Arhive oznaka: Soundcloud

Drake: Prije uranjanja u ‘Care Package’, naoružajte se samopouzdanjem

Slušajući kompilaciju ‘Care Package’ podsjetit ćete se da je osjećaj usamljenosti – u kombinaciji s darovima ignoriranja – jedna od onih jeza koje vam ne trebaju u životu.

 

Album Artwork Drake Care Package

 

Imate li problema s vlastitim samopouzdanjem – i taman ste ga ponovno nabildali za vrućih ljetnih noći – tada, molim, zaobiđite Drakeov ‘znak pažnje’. Jer, album ‘Care Package’ može vas uvući u krugove samosažaljenja i prošlosti koju još niste ostavili za sobom. I pritom dozvati sve one greške koje predbacujete sebi ili bivšim vezama bez obzira jesu li nedavno ili poodavno postale dijelom vaše osobne povijesti.

 

 

Za slušanje kompilacije Drakeovih rasutih pjesama, napisat će Bianca Gracie u magazinu Billboard, potrebna je boca dobrog Merlota i spremnost za kopanje po ormaru vlastite emotivne prtljage. U protivnom, mogli biste se jutro nakon probuditi s dokazima o pijanim pozivima bivšima, jastukom mokrim od suza i praznim kutijama napolitanki ili dokrajčenim paketima sladoleda. Sve to, pod uvjetom da uronite u stihove kanadskog umjetnika i s njima u mislima požnjete atmosferu ploče ‘Care Package’.

Pa i ako je dohvatite sluhistički, nabadajući red riječi tu-i-tamo, podsjetit ćete se kako je samotnost jedna od onih faza u kojoj nerado boravite. I da je osjećaj usamljenosti – u kombinaciji s darovima ignoriranja – jedna od onih jeza koje vam ne trebaju u životu. Druge bespotrebnosti su totalno pomanjkanje povjerenja u samoga sebe, prijatelje, ‘prijatelje’ i cjelokupan rod, ovisno o afinitetu. Znate onu: ‘Svi muškarci su isti.’ Što je samo korak od: ‘Muškarci su svinje!’ Ili rečenica: ‘Ne spominji mi žene neko vrijeme.’ Kao uvod u: ‘Makni mi ih s očiju za sva vremena.’

 

 

Drake je, putem pjesama nastalih u razdoblju između 2010. i 2016. godine, pokazao puteve ljudskih slabosti, propitivanja detalja, zatvaranja u sebe i analiziranja pogrešaka napravljenih u ponašanju prema onima do kojih nam je najviše stalo. Otvorio je potrage za praštanjima i dohvatio se čežnje za pripadnošću. U stihovima sedamnaest pjesama izrazito jakog R&B senzibiliteta podsjetit će nas kako smo svi isti u trenucima kada  brišemo brojeve bivših, žalimo za propuštenim prilikama ili provodimo večeri slomljenoga srca u nadi da će – evo baš sada – zazvoniti mobitel s pozivom ‘one  koju tako želimo čuti’. Ili doći ‘poruka koja će ostaviti nadu’.

Pjesme na ovoj kolekciji po prvi puta su postale dostupne na jednome mjestu i pripremljene za objavu na streaming servisima. One su ranije – kao biseri koji ne bi završavali na redovnim izdanjima – bile dostupne putem SoundClouda, YouTubea ili viralno odnosno pomoću ‘digitalne predaje’ piratiziranih mp3 fajlova. U pitanju su B strane, promo snimke i one s nepročišćenim obradama. Radi se o pravome blagu za istinske fanove Drakea, ali i podsjetnik na onu stranu njegova angažmana koju smo, napisat će Pitchfork, najviše voljeli – tu introspekciju i poniranje u samoga sebe. I taj upliv emocija koji bi mnogi superstarovi željeli imati, ali im fali u paketu vlastite ili umjetničke osobnosti.

