog poslovanja dio je soundtracka na kojemu ćemo pronaći i pjesme koje potpisuje Chad Hugo iz sastava Neptunes.

 

Bon Iver – ‘Hey, Ma’

Pjesma ‘Hey, Ma’ pronosi nostalgiju i sentiment djetinjstva i majčine ljubavi. I to na onaj način koji vas mora dotaknuti ma kako sluhistički doživljavali pjesmu. Jer, falset Justina Vernona u atmosferi kakvu poznajemo iz repertoara grupe Bon Iver zalazi duboko i ostaje danima.

Radi se o jednoj od dvije stvari koje su ovoga tjedna objavili Bon Iver i smatra se najavom buduće ploče. Video sa stihovima pjesme ‘Hey, Ma’ donosi Justinove fotografije iz djetinstva. Bon Iver su lansirali i novu internetsku stranicu.

 

Jai Paul – ‘He’

Matt Wilkinson će u programu globalnog radija Beats 1 ustvrditi kako je autor pjesme ‘He’ jedan od najboljih glazbenih producenata na svijetu. U to se možete uvjeriti i preslušavajući njegov demo album ‘Leak 04-13 (Bait Ones)’ koji je ovoga tjedna objavljen kao njegov debi projekt. Radi se o kolekciji snimaka koje su se ilegalno na internetu pojavile još prije šest godina.

Jai Paul smatra se jednom od najvećih enigmi britanske glazbene scene, a pjesma ‘He’ je sjajan primjer elektroničkoga soula.

 

AURORA – ‘Daydreamer’

Toliko je toga izrečeno u stihovima pjesme ‘Daydreamer’ da je samo potrebno uroniti u njezinu atmosferu i dopustiti joj da vas odvuče u daljine kojima dominiraju misli ljudi urbanoga društva.

AURORA tematizira dostojanstvo modernog čovjeka, njegova nastojanja da bude svoj i onakav kakav jest. A to mu, znamo, najčešće ne polazi za rukom. Tišina je bogatstvo, ljubav rijetka, brzina velika, a racionalnost je svuda oko nas. Sanjari, mjesečari i tumači snova su željena mjesta. Sve ovisi o nama samima, a snovi su ovdje zato da nas nečemu pouče. I poruka: ‘Nikada ne odbacujte ljubav prije negoli ona sama ne završi.’

Da. AURORA je stvorena da vas opčini svojim pristupom pisanju pjesama. Pjesma ‘Daydreamer’ dio je albuma ‘A Different Kind of Human (Step 2)’.

 

 

Pjesme su dio playliste Absolutely Fine koju možete pronaći na profilu Airplay Radio Charta na Deezeru.

 

 

Petak nove glazbe: P!nk, The Cranberries, Marina, Schoolboy Q, Rob Thomas, Game of Thrones

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje suobjavili P!nk, The Cranberries, Aldous Harding, Marina, Rob Thomas, King Gizzard & the Lizard Wizard, Nick Murphy fka Chet Faker i Schoolboy Q.

 

P!NK_MAC3971.v2 PRESS

Album ‘Hurts 2B Human’ potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog. Foto: Menart

 

Petak nove glazbe je dan kada zaljubljenici u glazbu, fanovi i znatiželjnici rado posjećuju streaming servise i prodavaonice ploča. Stoga svakoga tjedna pregledavamo nove naslove sa svjetske glazbene scene.

 

P!NK – HURTS 2B HUMAN
label: RCA – Menart
(pop, pop-rock, 13 pjesama, trajanje: 47:03 minuta)

 

P!NK_H2BH_Cover_F_RGB 5x5

 

Kada ostanete postojani desetljećima, dobijete nagradu BRITs za doprinos industriji i objavite album standardne razine pjevne privlačnosti i odraslih tema, tada znači kako uspješno pokazujete svoju vrijednost. A upravo to je napravila P!nk, glazbenica koja se uvijek činila čvrstim antipodom pop kolegicama s druge strane glazbenog ogledala. Manje slatka od Britney, manje krhka od Ariane, manje blještava od Beyonce, manje kraljevski od Lady – a opet izrazito tražena i rado viđena gošća koncertnih prostora i radijskih programa.

 

 

Na osmom studijskom albumu ‘Hurts 2B Human’ nalazimo sve ono što bismo očekivali od zabrinute majke i žene sa stavim, pomalo namrgođene i stamene susjede ispravnoga sustava vrijednosti: razmjenu emocija, razmatranja uloge majke, različitost glazbenih žanrova, plesnu pjevnost, uvjerljivu baladu, zavidne produkcijske standarde i goste koji – osim što su slavni – imaju što i znaju kako to reći. Među producentima se nalaze imena kao što su Max Martin, Shellback, Greg Kurstin i Ryan Tedder. Kod autora pronalazimo takva imena kao što su Nate Ruess, Julia Michaels, Sia i Beck. Gosti u pjesmama su Wrabel, Cash Cash, Khalid i Chris Stapleton. I ti dueti su snažni – ’90 Days’, ‘Hurts 2B Human’ i ‘Love Me Anyway’ donose misao i emociju. I te pjesme srednjega i bržega tempa osvjaju srdačnošću – ‘Hustle’, ‘Walk Me Home’ i ‘We Could Have It All’. One pokazuju odvažnost – poput ‘Courage’ ili ‘(Hey Why) Miss You Sometime’.

 

 

I zato vrijedi biti uz pjesme s albuma ‘Hurts 2B Human’, ploče koja potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog.

 

THE CRANBERRIES – IN THE END
label: BMG
(alternative rock, 11 pjesama, trajanje: 42:59 minuta)

 

Artwork Album The Cranberries In the End

 

Slušajući pjesme s albuma ‘In the End’ možete još jasnije negoli ranije osjetiti taj ton boli koji se uvijek provlačio glasom Dolores O’Riordan. I onu posebnu emociju koja će težinu proživljenoga i sklad stvorenoga presložiti u pop pjesmu koja će vam se nekako uvući pod kožu. Dakako, obzirom na prerani odlazak koautorice i zaštitnog znaka sastava The Cranberries, ti osjećaji dobivaju dodatnu snagu i slažu novi sloj patine pjesmama poput ‘Lost’, ‘Wake Me When It’s Over’ ili ‘Pressure’.

