Arhive oznaka: Variety

Logic: ‘Ostavite svoj ego po strani i upamtite kako je važno voljeti sebe’

Album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ čini se poput konceptualnog upozorenja na prevladavajući utjecaj društvenih mreža u našim životima.

 

Album Artwork Logic Confessions of a Dangerous Mind

 

Čini vam se pretjeranim sve češće naglašavanje kako svakodnevna odanost društvenim mrežama utječe na razvoj tjeskobe?

A ipak, razmislite malo i pokušajte sami sebi odgovoriti na pitanje kako doista na vas utječu učestalo komentiranje i provjeravanje broja lajkova na Fejsu, namještanje kadrova za postanje na Instagramu ili žvrljanje informacija ili duhovitosti po Twitteru. Čine li vas pogledi na tuđe ljepote, samohvale ili hejtanja doista sigurnijima u same sebe, svoje dosege i vlastite sposobnosti?

Psihološke i sociološke studije potvrdit će kako naša nesigurnost i naši strahovi u životu umnogome korespondiraju sa sve većim uranjanjem u sadržaje i aktivnot na društvenim mrežama. Logic će se složiti s time i jasno nam staviti do znanja kako mnoge jezovitosti – ali i mnoge ljepote – današnjih senzacija dugujemo društvenim mrežama. I zato će se album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ činiti konceptualnim načinom da to svima stavi do znanja.

 

 

Ipak, terminu ‘koncept’ u slučaju pete ploče repera iz Marylanda valja pristupiti oprezno. Jer, mada je Logic umjetnik čija djela imaju jasnu nakanu, okretnu liričnost i zaokruženu cjelinu, ‘Confessions of a Dangerous Mind’ je podosta udaljen od predanosti  Daveove ‘Psychodrame’. No, nakana je jasna. A ona će reći kako odviše uranjanja u tuđe živote i opterećivanje time što-su-drugi-rekli dovodi do nemira s kojime ćemo se – u početku sasvim nenametljivo – morati boriti. I to usporedno sa svim onim borbama i zahtjevima koji nam se nameću sa svakim danom, svakom željom i svakom obavezom u danu.

Pa, je li nam to potrebno?

Pjesma ‘clickbait’ uvjeravat će nas u suprotno. I naglasiti koliko je pogrešno postati ovisnikom o klikanju na isprazne naslove s internetskih portala. I kako su riječi drugih o vama, manje važne od uvjerenja o vlastitim kvalitetama i osobnim sposobnostima.

 

 

Logic je reper, autor pjesama i producent sa zapadne američke obale. Umjetnik je iznimno cijenjenoga glazbenog opusa i čovjek koji je prošao zahtjevno odrastanje u sredini koja je potekla od međurasnog braka roditelja koji su se – svaki sa svoje strane – borili sa svojim ovisnostima. Pridodate li tome i dugu odsutnost oca, majčinu bipolarnost, suočavanje s dilanjem različitih vrsta opijata i izbacivanje iz srednje škole, tada će vam se priča njegova adolescentskog doba učiniti još zahtjevnijom. S druge strane, interes za hip hop duguje soundtracku za film ‘Kill Bill: Volume 1’ Quentina Tarantina kojega je potpisao RZA iz sastava Wu-Tang Clan.

U vlastitu razvoju se – uz objavljivanje mixtapeova iz serijala ‘Young Sinatra’ i ‘Bobby Tarantino’ – prometnuo u važnog sudionika scene. I objavio albume s vrhova lista popularnosti, poput ‘The Incredable True Story’ i ‘Everybody’. Upravo ploča ‘Everybody’ označila je prekretnicu izričaja i, naglasit će Variety, donijela ‘pretvaranje promatrajućeg komičara u Kralja boli, epski važnog predstavnika potrebitih, svih onih koji imaju milenijalskih problema s mentalnim zdravljem’. Tomu je svjedokom singl ‘1-800-273-8255’, pjesma koja je angažirano upotrebljena za prevenciju samoubojstava u Sjedinjenim Državama. Ima li peti studijski album Logica tu snagu?

 

 

Album ‘Confessions of a Dangerous Minds’ donosi ispovijedi koje bismo mogli podijeliti u dvije kategorije – one ležernoga svjetla i one ozbiljnije tame. Ovo potonje tiče se razmatranja društvene pravde i negativnih konotacija naslijeđa modernog doba, a ono prvo vezano je uz uobičajeno hip hop razmetanje o posljedicama slave koja je nadošla nakon teških vremena. Te posljedice – opisane u pjesmama poput ‘COMMANDO’, ‘Icy’ I ‘Still Ballin’ – sa sobom su donijele statusne simbole, materijalnu sigurnost, nevjerojatna iskustva, ali i nevjerojatne hejtere. A za javni obračun s njima poslužila mu je suradnja s Eminemom.

Kada je o Emu riječ, valja podvući kako se radi o višegodišnjem Logicovu uzoru, reperu bijesa i kreativnih rima. Stoga je vrijedno iznijeti razočaranje što se njihova suradnja svela na lamentiranje o broju mrzitelja, a ne na društveno angažirani komentar ili sociološki orijentiranu pjesmu.

S druge strane, putem stihova pjesama prodefilirat će mnogi suidonici urbane kulture kao što su Chilidsh Gambino, Nicki Minaj, Michael Jackson, Kanye West, N.W.A., Andre 3000 ili Cee-Lo Green. Ovdje nalazimo i posvetu Lilu Peepu s podsjećanjem na konotacije koje sa sobom donosi doba nesigunrosti, ali i obračun s Charlamagnem tha Godom, voditeljem prestižnog radijskog showa ‘Breakfust Club’ njujorškog radija Power 105.1 FM.

 

 

Sir Robert Bryson Hall II – kako glasi Logicovo pravo ime – je u nedavnom razgovoru za The New York Times podvukao kako je jedan od najvećih izazova pisati o stvarima koje dolaze iz stvarnog života. ‘Nitko ne želi govoriti o tjeskobi i depresiji, a ponekad je u strahu ili se osjeća nesposobno. O tome jednostavno nije zabavno ragovarati’, istaknuo je govoreći o razlozima pisanja vlastitog romana ‘Supermarket’.

‘Mislim da je najveća stvar koju možete učiniti ta da se bavite svojim problemima i suočavate se sa svojim demonima, kakvi god oni bili – mentalni, fizički ili emocionalni’,  rekao je Logic, ‘ako se zaista odlučite nositi s njima, postaje vam bolje. I tada osjećate kako možete učiniti sve što želite.’ Album ‘Confessions of a Dangerous Mind’ ukazuje na tu važnost. A, putem funky groovea sa semplom singla ‘Pump Up the Jam’ grupe Technotronic, podvlači i koliko je važno osvijestiti vlastitu snagu. ‘Don’t Be Afraid to Be Different’, stoji u naslovu suradnje s Willom Smithom.

 

 

‘Čak i kada pobjeđuje, Logic gubi i ovo stanje psihičkog dualizma je razumljivo’, ispisat će Variety i dodati: ‘Svi imamo zabrinjavajuće nesigurnosti i vjerujemo da ne zaslužujemo ljubav i novac.’ I to je osnovna stvar koje se podsjećamo kada slušamo ‘Confessions of a Dangerous Mind’. Zato je – i pored svih šepurenja o Rolexima, komadima, slavi i automobilima, kojima prisustvujemo u suradnjama s Guccijem Maneom, G-Eazyjem ili Wizom Khalifom na ovoj ploči – puno važniji stih kojime završava uvodna stvar albuma. A on će podvući važnost naše samosvijesti: ‘Ostavite svoj ego po strani i upamtite kako je važno voljeti sebe.’ Svim samodokazivanjima na Instagramu unatoč. Ili možda upravo zato.

Goran Komerički

 

 

Oglasi

Vampire Weekend: Istražite vedre melodije i poetiku briga na albumu ‘Father of the Bride’

‘Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli’, reći će Ezra Koenig. Ploča ‘Father of the Bride’ spaja suprotnosti i istražuje različitosti svakodnevnog iskustva.

 

Album Artwork Vampire Weekend Father of the Bride

 

Album ‘Father of the Bride’ je glazbeno blago. Onaj tip štiva kojemu ćete pristupiti sa znatiželjom i otvorena srca, ploča koja će vas zaokupiti s prvim svojim taktom i koju ćete istraživati još dugo. Jer je višežanrovska i višeslojna. Jer otvara vidike i gura vas naprijed. Jer citira glazbenu povijest i donosi citate za budućnost. Jer promišlja društveno i osjeća intimno. I zato što u sat vremena razmjenjuje s vama radosti, brige, upite, zagonetke,  patnje, ushite, razočaranja i rješenja kakva vam možda ne bi odmah pala na pamet premda su, na prvu, jednostavna i referentna. Pa, dakle, što su to stvorili članovi grupe Vampire Weekend?