 

 

Kolekcija ‘Care Package’ sa sobom donosi nekoliko suradnji. U temi ‘Can I’ – stvari koja se bavi nastojanjem za oživljavanjem oslabjele veze (zvuči poznato?) – sudjeluje Beyonce, dok će Rick Ross biti dijelom dueta ‘Free Spirit’ s razmetnim pričanjem o damama kojima su se uspjeli ušuljati u krevet. Hommage R&B grupi Jodeci zajedničko je djelo s J. Coleom (‘Jodeci Freestyle’), a ‘Girls Love Beyonce’ – uz sempl pjesme ‘Say My Name’ grupe Destiny’s Child – donosi suradnju s Jamesom Fauntleroyjem. Pjesma govori o problemu gubitka povjerenja u mogućnost ostvarenje kvalitetne veze, nastaloga nakon mnogobrojnih prekida i dotadašnjih emotivnih razočaranja. Drake se dotiče i važnosti prijateljstva koje se gubi po putu ili se ubrzo razotkriva kao lažno (‘5AM in Toronto’).  I opisuje osjećaje samozavaravanja u trenucima kada odbijate prihvatiti činjenicu kako je vaša veza, zapravo, gotova (‘The Motion’).

Drake je s albumom ‘Care Package’ debitirao na prvome mjestu liste Billboard 200, a taj podatak doveo ga je na vrh liste izvođača s najviše brojeva jedan američke liste albuma u ovome desetljeću. Paralelno s izlaskom albuma, šest pjesama s kompilacije završilo je na listi Hot 100. Na taj način je Drake postao prvim samostalnim izvođačem u povijesti koji je prešao brojku od 200 pjesama koje su ušle na američku listu singlova. Traženost ploče omogućila je jedan od najboljih rezultata tjednog streaminga ovoga ljeta i otvorila niz strateških pitanja za glazbenu industriju, onih o načinu prilaženja vlastitom katalogu pjesama i njihovom plasiranju ili novom pakiranju za ljude željne slušanja.

 

 

To ‘željne slušanja’ vratit će nas na početak današnje priče. Jer, ‘Care Package’ čini se poput dnevnika uspomena, sugestivne doze intimnog propitivanja koje vas u trenu vodi u predjele vlastitih nedoumica. I trenutaka kada vam se vaša bolja prošlost može učiniti alejom promašaja. Dakle? Paket s Drakeovim blagom valja poslužiti kada ste posve sigurni u sebe i onda kada ste svjesni što vam dolazi na glazbenom meniju.

Goran Komerički

 

 

 

 

 

 

New Skool Rules: Kako ostvariti vidljivost u svijetu glazbe?

Ako ste izvođač ili umjetnik bilo kojeg područja, postoji niz mogućnosti koje vam se pružaju želite li ostvariti međunarodnu glazbenu karijeru. Glazbene konferencije, primjerice. S panelima, predavanjima, konkretnim savjetima i mogućnošću umrežavanja. I još! Vaš sadržaj je vaše najveće bogatstvo. Stvarajte ga!

 

New Skoolz Rules 2019 Phat Phillie 01

Kada novi izvođač piše nekome iz glazbene industrije, dobro je da u subjectu postoji riječ koja privlači pažnju. Poput ‘ATTENTION Blackout’ ili ‘ATTENTION Phat Phillie New Artist, molim vas poslušajte’. Na konferenciji u Rotterdamu bio je DJ Lord iz grupe Public Enemy. Na fotografiji s Phatom Philliejem. Foto: Phat Phillie

 

New Skool Rules je must. Jedna od onih poslovnih konferencija na koju je uputno doći. Tako će reći Phat Phillie, domaći ambasador hip hop kulture i čovjek koji na nju dolazi već deset godina.

Konferencija u Rotterdamu svoj početak stavlja u 2009. godini i u potpunosti je vezana uz urbanu kulturu, hip hop R&B i ostale bliske žanrove koji su danas i reggaeton i afrobeat i grime i UK hip hop. Phillie je tamo sudjelovao i kao predavač i kao sudionik panela različitih tema iz okrilja glazbene industrije i industrijskih komunikacija.

Koncept same konferencije je takav da svoja iskustva razmjenjuje dvadesetak do tridesetak profesionalaca – od glazbenih managera i festivalskih promotera preko novinara i diskografskih A&R managera do ljudi iz publishinga. I oni na nekoliko panela razgovaraju o različitim temama. 