 

 

Za svakoga tko osjeća gitarski zvuk glazbe na granici komercijalnog i alternativnog, The Cranberries su uvijek bili dovoljno cool. A  njihovo stvaralaštvo bilo je mjesto poželjnoga susreta s vrijednostima glazbenog uživanja. Pjesme su nastajale tijekom 2017. godine, a završne verzije producirane su na temelju demo snimaka s glasom same Dolores. Magazin Uncut će istaknuti kako je producent albuma Stephen Street izrazito spretno povezao atmosferu ranijih radova s impresivnim rukopisom novih pjesama, a autor s britanske stranice The Art Desk u prvi plan će staviti posvetu dugogodišnjem prijateljstvu između članova benda. I dodati kako su ovom kolekcijom pokazali koliko su glazbeno izrasli u ovih trideset godina.

 

 

Slušajući rukopis Noela Hogana i Dolores O’Riordan, imate osjećaj kako svaka od pjesama s ploče ‘In the End’ ima radiofonični potencijal. Onaj emotivno-sjetni svakako je uvijek tu negdje.

 

VARIOUS ARTISTS – FOR THE THRONE (MUSIC INSPIRED BY THE HBO SERIES GAME OF THRONES)
label: Columbia – Menart
(pop, rock, indie, hip hop, R&B, 14 pjesama, trajanje: 46:41 minuta)

 

Album Artwork Game of Thrones For the Throne

 

Televizijski blockbuster ‘Game of Thrones’ adaptirane knjiške fantazije Georgea R.R. Martina u svojoj zaključnoj sezoni dobio je album inspiriran atmosferom i raznolikošću karaktera koje serijal nudi. A tu raznolikost karaktera koje on donosi, na neki način pronalazimo i u pjesmama ploče ‘For the Throne’. Različitost izričaja obuvaća elektronički, indie, R&B, rock i hip hop izričaj s izvođačima koji traže poštovanje. Poput grupa The National, Mumford & Sons ili The Lumineers s jedne strane i Rosalie, SZA-e, The Weeknda ili Jamesa Arthura, s druge strane.

 

 

Pjesme su inspirirane pojedinim scenama, epizodama ili karakterima ‘Igre prijestolja’, a sve zajedno donose atmosferu dominantne zbiljnosti, mjestimične jezovitosti i umjetničke uzvišenosti prisutne u vizualnim djelima sličnoga kalibra.

 

ALDOUS HARDING – DESIGNER
label: 4AD – Trolik
(pop-rock, alternative, indie rock, indie folk, 9 pjesama, trajanje: 40:32 minuta)

 

Artwork Album Aldous Harding Designer

 

Ponekad tako dođe do vašeg profila na streaming servisu preporuka za album koji valja preslušati. I tada vas – povjerujete li algoritmu i uputite li se u avanturu upoznavanja – obujmi ljepotom zvuka i atmosferom prisnosti.

 

 

Jer, kanda da ste Aldous Harding susretali za vaših vrzmanja po gradskome asfaltu, planinarskome domu ili pubu s glazbenom pozornicom. A onda shvatite kako ste na pjesme impresionističke kantautorice nailazili u ponekom vrtu nehajno ostavljenih playlista YouTubea. Tek toliko da vam sviraju dok pripremate popodnevni čaj ili nedjeljom ujutro odlažete knjigu u kućnu biblioteku. Stvari poput ‘The Barel’, ‘Fixture Picture’ ili ‘Designer’ donose takvu vrstu poznatoga, nenametljivoga i, istovremeno, začudnoga da će Guardian ispisati kako je ‘najčudnija stvar u vezi albuma ‘Designer’ ta koliko je ono što sadržava razoružavajuće lijepo’. S dodatkom kako Aldous na svojemu trećem albumu i dalje zvuči znatiželjno, a da su njezine melodije svakako šarmantne. Tu i tamo možete osjetiti dio upravo tog šarmantnoga stida, ali i posebnost glasa kojemu ćete pokloniti potpuno povjerenje.

 

 

‘Iznimno ekscentričan i neizmjerno lijep album’, kako ga opisuje magazin Q, dobio je impresivnih 91 od 100 postotnih bodova prema mjerenju internetskog agregata Metacritic i čini se sjajnim izborom za opuštajuće proljetne vikende ili večeri u kojima želimo odahnuti nakon napora radnoga dana.

 

MARINA – LOVE + FEAR
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop, 16 pjesama, trajanje: 56:08 minuta)

 

Artwork Album Marina Love + Fear

 

Koncept slaganja dvostrukoga albuma velške kantautorice kreće se oko psihološke teorije švicarsko-američke psihijatrice Elisabeth Kuebler-Ross koja je ustvrdila da postoje samo dvije osnovne emocije koje nas pokreću u životu – ljubav i strah. U tom smislu, MARINA će objasniti kako svi pozitvni doživljaji dolaze od ljubavi dok oni negativni svoj izvor imaju u strahu. ‘S ljubavlju teku sreća, zadovoljstvo, mir i radost’, reći će, ‘iz straha dolaze ljutnja, mržnja, tjeskoba i krivnja.’ S dodatnim pojašnjenjem kako ljubav i strah ne mogu doći istovremeno. ‘Ako smo u strahu, nema mjesta ljubavi’, ističe MARINA i dodaje: ‘Kada smo zaljubljeni, onda nema mjesta strahu.’

 

 

Prava vrijednost ovoga albuma je, međutim, dovitljivost autorice u načinu pisanja stihova. Putem njih, ona će se kretati u krugu od optimizma do očaja i natrag. Jer, naime, život i jest sazdan u krugovima ljubavi i straha. A to je ona kvaliteta koju je – u zajednici s nepretencioznim zvukom elektroničkoga popa – MARINA baštinila zajedno sa svojim identitetom ‘and the Diamonds’. Posebice ako ih promatrate kroz stvari kao što su ‘End of the Earth’ ili ‘No More Suckers’.

