Petak nove glazbe: Lizzo, Jade Bird, Loyle Carner, The Rolling Stones, Cage the Elephant

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje su objavili Lizzo, Cage the Elephant, Loyle Carner, Jade Bird i The Rolling Stones.

Tri godine su me vodile prema ovome trenutku, istaknula je Lizzo u tweetu koji je napisala na dan objavljivanja albuma ‘Cuz I Love You’. Foto: Twitter profil Lizzo

Petak nove glazbe je dan kada zaljubljenici u glazbu, fanovi i znatiželjnici rado posjećuju streaming servise i prodavaonice ploča. Stoga svakoga tjedna pregledavamo nove naslove sa svjetske glazbene scene.

LIZZO – CUZ I LOVE YOU
label: Atlantic – Dancing Bear
(pop, funk, hip hop, R&B, soul, 11 pjesama, trajanje: 33:14 minuta)

Šarm kojom odzvanja album ‘Cuz I Love You’ toliki je da njime možete pokriti kompletnu koncertnu dvoranu. A smiješak koji prati slušanje snimaka izrazito iskrene i otvorene reperice i flautistice iz Minnesote, širok je i nosi sa sobom tren iznenađenja. Pa i radosti. Ipak, ne dajte se zavarati opisom Lizzo iz prethodne rečenice. Prvi album za velikog diskografa donosi najmanje klasičnog hip hopa. Radi se o iznimno izdašnoj kombinaciji popa, hip hopa, R&B-ja s naznakama trapa i neo soula.

New Musical Express će ovdje pronaći ‘pop u svojoj srži’ sa ‘stalnim referencama na njezine jazz korijene i povijesnu ljubav prema twerkanju’. A kada smo kod twerkanja već, valja podvući kako ploča ‘Cuz I Love You’ nosi sa sobom sve ono što odlikuje novu veliku zvijezdu glazbene scene – optimizam i snagu za ostvarenje svakoga imalo ostvarivog cilja koji si postavite. I tako se – opuštajuće, odlučnije i pozitivnije – osjećate bez obzira slušate li ‘Like a Girl’ ili ‘Juice’, ‘Tempo’ ili ‘Exactly How I Feel’. Je li to dovoljno? Pustite si pjesmu ‘Better in Color’ i kuhinja će se učas pretvoriti u šareno mjesto pozitivne vibre, a svaki obrok koji pripremate dobit će dodatnu dimenziju dobroga ukusa. I iskrene pozitive.

Jer, podsjetimo, Lizzo je poput motivacijske govornice. A pola sata njezina razigranog albuma čini vas snažnijima i odvažnijima. I posve mainstream. Pa makar u tom mainstreamu pronašli Missy Elliott i Guccija Manea, goste Lizzo na albumu ‘Cuz I Love You’.

CAGE THE ELEPHANT – SOCIAL CUES
label: RCA – Menart
(alternativni rock, 13 pjesama, trajanje: 44:35 minuta)

Album ‘Social Cues’ grupe Cage the Elephant’ je ploča koju ćete voljeti ako vam je blizak alternativni pristup glazbi američkoga senzibiliteta. I to u rasponu od bendova The White Stripes ili The Strokes preko The Black Keys i Kings of Leon do Grizzly Bear ili Portugal. The Man. Pa čak i Santigold.

Dobitnici nagrade Grammy za Najbolji alternativni album za svoj četvrti ‘Tell Me I’m Pretty’ u sklopu vlastitih društvenih gesta introspektivno ili otvoreno raspravljaju o bijegovima, nemirima, pritiscima, muškim zabavama, pijanstvima, slomljenim srcima, ljetu, izlascima, nesporazumima, zamjeranjima, zidovima, skrivanjima, ljetnom dobu, Tokyju, New Yorku i svemu onome što dolazi i prolazi. Zaokružena cjelina izričaja koji je svojom produkcijom oplemenio John Hill – čovjek koji produkcijski i koautorski stoji iza hit-singla ‘Feel It Still’ grupe Portugal the Man – natjerala je britanski Independent da album ‘Social Cues’ okarakterizira najboljim njihovim radom do sada. Ono što je sigurno jest to kako ćete pjesme poput ‘Broken Boy’ ili ‘Night Running’ proglasiti svojim himnama. Ili prepoznati štogod iz vlastite životne povijesti u stvari ‘The War Is Over’.

Cage the Elephant na svojemu petom albumu ‘Social Cues’ zvuče poput podsjetnika na urbanu prašinu, kontinuiteta glazbene povijesti i melankolične večeri skupljene na jednome mjestu.

JADE BIRD – JADE BIRD
label: Glassnote
(rock, americana, indie, folk, 12 pjesama, trajanje: 35:03 minute)

‘Njezin autoritet, poza i osjećaj samopoštovanja odaju novoga, ali iskusnog umjetnika’, napisat će American Songwriter opisujući Jade Bird i dodati kako je pred njom obećavajuća karijera. Ako ste do sada propustili upoznati kantautoricu rodom iz Velike Britanije – a zvukom sasvim uronjenu u američko popularno naslijeđe – vrijeme je da joj se posvetite. Jer, za to postoji niz razloga među kojima se vrlo važnima čine iskrenost u pričanju priča i njihovoj izvedbi.

Rolling Stone će napisati kako je njezin glas ‘sirov i robustan’ i to je smjer koji će svakog ljubitelja Americane uputiti na dobar trag. Tome valja pridodati i kako njezina energija odaje odvažnu mladost dok će sama činjenica kako je debitantski EP ‘Something American’ snimala duboko u gorju Appalachi, dovoljno reći o njezinu odnosu prema glazbenom stvaranju. Amerofilka, dakle.

