Arhive oznaka: Soundcloud

Lil Nas X: Country na vrhovima svjetskih lista. Ili: što je danas country?

Kulturna opsesija o tome kako klasificirati pjesmu ‘Old Town Road’, navodi Billboard, naglašava rastući jaz između streaminga i radija.

 

Lil Nas X Facebook 2019 March

Lil Nas X potaknuo je pitanje tko ima pravo biti glasnogovornikom ruralne kulture američkog društva, piše The New York Times. Foto: Facebook Fan page Lil Nas X

 

‘Country je evoluirao’, napisao je svojemu tweetu Lil Nas X tijekom prosinca. Potom je postao viralnim hitom. Krajem ožujka je potpisao diskografski ugovor s kompanijom Columbia, a počekom travnja popularnost memea prerasla je u svesvjetski hit-singl ‘Old Town Road’. Stvar prate kontroverze među kojima je važna ona kako je tradicionalni country milje osporio pjesmi pripadnost žanru. No, nakon što je stvar iznenada nestala s liste Hot Country Songs magazina Billboard, Montero Lamar Hill je snimio verziju s Billyjem Rayjem Cyrusom i izazvao oprezne ljude žanrovskoga mjerenja.

‘Je li ovo dovoljno country’, upitao je. A onda je stvar dospjela na vrh liste Hot 100 u Sjedinjenim Državama i drugo mjesto britanske liste singlova. Pjesma je potom izlistana u dnevnom chartu s Brooke Reese u programu globalnog radija Beats 1 na prva dva mjesta globalnoga streaminga na servisu Apple Music. Na prvome mjestu našao se remiks s američkim kantautorom country glazbe, a na drugome originalna verzija iz prosinca.

 

 

Kako je to moguće? Pitanje je zanimljivo na nizu razina. Od načina na koji slušamo glazbu do sociološkoga razmatranja tko danas ima pravo predstavljati ruralno iskustvo. Ovim posljednjim pozabavio se Jon Caramanica u The New York Timesu. Jer, premda dodiri countryja i rapa postoje već godinama, ipak su taj dijalog do sada vodili predstavnici country scene i u tome imali primat. Poput Tima McGrawa, Blakea Sheltona ili dua Florida Georgia Line. Zanimljivo je kako su i Tim i Florida – putem pjesama ‘Over and Over’ i ‘Cruise (Remix)’ – ostvarili partnerstvo s Nellyjem. Kenny Rogers je, s druge strane, snimao s izvođačima kao što su Wyclef Jean i Coolio, a Willie Nelson je stvarao pjesme sa Snoopom Doggom.

Kritičar njujorškog dnevnika podsjeća kako je prvi flert Nashvillea s hip hopom došao onda kada je Kid Rock sebe titulirao country-rock reperom-pjevačem dok je stilizacija country identiteta na drugoj strani – onoj koja proizlazi iz područja hip hop umjetnosti – oprezno korištena u nekolicini slučajeva poput glazbenog flerta Willa Smitha u njegovoj ‘Wild Wild West’. Ipak, sada se prvi puta dogodilo da igru međužanrovskog dijaloga vodi tamnoputi rapper koji je – koristeći tradicionalnu ikonografiju countryja – na glazbenu osnovu prislonio ritam trapa. I ostvario izniman uspjeh. A to je predstavnicima tradicionalnog country poslovanja poprilično strano. Jer, zna se tko drži šape na novčaniku. A strah od gubitka te vrste monopola čini se važnijim od obrane žanrovskoga identiteta.

 

 

Problem je u tome, ističe Caramanica, što se establishment country glazbe odviše bavi granicama i zaštitom središnje ideologije glazbenoga žanra. Na taj način se svaki pokušaj dijaloga s ostatkom pop scene – pa i ostatkom Amerike, napisat će glazbeni kritičar – drži prijetnjom identitetu countryja. U tom smislu, moguće je da potpuni autsajderi – poput tamnoputih repera – budu odbačeni u hodu, pa makar se to i otvoreno zanijekalo.

