Zabava, molim. Ipak je ljeto. A onda i misao. Jer, ipak smo samo ljudi. Sa svojim željama,  potrebama, strahovima i ambicijama.

 

 

Ma što tko rekao, napisao ili komentirao, album ‘Duck’ – sedma ploča u karijeri grupe Kaiser Chiefs – zabavan je i osvježavajući. Razigran i predodređen za ugodno društvo u slušalicama ili na auto sustavu za duljih putovanja. Premda počinje ‘doista važnom pjesmom s velikom porukom za Britaniju BREXIT-a’ i dotiče se osobnih tema, previranja i onih problema kojih se ljudi ranih četrdesetih mogu dosjetiti za sumornih ili dana overthinkinga.

 

 

Okej, album je daleko od tipičnoga djela indie rocka, kakvoga poznajemo iz najuspješnijih dijelova karijere britanskog sastava poznatoga po singlovima ‘Roby’, ‘Never Miss a Beat’, ‘I Predict a Riot’ ili ‘Evereyday I Love You Less and Less’. I zato ćete ga možda promotriti podozrivo i s upitnicima nad glavom. Ali kada vlastitu umu dopustite opuštajuće misli i nepretenciozne zaključke, jednostavno ćete doći do činjenice kako su ‘Northern Holiday’, ‘Record Collection’ i ‘Wait’ naprosto pjesme uz koje ćete cupkati i omogućiti im da vam se još dugo vrzmaju u riznici za pjevušenje.

 

 

Album ‘Duck’ je ploča izrazito osobnih tema poput nesigurnosti u privlačnost vlastita tijela, frustracijom internetom, malim praznovjerjima, tjeskobom životnoga sutra i biološkim satom povezanim sa željom da imate dijete. I sve to iz muške perspektive. Možete li se u to uživjeti? Ovisno o godini proizvodnje, rekli bismo. Ipak, kada se nađete u situaciji da vam se čini kako se život vrti u krugu, tada je zgodno odslušati ‘Don’t Just Stand There, Do Something’ ili ‘Golden Oldies’ i u tili čas ćete se osjećati ponukanima za akciju. Možda je to zbog himničnosti glazbenog trenutka ili čežnje za nekime ili nečime što će vas pokrenuti, svejedno.

 

 

Za iznimno zanimljiva razgvora s Timom Jonzeom iz Guardiana, frontmen Ricky Wilson dotakao se mnogih trenutaka u kojima se našao posljednjih godina i iz kojih se izvukao ‘bez posljedica da postanem moron’. I izrekao koju o vlastitom običaju opijanja koje je ‘naprosto moguće, jer je legalno’ i činjenici kako ‘nije zlopamtilo’. Prije nekoliko tjedana za NME je izjavio kako se ‘konačno osjeća slobodan’ i prpošan u situaciji u kojoj se našao. Taj osjećaj primjećuje se na albumu ‘Duck’, dobrodošlom ostvarenju na granici komercijalnog rocka i nekadašnjeg indie izričaja. S inzistranjem na ovome prvom.

Dakle? Zabava, molim. Ipak je ljeto. A onda i misao. Jer, ipak smo samo ljudi. Sa svojim željama,  potrebama, strahovima i ambicijama.

Goran Komerički