Album ‘Jade Bird’ donosi dvanaest pjesama koje u sebi imaju dovoljnu razinu djevojačke sugestije i jasnu impresiju američke sjete da ćete ga poželjeti odgledati uživo. I za to biste mogli imati puno razloga. Jer, Tony Visconti će ustvrditi kako Jade ‘pjeva vrlo vješto, vrlo je inteligentna kao pjevačica i ne postoji ništa što ne može učiniti’. A ako tako govori dugogodišnji producent Davida Bowieja, tada je to najbolja moguća preporuka za prošlogodišnju finalisticu izbora ‘BBC Sound of…’ britanskog javnog radijskog servisa.

LOYLE CARNER – NOT WAVING, BUT DROWNING
label: AMF
(hip hop, 15 pjesama, trajanje: 48:08 minuta)

Poput kakve knjige za nedjeljno poslijepodne ili soundtracka večernje šetnje po ussamljenim mjestima, tako zvuči kolekcija priča koje nam je na albumu ‘Not Waving, But Drowning’ donio britanski glazbenik hip hopa i glumac Loyle Carner. Loyle Carner dolazi iz Južnoga Londona, a njegov izričaj najbolje opisuje termin ‘ispovjednog hip hopa’ koji mu je dodijelio The Guardian. A ta ispovjednost kanda se nalazi oko nas. I dodiruje nas u prolazu.

Jer, Benjamin Gerard Coyle-Larner u svojim pjesmama govori o propuštenim pozivima i dnevnima paranojama, opterećenosti uspjehom, filozofiranjima i ironiji, dobrim i lošim danima, prijateljskim savjetima, propuštanjima i stidu, osvrtanjima i prolascima. I okusima, jednako tako. Na albumu ‘Not Waving, But Drowning’, naime, pronalazimo prvu stvar koja je posvećena izrazito cijenjenom izraelsko-britanskom chefu Yotamu Ottolenghiju, autoru niza superprodavanih kuharica i čovjeku o kojemu će ‘London Evening Standard’ napisati da je ‘radikalno preradio način na koji stanovnici Londona kuhaju i jedu’. Pjesme poput ‘Angel’, ‘You Don’t Know’, ‘Desoleil (Brilliant Corners)’ ili ‘Loose Ends’ zaokupljaju, a Tom Misch, Sampha, Jordan Rakei i Jorja Smith tu svojim gostovanjem će tu zaokupljenost dodatno naglasiti.

Ploča ‘Not Waving, But Drwoning’ nudi istinsku emociju i priče o ljudskim vezama na, napisat će New Musical Express, ‘osjetljiv i elokventan’ način. Bliskost našem svakodnevnom je ona posebna vrijednost zbog koje ćete se vezati uz album britanskog umjetnika. Clash Music će ispisati kako se na njemu iščitava umjetnička ‘lakoća koja Loyleu omogućuje kretanje različitošću podžanrova hip hopa’. Za momka koji je u djetinjstvu patio od poremećaja pažnje i disleksije, ovakav doseg je izrazito važan. Jednako kao što je važna i njegova empatija zbog koje je organizirao vlastitu školu kuhanja za djecu koja se bore s problemom poremećaja pažnje.

A u svijetu kakav je danas, često nam se čini da je fokusiranje posebna kvaliteta na kojoj valja raditi. Pa ćemo onda na vrijeme moći prepoznati kako nam dragi prijatelj ne maše s veseljem, već traži pomoć od utapanja u životnim problemima.

THE ROLLING STONES – HONK
label: Promotone BV – Universal Music
(rock & roll, 46 pjesama, trajanje: 196 minuta)

Okej, kod ploče ‘Honk’ radi se o još jednom kompilacijskom albumu najvećeg rock & roll benda na svijetu i izdanju koje će vam omogućiti dodatno studiranje veličine sastava The Rolling Stones. I poslužiti za snaženje uvjerenja kako svevremenske stvari ostaju svježima i velikima ma koliko vremena prošlo od njihova izlaska. U tom smislu, gotovo 200 minuta stvaralaštva rock djedova nudi klasike poput ‘Start Me Up’, ‘Angie’, ‘Wild Horses’, ‘It’s Only Rock’n’Roll (But I Like It)’ ili ‘Out of Control’. Ali i niz dijelova njihove karijere koji će vam pokazati načine na koji su se The Rolling Stones mijenjali s vremenom ostajući dosljedni samima sebi.

Kompilacija ‘Honk’ obuhvaća period od 1971. godine naovamo i to zato što je bivši menadžer grupe Allen Klein dobio pravo na distribuciju kataloga iz perioda od 1964. do 1971. godine. Na taj način su ovakva izdanja usredotočena ili na ranu fazu karijere ili kasnija razdoblja. Izdanje je trebalo pratiti ovogodišnju koncertnu turneju benda, ali je – nakon zdravstvenih intervencija Micka Jaggera – turneja pomaknuta, pa je u ovom trenutku jedan od dobrodošlih dokumenata za podsjećanje na veličinu i važnost grupe koja u stvarima poput ‘Undercover of the Night’ i danas zvuči kao da je došla s nekog drugog planeta.

Ili, kako bi napisao Rolling Stone, u pitanju je ‘najholističkiji pogled na rad grupe The Rolling Stones u posljednja tri desetljeća, album koji omogućuje novu procjenu njihova profesionalnog rada’.