Taj problem vlastita identiteta country elita vodi već duže vrijeme. I tome smo – premda u Hrvatskoj udaljeni tisućama kilometara od country meke – mogli svjedočiti za graje koja se dignula nakon odluke Taylor Swift da iz country okruženja prijeđe u pop tabor. Ili onomad kada se mogla iščitati niska tekstova o tome kako radijske stanice tradicionalnog i country-pop formata izbjegavaju u svoj program uvrstiti pjesme Kacey Musgraves. Kako bi se shvatila važnost ovoga postupka radijskih koordinatora glazbe – koje će Jon Caramanica nazvati ‘programerima s nedostatkom mašte’ – valja imati na umu kako je u hijerarhiji country industrije radio najvažniji medijski oslonac.

 

 

Moderni hip hop, s druge strane, funkcionira kao rasadište ideja koje s radošću eksperimentira s vlastitim izričajem. Podsjećajući na tu otvorenost trenutno najagilnijega žanra, glazbeni analitičar će podsjetiti i na činjenicu kako svojedobno ni ‘Gangnam Style’ južnokorejskog rep izvođača PSY-ja – koji, doduše, stvara u okružju K-popa – nije uvrštavan na žanrovske liste popularnosti hip hop pjesama.

Žanrovsku raspravu po strani, ovdje vrijedi reći kako je Lil Nas X dvadesetogodišnji momak iz Atlante u američkoj saveznoj državi Georgia. Njegovo pravo ime je, dakle, Montero Lamar Hill, a svoju čežnju za popularnošću na glazbenoj sceni jasno je iskazao napuštajući vlastito školovanje na koledžu. A sve u cilju ostvarenja uspješne karijere. Pa, premda tu nije naišao na podršku vlastitih roditelja – iza odluke je stala njegova sestra – Lil Nas X je činio sve kako bi ostvario željeno. Pa i postao izvođač country trapa. U tome nije prvi – Young Thug je prije dvije godine eksperimentirao s tim izričajem na svojemu mixtapeu ‘Beautiful Thugger Girls’ – ali je svakako bio iznimno ustrajan. Toliko da je jedan country menadžer magazinu Rolling Stone dojavio kako Lil Nas X pjesmu ‘Old Town Road’ na SoundCloud i iTunes prijavljuje u kategorizaciji country glazbe. I to stoga što ocjenjuje kako će tim načinom manipulacije chart algoritmima, lakše doći do vrhova top-lista.

 

 

Lil Nas X je potom počeo stvarati memeove kako bi lakše dostigao popularnost, a prekretnica je nastala kada su pjesmu – i sve što s njom ide – prihvatili korisnici video servisa TikTok. I, premda video pjesme koristi animaciju iz avanturitičke video igre western tematike ‘Red Dead Redemption 2’, prava priča je krenula kada su tinejdžeri počeli stvarati kratki smiješni video na temu današnjeg hit-singla. Sve to zbivalo se u sklopu memea ‘Yeehaw Challenge’.

Singl ‘Old Town Road’ sadrži trap ritam u koji je ukomponiran citat pjesme ’34 Ghosts IV’ grupe Nine Inch Nails, a koristi tradicionalne instrumente countryja kao što su banjo i ukulele. Jednako kao i tematiku koja će se malčice promijeniti kada će umjesto Stetsona, glavni junak pjesme na glavi imati šešir marke Gucci. Tome valja pridodati i kako je pjesma izvedena pretjeranim naglašavanjem akcenta glazbenog stila honky-tonk. Rezultat svega nije samo vrh američke liste singlova već i zauzimanje prvih mjesta u Irskoj i Norveškoj, jednako kao i ulazak u Top 5 mjerenja popularnosti u Australiji, Kanadi, Švedskoj i Velikoj Britaniji.

