Osnovna poruka albuma ‘Everyday Life’ sadržana je u ukazivanju na činjenicu kako smo – kao ljudska vrsta na zemlji – ispunjeni različitostima, ali imamo sasvim slične životne puteve i brige koje nas more.

 

 

Kako god okrenuli, novi album grupe Coldplay za koje desetljeće ćete uzimati u ruke kao jedan od onih podsjetnika na to kakav je svijet bio 2019. godine. Jer tako up-to-date zvuči. Jer se tim-i-takvim svijetom bavi. I zato što, putem različitih žanrovskih vidova, ocrtava emociju globalne tjeskobe izvana i osobnog mira iznutra.

Ploča ‘Everyday Life’ je, s druge strane, sasvim netipično i mjestimice eksperimentalno djelo rock sastava koji znade pripremiti vrhunske pop refrene. Ona je daleko od standarda žanrovske ujednačenosti kakvoga smo navikli slušati od Chrisa Martina i ekipe, iznimno je posvećena susretu kultura, njegovanju različitosti i stavljanju svakodnevnog u centar naše pažnje. Onog svakodnevnog preko kojega ćemo možda prijeći, uhodano skrolajući našim Fejsbuk zidom ili dijeljenjem Insta-videa u svako doba dana i noći. A to svakodnevno ima svoju ljudskost, izrazitu dirljivost i okupanost suncem.

Jeste li pripravni na takav diskurs britanskog rock benda?

 

 

‘Ovaj album nosi najveće životno iskustvo’, reći će ovih dana Will Champion u razgovoru sa Zaneom Loweom u programu globalnog radija Beats 1 i dodati kako su svi zajedno željeli napraviti ‘više intimne pjesme’. I taj pristup osobnog i sugerirajućeg pronaći ćete u hodu kombinacije akustike, minimalističkog produkcijskog pristupa dijelu materijala i kombinaciji zanimanja za ljepotu zemlje. I našega kompleksnog djelovanja na planetu koji je ugrožen nesposobnošću čovjeka da nadvlada vlastitu pohlepu, osobni egoizam i nadmenost svojstvenu malima koji si utvaraju da su veliki.

Ono, međutim, što vas čini posve ispunjenim i nekako utopljenim jest taj dodir esencijalno emotivnog i toplog u ljudskoj prirodi. A ta blagost koja dolazi iz običnih ljudi sa svih krajeva svijeta, savršeno je ocrtana upotrebebom različitih jezika i varijacijama različitih spisateljskih pristupa. Ona se osjeća u tonovima i stihovima pjesama poput ‘Cry Cry Cry’, ‘Daddy’ ili ‘When I Need a Friend’. Ili gospel nijansama vidljivima, recimo, u pjesmi ‘BrokEn’ posvećenoj Brianu Enou ili old-fashioned temi ‘Arabesque’ koja zvuči kao da je izvučena iz rane faze karijere grupe Coldplay.

 

 

Konceptualno, album ‘Everyday Life’ podijeljen je u dva dijela. Prvih pola sata čine ‘Sunrise’, a drugih osam pjesama nazvano je ‘Sunset’. A između toga izlaska i zalaza sunca, zbiva se sva čarolija kulturne razmjene i bogatstva svakodnevnog iskustva nas samih. Bilo da mu pristupamo klikom miša našega digitalnog izlaza u svijet ili stvarnim putovanjem od grada do grada, od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta.

Uostalom, povezanost ljudskoga naslijeđa u umjetničkom vezivanju biblijskoga motiva, perzijske poeme i citata pjesme na nigerjiskom jeziku igbo za teme ‘بنی آدم (Children of Adam)’, daje nam kontekst onoga što bismo mogli jednostavno živjeti samo kada bismo se malo pomaknuli od opterećenosti lokalnim. Jer nam je dano na dlanu i jer mu je lako pristupiti ka nikada do sada. Na to će nas uputiti uvodni instrumental i završni zaključak u obliku naslovne stvari s temeljnom porukom ploče.

 

 

Osnovna poruka albuma ‘Everyday Life’ sadržana je u ukazivanju na činjenicu kako smo – kao ljudska vrsta na zemlji – ispunjeni različitostima, ali imamo sasvim slične životne puteve i brige koje nas more.

Ljubav, jednakost, emotivna bol i svakodnevne borbe, naslijeđe, humanost i nada dio su svakodnevnog života ma gdje se nalazili – u Zagrebu ili Johannesburgu, Tokiju ili Melbournu, Los Angelesu ili Londonu, Šangaju ili New Yorku. Svakoga od nas more sasvim osobni problemi koji su, međutim, izrazito slični našim vršnjacima u drugim krajevima svijeta. Razlikuju se ovisno o naslijeđu, stopi bogatstva ili nazorima okoline, ali su – u svojoj biti – isti.

I to je jedan od razloga zašto pripadnici generacije Z danas imaju više empoatije za vršnjake iz drugih krajeva svijeta i više osjećaja za globalne klimatske promjene, no što ih imaju pripadnici ranijih generacija. Od baby boomera naovamo.

 

 

‘Oko nas je toliko puno divnih mladih ljudi’, reći će Will Champion. I tu rečenicu nam valja upamtiti kada razmišljamo o tome kako je nekada možda bilo romantizirajuće bolje, a danas je možda plitkije i razočaravajuće loše.

Album ‘Everyday Life’ – koji će Chris Martin opisati terminom ‘very sexy’ i usporediti ga sa serijalom ‘Game of Thrones’ – zemaljski je i bogati dokaz kako se stvari zbivaju u zadanom smjeru kvalitetnijeg. Samo što se nama čini drugačije, zahtjevnije i slojevitije jer je toliko toga što bismo mogli percipirati, ali za to jednostavno – nemamo vremena.

Goran Komerički