‘Glazba nam pomažemo da nadiđemo trenutak’, reći će Beck. I donijeti introspektivnu, minimalističku ploču u produkcijskoj suradnji s Pharrellom Williamsom.

 

 

Jeste li razmišljali koliki je samo svemir koji zaokupljaju vaše misli? I kako je toliko zahtjevan da je u njemu teško se – pa i nemoguće – snaći? Znate li za onu kako je najteže dogovoriti se sam sa sobom? Ili kako su labirinti koje sami sebi stvorimo, često panični ispisi mnoštva detalja koje smo nesvjesno zabilježili i sada ih pokušavamo razumijevati, tumačiti i interpretirati?

E to je taj ‘Hyperspace’ o kojemu govori Beck na svojemu četrnaestom albumu u karijeri. Još jednome od onih albumskih čuda koje je toliko jedinstveno i drugačije od njegovih ranijih radova. S početkom koji nas – na onaj znastveno-fantastični način – uvodi u daljine senzibilnošću ljubitelja žanrovske filmske umjetnosti, pa do izrazito emotivnog zaključka o smislu smisla svega onoga unutarnjega koje nas progoni ili koje nam se smiješi na našem putu. Bez obzira, kakav taj put bio.

 

 

‘Za sebe mogu reći kako mi se po prvi puta u životu dogodilo to da se osjećam kao da živim u budućnosti’,  izjavio je Beck u razgovoru za NPR, objašnjavajući perspektivu iz koje je stvarao album ‘Hyperspace’. ‘Ideja je da u životu postoje stvari koje nam pomažu da nadiđemo trenutak’, dodao je govoreći o ideji iz futurističke video igre u kojoj postoji ‘hipersvemirski gumb’ koji će nam pomoći da se u trenutku nađemo na željenom mjestu. Ta ideja asocirala je Becka na razmišljanje o glazbi i jednoj od moći koju glazba ima. ‘Ta vrsta njezine supermoći je da ti omogućuje svojevrsni pristup drugom mjestu’, ističe.

 

 

To je priča o onom emocionalnom i nepreglednom. Mogućnost asocijacije koju glazbeno stvaralaštvo nudi i zbog čega je slušanje albuma terapeutsko iskustvo, posebice za taj nepregledni svemir naših misli. U slučaju Beckova najnovijeg rada, u pitanju je zanimljiv susret minimalističkog pristupa hipersoničnim elektroničkim loopovima Pharrella Williamsa i hipersenzibilnosti Beckove lirike. Ona će nam postavljati pitanja i otkrivati znano ili potisnuto na onaj pomaknutiji način. Ili nas natjerati da svrnemo pogled na očigledno.

‘Osjećam kako su većinu mog života, stvari sbile približno iste. Četrdesetih, pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih su postojali isti stari restorani, vlakovi i avioni’, opisuje umjetnik, ‘a u posljednjih pet godina, sve se stvarno mijenja. Poput određenih varijanti tehnologije, mijenjaju se i gradski pejsaži.’

 

 

Variety će navesti kako je album ‘Hyperspace’ ‘introspektivan i minimalističan, ali sofisticiran’. Dodaje se kako donosi kombinaciju analogne elektronike i dodira starog Becka. ‘Radi se o prelijepom albumu sa suptilnostima koje se otkrivaju višestrukim preslušavanjem’, ističe Exclaim, uz rečenicu kako je najmanje što su fanovi Becka očekivali, suradnja s autorom singla ‘Happy’. A njih dvojica su – Beck i Pharrell Williams, dakle – supotpisali sedam od jedanaest pjesama na ploči.

Na albumu nalazimo i suradnje s cijenjenim producentima Paulom Epworthom, Gregom Kurstinom i Coleom M.G.N.-om, ali i sudjelovanje Chrisa Martina, Terrella Hinesa i pomalo zaboravljene Sky Ferreira-e. I sve to zajedno dio je novoga glazbenog putovanja čovjeka koji se okušao u iznimnom broju glazbenih žanrova i u svakome pronašao svoj kreativni trenutak. Hoće li ga, na jednak način, pronalaziti i dalje? Ovisi o snalaženju života u budućnosti u kojoj, dakle, već danas živi Beck. Sa svim promjenama koje i njega i nas danas okružuju.

‘Financijski, glazbena industrija se posve promijenila – polazi od suradnje na filmskim djelima, preko streamanja i CD-ova pa do trenutnog pristupa glazbe bilo gdje’, ističe kantautor.

 

 

Da. Bilo gdje. I u trenutku. Jeste li o tome razmišljali? Kad god poželite, jednim dodirom ekrana možete poslušati svaku pjesmu koju ste nekad ili negdje čuli. E, to je još jedna od tema Beckova hipersvemira. No, autor albuma nam daje misao dodatne vrijednosti. ‘Ima puno velikih promjena, ali – u konačnici – ljudi i dalje žive svoje živote. Manjkavi kakvi jesmo, radimo najbolje što možemo. To je jedina stvar koja se ne mijenja’, istaknut će u eteru američkog javnog radijskog servisa. I zaključiti kako se ne mijenja ta sposobnost čovjeka da preživi, njegova želja da se poveže s drugima ljudima i činjenica da se to povezivanje često zbiva putem glazbe.

A tu dolazimo do onih svemira misli s početka naše današnje priče. Glazba nas vodi na putovanja, a na jedan od tih puteva dolazi se i sa slušanjem četrnaestoga Beckova albuma ‘Hyperspace’. Dakle? Otvorite streaming servis i uputite se u sofisticirano glazbeno putovanje.

Goran Komerički