‘Ili je pjesma dio testiranja ili se radi o subjektivnoj odluci glazbenog urednika. Raspon na koji dolaziš do mišljenja je vrlo širok. Od slušanja referentnih stanica do slobodnog sudačkog uvjerenja. Tako je i s Billie Eilish’, ističe stručnjak za automatizaciju i razvoj programa Vladimir Mušicki.

Kod Billie Eilish postoji taj raskorak. S jedne strane, vidimo njezinu veliku popularnost na svim platformama i traženost kod publike. S druge strane, zapažamo skromnu prisutnost njezinih pjesama u programima radijskih stanica. Foto: Facebook Fan page Billie Eilish

Ako ćemo by-the-book, pripada li Billie Eilish formatu koji emitiraš, ponudit ćeš je ispitanicima na ‘music testu’ kao novitet. Ako prođe, ubaciš je na listu (proći će vrlo teško ako je ispitanici već nisu negdje čuli, ali to je potpuno druga tema). Za dva tjedna je testiraš ponovo, pratiš rezultate i ako zasluži, može postići i visoku rotaciju. Da ne zaboravim, Billie je jedna od milijun. Dakle, da bih je uvrstio u testiranje, već ti mora biti u nekom užem izboru do kojega si morao doći na ovaj ili onaj način.

Ako ćemo prema stvarnom stanju, na bilo kojem tržištu na svijetu – uključujući i naše –  na prste jedne ruke možeš prebrojiti radio stanice koje koliko-toliko ozbiljno testiranje imaju kao stavku redovnog mjesečnog rashoda i mogu sebi da ga priušte. Jer, mnogi bi ga radili, ali realno nemaju dovoljan prihod za taj luksuz.

Ako je situacija s budžetima takva onda će u praksi to, zapravo, izgledati ovako. Glazbeni urednik će ubaciti Billie Eilish na listu zato što, pojednostavljeno do maksimuma, subjektivno misli da će se slušateljima svijdeti. Ako se slušateljima svidi, pripisat će zaslugu sebi kao maestralnom detektoru hitova. A bude li suprotno, ima izgovor od milijun dolara: ‘Radim bez istraživanja!’ 🙂 Raspon na koji dolaziš do subjektivnog mišljenja je vrlo širok. Od slušanja stanica koje iz bilo kojeg razloga smatraš referentima i držanja na oku top-lista koje iz bilo kojih razloga smatraš relevantnima. Ogroman utjecaj, htio to bilo tko priznati ili ne, ima metoda slobodnog sudačkog uvjerenja. Recimo, tako što će ti na Twitteru iskočiti nečija preporuka, pa ćeš pregledati deset sekundi spota i reći sebi – ovo je baš cool, dodat ću je na listu.

U praksi, da bi Billie Eilish stigla na radio u našoj regiji, morat će prvo zaraditi dovoljno airplayja na stranim stanicama da bi je ono malo glazbenih urednika koji imaju luksuz kakvog-takvog ‘music testa’ stavili na listu pjesama za testiranje i kako bi preostala većina glazbenih urednika (koji sami procjenjuju šta ide na listu) vidjela na top-listama koje smatraju relevantnima. Osobno, sve dok se ne pojavi na airplay listama u bar pet međusobno nepovezanih država (Njemačka, Austrija i Švicarska su, na primjer, u glazbenom smislu vrlo povezana tržišta), ne vidm zašto bih razmatrao nju, a ne Matheu s vrha austrijske airplay liste. Osim javnih servisa, samo radijske stanice s najvećom pokrivenošću mogu sebi dozvoliti eksperiment da kao jednu pjesmu u satu – ali ne i u svakom satu – puste nešto što će možda biti hit.

Tu i tamo se pojave i izuzeci. Tako je bilo kada je LP na airplay liste u Evropi neočekivano stigla preko Grčke ili kada ‘Dragostea Din Tei’ grupe O-Zone iz Moldavije munjevito osvoji airplay na potpuno suprotnim tržištima kakva su Izrael i Njemačka. Ali, usudio bih se reći da je i u ova dva slučaja putanja bila slična: netko u Njemačkoj je držao na oku grčku IFPI listu, vidio engleski naziv na prvome mjestu, potražio pesmu na YouTube-u i rekao sebi: ‘Hej, ovo nije loše, pustit ću je.’

Vladimir Mušicki

* autor je vlasnik radijske produkcijske kuće Media Masters iz Novoga Sada, stručnjak za automatizaciju i razvoj programa, dugogodišnji radijski konzultant i suvlasnik mreže radijskih stanica Klik FM