 

 

Ipak, na dulje staze, ‘Love + Fear’ vam se može učiniti manje atraktivnim, a više monotonim albumom. Posebice ako mu pristupate sluhistički i nespremni na art pristup stvaranju pop glazbe A, kad smo već kod arta, cijeloj je priči potpuno bespotreban narodski osjećaj baštinjen u singlu ‘Baby’ – suradnji s grupom Clean Bandit i Luisom Fonsijem – ili pjesmi ‘Karma’. U ovom miljeu i ovakvoj atmosferi sasvim prigodnije zvuči gostovanje Broods, dua čiji pristup elektroničkom glazbenom izričaju čini bogatijim ukupno glazbeno iskustvo.

 

ROB THOMAS – CHIP TOOTH SMILE
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop rock, 12 pjesama, trajanje: 39:34 minuta)

 

Artwork Album Rob Thomas Chip Tooth Smile

 

Naslovnica četvrtoga albuma pjevača grupe Matchbox Twenty i koautora klasičnog hita ‘Smooth’ – izvedenoga sa Santanom – može vas podsjetiti na  naslovnice albume Brucea Springsteena i Georgea Michaela iz osamdesetih godina. I ta impresija je najbolji putokaz za dvije vrlo važne stvari vezane uz album ‘Chip Tooth Smile’. Prva je ta da se američki glazbenik neće povinuti trendovima u suradnjama ili zvuku. A druga je ta da možemo jasno naslutiti kako donosi, napisat će Variety, ‘vintage pristup produkciji ili skladanju pop rock pjesama’.

 

 

Najavni singl  ‘One Less Day (Dying Young)’ donosi temu o slavljenju života na sasvim prihvatljiv način za radijske stanice s repertoarom moderne glazbe za odrasle. Album donosi kombinaciju balada klasičnog retro tipa s temama o prolaznosti i brzih pjesama u kojima se himnično opisuju životna iskušenja kroz koja prolazimo ili smo kroz njih prošli. I to čini bez ustručavanja, opisujući manje željene strane vlastita karaktera. Album ‘Chip Tooth Smile’ predstavlja onu vrstu pop rock kolekcije koja se obično naziva pitkom. Jer je prozračna i lako se sluša. I emitira. Posebice u radijskom programu koji je sazdan tako da ‘najmanje smeta’.

 

KING GIZZARD & THE LIZARD WIZARD – FISHING FOR FISHIES
label: Flightless
(psychedelic rock, alternative, 9 pjesama, trajanje: 41:56 minuta)

 

5Artwork Album King Gizzard & the Lizard Wizard Fishing for Fishes

 

Kada čujete Matta Wilkinsona kako u programu globalnog radija Beats 1 s iznimnim entuzijazmom i izričitim glazbopoštovanjem najavljuje kako su King Gizzard & the Lizard Wizard dijelom njegove playliste i da su objavili novi album, namah ćete osjetiti znatiželju. Što bi to nova moglo biti na albumu sedmorice ljudi koji su svojim eksperimentiranjem prošarali dobar dio naslijeđa gitarističke povijesti i pritom – ostali svoji? I još k tome postali dijelom iznimnog hypea.

 

 

Jer, King Gizard & the Lizard Wizard generiraju onu vrstu rock radosti u fanova starije atmosfere – one koja će polaziti od šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća – kakvu na drugoj razini donose Greta Van Fleet. S jednom temeljnom razlikom: kreativna otkačenost australskog benda zahvaća šire i donosi više. U brojkama će to biti jednostavno za dokazati. Jer su od debi albuma iz 2012. godine pa do današnjeg dana nanizali četrnaest ploča. A ova današnja i opet je posvema osobena.

 

 

U opisnom smislu, raskalašenost izričaja najbolje će opisati rečenica iz britanskog NME-ja u kojoj se Dannii Leivers raspituje dokle može ići znatiželja Wizarda. Mogu li, naime, nakon psihodeličnog rocka, metala, jazza i proga objavljenih na pet (!) albuma u 12 mjeseci, zahvatiti i područje mumble rapa? Dakako, ovoga trenutka to je više stilsko pitanje, a manje zbiljski smjerokaz. No, kada slušate ‘Fishing for Fishies’ jasno možete razumjeti što zajedno mogu dati ogromna energija, neizmjerna radost i obješenjački pristup stvaranju popularne glazbe. I naslušanost najrazličitijih predstavnika glazbene prošlosti – od Beatlesa preko T. Rexa i Greatful Deada do Donne Summer. A završna ‘Cyboogie’ samo je potvrda podatka koji već znamo – da je sastav King Gizzard & the Lizard Wizard nastao nakon višegodišnjeg jammanja sedmorice frendova iz Melbourna.

 

 

Stoga je svejedno slušate li album ‘Fishing for Fishies’ random ili redoslijedom pjesama kako je objavljen. Stvari poput ‘Plastic Boogie’, This Thing’ ili ‘Real’s Not Real’ razvedrit će vas u svakom slučaju.

 

NICK MURPHY FKA CHET FAKER – RUN FAST SLEEP NAKED
label: Future Classic
(electronic, pop rock, 12 pjesama, trajanje: 46:57 minuta)

 

Artwork Album Nick Murphy fka Chet Faker Run Fast Sleep Naked

 

Manje Jamesa Blakea, a više Jamesa Arthura. To je opis kojime će AllMusic opisati zvuk koji je došao s albumom preobražaja australskog kantautora Cheta Fakera u Nicka Murphyja.

Nick Murphy je, zapravo, njegovo pravo ime no pod onim prvim je stvarao atmosferičan elektronički zvuk koji je dobio niz štovatelja na mnogim stranama svijeta. Čak bi se moglo reći kako je stvorio kultni status i sljedbu koja bi se uvijek nasmiješila i posegnula za YouTubeom na prvi spomen njegova imena.

 

 

Ploča ‘Run Fast Sleep Naked’ donosi humaniju crtu izričaju Nicka Murphyja, a sudjelovanje petnaestero glazbenika i cijeloga orkestra iz Brooklyna taj će osjećaj samo podvući. Pjesme je koproducirao multiinstrumentalist Dave Harrington, a ono što nam one donose vjerna je preslika istraživanja samoga sebe i vlastite unutrašnjosti na način višestruko nagrađivanoga glazbenika iz Melbourna. To, zapravo, znači kako će vas taj posebni oblik ‘pjevajućeg mumljanja’ voditi kroz najrazličitija iskušenja vlastitih raspoloženja – od smiraja do unezvjerene potrage za smislom i sporošću u svijetu u kojemu brzina donosi rezultat. A ta iskušenja često dovode do spoznavanja ranjivosti i manjka vlastite sigurnosti. Uostalom, riječi ‘nisam izgrađen od kamena’, kojima počinje uvodna pjesma ‘Hear It Now’, jasno će nam to staviti do znanja.