 

 

‘Ovaj je album dvostruk, jer nam je trebalo više prostora’, istaknuo je Ezra Koenig u vlastitu radijskom showu ‘Time Crisis’, kultnome podcastu koji se emitira u programu globalnog radija Beats 1. Frontman grupe Vampire Weekend dodao je kako se radi o najjedinstvenijoj ploči sastava do sada i – u dva i pol sata razgovara – objašnjavao mnoštvo detalja, konteksta, poetičnih i skladateljskih trenutaka koje čemo pronaći na ploči benda koji je, sada je to posve jasno, nedostajao svijetu glazbene eklektike i misaonih minijatura. I to na puno razina. Poetičnoj i ironičnoj, onoj kompleksnoga pristupa i inventivnih rješenja. A imati samo to na jednome mjestu, zahtjevna je zadaća. I zato će se ‘Father of the Bride’ činiti, piše Variety, poput hrane za obranu doktorskih teza o načinu pisanja pjesama.

A pisanju pjesama Ezra Koenig pristupa baš tako – studiozno i posve jedinstveno. ‘Tip sam osobe koja će provesti sate udubljujući se u avangardne poetske tekstove pojedinih autora’, rekao je u razgovoru za Entertainment Weekly i istaknuo kako je vrlo dobro mogao iščitati osjećaj koji je stajao iza napisanoga. A osjećaj dobivenoga na albumu ‘Father of the Bride’ promjenjiv je baš poput našeg svakodenvnog. Proljetna svježina prisutna u melodijama stajat će u suprotnosti s tamom ili surovošću koja nam dolazi putem tekstova pjesama poput ‘This Life’ ili ‘Sunflower’. Ili, kako bi rekao Audie Cornish s radijskog servisa NPR, u pitanju je ‘veselo pripovijedanje o poštenoj količini boli’. U tom smislu, napisat će The Observer, ‘Father of the Bride’ je ‘poput braka ljutnje i optimizma’.

 

 

‘To je zato što su pjesme poput života’, ističe autor: ‘Za odrastanja sam uvijek volio izvođače kao što su The Smiths i The Cure. Oni imaju neke vrlo optimistične, vesele melodije koje su u  kontrastu s tekstovima. To mi je oduvijek imalo puno smisla. Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli.’ Možete li si to predočiti? Ezra Koenig će pristup životnome objasniti na način koji vam može biti blizak: ‘U srednjoj školi i koledžu, pročitao sam dosta knjiga iz povijesti i iščitao o društvenim devijacijama koja su se zbivale prije više stotina ili tisuća godina. No, pomislio sam – baš poput svih – kako se možemo izdići iznad toga i da će moje vrijeme zaobići nejednakosti ili nepravde. A onda se iznenadiš kada ih osjetiš na osobnoj, generacijskoj ili nacionalnoj razini. I, ma koliko bio pripremljen na takvu mogućnost, uvijek te šokira.’ Pjesme poput ‘Harmony Hall’, ‘Unbearably White’ i ‘Rich Man’ donose primjere takvih doživljaja. Samo ih valja pronaći u slojevima značenja.

 

 

Slojevi značenja pjesama grupe Vampire Weekend donose enciklopedijsku gustoću. I kombiniraju mnoštvo različitoga. Žanrovski gledano, ovdje imamo posla s pop glazbom stvaranom na indie način, s jasnije amerikaniziranim zvukom u kojemu nas dodiruju country, folk, rock i soul. Ali, ovdje ima i flamenca pomiješanog s elektroničkim techno i rave utjecajima stila grupe New Order – primjerice, u pjesmi ‘Sympathy’ – ali i korištenja vokodera na način grupe Bon Iver (‘Bambina’, ‘Flower Moon’).

Mnoštvo pristupa skladanju pjesama donijelo je prostore za mnoštvo interpretacija koje će mediji poput Pitchforka, magazina Clash i Uncut ili Rolling Stone povezivati s ‘proljetnim moodom grupe Greatful Dead’, načinom sviranja gitare Georgea Harrisona, atmosferom Paula McCartneyja, grupe Fleetwood Mac i Paula Simona, ali i pristupom Kanyea Westa na njegovu albumu ‘808s & Heartbreak’. U tom smislu će stihovi iz minijature ‘Big Blue’ – koji se bave istraživanjem religiozne i kozmičke nesigurnosti – zajedno s baroknošću i različitošću glazbenih stilova na ploči biti komparirani s radovima grupe The Beatles. Ako pitamo recenzente magazina Variety i Rolling Stone, u pitanju su albumi ‘The White Album’ i ‘Abbey Road’. Raznovrsnosti će svakako pridonijeti i, primjerice, elementi proga i psihodelije (‘Sunflower’), narativnost (‘Spring Snow’) i sudjelovanje Danielle Haim i Stevea Lacyja u nizu od pet pjesama s albuma ‘Father of the Bride’.

 

 

Ploča grupe glazbenika iz New Yorka je ‘remek-djelo modernog kalifornijskog popa’, napisat će Rolling Stone. Radi se o ‘spomenaru briljantnih ideja’, ističe The Guardian. Ona donosi obloge sloma zaogrnute melodičnim smijehom, ispisuje The New York Times. Toliko je različitoga pristupa različitostima koje smo dobili s prvim albumom sastava Vampire Weekend za veliku diskografsku etiketu i četvrtim radom u njihovoj karijeri. Album s jasnim utjecajem načina pisanja Kacey Musgraves – pjesma ‘Married in a Gold Rush’ donosi dijalog partnera pri sudaru sa stvarnošću koja je posve suprotna od idealističnih predbračnih očekivanja – objavljen je šest godina nakon prethodnog ‘Modern Vampires of the City’.

A u tih šest godina se štošta zbilo – od američkih predsjedničkih izbora, u kojima su članovi grupe podržali Bernieja Sandersa preko odlaska suosnivača Rostama Batmanglija iz benda do sve većeg marginaliziranja gitarskoga zvuka u hijerarhiji uspješnoga na svjetskoj glazbenoj sceni. ‘U nekom trenutku, gitara se čini smiješnim starim instrumentom, a onda se opet čini još šarmantnijom ili uzbudljivijom’, reći će Ezra Koenig u razgovoru za NPR i dodati kako se na početku snimanja albuma prestao brinuti o tome: ‘Znamo da i danas postoje ljudi koji stvaraju poeziju, operu ili apstraktno ekspresionističko slikarstvo – umjetničke forme koje su svoje značajne trenutke imale odavno. Sa starenjem shvatite kako o nekim stvarima jednostavno ne trebate brinuti. Rekao bih kako postoji nešto ugodno u tome da vam mogu reći: ‘Da, nevažno je, ali možemo li svejedno razgovarati o tome kako bismo mogli dobro zvučati uz gitaru?’

 

 

Gitarsko blago? Pa, ‘Father of the Bride’ grupe Vampire Weekend možemo počastiti i tim epitetom. Kao i mnogim drugima koji će opisivati, zaključit će Ezra Koenig na radiju Beats 1, rezultat ‘kulminacije trogodišnjeg rada’. Tek, prolaznost vremena i starenje ne donose samo čežnju za jamanjem, već i želju za zaokruženom pričom. Pričom koja ispunjava svrhu i koja vas ispunjava iznutra. Jer, na kraju krajeva, to i jest ono najvažnije. Da smo sretni iznutra. i da se osjetimo kompletnima. I sa svrhom. Poput autora ovoga glazbenog blaga koje nam je došlo na ogled.

Goran Komerički

 

 

Taylor Swift, ‘ME!’ i nova era posebnosti svakoga od nas

Jeste li pomislili kako je potrebno odvojiti vrijeme za djetinju maštu u trenucima kada vas – problemi, šefovi, roditelji, partneri, profesori i poslovi – pritišću sa svih strana? I s tom maštom dozvati sebe, svoju vrijednost i vlastito samopouzdanje.

 

Taylor Swift Brandon Urie ME! Twitter 2019 April

Foto: Twitter profil Taylor Swift

 

‘Što se ovo, za ime svijeta, dogodilo’, zavapio je Rolling Stone pokušavajući shvatiti sve promjene koje je sa sobom donijela nova pojavnost Taylor Swift u upravo lansiranom spotu pjesme koja najavlujuje novi album. Tema ‘ME!’ u magazinu je shvaćena kao bubblegum pop koji će se uhvatiti, a gledanost videospota u prvome danu dosegla je 56,9 milijuna gledanja na mreži YouTube. I time srušio rekord mreže za pregled videospota samostalne umjetnice.