 

 

Kada se vratimo pitanju žanrova i komunikacije među njima, zanimljivo je kako je ‘Old Town Road’ završio i na prvome mjestu liste Hot R&B/Hip Hop Songs, a vraćen je i na listu Hot Country Songs magazina Billboard. Tome su pridonijele i odluke dijela radijskih stanica da u sklopu country formata ipak emitiraju ‘jednu od najupečatljivijih pjesama godine’. Tome je, navodi Billboard, uvelike pomoglo uvrštenje pjesme u slušani sindikalni jutarnji show Bobbyja Bonesa, koji dolazi s radijske stanice WMAD iz Madisona u američkom Wisconsinu.

Kulturna opsesija o tome kako klasificirati ovu pjesmu, navodi Billboard, naglašava rastući jaz između streaminga i zemaljskog radija. ‘Glazbeni streaming servisi stvorili su vrstu ljubitelja glazbe koji će rado skakati između žanrova’, navodi glasilo, ‘i koji zanemaruju svaki pokušaj odrediti ladicu u svojoj navici slušanja. S druge strane,  country radio sužava svoje playliste emitiranja i na način da su na njiima gotovo isključivo pjesme samostalnih muških izvođača. Rastuća neusklađenost između onoga što se sluša na streaming servisima i što se emitira na radijskim stanicama, magazin Billboard će nazvati  ‘uznemirujućim misterijem i za industriju country glazbe’. I to stoga što postoji rašireno uvjerenje kako radio još uvijek posjeduje ultimativnu globalnu moć stvaranja glazbenih zvijezda. Naša iskustva sa statičnim odabirom aktualne glazbe na radijskim stanicama u Hrvatskoj pokazuju kako problem radijske selekcije nije isključivo problem američkih country stanica već se iskazuje i u radijskim pop formatima na drugome kontinentu.

 

 

A pitanje tko ima pravo biti glasnogovornikom ruralne kulture američkog društva čini se jednako zamršenim kao i tretiranje kombinacije folka i trapa u našoj zemlji. Pokušajte se prisjetiti kamo sve odlaze diskusije oko ovakvog načina stvaranja i slušanja glazbe u domaćem klupskom, medijskom ili osobnom prostoru.

(Goran Komerički)

 

 

Oglasi

Hip Hop vikend: Logic, Nav, Lil Uzi Vert i Rich the Kid

Okrijte hip hop vidike zajedno s nama. Donosimo pregled aktuualnih singlova koji pokazuju različitost pristupa urbanoj glazbenoj sceni.

 

Rich the Kid

Rich the Kid je na svojemu albumu ‘The World Is Yours 2’ doveo goste u četrnaest od šesnaest pjesama ploče. Foto: Facebook Fan page Rich the Kid.

 

LOGIC – BOHEMIAN TRAPSODY

Okej, za početak valja reći kako ovo nije tipična hip hop stvar. Ipak, valja je imati u svojoj playlisti urbane glazbene scene. Jer, poigravanjem naslovom klasika grupe Queen Logicu je omogućilo naraciju o ljubavnim vezama i potrebi legalizacije marihuane. Pjesma je epski dugoga trajanja i tek pri svojemu završetku sadrži rap dionice, a najavljena je putem Instagram Storyja američkog repera.

 

 

A$AP ROCKY – SUNDRESS

Video pjesme ‘Sundress’ magazin Rolling Stone nazvao je očaravajućim, a sam singl također ima manje veze s hip hopom. Radi se o pop stvari brzoga ritma s elementima disco zvuka i rock glazbe. Produkcija Dangera Mousea i korištenje psihodeličnog sempla australskog sastava Tame Impala i njihova singla ‘Why Won’t You Make Up Your Mind?’ pokazuje nam kako su hip hop izvođači otvoreniji novim iskustvima više negoli ikada ranije. ‘Radi se o stvari za tulume’, podvlači Stereogum i pokazuje nam na koju playlistu valja uvrstiti ‘Sundress’. Na popis pjesama za subotnje partyje, naime.

 

 

NAV FEAT. YOUNG THUG – TUSSIN

Projekcije govore kako će Nav slijedeći tjedan zauzeti prvo mjesto liste Billboard 200 sa svojim novim albumom ‘Bad Habits’. Kanadski reper, pjevač, spisatelj pjesama i glazbeni producent na svojoj je ploči ugostio imena kao što su Gunna, Meek Mill, Future i The Weeknd. Stvar ‘Tussin’ komentira rekreativno konzumiranje sirupa protiv kašlja koji može dovesti do ovisnosti.