 

 

Jeste li spremni za različitosti očekivanog? Ako vam to zvuči previše enigmatično, tada je najbolje reći kako će fanovi Cheta Fakera imati razloga za zadovoljstvo. I istraživanje  detalja snimljenoga ‘u prostorima i sredinama koje su se činile najinspirativnijima’.

 

SCHOOLBOY Q – CRASH TALK
label: Interscope – Universal Music
(hip hop, 14 pjesama, trajanje: 39:45 minuta)

 

ScHoolboy-Q_crasHtalk_front-cover_explicit

 

Premda dolazi sa zapadne američke obale – točnije, južnoga Los Angelesa – ScHoolboy Q svojim uzorima proglasio je umjetnike sa suprotne strane kontinenta. Nas, prije svega, a potom JAY Z, 50 Cent i Notorious B.I.G. su stvaratelji pjesama iz njegovih udžbenika. JAY Z je, uz to, učitelj od kojega je preuzeo stil stvaranja rima.

 

 

Album ‘CrasH Talk’ njegov je peti u karijeri i imao je sudbinu dugoga stvaranja i dvostruke odgode izlaska. Jednom zbog odlaska Maca Millera, a drugi puta kada je poginuo Nipsey Hussle. Dosadašnji albumi repera iz umjetničke ergele Top Dawg Entertainment – kojoj, između ostaloga, pripadaju Kendrick Lamar, SZA, Jay Rock i Ab-Soul – bili su iznimno cijenjeni zbog fuzije različitih izričajnih principa poput psihodelije, gangsta rapa, R&B-ja i slojevitih pristupa različitim temama. Razmatranja tema kreću se od pripadništva bandi i nasliju, preko borbe s teretom slave i ovisnostima, pa do obiteljskih vrijednosti i seksualne privlačnosti. Među pjesmama se nalaze one koje analiziraju različite načine na koje ljudi lažu (‘Lies’), svrsishodnosti gomilanja bogastva (‘Water’) ili načina doživljaja svijeta pod utjecajem različitih supstanci (‘Floating’).

Na ploči pronalazimo dugo dogovarani zajednički rad s Kidom Cudijem i gostovanje umjetnika kao što su Travis Scott, 21 Savage, Ty Dolla $ign ili Lil Baby. U šest pjesama se autorski pojavljuje Kendrick Lamar.

 

 

Pregled novih glazbenih izdanja možete poslušati u radijskom chart showu ARC Top 40 koji se ponedjeljkom emitira u programu HR2.

Goran Komerički

 

 

Absolutely Fine: Odabrana elektronika. Plus novi The National.

Izbor aktualnih radova različitih pristupa elektroničkome zvuku donosi posebnost za glazbene sladokusce.

 

The National Facebook 2018 December

Uvijek nekako ostanete zadivljeni sugestivnošću onoga što će nam – glazbeno i stihovima – sa sobom donijeti članovi sastava The National. Foto: Facebook Fan page The National

 

Sigurno je kako Tame Impala, Kaytranada, Toro Y Moi, Hot Chip, Two Door Cinema Club, Friendly Fires, Haelos i The National pripadaju inspirativnom krugu umjetnika.  A pjesme sličnoga senzibiliteta bogate radijske programe namijenjene zaljubljenicima u popularnu glazbu.

TAME IMPALA – BORDERLINE

Postoje li granice u odnosima među ljudima? Ako da, kakve su i kada se uspostavljaju? To je jedna od tema kojom se bavi singl ‘Borderline’ sastava Tame Impala. Kevin Parker se, putem nove pjesme, bavi prirodom ljubavi i turbulentnim odnosom između dvoje ljudi. U ovome slučaju, granica je međuprostor za smještanje nedefinirane situacije kojoj je potreban predah. Sve to zajedno sa sobom donosi konotaciju neizvjesnosti i rizika, ali i raznovrsnost mogućnosti njihovih otvaranja u dogledno vrijeme ili zatvaranja za sva vremena. Matt Wilkinson s radija Beats 1 će zvuk nove pjesme australskoga sastava nazvati najboljim do sada, a Pitchfork će istaknuti kako se pjesma dotiče Los Angelesa i života koji sa sobom donosi kombinaciju slave, seksa, ovisnosti, užitka, boli i krivnje.

 

 

KAYTRANADA FEAT. VANJESS – DYSFUNCTIONAL

Ljubavne igre znaju biti izrazito naporne. A ako odnos ne funckionira, najbolje je ostaviti ga iza sebe. Tako će reći stihovi pjesme izrazito zanimljivoga ritma, stvari koju nam je ovoga tjedna dostavio producent Kaytranada. U razgovoru sa Zaneom Loweom za Beats 1, Kaytranada je istaknuo kako je želio poručiti da nema smisla nanovo zazivati ljubavni odnos koji jednostavno ne funkcionira. U pjesmi za late night clubbing haićansko-kanadskom producentu su se pridružile članice američkog R&B dua VanJess.

 

 

TORO Y MOI – ORDINARY PLEASURE

Okej, ovo je stvar koja pleše na rubu senzualnosti i čistog hedonizma. I zato se singl sa šestoga albuma američkog producenta koji se skriva iza imena Toro Y Moi, čini sjajnom podlogom opuštajuće večeri udvoje ili podloge klupske večeri u kojoj ste upoznali nekoga zanimljivog. Pjesma ‘Ordinary Pleasure’ donosi sa sobom dah devedesetih, a video koji ga prati Rolling Stone će nazvati ‘slijedećom velikom stvari’ za opuštajuća poslijepodneva. I maštanja kojima smo skloni za boravka u uredima. No, pravo pitanje koje – nama i sebi – Kaytranada upućuje je taj hoće li seks u ljubavnom odnosu u jednom trenutku postati ‘uobičajenom stvari’ ili je moguće maksimizirati zadovoljstvo sa svakim danom intimnog druženja.

