Jednostavni pristup često je najučinkovitiji. Jednako kao i prihvaćanje neizbježnog. Poput činjenice da je ljude teško ili nemoguće mijenjati.

‘Postoje trenuci kada želiš promijeniti svoje loše navike, ali ti to nekako ne ide’, reći će Jinte Deprez ko-frontmen i gitarist grupe Balthazar u razgovoru povodom izlaska albuma ‘Fever’ i dodati: ‘Na kraju shvatiš da se ne želiš mijenjati.’ Ta promjena može doći s godinama, ali i biti željena u različitim životnim trenucima. Ljubavne veze ili profesionalnih stremeljenja, svejedno.

U slučaju kvarteta belgijskoga benda ambijentalnih zvukova i indie pristupa glazbenoj estetici, promjene su se proteklih godina ponajvećma događale u postavi grupe. Kod zvuka, pak, dileme nema. Radi se o albumu kakvoga ćemo, prvenstveno, tražiti i pronalaziti u tradiciji elektroničkih pop manira Staroga kontinenta, ali i mjestimičnih odsjaja radova kakve nam, primjerice, donose Foster the People, Django Django, Intergalactic Lovers, Jungle ili The National. Pa i manchesterski bendovi devedesetih.

Ambijentalno, prije svega. A onda i ukupnim pristupom.

Ploča ‘Fever’ grupe Balthazar prvi je njihov rad nakon četiri godine stanke i doima se sjajnom glazbenom zabavom za pješačenja po gradu. S mislima o pozornici glazbenoga festivala na kojoj ćete njihov nastup odgledati uživo.

Kada je, pak, o vizualima riječ, naslovna pjesma albuma dočarat će vam vintage ljepotu tumaranja daljinama u vlastitom automobilu. Bez obzira na to koliko se ovaj približio dobu oldtimera. Ili upravo zato.

Jer iskustvo sa sobom donosi sigurnost.

Onakvu, recimo, kakvu možemo osjećati istražujući koliko različitih glazbenih impresija pronalazimo u četrdesetak minuta glazbenog krajolika sastava Balthazar. Je li to plesna glazba ili indie pop s nadomjestkom funka? Koliko je ovdje začina R’B-ja, a koliko tropicane? Koju priču prvu prihvatiti – onu naglašenog basa ili gudača sintetskih manira? Recenzenti će istaknuti kako se radi o moodu koji vas ostavlja da plutate i dodati kako se radi o najzrelijem albumu u njihovoj karijeri.

‘Život valja ispuniti opuštanim trenucima, a ne misterijima’, istanut će ovih dana članovi grupe Balthazar u nastojanju da opišu činjenicu kako isuviše ozbiljno shvaćanje samoga sebe može dovesti do pretencioznosti.

Tako valja shvatiti i fotografiju afričkih divljih pasa, preuzetu iz magazina National Geographic i postavljenu za naslovnicu albuma ‘Fever’. ‘Ne radi se o simbolici ili metaforici koja odzvanja iz unutarnjih emocija pjesama već o činjenici kako se našla u pravo vrijeme – na pravome mjestu’, istaknut će članovi grupe. Objavljena je na sedmoj stranici svjetskoga magazina u trenutku dok se novi broj motao po mjestu na kojemu su Balthazar održavali sessione.

A, ukupno gledajući, tako i jest svakoga dana.

Jednostavni pristup često je najučinkovitiji. Jednako kao i prihvaćanje neizbježnog. Poput činjenice da je ljude teško ili nemoguće mijenjati. Ma koliko kodeks pristupa ljubavnom partneru sugerirao suprotno. Nakane promjene partnera i njegovih navika često –  reći će psiholozi, kolumnistice i vaši frendovi – dovode do zabuna, vječnoga čekanja i gomile izgubljenoga vremena.

Jer, ljudi se teško mijenjaju.

Možda zato što ne žele.

A možda i stoga što je najteže raditi na samome sebi.

(Goran Komerički)