Ja sam konkretno bio na četiri panela. Jedan je, primjerice, bio festivalski i na njemu smo razgovarali o tome kako se mladi izvođači mogu prijaviti na različite festivale. Na panelu o managementu govorili su se savjeti na temelju iskustva iz upravljanja karijerama mladih ili etabliranih izvođača. Na medijskom panelu govorilo se o tome kako napraviti press release odnosno poslati e-mail da se tvoj e-mail zaista pročita. Dakle, što je bitno staviti u subject i na koji način složiti i napisati taj mail. Na taj način smo mladim izvođačima dali niz savjeta važnih za razvoj karijere. Izvođači su uglavnom bili iz Nizozemske, Kanade i Amerike. Osim mene, iz naše regije nije bio više nitko, ali je bilo Engleza i, primjerice, ljudi iz Singapura i Malezije.

Bila je to jedna vrlo interesantna i informativna konferencija gdje smo se dobro zabavljali i uspostavili neke nove veze u poslovnom svijetu. Na konferenciji su bili ljudi iz etiketa Atlantic i Roc Nation, kompanije koje je vlasnik JAY Z. Bio je Tracey Lee, koji je devedesetih surađivao s Notoriousom B.I.G.-jem. Bio je Masspike Miles, bilo je sjajnih DJ-ja iz Londona i Kanade.

 

New Skool Rules Facebook 2019 May

Dolazak na konferencije omogućava povezivanje s važnim ili umjetnički srodnim ljudima iz cijelog svijeta. Foto: Facebook Fan page New Skool Rules

 

Svima koji se bave ovom ili sličnom vrstom glazbe preporučio bih da provjere New Skool Rules i slijedeće godine dođu i informiraju se. Imat će priliku steći nove kontakte, jer se u Rotterdamu uvijek nađe puno up-and-coming izvođača. Oni se druže, a neki od njih naprave zajedničke pjesme i surađuju na tim nekim međunarodnim osnovama. Ako ste u glazbenom biznisu i imate afinitete izaći iz okvira Hrvatske, preporučujem nekoliko tih zanimljivih konferencija koje se održavaju na sat ili dva udaljenosti avionom od Zagreba i ostatka Hrvatske.

Vrlo bitno je personalizirati mail

Phat Phillie je, na panelu koji se bavio medijskim komunikacijama, sudjelovao kao vlasnik i osnivač popularnog bloga blackouthiphop.com. S njim je na pozornici bio Jay Knox, prezenter jutarnjeg showa s radijske stanice The Beat London 103.6 FM. Kako, dakle, izvođač treba napisati mail pa da ga netko primijeti, otvori i pročita?

Ono što smo obojica zaključili je da je – prije slanja samog maila – vrlo bitno istražiti kome se šalje mail i maksimalno ga personalizirati tako da bude jasno da znaš kome se obraćaš. Jer svi volimo dobiti mail iz kojega je vidljivo kako glazbenici ili ljudi koji ih predstavljaju – manageri ili ljudi iz njihovog PR-a – znaju što radimo.

Zatim je dobro da u subjectu postoji riječ koja privlači pažnju. Poput ‘ATTENTION Blackout’ ili ‘ATTENTION Phat Phillie New Artist, molim vas poslušajte’. Dobro je da mi netko tko se javlja, napiše nekoliko rečenica iz koji se vidi da zna što moj sajt predstavlja i koju vrstu zvuka i hip hopa uopće promovira. Dakle, važno je da se radi o personaliziranom mailu i da bude što kraći. S dvije ili tri informacije o artistu, njihovim uspjesima do sada. S linkovima na SoundCloud ili YouTube gdje se možemo upoznati s izvođačem.

Dovoljno je nekoliko crtica iz biografije i jedna lijepa fotografija koja govori više o tome na koji način uzvođač tretira svoju umjetnost. Jer mislimo da ljudi koji se ozbiljno bave glazbom moraju imati jedan zanimljiv press clip i jednu press fotku koja će pričati više od toga što, recimo, njegov mail može.

Vrlo je bitno da se ljudima iz hip hop biznisa ne šalju mailovi iz, recimo, country glazbe ili iz rock & rolla nego da se šalju mailovi iz stila koji taj određeni medij predstavlja. To su sitni savjeti, ali mislim da je mladim izvođačima na konferenciji bilo jako drago čuti kako je moguće to napraviti.