 

 

HOT CHIP – HUNGRY CHILD

Možda imate jasnu želju koja je kanda neostvariva jer su zvijezde tako rekle. Pa i onda kada se pokušavate domisliti svih mogućih načina koji bi doveli ostvarenju vaših snova. Pjesma sastava s intelektualističkim pristupom glazbenom stvaranju donosi zarazni ritam komibinacije housea i disco glazbe. I pamtljivi refren s mnoštvom detalja koji će Hot Chip uvijek činiti izrazito zanimljivim bendom. Singl ‘Hungry Child’ najava je njihova skorašnjeg albuma ‘A Bath Full of Ecstasy’. Hm, možda bi takva kupka riješila očaj čežnje u kojemu se osjećate poput gladnoga djeteta.

 

 

TWO DOOR CINEMA CLUB – TALK

‘Volim pop stvari. Volim istraživati nova područja i činiti nešto što je pomaknuto’, reći će danas Alex Trimble, pjevač i gitarist sjevernoirskog indie rock sastava. I doista, singl ‘Talk’ najavljuje četvrtu ploču u njihovoj karijeri na način udaljen od osnovnoga glazbenog izričaja na koji smo navikli slušajući Two Door Cinema Club. Možda će vas elektronički pristup glazbenu stvaranju podsjetiti na zvukove osamdesetih no svakako je za preporučiti gledanje videospota s elementima humora. Video pjesme ‘Talk’ potpisao je namibijsko-njemački konceptualni umjetnik Max Sidentopf, a produkciju Jacknife Lee.

 

 

FRIENDLY FIRES – LACK OF LOVE

Kada indie rock sastav obradi klasik house glazbe, tada dobivamo poželjan ritam opuštajućeg poslijepodneva. Ili idealno štivo za glazbenu podlogu radijskog drive timea. Original su potpisali Charles B and Adonis i objavili 1988. godine, a Jack Savidge, član britanskog benda Friendly Fires, reći će kako je stvar ‘Lack of Love’ bila važna za nastanak i razvoj grupe čiji radovi često plešu indietronice i dance-punka. Jack će je nazvati komadom sekularne gospel pjesme koja je zagazila na plesne podije.

 

 

HAELOS – KYOTO

Pa premda su u međuvremenu objavili još dva singla, s pjesmom ‘Kyoto’ članovi londonskog benda Haelos su nam podarili besprijekoran komad elektronike s atmosferom trip hopa. Stvar donosi jasan angažman posvećen kritici svjetske elite koja će dati prednost ekonomskome razvoju u odnosu na zaštitu okoliša. Tematiziranje toga problema usredotočuje se na samoizolaciju kojoj smo skloni koristeći modernu tehnologiju za surfanje društvenim mrežama. Stvar najavljuje njihov skorašnji album ‘Any Random Kindness’.

 

 

THE NATIONAL – LIGHT YEARS

Uvijek nekako ostanete zadivljeni sugestivnošću onoga što će nam – glazbeno i stihovima – sa sobom donijeti članovi sastava The National. Ta bliskost koju osjećamo slušajući njihove stvari potvrdit će nam se sa svakim nastupom uživo kojemu imamo prilike prisustvovati. I zato priča o osjećaju udaljenosti između dvoje ljudi koji se vole, ali naprosto ne razumiju jedno drugo, ima posebnu auru. Onu auru prepoznatljivosti u našim svakodnevnim iskustvima. Pjesma ‘Light Years’ zaokružuje skorašnji album ‘I Am Easy to Find’, a video singla donosi kadrove iz kratkoga filma istoga naziva. Film je režirao Mike Mills, a grupu The National ćemo ovoga ljeta moći gledati na Szigetu.

 

 

Tame Impala, Kaytranada, Toro Y Moi, Hot Chip, Two Door Cinema Club, Friendly Fires, Haelos i The National nalaze se na playlisti Absolutely Fine koju možete pronaći na profilu Airplay Radio Charta na Deezeru.

 

 

 

 

Preporuka za slušanje s razumijevanjem: Dave i njegova ‘Psychodrama’

 

Možda je došlo doba da jutrom, umjesto skrolanja po našem mobitelu, uzmemo trideset minuta za našu osobnu ‘Psychodramu’. Pa, mamo li vremena za svakodnevne životne lekcije?

 

Artwork Album Dave Psychodrama

Britanski reper donio nam je terapeutsku glazbenu seansu. Remek-djelo u kojjemu pronalazimo različita pitanja i pomoću kojega istražujemo sebe.

 

‘Album ‘Psychodrama nije album kojemu ćete prionuti ustajanjem i radošću, to je ploča za koju valja sjesti i onda je pomno slušati’, napisat će Sam Higgins na stranicama magazina The Line of Best Fit i dodati: ‘Na taj način ćete najbolje cijeniti krv, znoj i suze koje su potekli prozom ovoga djela. A radi se o snazi kakva je u 51 minutu ovoga albuma učinila ‘Psychodramu’ posve različitim od bilo čega objavljenoga ove godine.’ I to je upravo tako i nikako drugačije. Jer, britanski reper po imenu Dave napravio je zahtjevno konceptualno djelo koje možete promatrati na različite načine – poput psihoterapeutske seanse, dokumenta jednog nemirnog vremena ili konceptuualnog glazbenog albuma. Tek, činjenica je kako bogatstvo koje nam ono nudi nadilazi prosjek glazbenoga stvaralaštva u okrilju suvremene popularne glazbe. Toliko da je uživanje u njemu iskustvo koje zauzima raspon od čistoga zadovoljstva stilom pisanja stihova pa do platforme koja će vam omogućiti da bolje istražite same sebe, vlastite osjećaje, strahove i stavove prema životu. I prema svemu što vas okružuje, jednako tako. I prema vrijednostima koje su se nametnule. Kako u prijateljskom ili okružju obitelju, tako i na razini cijeloga društva.

