Ovakav album – s tako razvedenim zvukom i ekstremno raznovrsnim žanrovskim rukopisom koji generira različita raspoloženja – ranijih bi desetljeća bio osuđen na perceptivnu propast i opći manjak potražnje. Danas je drugačije.

 

 

Kada odslušate kompletan album ‘Carte Blanche’, bit će vam mrvicu jasnije zašto je drugi album u karijeri francuske ‘globalne ikone’ objavljen upravo pod ovim nazivom. Jer, naime, DJ Snake je, putem sedamnaest stvari posluženih na glazbenom meniju, proputovao vezama elektroničke plesne glazbe s paletom glazbenih žanrova. I strukturirao djelo poput raskošnog partyja za festivalske događaje ili noćne zabave klupskoga prostora.

 

 

Okej, ta dva pristupa bit će različita u svojemu doživljaju ili sugeriranoj atmosferi, ali situacija je jednostavno takva – DJ Snake je priredio album koji će vas emotivno voditi razmjerima različitih osjećaja i atmosfera, uspona i padova, razuzdanih trenutaka i onih za kontemplaciju. Onoga prvoga razmjerno je više, ovoga drugoga manje, ali tako to, ponajvećma, biva na tulumu elektroničkoga glazbenoga doživljaja.

 

 

Album ‘Carte Blanche’ tako putuje drum’n’baseom, future bassom, hip-hopom, R&B-jem, future bassom, zvukovima house glazbe, tropicala, latino zvukom, feelingom osamdesetih, neon raveom, narodnjačkim melosom indijske glazbene tradicije, dancehall popom, reggae electro dubom i poštenom količinom EDM-a. I to je tek naznaka svega onoga što možete pronaći u kombinaciji zvukova francuskog DJ-ja i producenta kojemu je – naziv projekta, dakle, potvrđuje – sve dozvoljeno.

 

 

To ‘dozvoljeno’, između ostaloga, znači i procijenjeno visokim ocjenama u sustavu vrijednosti umjetničkog i poslovnog. Jer, na ploči možete pronaći svu silu različitih umjetnika od kojih je svakome dodijeljena uloga u skladu s njegovim žanrovskim identitetom. Majid Jordan, ZHU, Offset, Selena Gomez, Tchami, J Balvin, Burna Boy, Gucci Mane, Zomboy, Ozuna, Gashi i Cardi B tek je dio tih imena posloženih u strukturu koja počinje znanstveno-fantastičnim filmičnim uvodom teme ‘Butterfly Effect’, a završava povratkom kući putem pjesme ‘Paris’. Cijela priča je kružno posložena sa snažnim drum’n’bassom pri početku i pri samom kraju albumskog seta. I s latino vrhuncem u sredini, unutar kojega nalazimo hit-singlove ‘Loco Contigo’, ‘Taki Taki’ i ‘Fuego’.

 

 

Album ‘Carte Blanche’ možda ne donosi, napisat će Billboard, ‘novi zvuk’ generacije od kojih će biti sazdan ‘vrli, novi svijet’. Međutim, ploča ‘predstavlja lakmus test stanja u kojemu se svijet sada nalazi’. I to je možda najbolji zaključak o kolekciji koju nam je podario DJ Snake.

Jer, ovakav album – s tako razvedenim zvukom i kreacijom koja tumara toliko različitim predjelima žanrovskih opredijeljenja koji generiraju toliko različita raspoloženja – ranijih bi desetljeća bio osuđen na perceptivnu propast i opći manjak potražnje. No danas – u vrijeme kada glazbu slušamo multižanrovski i raspoloženja smo u stanju mijenjati u skladu s navikama poremećaja pažnje – takva stvar može se činiti uobičajenom. Pa i dobrodošlom.