Reakcije na pjesmu koja u prvi plan stavlja, reći će Taylor Swift u razgovoru s Robin Roberts za televizijsku mrežu ABC, ‘prihvaćanje naše posebnosti i stvarno posjedovanje individualnog ‘ja”, izrazito su različite. Pa i polarizirajuće, međusobno udaljene kilometrima i ispisane na način da biste pomislili kako su u pitanju ocjene pjesama sasvim različitih žanrova i vrijednosnih sustava. ‘Najviše pop pjesma do sada u njezinoj karijeri’, karakterizira The Daily Telegraph. Ona je pjesma ‘njasiromašnijih stihova do sada’, ispisuje Los Angeles Times. Slate će dodati kako Taylor Swift i Brendon Urie u spotu izgledaju poput ‘sudionika tinejdžerskog mjuzikla’, a The Ringer je usporediti sa ‘šašavom konfekcijom Disney-popa’. Variety će, međutim, istaknuti kako je pjesma pokazatelj ‘novoga standarda’ u kojemu ‘instant može dati puno više od jednostavnog zamjenskog okusa’. Prevedeno s glazbenog na drugi rječnik – i instant kava može donijeti slojeve okusa, ako se temeljitije pripravi. No, je li to doista moguće?

 

Taylor Swift ME! Butterfly Facebook 2019 April

Foto: Facebook Fan page Taylor Swift

 

Čini se kako bismo odgovor na to pitanje, u slučaju pjesme i videospota ‘ME!’, mogli potražiti u objašnjenju magazina Forbes. Da se, naime, ne radi o običnoj pop pjesmi već o  ‘trenutačnom bijegu koji je potreban svakome od nas’. I, zaista! Jeste li pomislili kako je potrebno odvojiti vrijeme za djetinju maštu u trenucima kada vas – problemi, šefovi, roditelji, partneri, profesori i poslovi – pritišću sa svih strana? I s tom maštom dozvati sebe, svoju vrijednost i vlastito samopouzdanje. To je ono što video donosi, to je ono o čemu pjesma govori i to je vrijednost za koju se zalaže. Da otkrijemo same sebe. I da budemo na otkriveno ponosni. I da to možemo učiniti super jednostavno, bez potrebe za konzultiranjem gigabajtova internetskih poduka ili tisuća stranica stručne literature. Jednostavno se valja prisjetiti ‘zaigranog ja’ u sebi i vrijednosti koje to ‘ja’ nosi sa sobom u vanjski svijet.

 

 

Taylor Swift uvijek se do sada pokazivala mudrom i poslovno odmjereno hrabrom kada je – sama ili sa svojim timom – promišljala o novim izazovima vlastite karijere. Odnosi s fanovima njegovani su na poseban način, društvene mreže pokazale su se saveznicima u građenju vidljivosti, a obrati poput prelaska s country na pop scenu pokazali su se uspješnima. I to ni izbliza nije pravilo koje se baštini iz povijesti popularne glazbe. Jer, samo superuspješni rade temeljite transformacije koje se kasnije pokazuju kvalitetnim kontinuitetom. Madonna ili David Bowie svakako su odličan primjer takvih odluka. No, zato najveći i jesu najveći. I dugotrajni, jednako tako. A za američku kantautoricu se to, bez sumnje, može reći. Premda će ove godine tek napuniti tridesetu.

Njezina  nova era – premda ocijenjena kanonski uobičajenom u magazinu Rolling Stone – iznova će potvrđivati razloge zbog kojih je uvrštena na listu TIME 100. I podvući posebnost njezine individualnosti u kojoj, ispisao je Shawn Mendes, ‘čarolija Taylor Swift’ ne potječe od light showa, plesnih koreografija ili vatrometa već od posebne veze koju ima s publikom. Dodao je kako ‘Taylor čini da se svi stariji ponovno osjećaju mladima, a oni mlađi osjećaju kako mogu učiniti bilo što’.

 

Taylor Swift TIME 100 Facebook 2019 April

Foto: Facebook Fan page Taylor Swift

 

Videospot ‘ME!’ donosi puno posebnosti, pa i raritetnih trenuataka koji su, dakle, ostavili u čudu medije. No, ono što odmah upada u oči to je njegova povezanost s kulturom mjuzikla i koreografijama toga tipa s naslijeđem koje se broji desetljećima unatrag. Tu su i direktne reference na ‘Mary Poppins Returns’, ali i ‘The Greatest Showman’. Šarenilo, jednako tako, potiče optimizam, ali i samopouzdanje koje iščitavamo iz teksta same pjesme.

Umjesto zmije, tu su leptiri. Umjesto umjetnički zagasitih, evo nam pastelnih boja. Stigla je duga, a ovdje je i francuska konverzacija s početak videospota pjesme ‘ME!’. Pa i uskličnik iz naziva singla isto tako ima dodatno značenje.

Stih ‘obećajem ti, nitko te neće voljeti poput mene’, čini se kao da je – u kontekstu skladanoga i videom ostvarenoga – došao iz naivnijega doba popularne glazbe. A odabir dueta kao najavnog singla nove ploče jednako je tako netipičan za umjetnicu koja je svoju karijeru izgradila prvenstveno zahvaljujući vlastitoj osobnosti i suosjećanja s  ljudima koji je vole, cijene je i prate svaki njezin korak. Na blogu i društvenoj mreži, u studiju ili koncertnoj dvorani, svejedno. I stoga je njezina zahvala fanovima s pozornice iHeartRadio Music Awards zvučala toliko iskreno i toliko odmjereno.

Jer, zahvaljujući međusobnoj privrženosti – fanova i Taylor, Swift i obožavatelja – njezina koncertna turneja je i mogla postati najuspješnijom u povijesti Sjedinjenih Država. I upravo zato viđamo milijune ljudi kako koračaju s osmijesima na licima nakon – virtualnog ili stvarnog – susreta s jednom od najvećih zvijezda popularne glazbe ovih desetljeća.

 

 

Kada je u pitanju sam vizual i pjesma za koju je napravljen, valja – prije svega – istaknuti iznimnu snagu cjelokupnog tima koji stoji iza njega. Video pjesme ‘ME!’ – s izrazito puno plesača, scenografa, animatora i osoblja koje je sudjelovalo u njegovu stvaranju – zajedničko je redateljsko djelo Davea Meyersa i same Taylor Swift. A za koprodukciju pjesme zadužen je novozelandski glazbeni producent Joel Little. I taj odabir i to povjerenje u sve te ljude govore puno. A, kada se o Joelu radi, valja navesti kako je njegov rad na glazbenoj sceni do sada bio vezan i uz niz izvođača drugačijeg senzibiliteta, kao što su Lorde, Broods, Jarryd James ili Imagine Dragons. To se, uostalom, osjeti u zvuku pjesme koju možemo lako povezati upravo s Imagine Dragons. Ali i s grupama poput fun. ili Panic! At the Disco, iz koje – uostalom – i dolazi sudionik dueta. Brendon Urie odlično je odigrao ulogu kakvu smo imali prilike vidjeti na primjeru u kojemu su – pred koju godinu – u pjesmi ‘Just Give Me a Reason’ sudjelovali P!nk i Nate Ruess.

 

 

Pjesma ‘ME!’ će, bez sumnje, osvojiti vrhove lista popularnosti i doseći velik broj emitiranja u programima radijskih stanica. Tako će biti u svijetu, a sasvim sigurno i u Hrvatskoj. Bez obzira na razmjernu zatvorenost domaćega radijskog etera za aktualnu svjetsku produkciju. Jer, videospot će povući prihvaćenost Taylor Swift u mnogih generacija. I onih koje su odrastale zajedno s njom, ali i onih mlađih – pa i najmlađih – koji će generirati interes baka i djedova. Jer, biti Mary Poppins pop glazbe znači biti opće prihvaćen i opće zaigran. U svih ljudi željnih maštanja. I svih onih kojima je samopouzdanje osnovna potreba životne svakodnevice. A, hm, navedite mi nekoga kome nije.

Goran Komerički

 

 

Petak nove glazbe: P!nk, The Cranberries, Marina, Schoolboy Q, Rob Thomas, Game of Thrones

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje suobjavili P!nk, The Cranberries, Aldous Harding, Marina, Rob Thomas, King Gizzard & the Lizard Wizard, Nick Murphy fka Chet Faker i Schoolboy Q.

 

P!NK_MAC3971.v2 PRESS

Album ‘Hurts 2B Human’ potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog. Foto: Menart

 

Petak nove glazbe je dan kada zaljubljenici u glazbu, fanovi i znatiželjnici rado posjećuju streaming servise i prodavaonice ploča. Stoga svakoga tjedna pregledavamo nove naslove sa svjetske glazbene scene.