 

 

Okej, sve do sada rečeno može vam se učiniti isuviše zahtjevnim za pristupanje ploči s vrhova lista popularnosti. Ali ‘Psychodrama’ je upravo onaj primjer koji će pomiriti zahtjeve glazbenoga kritičara i analitičara popularne umjetnosti s općim aplauzom najšire publike. Možda zato što je vrijeme stasanja generacije Z senzibilno za otvorenije razgovore o mentalnim problemima, obiteljskom nasilju, zahtjevima odrastanja i manjku ravnopravnosti na nizu razina – interesnih, spolnih i međurasnih, recimo. A vjerojatno i stoga što sa svakim danom postajemo sve više svjesni kako popularna glazba sa sobom ne donosi isključivi hedonizam i opuštenost – poput one u rasponu od druge polovice osamdesetih do kraja nultih – već zalazi i u dubine životnih izazova koji sa sobom nose slojeve stvarnih problema. Dave je, kad već govorimo o tome, za svoj psihodramatski koncept zaslužio prvo mjesto britanske liste albuma i frapantno visok rejting koji iznosi 97 od 100 postotnih bodova u mjerenju agregata Metacritic.

 

 

Što, dakle, možete pronaći na novome albumu britanskoga repera nigerijskog porijekla? Ploča ‘Psychodrama’ govori o problemima koji nas okružuju. Poput gubitka osobnosti u nasilnoj ljubavnoj vezi, ravnpravnosti crnih ljudi u svijetu različitosti, odrastanju bez oca, opsesivnim pokušajima da se svidite društvu ili egzistencijalnoj borbi za kunu više. Ona opisuje naše vlastite strahove i tjeskobe, valove sreće i optimizma i romantične trenutke sviđanja koji nas hrane. Ona oslikava ambicije i strasti potrebne za dobre ili pogrešne životne korake. Dave je album kreirao poput koncepta višetjednog odlaska terapeutu koji će vam pomoći pri suočavanju s događajima i rješavati vaše stvarne ili metaforičke depresije. Složen je oko trodjelne strukture – prva se bavi osobnim razvojem, druga odnosima, a treća snalaženjem u društvu. Početak putovanja donosi riječi psihoterapeuta s najavom prve sesije u pjesmi ‘Psycho’, a završava dirljivom porukom upućenom starijem bratu u stvari ‘Drama’. Ta poruka ima izričito značenje, jer je koncept albuma ‘Psychodrama’ nastao u razgovoru s Daveovim starijim bratom Christopherom Omoregijem koji svoje dane provodi u zatvoru. Radi se, zapravo, o tome kako je cijela priča osmišljena na temelju redovnih terapeutskih sesija kroz koje Chris prvodi za boravka izvan slobodna svijeta. I za jednogodišnjeg ciklusa pisanja, pretvorena u skup pjesama različitih tema i naziva poput ‘Lesley’, ‘Streatham’, ‘Screwface Capital’ ili ‘Disaster’.

 

 

Dave je dvadesetogodišnji reper, spisatelj pjesama i glazbeni producent iz Londona. Njegovo pravo ime je David Orobosa Omoregie, a odrastao je sa samohranom majkom i dvojicom starije braće od koji su obojica završila u zatvoru. Otac ih je ostavio zarana i prepustio snalaženju u kojemu je majka Theresa radila najrazličitije poslove da bi obitelji osigurala opstanak. Kako bi zaštitila Davea od negativnog utjecaja društva, majka je sinu zabranila izlaske kada mu je bilo jedanaest. I to stoga što su upravo tada njezini stariji sinovi završili iza rešetaka. Autor albuma ‘Psychodrama’ danas se smatra predvodnik novoga naraštaja britanske hip hop scene i respektabilnim spissateljem koji je, napisat će Guardian, ‘snimio najupečatljiviji i najbolji rep album svoje generacije’. Album ‘Psychodrama’ donosi i – istaknut će Matt Wilkinson u porgamu radija Beats 1 – tematski najvažniju hip hop stvar novijega doba, pjesmu ‘Black’ u kojoj se razmatra zahtjevnost života crnih ljudi u suvremenom društvu.

 

 

‘Radi se o mojemu osobnom iskustvu’, istaknut će Dave, opisujući pjesmu ‘Black’, ‘ali ono je, sasvim suigurno, različito od drugih iskustava kakva imaju, primjerice, Jamajčani u New Yorku ili ljudi porijeklom iz Sengala, koji odrastaju u Francuskoj.’ Međutim, to iskustvo čini se univerzalnim na jednak način na koji se općeljudskim – pa, ako želite, i bliskim – čine rečnice o svim zahtjevima, neprilikama i radostima koje opisuje Dave na epohalnom albumu i dokumentu opisa ljudske psihe u aktualnoj godini. Ta ploča nas opisuje bolje od nas samih i daje nam mogućnost da vlastite psiholoterapeutske seanse odradimo u samoći vlastita dona, sa slušalicama hip hop albuma na ušima. I omogućuje eksperimente u kojima ćemo otkrivati same sebe, poput Donne-Claire Chesman s magazina DJ Booth, provodeći dane isključivo s temama ‘Psychodrame’. Ili, kako bi napisao Independent, Daveove ‘pjesme su istodobno pronicljive i duboko osobne u načinu na opisuju slike svakodnevnog života i pretvaraju ih u važne lekcije.’

Pa, dobro, imamo li vremena za svakodnevne životne lekcije? Možda je došlo doba da jutrom – umjesto skrolanja interesima na našemu mobitelu – uzmemo trideset minuta za našu osobnu ‘Psychodramu’. I potom posložimo ponešto.

(Goran Komerički)

 

 

 

 

Keith Flint, The Prodigy i buntovništvo koje postaje mainstream

Odlazak Keitha Flinta dotaknut će mnoge od nas koji smo širom živjeli te trenutke u kojima su se The Prodigy pojavili i to vrijeme u kojemu su nam podarili puno uspomena.

 

Keith Flint na pozornici Twitter.jpg-large

Iznenadni odlazak Keitha Flinta, plesača i pjevača grupe The Prodigy podsjetio nas je na posebnost trenutka u kojemu su se pojavili. Foto: Facebook Fan page grupe The Prodigy 

 

‘The Prodigy su oduvijek bili inovatori, jedni od onih koji mijenjaju percepciju, mijenjaju pogled i mijenjaju glazbu’, dopiralo je iz etera globalnog radija Beats 1 kada je Matt Wilkinson objavio kako će se njegova predviđena playlista u drugome satu showa promijeniti. Glas britanskoga radijskog DJ-ja bio je slomljen: ‘Keith Flint je bio sto posto u tome što je radio i sto posto će nedostajati.’