 

 

RICH THE KID FEAT. MIGUEL & TY DOLLA $IGN – WOAH

Novi album repera iz njujorškog Queensa – a porijeklom s Haitija – mogao bi biti vrlo uspješan. Dakako, Rich the Kid će reći kako se radi o kolekciji koja je uspješno štivo streaming servisa no glazbena kritika prihvatila ga je suzdržano. Pitchfork piše da Rich the Kid zvuči poput gosta na vlastitoj ploči ‘The World Is Yours 2’. Razlog je u tome što neslužbeni četvrti član Migosa, bavodi magzin, u četrnaest od šesnaest albumskih stvari ugošćuje reprezentativna imena sa scene. Lista producenata također je velika, a pjesma ‘Woah’ opisuje Richov pristup djevijkama koje mu se sviđaju. Naime, kupuje im automobile i skupocjenu odjeću.

 

 

BIRDMAN & JUVENILE FEAT. NLE CHOPPA – DREAMS

Suosnivač etikete ‘Cash Money’ ove godine je objavio zajednički album s Juvenileom i nazvao ga ‘Just Another Gangsta’. Inspirativna stvar brzo ulazi u uho i donosi gosta – šesnaestogodišnju rap senzaciju iz Memphisa po imenu NLE Choppa. Videospot na najbolji način ilustrira zahtjevne dane repera u vremenu prije negoli su postali slavnima.

 

 

DAVE – BLACK

Dave dolazi iz južnoga Londona, a njegov prvijenac ‘Psychodrama’ ove je godine zasjeon na prvo mjesto liste albuma u Velikoj Britaniji. Pjesma ‘Black’ jedna je od onih pjesama koje će nam pokazati složenost odnosa različitih kultura u današnjemu svijetu. reper će istaknuti kako se stvar naslanja na njegovo osobno iskustvo života u glavnom gradu Velike Britanije i ističe kako je iskustvo muškarca porijeklom s Nigerije različito od iskustvo Jamajčanina koji živi u New Yorku ili Senegalca nastanjenog u Parizu. Tematiziranje rasne i društvene nejednakosti u ovoj pjesmi, ističe Dave, rezultat je dinamike modernog načina života. Radi se o prvome singlu s njegova aktualnog albuma.

 

 

LIL UZI VERT – FREE UZI

Lil Uzi Vert najavio je svoju stanku u glazbenoj karijeri za koju se nagađa da je rezultat neslaganja s etiketom Atlantic. Ipak, pjesma ‘Free Uzi’, za koju će diskograf reći kako nije službena najava albuma ‘Eternal Atake’, ipak je našla naći način doći do nas. I to putem servisa SoundCloud. Dnevnik The New York Times nahvalit će pjesmu i uvrstiti je na svoju playlistu najboljih novih stvari petkom, a u najavi izlaska albuma stoji kako će biti objavljen i u formatu kasete.

 

 

Pjesme s hip hop scene možete pronaći na našoj playlisti Rap Appetite koja se nalazi na streaming servisu Deezer.

 

 

BillieMania, ‘Eilish Day’ i konceptualni debi o odlasku na spavanje.

Billboard danas objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’.

 

Artwork Billie Eilish When We Fall Asleep, Where Do We Go?

Nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

 

Da! Posve je sigurno kako ćemo ovu godinu pamtiti po Billie Eilish. Bilo je to posve jasno još od najave izlaska njezina debija – pa i mjesecima ranije – ali ovoga trenutka je to posve bjelodano. Jer, hype koji prati objavu ploče ‘When We All Fall Asleeep, Where Do We Go?’ jednostavno je takav da se vrlo lako možemo uživjeti u rečenicu kojom je Dave Grohl – za potrebe poslovne konferencije magazina Variety – Billie stavio u kontekst  povijesti popularne kulture. ‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom’, istaknuo je, ‘ista je stvar kakva se zbivala s Nirvanom’.