 

P!NK – HURTS 2B HUMAN
label: RCA – Menart
(pop, pop-rock, 13 pjesama, trajanje: 47:03 minuta)

 

P!NK_H2BH_Cover_F_RGB 5x5

 

Kada ostanete postojani desetljećima, dobijete nagradu BRITs za doprinos industriji i objavite album standardne razine pjevne privlačnosti i odraslih tema, tada znači kako uspješno pokazujete svoju vrijednost. A upravo to je napravila P!nk, glazbenica koja se uvijek činila čvrstim antipodom pop kolegicama s druge strane glazbenog ogledala. Manje slatka od Britney, manje krhka od Ariane, manje blještava od Beyonce, manje kraljevski od Lady – a opet izrazito tražena i rado viđena gošća koncertnih prostora i radijskih programa.

 

 

Na osmom studijskom albumu ‘Hurts 2B Human’ nalazimo sve ono što bismo očekivali od zabrinute majke i žene sa stavim, pomalo namrgođene i stamene susjede ispravnoga sustava vrijednosti: razmjenu emocija, razmatranja uloge majke, različitost glazbenih žanrova, plesnu pjevnost, uvjerljivu baladu, zavidne produkcijske standarde i goste koji – osim što su slavni – imaju što i znaju kako to reći. Među producentima se nalaze imena kao što su Max Martin, Shellback, Greg Kurstin i Ryan Tedder. Kod autora pronalazimo takva imena kao što su Nate Ruess, Julia Michaels, Sia i Beck. Gosti u pjesmama su Wrabel, Cash Cash, Khalid i Chris Stapleton. I ti dueti su snažni – ’90 Days’, ‘Hurts 2B Human’ i ‘Love Me Anyway’ donose misao i emociju. I te pjesme srednjega i bržega tempa osvjaju srdačnošću – ‘Hustle’, ‘Walk Me Home’ i ‘We Could Have It All’. One pokazuju odvažnost – poput ‘Courage’ ili ‘(Hey Why) Miss You Sometime’.

 

 

I zato vrijedi biti uz pjesme s albuma ‘Hurts 2B Human’, ploče koja potvrđuje kako je normalno osjetiti ranjivost. Jer tada znate da u vama ima još onoga ljudskog.

 

THE CRANBERRIES – IN THE END
label: BMG
(alternative rock, 11 pjesama, trajanje: 42:59 minuta)

 

Artwork Album The Cranberries In the End

 

Slušajući pjesme s albuma ‘In the End’ možete još jasnije negoli ranije osjetiti taj ton boli koji se uvijek provlačio glasom Dolores O’Riordan. I onu posebnu emociju koja će težinu proživljenoga i sklad stvorenoga presložiti u pop pjesmu koja će vam se nekako uvući pod kožu. Dakako, obzirom na prerani odlazak koautorice i zaštitnog znaka sastava The Cranberries, ti osjećaji dobivaju dodatnu snagu i slažu novi sloj patine pjesmama poput ‘Lost’, ‘Wake Me When It’s Over’ ili ‘Pressure’.

 

 

Za svakoga tko osjeća gitarski zvuk glazbe na granici komercijalnog i alternativnog, The Cranberries su uvijek bili dovoljno cool. A  njihovo stvaralaštvo bilo je mjesto poželjnoga susreta s vrijednostima glazbenog uživanja. Pjesme su nastajale tijekom 2017. godine, a završne verzije producirane su na temelju demo snimaka s glasom same Dolores. Magazin Uncut će istaknuti kako je producent albuma Stephen Street izrazito spretno povezao atmosferu ranijih radova s impresivnim rukopisom novih pjesama, a autor s britanske stranice The Art Desk u prvi plan će staviti posvetu dugogodišnjem prijateljstvu između članova benda. I dodati kako su ovom kolekcijom pokazali koliko su glazbeno izrasli u ovih trideset godina.

 

 

Slušajući rukopis Noela Hogana i Dolores O’Riordan, imate osjećaj kako svaka od pjesama s ploče ‘In the End’ ima radiofonični potencijal. Onaj emotivno-sjetni svakako je uvijek tu negdje.

 

VARIOUS ARTISTS – FOR THE THRONE (MUSIC INSPIRED BY THE HBO SERIES GAME OF THRONES)
label: Columbia – Menart
(pop, rock, indie, hip hop, R&B, 14 pjesama, trajanje: 46:41 minuta)

 

Album Artwork Game of Thrones For the Throne

 

Televizijski blockbuster ‘Game of Thrones’ adaptirane knjiške fantazije Georgea R.R. Martina u svojoj zaključnoj sezoni dobio je album inspiriran atmosferom i raznolikošću karaktera koje serijal nudi. A tu raznolikost karaktera koje on donosi, na neki način pronalazimo i u pjesmama ploče ‘For the Throne’. Različitost izričaja obuvaća elektronički, indie, R&B, rock i hip hop izričaj s izvođačima koji traže poštovanje. Poput grupa The National, Mumford & Sons ili The Lumineers s jedne strane i Rosalie, SZA-e, The Weeknda ili Jamesa Arthura, s druge strane.

 

 

Pjesme su inspirirane pojedinim scenama, epizodama ili karakterima ‘Igre prijestolja’, a sve zajedno donose atmosferu dominantne zbiljnosti, mjestimične jezovitosti i umjetničke uzvišenosti prisutne u vizualnim djelima sličnoga kalibra.

 

ALDOUS HARDING – DESIGNER
label: 4AD – Trolik
(pop-rock, alternative, indie rock, indie folk, 9 pjesama, trajanje: 40:32 minuta)

 

Artwork Album Aldous Harding Designer

 

Ponekad tako dođe do vašeg profila na streaming servisu preporuka za album koji valja preslušati. I tada vas – povjerujete li algoritmu i uputite li se u avanturu upoznavanja – obujmi ljepotom zvuka i atmosferom prisnosti.

 

 

Jer, kanda da ste Aldous Harding susretali za vaših vrzmanja po gradskome asfaltu, planinarskome domu ili pubu s glazbenom pozornicom. A onda shvatite kako ste na pjesme impresionističke kantautorice nailazili u ponekom vrtu nehajno ostavljenih playlista YouTubea. Tek toliko da vam sviraju dok pripremate popodnevni čaj ili nedjeljom ujutro odlažete knjigu u kućnu biblioteku. Stvari poput ‘The Barel’, ‘Fixture Picture’ ili ‘Designer’ donose takvu vrstu poznatoga, nenametljivoga i, istovremeno, začudnoga da će Guardian ispisati kako je ‘najčudnija stvar u vezi albuma ‘Designer’ ta koliko je ono što sadržava razoružavajuće lijepo’. S dodatkom kako Aldous na svojemu trećem albumu i dalje zvuči znatiželjno, a da su njezine melodije svakako šarmantne. Tu i tamo možete osjetiti dio upravo tog šarmantnoga stida, ali i posebnost glasa kojemu ćete pokloniti potpuno povjerenje.

 

 

‘Iznimno ekscentričan i neizmjerno lijep album’, kako ga opisuje magazin Q, dobio je impresivnih 91 od 100 postotnih bodova prema mjerenju internetskog agregata Metacritic i čini se sjajnim izborom za opuštajuće proljetne vikende ili večeri u kojima želimo odahnuti nakon napora radnoga dana.

 

MARINA – LOVE + FEAR
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop, 16 pjesama, trajanje: 56:08 minuta)

 

Artwork Album Marina Love + Fear

 

Koncept slaganja dvostrukoga albuma velške kantautorice kreće se oko psihološke teorije švicarsko-američke psihijatrice Elisabeth Kuebler-Ross koja je ustvrdila da postoje samo dvije osnovne emocije koje nas pokreću u životu – ljubav i strah. U tom smislu, MARINA će objasniti kako svi pozitvni doživljaji dolaze od ljubavi dok oni negativni svoj izvor imaju u strahu. ‘S ljubavlju teku sreća, zadovoljstvo, mir i radost’, reći će, ‘iz straha dolaze ljutnja, mržnja, tjeskoba i krivnja.’ S dodatnim pojašnjenjem kako ljubav i strah ne mogu doći istovremeno. ‘Ako smo u strahu, nema mjesta ljubavi’, ističe MARINA i dodaje: ‘Kada smo zaljubljeni, onda nema mjesta strahu.’

 

 

Prava vrijednost ovoga albuma je, međutim, dovitljivost autorice u načinu pisanja stihova. Putem njih, ona će se kretati u krugu od optimizma do očaja i natrag. Jer, naime, život i jest sazdan u krugovima ljubavi i straha. A to je ona kvaliteta koju je – u zajednici s nepretencioznim zvukom elektroničkoga popa – MARINA baštinila zajedno sa svojim identitetom ‘and the Diamonds’. Posebice ako ih promatrate kroz stvari kao što su ‘End of the Earth’ ili ‘No More Suckers’.

