Valja nam pronaći način da ovih dana ostanemo pozitivni. Bez obzira na to što bismo ponekad najradije iskočili iz vlastite kože.

‘Bio sam tako naivan i tako mlad kada sam stvarao ‘American Teen’. Mislio sam da znam sve, ali zapravo ništa nisam znao’, reći će Khalid u razgovoru za Billboard i objasniti kako je situacija nakon izlaska albuma ‘Free Spirit’ slična: ‘Na točki sam razumijevanja da još uvijek ne znam ništa. Imam osjećaj kako je glazba koju pišem izrazito samorefleksivna.’ To ‘samorefleksivna’, rekli bismo, prije svega znači introspektivna i ponirajuća u vlastita iskustva, teme i brige koje dvadesetjednogodišnjaka iz američke savezne države Texas i mogu zanimati. Recimo, kako se nositi s neočekivanom slavom, što to znači imati lošu sreću ili kako se odnositi prema prijateljstvu i samozvanim frendovima koji će vas okružiti nakon što ostvarite statusni ili financijski uspjeh. I to su, svakako, teme o kojima smo mogli šlušati svih desetljeća dominacije popularne glazbe u javnom prostoru. Kod Khalida je slučaj ponešto drugačiji, jer se radi o umjetniku koji se smatra jednim od najtalentiranijih spisatelja i glazbenika nove generacije R&B-ja. I momku koji ima posebno sugestivan način na koji koristi svoj glas i sposobnosti izražavanja pred mikrofonom.

Dodatni razlog opće prihvaćenosti Khalida u tom istom javnom prostoru bila je njegova ozbiljnost kojom je – u nizu razgovora za američke i svjetske medije – problematizirao vlastite mentalne probleme poput stresa, napadaja panike, depresije i društvene tjeskobe. Variety ističe kako su ti istupi odavali dojam sedamnaestogodišnjaka koji zna što je ono što njegovu generaciju ponajviše brine i kako ljudi tih godina žele da im netko o tome govori u svojim pjesmama. Nastavak albuma ‘American Teen’ također polazi od sličnih lirskih teza zaogrnutih glazbenom kombinacijom soula i pop glazbe. Ali, čini i maleni odmak. ‘U tom smislu, ‘Free Spirit’ se čini poput borbe između loših osjećaja i dobrih namjera’, ističe magazin. I to je osnova od koje je važno krenuti kada slušate sedamnaest pjesma druge ploče u Khalidovoj karijeri. Jer, u njima nalazimo i priču o nesporazumima u ljubavnoj vezi, osjećamo strast prema curi koja mu se sviđa i svjedočimo Khalidovoj borbi s nastojanjem da ostane pozitivan ma što da ga je u životu snašlo. A to nam se čini nekako familijarno, ma gdje se u svijetu nalazili. I kojim god putem krenuli.

‘Imate cijeli svoj život da napravite debi album, ali jako malo vremena da složite drugi’, ističe Khalid dodajući kako ploča ‘Free Spirit’ predstavlja novu fazu njegove zrelosti: ‘Volim tu mogućnost da mogu govoriti o svojim obožavateljima i pisati za njih pjesme o tome kroz što sve prolaze. Ali je, jednako tako, dobro ponekad imati vremena za svoje terapijske sesije i pisati pjesme ovisno o vlastitu raspoloženju, Mislim da sam pišući naučio jako puno o sebi.’ A s tim procesom dolaze i različita propitivanja, nesigurnosti i strahovi. Pa i sumnje u vlastito ‘ja’ i osobne sposobnosti nošenja s izazovima vlastita samoodržanja. Rolling Stone će istaknuti kako je za maldog umjetnika takvo introspektivno poniranje odveć smiono i ‘malko ga je previše’. No, može li nas to iznenaditi ako smo već ranije shvatili kako se Khalid čini ozbiljnijim no što bi to bilo za očekivati? Jednostavno, postoje ljudi – poput Taylor Swift – koji u tijelu dvadesetogodišnjaka kriju um dvadeset godina starije osobe. Uz to, dodaje Variety, ‘popularnost je brutalni izazov’: ‘Ako se ne osjećate sjajno prilikom ulaska u ring, lako se možete naći pokošeni stvarima koje vas u noramlnoj situaciji ne bi dotaknule.’

Album ‘Free Spirit’ jest, dakle, poput slobodna duha koji razmatra široko i zaključuje iskustveno. I uči po putu. On donosi i pitkost radiofoničnoga zvuka i melankoliju koja će nam dobro doći u našoj osami. The New York Times će na njemu osjetiti glazbeni povratak produkciji osamdesetih i devedesetih, a The Guardian, s druge strane, izraziti mišljenje kako se čini da se ‘dio Khalidove originalnosti zagubio negde po putu’. Ipak, mi ćemo rado odslušati nepretencioznu ‘Don’t Pretend’ i radovati se proljetnom zaljubljivanju u temi ‘Outta My Head’. I pronaći način da ovih dana ostanemo pozitivni. Bez obzira na ito što bismo ponekad najradije iskočili iz vlastite kože. Jer, taj trenutak optimizma u očaju, to je ono što valja ugrabiti. Ta smionost nas čini ljudima slobodna duha.

(Goran Komerički)