Upamtite kako je follow-up jako važan

I onda, recimo, follow-up. Ako se netko ne javi na prvi mail, onda može reagirati na drugi. Ako se ne javi na drugi, onda postoji još jedna šansa. Taj follow-up e-mail je vrlo bitan u biznisu. Puno posla se napravi nakon drugoga ili trećeg e-maila. Zato što ljudi – uključujući i mene – zbog količine posla ili dnevne količine dobivenih mailova, ne mogu u stvarnom vremenu odgovoriti baš na svaki mail.

 

New Skool Rules 2019 Phat Phillie 06

Radio je vrlo važan za vaše pozicioniranje. Zajednička akcija prema svim platformama može napraviti razliku između nekoga tko će ostati lokalni artist ili će se prometnuti u nekoga tko može napraviti međunarodnu karijeru. Phat Phillie na fotki s Vivian Barcley (Warner Chappel Canada) i Rodney Meye (Utrecht). Foto: Phat Phillie

 

Jesi li na konferenciji dobio dojam kako je glazbena industrija danas izuzetno snažna i da ostvaruje rekordne prihode?

Apsolutno. Na samoj konferenciji bilo je nekoliko ljudi koji su baš na vrhu te piramide. Ne kao izvođači, ali kao izuzetno uspješni manageri. Recimo, na New Skool Rules je bio Pablo Batista koji iz Miamija vodi kompletan odjel za reggaeton na etiketi Roc Nation. On je govorio o fenomenu uspjeha reggateon glazbe koji dolazi iz zemalja Latinske Amerike, posebice iz Kolumbije.

Bio je tamo A&R manager Shawn Barron iz Atlantica. Ljudi poput njega potpisuju nove izvođače za velike diskografske kompanije. On je govorio o uspjehu hip hop scene Los Angelesa. Za njega su, primjerice, potpisali Ty Dolla $ign i Cardi B. Bilo je zanimljivo čuti načine na koji oni funkcioniraju.

Konferencija je, osim toga, vrlo zanimljiva jer mladi izvođači imaju priliku osobno razgovarati s ovažnim ljudima iz glazbene industrije.

Čini se kako je ovo uzbudljivo vrijeme za hip hop. Ali i za cijelu glazbenu industriju.

Svakako mi se čini da je urbani dio današnje scene vrlo uspješan. Rekao bih da iskače iz normativa drugih glazbenih žanrova, jer se pod hip hopom otvara nebrojeno novih žanrova poput afrobeata ili reggaetona koji brzinom svemira osvajaju i top ljestvice.

Položaj radija u sustavu medija

Vrijeme je digitalizacije. Baš smo razgovarali o tome jesu li tradicionalni mediji i dalje interesantni ili ćemo se samo fokusirati na naše društvene mreže, na Spotify i ostale streaming servise. Smatramo da je zajednička akcija prema svim platformama vrlo bitna i ona može napraviti razliku između nekoga tko će ostati lokalni artist ili će se prometnuti u nekoga tko može napraviti međunarodnu karijeru.

Koja je važnost radija u hip hop kulturi? Kako stoji u novom sustavu medija?

Stoji sjajno. Pogotovo u Velikoj Britaniji i Americi. Radio je iznimno bitan medij. Od tradicionalnih pa do digitalnih radijskih stanica. BBC Radio 1 Xtra, Beats 1 i Sirius su, primjerice, vrlo važni. Nitko ne govori o tome da je radio zastarjela platforma ili da se današnja generacija samo fokusira na streaming servise dostupne preko telefona.

Osim toga, nemojmo zaboraviti da nisu samo mladi ljudi ti koji kupuju nosače zvuka ili slušaju glazbu. Glazbu slušaju različite generacije i tako su posloženi radijski formati. Normalno je da će jedan Hot 97 slušati mlađa populacija. Međutim, u New Yorku postoji nebrojeno različitih radijskih stanica koje se isto tako obraćaju malo starijoj ekipi.