 

 

Ipak, na dulje staze, ‘Love + Fear’ vam se može učiniti manje atraktivnim, a više monotonim albumom. Posebice ako mu pristupate sluhistički i nespremni na art pristup stvaranju pop glazbe A, kad smo već kod arta, cijeloj je priči potpuno bespotreban narodski osjećaj baštinjen u singlu ‘Baby’ – suradnji s grupom Clean Bandit i Luisom Fonsijem – ili pjesmi ‘Karma’. U ovom miljeu i ovakvoj atmosferi sasvim prigodnije zvuči gostovanje Broods, dua čiji pristup elektroničkom glazbenom izričaju čini bogatijim ukupno glazbeno iskustvo.

 

ROB THOMAS – CHIP TOOTH SMILE
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop rock, 12 pjesama, trajanje: 39:34 minuta)

 

Artwork Album Rob Thomas Chip Tooth Smile

 

Naslovnica četvrtoga albuma pjevača grupe Matchbox Twenty i koautora klasičnog hita ‘Smooth’ – izvedenoga sa Santanom – može vas podsjetiti na  naslovnice albume Brucea Springsteena i Georgea Michaela iz osamdesetih godina. I ta impresija je najbolji putokaz za dvije vrlo važne stvari vezane uz album ‘Chip Tooth Smile’. Prva je ta da se američki glazbenik neće povinuti trendovima u suradnjama ili zvuku. A druga je ta da možemo jasno naslutiti kako donosi, napisat će Variety, ‘vintage pristup produkciji ili skladanju pop rock pjesama’.

 

 

Najavni singl  ‘One Less Day (Dying Young)’ donosi temu o slavljenju života na sasvim prihvatljiv način za radijske stanice s repertoarom moderne glazbe za odrasle. Album donosi kombinaciju balada klasičnog retro tipa s temama o prolaznosti i brzih pjesama u kojima se himnično opisuju životna iskušenja kroz koja prolazimo ili smo kroz njih prošli. I to čini bez ustručavanja, opisujući manje željene strane vlastita karaktera. Album ‘Chip Tooth Smile’ predstavlja onu vrstu pop rock kolekcije koja se obično naziva pitkom. Jer je prozračna i lako se sluša. I emitira. Posebice u radijskom programu koji je sazdan tako da ‘najmanje smeta’.

 

KING GIZZARD & THE LIZARD WIZARD – FISHING FOR FISHIES
label: Flightless
(psychedelic rock, alternative, 9 pjesama, trajanje: 41:56 minuta)

 

5Artwork Album King Gizzard & the Lizard Wizard Fishing for Fishes

 

Kada čujete Matta Wilkinsona kako u programu globalnog radija Beats 1 s iznimnim entuzijazmom i izričitim glazbopoštovanjem najavljuje kako su King Gizzard & the Lizard Wizard dijelom njegove playliste i da su objavili novi album, namah ćete osjetiti znatiželju. Što bi to nova moglo biti na albumu sedmorice ljudi koji su svojim eksperimentiranjem prošarali dobar dio naslijeđa gitarističke povijesti i pritom – ostali svoji? I još k tome postali dijelom iznimnog hypea.

 

 

Jer, King Gizard & the Lizard Wizard generiraju onu vrstu rock radosti u fanova starije atmosfere – one koja će polaziti od šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća – kakvu na drugoj razini donose Greta Van Fleet. S jednom temeljnom razlikom: kreativna otkačenost australskog benda zahvaća šire i donosi više. U brojkama će to biti jednostavno za dokazati. Jer su od debi albuma iz 2012. godine pa do današnjeg dana nanizali četrnaest ploča. A ova današnja i opet je posvema osobena.

 

 

U opisnom smislu, raskalašenost izričaja najbolje će opisati rečenica iz britanskog NME-ja u kojoj se Dannii Leivers raspituje dokle može ići znatiželja Wizarda. Mogu li, naime, nakon psihodeličnog rocka, metala, jazza i proga objavljenih na pet (!) albuma u 12 mjeseci, zahvatiti i područje mumble rapa? Dakako, ovoga trenutka to je više stilsko pitanje, a manje zbiljski smjerokaz. No, kada slušate ‘Fishing for Fishies’ jasno možete razumjeti što zajedno mogu dati ogromna energija, neizmjerna radost i obješenjački pristup stvaranju popularne glazbe. I naslušanost najrazličitijih predstavnika glazbene prošlosti – od Beatlesa preko T. Rexa i Greatful Deada do Donne Summer. A završna ‘Cyboogie’ samo je potvrda podatka koji već znamo – da je sastav King Gizzard & the Lizard Wizard nastao nakon višegodišnjeg jammanja sedmorice frendova iz Melbourna.

 

 

Stoga je svejedno slušate li album ‘Fishing for Fishies’ random ili redoslijedom pjesama kako je objavljen. Stvari poput ‘Plastic Boogie’, This Thing’ ili ‘Real’s Not Real’ razvedrit će vas u svakom slučaju.

 

NICK MURPHY FKA CHET FAKER – RUN FAST SLEEP NAKED
label: Future Classic
(electronic, pop rock, 12 pjesama, trajanje: 46:57 minuta)

 

Artwork Album Nick Murphy fka Chet Faker Run Fast Sleep Naked

 

Manje Jamesa Blakea, a više Jamesa Arthura. To je opis kojime će AllMusic opisati zvuk koji je došao s albumom preobražaja australskog kantautora Cheta Fakera u Nicka Murphyja.

Nick Murphy je, zapravo, njegovo pravo ime no pod onim prvim je stvarao atmosferičan elektronički zvuk koji je dobio niz štovatelja na mnogim stranama svijeta. Čak bi se moglo reći kako je stvorio kultni status i sljedbu koja bi se uvijek nasmiješila i posegnula za YouTubeom na prvi spomen njegova imena.

 

 

Ploča ‘Run Fast Sleep Naked’ donosi humaniju crtu izričaju Nicka Murphyja, a sudjelovanje petnaestero glazbenika i cijeloga orkestra iz Brooklyna taj će osjećaj samo podvući. Pjesme je koproducirao multiinstrumentalist Dave Harrington, a ono što nam one donose vjerna je preslika istraživanja samoga sebe i vlastite unutrašnjosti na način višestruko nagrađivanoga glazbenika iz Melbourna. To, zapravo, znači kako će vas taj posebni oblik ‘pjevajućeg mumljanja’ voditi kroz najrazličitija iskušenja vlastitih raspoloženja – od smiraja do unezvjerene potrage za smislom i sporošću u svijetu u kojemu brzina donosi rezultat. A ta iskušenja često dovode do spoznavanja ranjivosti i manjka vlastite sigurnosti. Uostalom, riječi ‘nisam izgrađen od kamena’, kojima počinje uvodna pjesma ‘Hear It Now’, jasno će nam to staviti do znanja.

 

 

Jeste li spremni za različitosti očekivanog? Ako vam to zvuči previše enigmatično, tada je najbolje reći kako će fanovi Cheta Fakera imati razloga za zadovoljstvo. I istraživanje  detalja snimljenoga ‘u prostorima i sredinama koje su se činile najinspirativnijima’.

 

SCHOOLBOY Q – CRASH TALK
label: Interscope – Universal Music
(hip hop, 14 pjesama, trajanje: 39:45 minuta)

 

ScHoolboy-Q_crasHtalk_front-cover_explicit

 

Premda dolazi sa zapadne američke obale – točnije, južnoga Los Angelesa – ScHoolboy Q svojim uzorima proglasio je umjetnike sa suprotne strane kontinenta. Nas, prije svega, a potom JAY Z, 50 Cent i Notorious B.I.G. su stvaratelji pjesama iz njegovih udžbenika. JAY Z je, uz to, učitelj od kojega je preuzeo stil stvaranja rima.

 

 

Album ‘CrasH Talk’ njegov je peti u karijeri i imao je sudbinu dugoga stvaranja i dvostruke odgode izlaska. Jednom zbog odlaska Maca Millera, a drugi puta kada je poginuo Nipsey Hussle. Dosadašnji albumi repera iz umjetničke ergele Top Dawg Entertainment – kojoj, između ostaloga, pripadaju Kendrick Lamar, SZA, Jay Rock i Ab-Soul – bili su iznimno cijenjeni zbog fuzije različitih izričajnih principa poput psihodelije, gangsta rapa, R&B-ja i slojevitih pristupa različitim temama. Razmatranja tema kreću se od pripadništva bandi i nasliju, preko borbe s teretom slave i ovisnostima, pa do obiteljskih vrijednosti i seksualne privlačnosti. Među pjesmama se nalaze one koje analiziraju različite načine na koje ljudi lažu (‘Lies’), svrsishodnosti gomilanja bogastva (‘Water’) ili načina doživljaja svijeta pod utjecajem različitih supstanci (‘Floating’).