 

Objava članova grupe The Prodigy na Twitteru o odlasku Keitha Flinta 

 

Keith Flint je danas otišao i nedostajat će svima onima koji vole glazbenu energiju, koji cijene originalnost i koji su se činili neshvaćenima u vlastitoj okolini. Jer, The Prodigy su bili i jesu bend koji se činio toliko drugačijim od srednje struje. Ali i toliko snažan da tu struju prilagodi sebi i natjera je da prihvati kako kombinacija elektronike, hip hopa i punka može biti dijelom playlista radijskih stanica najvećih hitova. A ako buntovnici s piercingom mogu postati privlačni društvu u uredno skockanim odijelima, tada i svaki član kvartovske ekipe koju će okolina smatrati čudakom, može postići uspjeh. Zato su Prodigy nešto poput Harryja Pottera britanske glazbene scene devedesetih – dovedeni da raspiruju maštu i podrže stotine tisuća mladih ljudi u njihovim malim svjetovima. Da potaknu sigurnost i ispune srca svih onih koji su se ikada osjećali drugačijima, izoliranima i gledanima s podsmijehom.

 

 

Jer, sjetimo se u koje doba su The Prodigy počeli i kada je njihova pojavnost učinila čuda. Bile su devedesete, vrijeme vladavine brit-popa i manchesterskog zvuka, zlatnog doba hip hopa (onoga prije Eminema), rave partyja i prozaičnih pop hitova. One godine kada je objavljen ‘Firestarter’, Jarvis Cooker iz grupe Pulp omeo je Michaela Jacksona za izvedbe hit-singla ‘Earth Song’ na pozornici BRITsa. Annie Lennox je tih mjeseci dobila Grammyja, Oasisi i Blur su se svađali po novinama, a Spice Girls su ‘girl power’ doveli u centar pop zbivanja pomno dizajniranom pojavnošću i hit-singlom ‘Wannabe’. Hrvatskom su vladale teenagerske senzacije koje su, uz Spice Girls, predstavljali Backstreet Boys i The Kelly Family. To je bilo vrijeme u kojemu nismo znali tko su Crowded House, ali smo slušali njihove pjesme. Na listama najtraženijih albuma vladali su Alanis Morissette, George Michael, Take That i R.E.M., Fugees su objavili veličanstvenu obradu ‘Killing Me Softly’, a The Chemical Brothers svoj ‘Setting Sun’. I baš taj ‘Setting Sun’ bio je pokazatelj kako je misija trojice momaka iz Essexa donosila plodove. Jer, The Prodigy, The Chemical Brothers i Fatboy Slim postali su predvodnicima big beata, zvuka koji je pohodio klubove i ostavio ih u potpunom neredu nove kreativnosti.

 

Keith Flint gard Twitter.jpg-large

Keith Flint je znao istaknuti kako je posebnost grupe bila u tome što su bili buntovni i opasni. Foto: Facebook Fan page grupe The Prodigy

 

The Prodigy su tada na svjetlo dana doveli ‘The Fat of the Land’, album koji je, prisjeća se Matt Wilkinson, ‘stvorio dojam kao da su se Stooges ponovno rodili’. A potom su postali jedan od najznajčajnijih britanskih bendova u posljednja tri desetljeća i jedna od velikih priča glazbene scene. ‘Igra u britanskoj glazbi se promijenila’, dodat će. Image punkera s dušom ravera i energijom rockera, onog rockera iz dana kada su gitare ležale polomljenima na pozornici kao simbol neustrašivosti i uvjerljivosti koncertnog nastupa. Keith Flint  je stoga i imao puno pravo požaliti se prije četiri godine Guardianu kako je stanje u modernoj popularnoj glazbi danas drugačije. ‘Ali sada ovdje nije nitko tko želi biti opasan’, istaknuo je, ‘i zato ljudi dobivaju komercijalne, generičke snimke koje igraju na sigurno.’ Kod benda punk estetike bilo je drugačije od samoga početka. Uostalom, crno-bijeli videospot za pjesmu ‘Firestarter’ – tijekom kojega je u prvome planu ples Keitha Flinta – bio je zabranjen na BBC-ju, a nakon što je prikazan u televizijskom showu ‘Top of the Pops’ roditelji su se žalili da je uplašio djecu. ‘Stihovi samoporicanja pojavili su se na pozornicama i rekli: to sam ja. To je nešto što je puno slojevitije negoli se na prvu čini’, objasnio je Flint u razgovoru za magazin Q i citirao tekst pjesme koji je pokazao koliko je moguće biti buntovan: ‘Evo me, ja sam kuja koju ste mrzili.’

 

 

Keith Flint bio je istinski glazbeni pionir i legenda, ističu glazbeni mediji. A tweetovi odaslani nakon vijesti o njegovu odlasku govore još više. The Chemical Brothers nazvali su ga ‘nevjerojatnim frontmanom i istinskim originalom’, a Beverly Knight je napisala da su The Prodigy ”jedan od najinovativnijih, neustrašivih bendova’ i kako smo s pjevačem grupe ‘izgubili titana’. Richard Russell, vlasnik diskografske kuće XL Recordings i čovjek koji je prvi potpisao bend, rekao je kako je bio privilegiran što je poznavao Keitha i podvukao: ‘Imao je potpuni integritet i nevjerojatan smisao za humor. Bio je jedan od najslađih ljudi s kojima sam ikada radio.’

 

Tweet grupe The Chemical Brothers povodom odlaska Keitha Flinta

 

Da. I zato će Keith Flint nedostajati. Njegov odlazak u vlastitome stanu u Essexu dotaknut će mnoge od nas koji smo širom živjeli te trenutke u kojima su se The Prodigy pojavili i to vrijeme u kojemu su nam podarili puno uspomena. Glazbenih, klupskih, poslovnih, umjetničkih, ljubavnih i onih svakodnevnih. Pjesme poput ‘Breathe’, ‘Smack My Bitch Up’, ‘Baby’s Got a Temper’ i ‘Spitfire’ tome će svjedočiti u našim mislima. Možda je vrijeme da ih malo dozovemo i organiziramo ‘Prodigy Party’ na kojemu ćemo biti svoji, onakvi kakvi doista jesmo. I da se, bez potrebe za maskiranjem u vrijeme karnevala, odmaknemo od zahtjeva i očekivanja kakve okolina postavlja pred nas.