 

 

Billboard danas, poigravajući se s naslovom superpopularnog filmskog djela, ističe: ‘Pop zvijezda je rođena’. I objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’. Glasilo američke industrije, pritom, konstatira kako se radi ‘o takvom uzbuđenju kojega je nemoguće umjetno proizvesti i za kojega bi mnogi izvođači dali sve, bez obzira na žanr glazbe kojom se bave’. A, znate, kada ovakvu konstataciju tako suvereno iznese medijski autoritet glazbenog poslovanja, tada sve dobiva dodatnu težinu. No, Billboard u dijeljenju komplimenata ni izbliza nije jedini.

Čini se kako se self-made umjetnici dive mnogi i na mnogim stranama. A imaju i zašto. Jer, Billie Eilish je idolom cijele jedne generacije postala gotovo pa samostalno i to na mnoštvu polja vlastitoga umjetničkog identiteta. Vizualna estetika, odjevni image, trikovi kojima komunicira s javnošću, režija spotova, stihovi, glazba i vrijeme izlaska u javnost posve su njezini. I posve u skladu s godinama i objesnošću koje one nose. Ali su i vrlo jasno posloženi. Konceptualno. Upravo onako, kako i zvuči album ‘When We All Fall Asleep, Where We Do Go?’. Zar?

 

 

Naslov ploče postavlja pitanje koje nas sve zanima – kojim svijetovima pripadamo za odlaska na spavanje – a početak ‘!!!!!!!’ donosi rečenice opće radosti zbog dolaska albuma. U pjesmama se, jednako tako, nalaze sve one teme i varijacije zvukova kakve bismo očekivali od pomaknutoga, prljavoga i na-trenutke-šašavoga, a opet vrludavoga smjera pop glazbe. Indie pop glazbe? ‘Sa svim svojim trenucima distorzije i stava – ublaženoga čistom ljubavlju – i nepristojnim i emocionalnim pjesmama o noćnim užasima i sanjarenjima, ovaj album nudi osjećaj rock ‘n’ roll ploče.’ Tako piše Variety. Uz dodatak kako bi to bilo tako čak i kada na njemu ne bi bilo ama baš ništa slično rock glazbi.

Pa ima li? Na sve strane. Aranžmanski, vokalno, tematski i produkcijski, ploča donosi osjećaj pripadnosti rock miljeu. Možda zbog emo atmosfere i elemenata strašnoga i ozbiljnoga koji se nameću putem pjesama poput ‘You Should See Me in a Crown’ ili ‘All the Good Girls Go to Hell’. Ili stoga što će vas atmosfera ponekad  – recimo, u stvari ‘Listen Before I Go’ – vrlo jasno podsjetiti na kombinaciju rukopisa koje su nam donijele Lorde, Lana Del Rey ili Halsey. A to, znate, sa sobom ponekad nosi onu kombinaciju daška ugode s neugodnim. Ili izazovnim na više razina. The New York Times će to jasno opisati kombinacijom mnogih žanrovskih razina koji prate generaciju digitalnoga identiteta – od EDM-a preko bedroom popa do SoundCloud rapa. Uz jasan stav kako će takav pristup glazbenom stvaranju, Billie Eilish omogućiti da posve redefinira značenje teenagerskoga popa. Možemo li to očekivati? Sudeći po nedavnu istraživanju o Generaciji Z u kojemu je njujorški dnevnik otkrio drugačiju vrstu svjesnosti, interesa, samostalnosti i odnosa prema seksualnom identitetu, takvo što je sasvim izvjesna stvar. Bez obzira na romantične trenutke kakve povijest svijeta i umjetnosti vrlo lako prepoznaje u temi ‘I Love You’ ili dosjetki ‘I Wish You Were Gay’.