Na ploči pronalazimo dugo dogovarani zajednički rad s Kidom Cudijem i gostovanje umjetnika kao što su Travis Scott, 21 Savage, Ty Dolla $ign ili Lil Baby. U šest pjesama se autorski pojavljuje Kendrick Lamar.

 

 

Pregled novih glazbenih izdanja možete poslušati u radijskom chart showu ARC Top 40 koji se ponedjeljkom emitira u programu HR2.

Goran Komerički

 

 

Madonna je lansirala novi video: ‘Glazba nas je povezivala puno prije Instagrama.’

Video s elementima fantazije dodaje smisao novoj pojavnosti Madonne i njezinu projektu ‘Madame X’, ističe Variety.

 

Madonna Madame X Album Cover Twitter 2019 April

Album ‘Madame X’ bit će četranesti u njezinoj karijeri, a nastajao je pod snažnim utjecajem Lisabona.

 

‘Ne mogu biti ono što sruštvo očekuje od mene. Previše toga sam vidjela’, riječi su glavne junakinje videopota ‘Medellin’, izrečene na početku priče. Priča donosi niz seksi scena između Madonne i Malume, ali i reference na spotove ‘Like a Prayer’, ‘Human Nature’ i ‘Don’t Tell Me’, jednako kao i one iz faze ‘Blonde Ambition’.

‘U pjesmi ‘Medellin’ odlučila sam biti naivna’, izjavila je Madonna tijekom jučerašnjeg globalnog showa na televizijskom kanalu MTV, za vrijeme kojega je premijerno emitiran videospot njezina novoga singla. ‘Htjela sam biti ono što nikada nisam bila’, istaknula je i dodala: ‘Osjećam se naivno kao onda kada sam počela svoju karijeru. A bilo je dobro biti naivan, jer tada ne razmišljate što će ljudi reći, kako će procijeniti ili razmišljati o onome što radite. To je vrijeme kada ste slobodni i čisti, nezagađeni u vlastitu izričaju.’

 

Madonna Madame X Tracklisting Twitter 2019 April

 

Album ‘Madame X’ bit će objavljen 14. lipnja, a premijerni televizijski nastup s izvedbom pjesme ‘Medellin’ bit će na večeri dodjele Billboard Music Awards. Foto: Lista pjesama a novoga Madonnina albuma, Twitter profil Madonna

 

Madonna je pred kamerama glazbene televizije objasnila kako je željela biti u mogućnosti vratiti se u doba početaka, onda kada je počela raditi u New Yorku: ‘Tada me nije bilo briga što ljudi misle i moja glazba je bila očišćena od buke preporuka i prijedloga. Tada sam imala 19 godina i dobila nadimak Madame X. S ovim albumom, cijela moja priča ispunjava puni krug.’ Na novoj ploči Madonna je ponovno radila s francuskim producentom Mirwaisom, s kojim je surađivala na svojim izdanjima tijekom nultih godina.

Album ‘Madame X’ bit će četranesti u njezinoj karijeri, a nastajao je pod snažnim utjecajem Lisabona gdje je preselila kako bi, rekla je, bila ‘nogometna mama’. ‘Moj sin želi biti profesionalni nogometaš pa sam nakon mnogih istraživanja, zaključila kako bi bilo nabolje da trenira u lisabonskoj nogometnoj akademiji. U međuvremenu je Lisabon postao moj omiljeni grad.’ Prema riječima Madame X, ‘Lisabon je melting pot različitih kultura’: ‘Imala sam zadovoljstvo i čast susresti glazbenike s različitih mjesta, biti inspirirana svom tom glazbom i pustiti da to utječe na mene.’ Na taj način je nastao album ‘Madame X’. ‘Doista nas glazba povezuje, rekla bih, više negoli išta. Ljudi, putem glazbe smo se povezali puno prije Instagrama’, istaknula je Madonna prilikom lansiranja videospota singla ‘Medellin’.

 

 

Videospot aktualnoga singla režirali su Diana Kunst i Mau Morgo. Lansiranje spota moglo se pratiti putem MTV-jevih platformi, dostupnih u 180 zemalja svijeta, s uključenjima iz Miamija i New Yorka, a ukjljučivalo je i dodatne događaje u Milanu i Sao Paolu.

Goran Komerički

 

 

Khalid: Na R&B putu od tjeskobe do optimizma

Valja nam pronaći način da ovih dana ostanemo pozitivni. Bez obzira na to što bismo ponekad najradije iskočili iz vlastite kože.

 

Album Artwork

 

‘Bio sam tako naivan i tako mlad kada sam stvarao ‘American Teen’. Mislio sam da znam sve, ali zapravo ništa nisam znao’, reći će Khalid u razgovoru za Billboard i objasniti kako je situacija nakon izlaska albuma ‘Free Spirit’ slična: ‘Na točki sam razumijevanja da još uvijek ne znam ništa. Imam osjećaj kako je glazba koju pišem izrazito samorefleksivna.’ To ‘samorefleksivna’, rekli bismo, prije svega znači introspektivna i ponirajuća u vlastita iskustva, teme i brige koje dvadesetjednogodišnjaka iz američke savezne države Texas i mogu zanimati. Recimo, kako se nositi s neočekivanom slavom, što to znači imati lošu sreću ili kako se odnositi prema prijateljstvu i samozvanim frendovima koji će vas okružiti nakon što ostvarite statusni ili financijski uspjeh. I to su, svakako, teme o kojima smo mogli šlušati svih desetljeća dominacije popularne glazbe u javnom prostoru. Kod Khalida je slučaj ponešto drugačiji, jer se radi o umjetniku koji se smatra jednim od najtalentiranijih spisatelja i glazbenika nove generacije R&B-ja. I momku koji ima posebno sugestivan način na koji koristi svoj glas i sposobnosti izražavanja pred mikrofonom.

 

 

Dodatni razlog opće prihvaćenosti Khalida u tom istom javnom prostoru bila je njegova ozbiljnost kojom je – u nizu razgovora za američke i svjetske medije – problematizirao vlastite mentalne probleme poput stresa, napadaja panike, depresije i društvene tjeskobe. Variety ističe kako su ti istupi odavali dojam sedamnaestogodišnjaka koji zna što je ono što njegovu generaciju ponajviše brine i kako ljudi tih godina žele da im netko o tome govori u svojim pjesmama. Nastavak albuma ‘American Teen’ također polazi od sličnih lirskih teza zaogrnutih glazbenom kombinacijom soula i pop glazbe. Ali, čini i maleni odmak. ‘U tom smislu, ‘Free Spirit’ se čini poput borbe između loših osjećaja i dobrih namjera’, ističe magazin. I to je osnova od koje je važno krenuti kada slušate sedamnaest pjesma druge ploče u Khalidovoj karijeri. Jer, u njima nalazimo i priču o nesporazumima u ljubavnoj vezi, osjećamo strast prema curi koja mu se sviđa i svjedočimo Khalidovoj borbi s nastojanjem da ostane pozitivan ma što da ga je u životu snašlo. A to nam se čini nekako familijarno, ma gdje se u svijetu nalazili. I kojim god putem krenuli.

 

 

‘Imate cijeli svoj život da napravite debi album, ali jako malo vremena da složite drugi’, ističe Khalid dodajući kako ploča ‘Free Spirit’ predstavlja novu fazu njegove zrelosti: ‘Volim tu mogućnost da mogu govoriti o svojim obožavateljima i pisati za njih pjesme o tome kroz što sve prolaze. Ali je, jednako tako, dobro ponekad imati vremena za svoje terapijske sesije i pisati pjesme ovisno o vlastitu raspoloženju, Mislim da sam pišući naučio jako puno o sebi.’ A s tim procesom dolaze i različita propitivanja, nesigurnosti i strahovi. Pa i sumnje u vlastito ‘ja’ i osobne sposobnosti nošenja s izazovima vlastita samoodržanja. Rolling Stone će istaknuti kako je za maldog umjetnika takvo introspektivno poniranje odveć smiono i ‘malko ga je previše’. No, može li nas to iznenaditi ako smo već ranije shvatili kako se Khalid čini ozbiljnijim no što bi to bilo za očekivati? Jednostavno, postoje ljudi – poput Taylor Swift – koji u tijelu dvadesetogodišnjaka kriju um dvadeset godina starije osobe. Uz to, dodaje Variety, ‘popularnost je brutalni izazov’: ‘Ako se ne osjećate sjajno prilikom ulaska u ring, lako se možete naći pokošeni stvarima koje vas u noramlnoj situaciji ne bi dotaknule.’