 

(Goran Komerički)

 

 

BRIT Awards: 5 trenutaka koje ćemo pamtiti

Mnogobrojni scenaristički detalji su nastup P!nk pretvorili u ono što se obično naziva glazbenim i umjetničkim trijumfom na pozornici.

 

BRITsi su, dakle, prošli. Rezultati su ovdje. Ali i poruke, odaslane s pozornice Arene O2, jednako tako. Izdvajamo trenutke koje ćemo pamtiti.

1.  The 1975: važnost ravnopravnosti i generacijska priča s gradskih ulica

‘Mislim kako bismo svi stvarno, stvarno trebali razmisliti o tome što je rekla Laura Snapes’, oglasio se Matty Healy s pozornice Arene 02 u Londonu, navodeći rečenice urednice u dnevniku Guardian, ‘rekla je kako se u glazbi radnje koja pripadaju mizoginiji  muškaraca promatraju kao osobine vrlih umjetnika, dok se žene i oni koji ukazuju na njih tretiraju kao histerija ljudi koji ne razumiju umjetnost.’

Članovi grupe The 1975 na taj su način upozorili na manjak spolne ravnopravnosti u glazbenoj industriji i na britanskoj dodjeli nagrada nastavili priču na koju se upozorava posljednjih godina – od pokreta #MeToo preko događaja na svečanostima poput dodjele Grammyja. Vruća tema glazbene industrije ovih dana osnažena je i otkrićem kako je Ryan Adams seksualno proganjao žene kojima je ponudio pomoć u stvaranju njihovih glazbenih karijera. Frontmen sastava The 1975 je dan kasnije – razgovarajući s Mattom Wilkinsonom u programu globalnog radija Beats 1 – podvukao kako je ‘važno da čujemo glas žena pored glasa muškaraca’ i dodao: ‘Profesionalizam se treba cijeniti i to je kraj priče.’

Nastup na BRITs-ima koreografijom gradskih ulica podsjetio nas je  na komentare kako je album ‘A Brief Inquiry Into Online Relationships’ najbolja generacijska ploča prošle godine.

 

2. Veličanstveni nastup dobitnice priznanja ‘Outstanding Contribution’: P!nk u najboljem izdanju

Fantastičan medley s pričom koja kreće od same garderobe do vrhunaca nastupa na pozornici – sa sjajnom režijom i pamtljivom izvedbom – poptuno je uvjerljivo podvukao zaslugu nagrade koja je na BRITsima dodijeljena P!nk.

Umjetnica je u govoru zahvale za nagradu ‘Outstanding Contribution’ naglasila kako je posebna čast dobiti priznanje koje su prije nje dobili glazbeni velikani kao što su David Bowie, The Beatles, Sir Elton John, Sir Paul McCartney, Eurythmics ili Fleetwood Mac. Zahvalila se obožavateljima i radijskim stanicama koji su je u Velikoj Britaniji uvijek podržavali.

Medley je sadržavao najveće hitove iz njezine karijere, a donio je iznimnu energiju kakvu P!nk godinama donosi na glazbenu scenu. Tijekom izvedbe pjesme ‘Just Give Me a Reason’ – hit-singla koji je bio brojem jedan godišnjeg izvještaja Airplay Radio Charta za 2013. godine – na pozornici se američkoj glazbenici pridružio Dan Caplen, frontmen sastava Bastille. Izvedba je sadržavala i pjesme ‘Walk Me Home’, ‘Just Like Fire’, ‘Try’ i ‘What About Us’.

Gospel zbor, scenografija i mnogobrojni scenaristički detalji ovaj su nastup pretvorili u ono što se obično naziva glazbenim i umjetničkim trijumfom na pozornici.

 

3. Medley Calvina Harrisa začinjen chit-chatom s obitelji Due Lipe

Medley kakav smo željeli, plejada hitova po kojima ćemo pamtiti prošlu i početak ove godine. To nam je ponudio Calvin Harris, britanski producent godine i autor hitova koji se emitiraju toliko da je škotski DJ srušio i mnoge rekorde Službene radijske liste u Hrvatskoj. Sjajni scenski efekti, ples Rag’N’Bone Mana, mig Sama Smitha i izazovna izvedba koju nam je, s mnoštvom plesača, pripremila Dua Lipa obogatili su kombinaciju pjesama ‘Giant’, ‘Promises’ i ‘One Kiss’.

Začin je stigao kasnije, pri razgovoru voditelja BRITsa Jacka Whitehalla za stolom koji je u dvorani zauzimala Dua Lipa. Dua  je na dodjelu nagrada dovela cjelokupnu obitelj – sjetimo se kako su brat i sestra glazbenice prije godinu dana šarmantno završili na pozornici – i omogućila Jacku da ustvrdi kako je za stolom ‘nazgodniji i najbolje odjeveni tata u glazbenoj industriji’. Dua Lipa se zacrvenila potvrdivši time ljudsku toplinu i privrženost vlastitoj obitelji.

 

 

4. Jess Glynne i H.E.R. u izvedbi sa skidanjem šminke

Potrebno nam je da budemo svoji u ovo doba kada nam društvene mreže omogućuju da gradimo vlastite profile u izmišljenoj ljepoti. Jedna od poruka pjesme ‘Thursday’ podržana je vrsnom koreografijom skidanja šminke na pozornici BRITsa. Jess Glynne i H.E.R. zajednički su izvele singl na način da vas prođu trnci i pomislite koliko fasada nam je potrebno kako bi se osjećali sigurnima u vlastitoj koži.

 

 

5. Show Hugha Jackmana i dosjetljivost dua The Carters

Show dodjele nagrada britanske glazbene industrije počeo je veličanstvenim anstupom Hugha Jackmana koji je na vidjelo izvukao sve rekvizite kojima ćemo otkriti koliko nas popularna glazbena umjetnost ispunjava. I zašto je ‘The Greatest Showman’ poseban mjuzikl čija je glazba osvajala liste popularnosti u 2018. godini.

Kontekst aktualnog britanskog trenutka podvukli su Beyonce i JAY Z sjajnim gegom i govorom zahvale tijekom kojega su se poklonili Meghan Markle, vojvotkinji od Sussexa.

(Goran Komerički)