 

 

U cijeloj toj pozitivnoj gunguli oko albuma ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’, postoje – međutim – dvije stvari koje posebno impresioniraju. Prva je ta kako je Billie Eilish odlučila gotovo sve imati u potpunosti pod svojom kontrolom: od pisanja pjesama i vizuala pa do, ako baš hoćete, društvenih mreža. ‘Mogla bih biti poput drugih’, ispričat će, ‘da mi netko osmisli odjeću, netko videospotove, pa i smjerove kamo ću ići. Pa da ja nemam ništa s time i da mi sugeriraju što ću reći ili postati na Instagramu.’ A tako, kad bolje razmislimo, i jest uobičajeno u industriji zabave. Mick Jagger je svojedobno javno zijao da što će mu Twitter kad tamo nitko ništa sam ne objavljuje. ‘Okej, osim Donalda Trumpa’, reći ćete. I biti blizu općem uvjerenju.

Druga stvar na koju valja svrnuti pozornost je ta kako se radi o obiteljskom projektu u kojemu su – pogledajte potpise podno kompletnoga materijala – sudjelovali samo Billie i njezin brat Finneas. I to toliko blisko i intenzivno da će Julie Adenuga u programu globalnog radija Beats 1 naglasiti kako je ovo, jednako tako, i Finneasov debi album. Jer, brat i sestra se na nizu mjesta pojavljuju zajedno. Od radijskoga razgovora sa Zaneom Loweom u Parizu do zajedničkoga sudjelovanja u radijskome showu ‘Groupies Have Feelings Too’. A, kad smo već kod toga, za slušanja toga podcasta možete primijetiti istančani glazbeni ukus brata i sestre. I otkriti poneke skrivene ljepote koje popularna glazba danas nudi.

 

 

Dakle? Billie Eilish i njezina vizija popularne umjetnosti može vam se, na trenutke, učiniti jezovitom. Ali i inovativnom, prije svega.  Ploča ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’ vrvi detaljima koji će se – s radošću i znatiželjom – otkrivati i zapažati. Poput stava o tome kako je Xanax bespotreban za kreativno liječenje tjeskobe, namjernog isticanja distorzije kompletnog zvuka ili zatvaranja ploče trima pjesama povezanih naslova ‘Listen Before I Go’, ‘I Love You’ i ‘Goodbye’. Tome valja pridodati i činjenicu kako završne riječi albuma sadrže direktnu referencu na prvu pjesmu ‘Bad Guy’. Magazin Clash će ploču okarakterizirati ‘hrabrim i nepredvidivim debijem koji zahvaća nade, strahove i ranjivosti cijele jedne generacije’. I to na način na koji istinska pop zvijezda do sada nije činila. ‘Ona nije nevina, ni uljudna, ni koketna, ni vesela, ni slatka’, podvlači The New York Times, ‘umjesto toga, ona je mrzovoljna, depresivna, opterećena smrću, lukava, analitička i spremna na sukob. I sve to bez podizanja glasa.’ Pa i onda kada u pjesmi ‘8’ – kojoj je, pogađate, pripalao osmo mjesto na albumu – zvuči umilno. Jer ipak je to sasvim osobna ploča.

 

‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom je ista stvar kakva se zbivala s Nirvanom’, rekao je Dave Grohl.

 

‘A Billie Eilish ima toliko vještine i toliko ideja da je lako zamisliti’, ističe Billboard, ‘kako će tijekom slijedećeg desetljeća napisati remek-djelo. Do tada, imamo ovaj album kao dokument sadašnjeg trenutka u kojemu pop čarobnica isprobava nove stilove i istražuje dubine svojih talenata.’ Sa zaključkom: ‘To je trenutak u kojemu vrijedi uživati.’ Jer, ovakvi čudaci, koji će od dana izlaska albuma prvijenca napraviti pravi mali ‘Eilish Day’ u milijunima domova svojih obožavatelja, zaista su rijetki. Posebno oni po kojima će se pamtiti cijela glazbena godina.

Jer, nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

(Goran Komerički)

 

 

Juice WRLD i emo hip hop: Od nemira djetinjstva do vrhova top-lista

Njegovo tinejdžerstvo bilo je prošarano ovisništvom, a zahvaljujući hackerskom upadu u Google Drive stotinjak njegovih stvari slobodno kruži internetom.