 

 

 

Album ‘Free Spirit’ jest, dakle, poput slobodna duha koji razmatra široko i zaključuje iskustveno. I uči po putu. On donosi i pitkost radiofoničnoga zvuka i melankoliju koja će nam dobro doći u našoj osami. The New York Times će na njemu osjetiti glazbeni povratak produkciji osamdesetih i devedesetih, a The Guardian, s druge strane, izraziti mišljenje kako se čini da se ‘dio Khalidove originalnosti zagubio negde po putu’. Ipak, mi ćemo rado odslušati nepretencioznu ‘Don’t Pretend’ i radovati se proljetnom zaljubljivanju u temi ‘Outta My Head’. I pronaći način da ovih dana ostanemo pozitivni. Bez obzira na ito što bismo ponekad najradije iskočili iz vlastite kože. Jer, taj trenutak optimizma u očaju, to je ono što valja ugrabiti. Ta smionost nas čini ljudima slobodna duha.

(Goran Komerički)

 

 

BillieMania, ‘Eilish Day’ i konceptualni debi o odlasku na spavanje.

Billboard danas objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’.

 

Artwork Billie Eilish When We Fall Asleep, Where Do We Go?

Nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

 

Da! Posve je sigurno kako ćemo ovu godinu pamtiti po Billie Eilish. Bilo je to posve jasno još od najave izlaska njezina debija – pa i mjesecima ranije – ali ovoga trenutka je to posve bjelodano. Jer, hype koji prati objavu ploče ‘When We All Fall Asleeep, Where Do We Go?’ jednostavno je takav da se vrlo lako možemo uživjeti u rečenicu kojom je Dave Grohl – za potrebe poslovne konferencije magazina Variety – Billie stavio u kontekst  povijesti popularne kulture. ‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom’, istaknuo je, ‘ista je stvar kakva se zbivala s Nirvanom’.

 

 

Billboard danas, poigravajući se s naslovom superpopularnog filmskog djela, ističe: ‘Pop zvijezda je rođena’. I objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’. Glasilo američke industrije, pritom, konstatira kako se radi ‘o takvom uzbuđenju kojega je nemoguće umjetno proizvesti i za kojega bi mnogi izvođači dali sve, bez obzira na žanr glazbe kojom se bave’. A, znate, kada ovakvu konstataciju tako suvereno iznese medijski autoritet glazbenog poslovanja, tada sve dobiva dodatnu težinu. No, Billboard u dijeljenju komplimenata ni izbliza nije jedini.

Čini se kako se self-made umjetnici dive mnogi i na mnogim stranama. A imaju i zašto. Jer, Billie Eilish je idolom cijele jedne generacije postala gotovo pa samostalno i to na mnoštvu polja vlastitoga umjetničkog identiteta. Vizualna estetika, odjevni image, trikovi kojima komunicira s javnošću, režija spotova, stihovi, glazba i vrijeme izlaska u javnost posve su njezini. I posve u skladu s godinama i objesnošću koje one nose. Ali su i vrlo jasno posloženi. Konceptualno. Upravo onako, kako i zvuči album ‘When We All Fall Asleep, Where We Do Go?’. Zar?

 

 

Naslov ploče postavlja pitanje koje nas sve zanima – kojim svijetovima pripadamo za odlaska na spavanje – a početak ‘!!!!!!!’ donosi rečenice opće radosti zbog dolaska albuma. U pjesmama se, jednako tako, nalaze sve one teme i varijacije zvukova kakve bismo očekivali od pomaknutoga, prljavoga i na-trenutke-šašavoga, a opet vrludavoga smjera pop glazbe. Indie pop glazbe? ‘Sa svim svojim trenucima distorzije i stava – ublaženoga čistom ljubavlju – i nepristojnim i emocionalnim pjesmama o noćnim užasima i sanjarenjima, ovaj album nudi osjećaj rock ‘n’ roll ploče.’ Tako piše Variety. Uz dodatak kako bi to bilo tako čak i kada na njemu ne bi bilo ama baš ništa slično rock glazbi.

Pa ima li? Na sve strane. Aranžmanski, vokalno, tematski i produkcijski, ploča donosi osjećaj pripadnosti rock miljeu. Možda zbog emo atmosfere i elemenata strašnoga i ozbiljnoga koji se nameću putem pjesama poput ‘You Should See Me in a Crown’ ili ‘All the Good Girls Go to Hell’. Ili stoga što će vas atmosfera ponekad  – recimo, u stvari ‘Listen Before I Go’ – vrlo jasno podsjetiti na kombinaciju rukopisa koje su nam donijele Lorde, Lana Del Rey ili Halsey. A to, znate, sa sobom ponekad nosi onu kombinaciju daška ugode s neugodnim. Ili izazovnim na više razina. The New York Times će to jasno opisati kombinacijom mnogih žanrovskih razina koji prate generaciju digitalnoga identiteta – od EDM-a preko bedroom popa do SoundCloud rapa. Uz jasan stav kako će takav pristup glazbenom stvaranju, Billie Eilish omogućiti da posve redefinira značenje teenagerskoga popa. Možemo li to očekivati? Sudeći po nedavnu istraživanju o Generaciji Z u kojemu je njujorški dnevnik otkrio drugačiju vrstu svjesnosti, interesa, samostalnosti i odnosa prema seksualnom identitetu, takvo što je sasvim izvjesna stvar. Bez obzira na romantične trenutke kakve povijest svijeta i umjetnosti vrlo lako prepoznaje u temi ‘I Love You’ ili dosjetki ‘I Wish You Were Gay’.

 

 

U cijeloj toj pozitivnoj gunguli oko albuma ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’, postoje – međutim – dvije stvari koje posebno impresioniraju. Prva je ta kako je Billie Eilish odlučila gotovo sve imati u potpunosti pod svojom kontrolom: od pisanja pjesama i vizuala pa do, ako baš hoćete, društvenih mreža. ‘Mogla bih biti poput drugih’, ispričat će, ‘da mi netko osmisli odjeću, netko videospotove, pa i smjerove kamo ću ići. Pa da ja nemam ništa s time i da mi sugeriraju što ću reći ili postati na Instagramu.’ A tako, kad bolje razmislimo, i jest uobičajeno u industriji zabave. Mick Jagger je svojedobno javno zijao da što će mu Twitter kad tamo nitko ništa sam ne objavljuje. ‘Okej, osim Donalda Trumpa’, reći ćete. I biti blizu općem uvjerenju.

Druga stvar na koju valja svrnuti pozornost je ta kako se radi o obiteljskom projektu u kojemu su – pogledajte potpise podno kompletnoga materijala – sudjelovali samo Billie i njezin brat Finneas. I to toliko blisko i intenzivno da će Julie Adenuga u programu globalnog radija Beats 1 naglasiti kako je ovo, jednako tako, i Finneasov debi album. Jer, brat i sestra se na nizu mjesta pojavljuju zajedno. Od radijskoga razgovora sa Zaneom Loweom u Parizu do zajedničkoga sudjelovanja u radijskome showu ‘Groupies Have Feelings Too’. A, kad smo već kod toga, za slušanja toga podcasta možete primijetiti istančani glazbeni ukus brata i sestre. I otkriti poneke skrivene ljepote koje popularna glazba danas nudi.

 

 

Dakle? Billie Eilish i njezina vizija popularne umjetnosti može vam se, na trenutke, učiniti jezovitom. Ali i inovativnom, prije svega.  Ploča ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’ vrvi detaljima koji će se – s radošću i znatiželjom – otkrivati i zapažati. Poput stava o tome kako je Xanax bespotreban za kreativno liječenje tjeskobe, namjernog isticanja distorzije kompletnog zvuka ili zatvaranja ploče trima pjesama povezanih naslova ‘Listen Before I Go’, ‘I Love You’ i ‘Goodbye’. Tome valja pridodati i činjenicu kako završne riječi albuma sadrže direktnu referencu na prvu pjesmu ‘Bad Guy’. Magazin Clash će ploču okarakterizirati ‘hrabrim i nepredvidivim debijem koji zahvaća nade, strahove i ranjivosti cijele jedne generacije’. I to na način na koji istinska pop zvijezda do sada nije činila. ‘Ona nije nevina, ni uljudna, ni koketna, ni vesela, ni slatka’, podvlači The New York Times, ‘umjesto toga, ona je mrzovoljna, depresivna, opterećena smrću, lukava, analitička i spremna na sukob. I sve to bez podizanja glasa.’ Pa i onda kada u pjesmi ‘8’ – kojoj je, pogađate, pripalao osmo mjesto na albumu – zvuči umilno. Jer ipak je to sasvim osobna ploča.

 

‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom je ista stvar kakva se zbivala s Nirvanom’, rekao je Dave Grohl.

