Ozzy Osbourne na albumu ‘Ordinary Man’ zvuči daleko mlađe negoli će njegova sedamdeset i jedna to dati naslutiti.

 

 

Kada Ozzy Osbourne objavljuje novi album, to svakako zaslužuje našu pozornost. Ne samo zato što se radi o neformalnom ‘kumu heavy metal glazbe’ već i stoga što znamo kako će nekadašnji član grupe Black Sabbath uvijek potpisati pjesme koje realno oslikavaju njegovu aktualnu životnu situaciju. Ali i društveni stav.

Ploča ‘Ordinary Man’ u tom slučaju nije iznimka već pravilo i donosi pjesme u koje je Ozzy ‘utisnuo svoje srce i svoju dušu’. Radi se o prvome njegovom albumu nakon cijeloga desetljeća stanke i ploči koja je završena, koliko Ozzyjevom željom toliko i ustrajnošću producenta Andrewa Watta da motivira vremešnu zvijezdu kako bi kompletnu priču privela kraju.

Andrew Watt je prilično mlad momak – razlika između njega i Ozzyja velika je četiri desetljeća – koji u svojoj karijeri ima potpisanu produkciju pod radove izvođača kao što su Justin Bieber, Selena Gomez, Camila Cabello i Post Malone. I upravo taj Post Malone i ta zajednička ‘Take What You Want’ s Postova albuma ‘Hollywood’s Bleeding’ mogu se označiti direktnim povodom za snimanje nove heavy metal kolekcije.

 

 

‘Neke pjesme su elegične, neke su prepune stripovskog smijeha, ali na cijelome albumu Ozzy pjeva s mladenačkom živošću koja je potpuno suprotna činjenici da on ima sedamdesetak godina’, napisat će Rolling Stone u osvrtu izlaska ploče ‘Ordinary Man’. I dodati kako su njegove ‘budalaste pjesme vedrije no ikada dok njegove ozbiljne pjesme zvuče još promišljenije’.

Što to znači? Znači da Ozzy Osbourne zvuči daleko mlađe negoli će njegova sedamdeset i jedna to dati naslutiti. I podvlači kako teme kojima se bavi pripadaju kanonu žanra. Tama i trenutak naslućivanja kraja provlače se lirikom mnogih pjesama, ali energija koja se pronosi, daleko je od plitkog tugovanja. U tom smislu, smatra se, ‘Holy of the Night’ jedna je od onih retrospektivnih balada koje govore o mogućem završetku umjetničkog puta.

 

 

Nova ploča Ozzyja Osbournea sa sobom donosi iznimnu snagu i podsjetnike na najbolje dane sastava Black Sabbath. Ona ima bogatu produkciju, ali i, napisat će AllMusic, ‘energiju spontanosti koja će sugerirati kako je snimati ploču bilo onoliko zabavno, koliko je i slušati je’. Na njoj ćemo pronaći duete s Postom Maloneom i Eltonom Johnom odnosno angažiranu ‘Today Is the End’ vezanu uz masovne pucnjave u američkim školama.

Redoslijed pjesama i struktura ploče vrlo će vam jasno reći kako je prolaznost i osvrt na nemirnu prošlost – Ozzy Osbourne je svojedobno bio izraziti ovisnik o alkoholu i opojnim drogama – nit vodilja kompletne ploče. U tom smislu je duet s Eltonom Johnom – još jednim vremešnim bardom popularne glazbene kulture – nešto poput javnog radiofoničnog spomenika životne odluke o ustrajanju na vlastitome ‘ja’. Onome ‘ja’ koje će uvijek biti tako daleko od prosječnog, uobičajenog za damnašnji i svijet prošloga stoljeća.

 

 

Kerrang će napisati kako bi – bude li ‘Ordinary Man’ posljednji samostalni album u karijeri Ozzyja Osbournea – ovo bila savršena ploča za zaokruživanje velike glazbene karijere.

Koliko velike? Onoliko velike da budete članom amerike i britanske Kuće slavnih Rock’n’rolla, da vam zvijezda bude na šetalištu slavnih i da ste dobitnici priznanja poput ‘Global Icon Award’. Koliko duge? Pola stoljeća. Koliko uspješne? Toliko da  imate iza sebe sedam samostalnih multiplatinastih izdanja. Koliko utjecajne? Toliko da ste – osim nadimka ‘kum heavy metal glazbe’ – dobili i etiketu ‘princa tame’.