 

Artwork Juice WRLD Death Race for Love

Glazbeni izričaj koji nudi Juice WRLD donosi zanimljivu kombinaciju hip hopa i utjecaja rock glazbe.

 

‘Glazba ti daje veliku slobodu, onu da se možeš slobodno izraziti’, reći će Juice WRLD u razgovoru za Beats 1 i dodati kako je ‘svijet ispunjen predrasudama’, a da je ‘hip hop danas cijenjeniji negoli ikada ranije’. I zaista! Ma kako nam se drugačije činilo pred koju godinu, kultura predrasuda njeguje se iza svakoga ugla. A rečenice kojima nam valja objašnjavati ono što se čini kristalno jasnim, sve su češće. Možda i stoga što su razmjeri brzina kojom glasne misli putuju svijetom – Twitterom, putem komentara ispod tekstova na portalima ili WhatsAppom, svejedno – sve veće i bučnije pa ponekad ne čujemo ni same sebe. Takvoj brzini i takvome svijetu usprkos ili upravo zbog toga, postoje i mogućnosti razvoja životnih priča koje su nešto poput opjevanoga ‘američkog sna’. U jednoj od njih, glavnim junakom je postao američki reper, pjevač i spisatelj pjesama pravim imenom Jarad Higgins – vlasnik singla ‘Hear Me Calling’.

 

 

Ovu verziju američkoga sna, Meaghan Garvey iz magazina Billboard nazvat će ‘SoundCloud Edition’. Jer, upravo je servis za razmjenu pjesama omogućio momku rodom iz Chicaga da iz opskurnosti pregrađa i neprilike vlastitih životnih navika, dođe u priliku postati novom velikom stanicom hip hopa koja će se na vrhu američke liste albuma zadržati dva tjedna. Ta dva tjedna tiču se ploče  ‘Death Race of Love’, a glazbeno okruženje iz kojega je došao bilo je malo cijenjeni mumble-rap lansiran putem SoundClouda.  I u tome ima neke pravde, jer ova platforma i talentu s manjkom novaca omogućava vidljivost koja može donijeti traženost. Pa onda i popularnost.

Kada je u pitanju Juice WRLD, valja reći da je prve pjesme snimao direktno putem svog mobitela i jednostavno uploadao na mrežu. A to je luksuz koji je danas dostupan širokom broju ljudi. Makar živio i u skučenim prilikama u kojima je, primjerice, Juice odrastao. Sa samohranom majkom konzervativnih nazora. Ti nazori su mu onemogućili da slobodno uživa u hip hopu, ali su mu ostavili prostor da se – putem video igara – upozna sa stvaralaštvom rock izvođača kao što su Billy Idol, Black Sabbath, Megadeth ili Panic! At the Disco’. To je i jedan od razloga zašto glazbeni izričaj koji nudi zanimljivu kombinaciju hip hopa s utjecajima rock glazbe.

 

 

Pred radijskim mikrofonom globalnog radija, Juice WRLD se činio iznimno povučeno. ‘Iznimno sam osjetljiv’, podvukao je. A ta stidljivost osjeti se u onome što će svjetski mediji nazvati emo hip hopom. Kada slušate pjesme ‘Maze’, ‘Flaws and Sins’ ili ‘Empty’ to ćete vrlo dobro osjetiti. I možda se prisjetiti glazbene ostavštine Lila Peepa i XXXTentaciona koji su nas napustili u razmaku od godinu dana. Za razliku od XXX-a, međutim, Juice WRLD se – istaknut će New Musical Express – nije izgubio u ideji vlastitog mesijanstva i zato mu je moguće ostvariti status uzbudljive nove zvijezde hip hopa. Ta je zvijezda, doduše, prošla podosta toga. Njegovo kasno djetinjstvo i tinejdžerstvo bilo je prošarano snažnim ovisništvom o sintetičkim drogama i nikotinu, a zahvaljujući hackerskom upadu u Google Drive, stotinjak njegovih stvari slobodno kruži internetom.