 

‘A Billie Eilish ima toliko vještine i toliko ideja da je lako zamisliti’, ističe Billboard, ‘kako će tijekom slijedećeg desetljeća napisati remek-djelo. Do tada, imamo ovaj album kao dokument sadašnjeg trenutka u kojemu pop čarobnica isprobava nove stilove i istražuje dubine svojih talenata.’ Sa zaključkom: ‘To je trenutak u kojemu vrijedi uživati.’ Jer, ovakvi čudaci, koji će od dana izlaska albuma prvijenca napraviti pravi mali ‘Eilish Day’ u milijunima domova svojih obožavatelja, zaista su rijetki. Posebno oni po kojima će se pamtiti cijela glazbena godina.

Jer, nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

(Goran Komerički)

 

 

Lizzo ćete željeti. Zašto? Osvojit će vas svojom strastvenošću. Na prvu.

Magazin Paste je zaključio kako izostaje svaka sumnja o tome da je Lizzo slijedeća velika zvijezda glazbene industrije, a Variety je svoj tekst naslovio: ‘Zvijezda je rođena.’

 

Lizzo Twitter 2019 February
Lizzo će reći da je naučila ‘kako voljeti sebe i kako komunicirati sa samom sobom’. Pjesma ‘Tempo’ već sada se smatra kandidatom za ovogodišnji hit ljeta. Foto: Twitter profil Lizzo

 

Stvari su jasne – nova velika stvar globalne glazbene scene zove se Lizzo. Okej, možemo reći kako karijera američke vedete urbane scene traje već gotovo desetljeće, ali njezino kretanje u okviru scene hip hopa, alternativnog hip hopa i R&B-ja imalo je manji komercijalni doseg. I to bez obzira što su njezine dvije nezavisne ploče – ‘Lizzobangers’ i ‘Big Grrrl Small World’ – bile cijenjene u svijetu glazbene kritike. Obje su zaslužile međunarodnu podršku prema mjerenju internetskog agregata Metacritic, ali su ovu osebujnu mladu damu održale izvan glavnih kretanja mainstreama. Ma kako god taj mainstream danas definirali. No, ako je itko i imao sumnje kako su ovogodišnji singlovi ‘Juice’ i ‘Cuz I Love You’ tek nove prolazne stanice izvanserijskog talenta, nakon jučerašnjega lansiranja suradnje s Missy Elliott, stvari su došle na svoje mjesto. A to se dogodilo tek koji dan nakon njezina nastupa na festivalu South by Southwest koji je pogodila poput glazbene oluje.

 

 

Magazin Paste je – nakon nastupa Melisse Viviane Jefferson u Austinu – zaključio kako izostaje svaka sumnja o tome da je Lizzo slijedeća velika zvijezda glazbene industrije, a Variety  svoj tekst naslovio: ‘Zvijezda je rođena.’ Obje publikacije pozvale su se na slična iskustva koja su se – nakon festivala SXSW – zbivala s imenima kao što su Billie Eilish, Amy Winehouse, Vampire Weekend, Alabama Shakes i Anderson .Paak. Ispisujući rečenice o ‘najstrastvenijem performansu tjedna’, Paste se dohvatio imidža djevojke s crvenim kaubojskim šeširom, mnoštvom kostima i vječnim isticanjem važnosti samopouzdanja i pozitivnog odnosa prema vlastitu tijelu. Variety će istaknuti kako je Lizzo za vlastita nastupa često zvučala poput motivacijskoga govornika koji je ‘izrazito uvjerljiv dok govori o depresiji i tuzi i svijetu koji je često ne doživljava toliko lijepom’. S dodatkom kako je važno osvježiti vlastitu snagu, ponos i ljubav prema sebi. Uostalom, jeste li čuli pjesmu ‘Juice’, tu himnu dobroga raspoloženja koja je kao stvorena da vam svako jutro učini vedrijim?

 

 

Lizzo možemo smjestiti u red izvođača kao što su Missy Elliott, Janet Jackson ili Aretha Franklin. Kombinacija njezina zvuka kreće se u okružju hip hopa, soula i R&B-ja, a njezin glas je – podvući će njujorški magazin – još neotkriveni strastveni instrument. Prekretnica koja je djevojku rodom iz Detroita povukla u centar današnjeg interesa jest prošlogodišnji ugovor s didkografskom kompanijom Atlantic. Radi se o major etiketi koja glazbenom talentu pruža nemjerljivo više poveznica za put k vrhovima općeg interesa, medijske prepoznatljivosti i značajne popularnosti. Potom je uslijedilo osvježavanje i rad o kojemu ćemo više saznavati slijedećih mjeseci putem glasila industrije. Singl, međutim, koji je otvorio priču široj publici – navodi portal britanske Official Charts Company – glazbeni je komad electropopa. Stvar ‘Boys’, objavljena prošle godine, natjerala je novinare britanskog New Musical Expressa da izbliza upoznaju ‘nekadašnju indie zvijezdu jedinstvenoga glasa na novoj razini slave’. I osvjedoče se kako je sama njezina pojava dovoljna da impresionira svakoga tko se nađe u njezinoj blizini.

 

 

Ovotjedni razgovor sa Zaneom Loweom tom talentu dao je dodatnu razinu kada je – za gostovanja u eteru radija Beats 1 – pokušavala pogoditi kojega je okusa koji juice. Prije toga je dodala da je osvijestila koliko je važno uživati u životu i biti zadovoljan svojim tijelom toliko da poželiš ‘potpuno gol šetati vlastitim stanom i piti kavu’. Istaknula je kako je ‘uvijek htjela biti reperica, a ne pjevačica’. Pa ipak, kada čujete naslovnu pjesmu njezina skorašnjeg albuma ‘Cuz I Love You’, pomislit ćete kako je to moguće. Jer, snaga glasa i emocija koja iz njega dolazi iznimno su raritetni i potrebni svjetskoj mainstream sceni. Jednako, kao i samouvjerenost, snaga i široki smijeh kojime će vas zaraziti već nakon desetak minuta slušanja njezina radijskoga gostovanja. I potaknuti vas da – na jednak način – razmislite prema čemu ste vi toliko strastveni na isti način na koji je Lizzo strastvena u glazbi.

 

 

Lizzo će danas reći kako je trebalo vremena da bude sretna i zadovoljna. Ranije se osjećala neželjenom. ‘Mislim da je to bilo stoga što je društvo inzistiralo da su debele crne djevojke nepoželjne’, rekla je za NME i dodala: ‘Možda sam senzibilna, ali konstantno su do mene dolazile poruke da nisam lijepa i to me je pogađalo. Ali sada se osjećam sretno što otkrivam sebe, premda to može biti iznimno bolan proces. No, otkrivanjem same sebe učim kako se brinuti o sebi, kako voljeti sebe i kako komunicirati sa samom sobom. I mislim da me to dovelo do toga da se osjećam dostojanstveno i željeno.’

 

Lizzo Beats 1 Twitter 2019 March

Za razgovora u programu radija Beats 1, Lizzo je isijavala pozitivnom energijom, šarmom i duhovitošću. Foto: Twitter profil Beats 1

 

Suradnja s Missy Elliott, koju je Lizzo promovirala u razgovoru sa Zayneom, donijela je ostvarenje njezinih snova i ‘banger’ koji će mediji već proglašavati kandidatom za hit ljeta. Posve zasluženo. Jer singl ‘Tempo’ donosi odvažnost izvedbe i impuls kluba koji će vas zaraziti u hipu. I natjerati da, poput Julie Adenuge, stvar u radijskome eteru emitirate nekoliko puta zaredom. Entuzijazam kojom odiše pjesma, prelio se u internetski i prostor Twittera tako da bi cijela stvar vrlo lako mogla biti jedna od najtraženijih ove glazbene godine. Sama Lizzo je u vlastitom tweetu naglasila kako je upravo Missy Elliott svojim pristankom na suradnju ‘ovoj crnoj djevojci pokazala kako je sve moguće’. Sve što sanjate, dakako! I to je poruka za sve nas koji karačamo današnjim svijetom i njegovim njegovanjem kulture opće nesigurnosti.

 

 

Album ‘Cuz I Love You’ bit će objavljen 19. travnja, taman na vrijeme da izbjegne tjedan izlaska ploče ‘Map of the Soul: Persona’ grupe BTS, jednako kao i albume super grupe LSD i Andersona .Paaka. A onda je možda susretnemo i na samome vrhu najtraženijih albuma liste Billboard 200. Prema ovome što smo do sada čuli, bilo bi to sasvim zasluženo. A kada bi se to dogodilo, mogli bismo potvrditi kako se vrlo brzo počela potvrđivati prognoza američkog magazina Paste kako se radi o novoj velikoj priči glazbene industrije.

(Goran Komerički)