 


 

 

Juice WRLD danas je miljama daleko od vremena kada je, reći će, bio ‘poput zombija, udaljen od sebe samoga i ispunjen tjeskobom i panikom’ koje mu je podareno ovisništvom. Od svega toga, objasnio je Zaneu Loweu, ostali su mu ‘ružni snovi’. I to u doba kada je one druge ostvario. Njegova kuća ima toliko prostorija da im sam ne zna broj, živi s djevojkom Alexiom u Los Angelesu, bajker je u slobodno vrijeme, njeguje prijateljstva i glazbu snima noću. U studiju koji se nalazi u njegovoj kući. Tamo nastaju i stvari s albuma ‘Death Race for Love’ koje mu omogućuju da od streaming senzacije postaje veliko ime hip hopa.

I da – u svemu tome – ima mogućnost manje paziti kada izgovara ono što misli. Jer, umjetnost daje tu priliku, a Juice WRLD će je svakako iskoristiti.

(Goran Komerički)

 

 

Fast Company odabrao najinovativnije kompanije u glazbenom svijetu

Poslovni magazin Fast Company koji piše o dizajnu, novim tehnologijama i novim poslovnim modelima, objavio je top-listu trenutačno najinovativnijih kompanija koje pomažu u prezentaciji i popularizaciji glazbenika i glazbe same.

Na deseto su mjesto smjestili YouTube jer, obrazlažu, raste i razvija se. Prošle su godine održali prvu dodjelu nagrada za najuspješnije videospotove, kad je o glazbi riječ, a odnedavno nisu samo platforma na kojoj se glazbenici mogu promovirati, već i plaćaju glazbenicima koji koriste YouTube. Prošle su godine isplatili više od milijardu dolara.

Na devetom je mjestu Ultra Music Festival, kojem, doduše, prvi put od osnutka 1999. godine, prijeti ukidanje zbog nemilih događaja na ovogodišnjem izdanju u Miamiju, no prošle se godine proširio i na nekoliko lokacija u svijetu – u Čile, Južnu Afriku i – Hrvatsku, na mjesta gdje je elektronička i dance glazba i popularnija nego u SAD-u.

Soundcloud, u osnovi besplatna platforma za predstavljanje glazbe, na osmom je mjestu jer je uspješno ponudio verziju koja se naplaćuje a korisnicima nudi više mogućnosti pri prezentaciji sadržaja.

Kompanija, odnosno nezavisna etiketa Macklemore LLC je sedma jer su unatoč velikom uspjehu uspjeli zadržati kontrolu nad svojim pjesmama, a dogovoriti uspješnu distribuciju u cijelom svijetu.

VEVO je još jedan uspješan video servis koji se sve više odvaja od YouTubea i prije svega vrlo uspješnoj mobilnoj aplikaciji ostvaruje odlične rezultate – više od pet milijardi pregleda videospotova mjesečno.

Mala etiketa Mad Decent postala je senzacija preko noći jer je, doduše ne njihovom zaslugom, Baauerova pjesma “Harlem Shake” zahvaljujući viralnim filmićima prodana u više od milijun primjeraka, završila je na vrhu billboardove top-liste, unatoč tome što je pjesma u bočetku ponuđena za besplatno skidanje.

Spotify, servis za preslušavanje glazbe, uspio je nagovoriti više od dvadeset pet milijuna ljudi da plati mjesečnu pretplatu za preslušavanje glazbe – zato je na trećem mjestu top-liste najinovativnijih kompanija koje se bave glazbom, kažu časopisu Fast Company.

Jedina velika diskografska kuća na popisu je Columbia Records, jer su, kažu, prošle godine uspješno odradili iznenadno objavljivanje novog Beyonceinog albuma i priredili su vrlo uspješnu kampanju za novi album Daft Punk.

Na drugom je mjestu kompanija YY koja se bavi distribucijom glazbe za karaoke, a na vrhu je Shazam, program, odnosno aplikacija za prepoznavanje glazbe.