Razvoj radija je otišao vrlo daleko, mediji su se specijalizirali. Točno se zna tko što predstavlja i koliki mu je domet. Na kraju krajeva, o tome koliko ste prezentni u tim medijima ovisi i do kuda možete odskočiti.

 

New Skool Rules Party Facebook 2019 May

Phat Phillie je u Rotterdamu sudjelovao u poslovnom i zabavnom dijelu konferencije New Skool Rules. Foto: Facebook fan page New Skool Rules

 

Spotify je sinonim novog načina slušanja glazbe

Streaming servisi su bitno osnažili diskografsku industriju kao dio glazbene industrije. Koliko se na konferenciji osjećala snaga koju donose Spotify, Apple Music, Deezer ili Tidal?

Jako se osjetilo. U svim razgovorima o streaming servisima ili bilo kojoj glazbenoj platformi, prvo ime koje se ističe svakako je Spotify. Mislim da je Spotify postao sinonim za novi način distribuiranja glazbe uopće. Nije se toliko razgovaralo ni o YouTubeu ni o Deezeru ni o Tidalu ni o Google Playju i ostalim platformama. Uglavnom se spominje Spotify.

Mladi izvođači uglavnom, kada nam šalju mailove, šalju i svoje linkove na Spotify. Premda ne razumiju da Spotify, na žalost, nije dostupan u Hrvatskoj. Tako da ja ne mogu provjeriti njihov link i onda inzistiram na SoundCloudu ili YouTubeu.

Sve platforme donose određeni prihod

Ono što je interesantno je da vam sve te platforme – ukoliko ste mladi glazbenik – donose određeni prihod. Postoji online lista svih platformi za streaming i zna se koliko određena platforma plaća za svaki stream. Prodana glazba ne računa se isključivo na temelju prodanih fizičkih primjeraka CD-ja, kasete ili vinila nego se računa u streaming servisima. Važno je koliko ste streamova imali. Tako da je mladim ljudima važno da dobiju host na tvom ili mom blogu, a posebice da budu prisutni na Spotifyju. Moj klik ili tvoj klik donijet će im cent ili dva. Prihod vam mogu donijeti i SoundCloud i YouTube. Naravno, ako ste monetizirali svoju stranicu i ako na nju stavljate svoje autorske stvari. I onda skupljate subscribere.

Spotify funkcionira po drugom principu. Tu morate plasirati svoju pjesmu na važnu playlistu. Recimo, u hip hop svijetu ta playlista je RapCaviar. Ona vam u startu osigurava milijun streamova, jer ste na takvoj playlisti koja je jako slušana. Vaša pjesma će se – kroz taj shuffle i random play – izvrtjeti sigurno milijun puta u cijelome svijetu.

Postoje i druge digitalne platforme. Netflix, recimo. Postoji Ambrosia for Heads TV za ljude iz hip hopa. S pretplatom od 99 centi mjesečno možete gledati sadržaj koji ne postoji na drugim platformama kao što su arhivske i druge snimke različitih hip hop dokumentaraca i intervjua. Tamo ja imam svoju stranicu na kojoj sam objavio neke svoje arhivske stvari. Postoji platforma u San Franciscu koja radi arhivu radijskih emisija u obliku podcasta na kojoj također, putem streaminga, možete ostvariti nekakav prihod.

Važno je proizvoditi vlastiti sadržaj

Dakle, kažu da je content novac. Treba ga proizvoditi, treba ga snimati. Treba raditi dokumentarce, glazbu, video i sve to skupa objaviti. Kada poput mene, recimo, imate 25 godina iza sebe, onda to nešto znači. Premda nisam klasični glazbenik, više sam DJ odnosno netko tko je producirao glazbu. Ali imam određenu količinu intervjua, imam originalni sadržaj radijskih emisija i sve sad to treba staviti na platforme, sjediti i čekati da vam svaka tri ili četiri mjeseca stigne izvještaj o tome koliko ste privredili. I tu se kroz godinu dana može skupiti ozbiljnija svota novca. Zato što sve te platforme gađaju cijeli svijet i onda je sa svojim stvarima lakše doprijeti do ljudi u Aziji, Africi i na ostalim kontinentima. Vrlo je bitno imati sve te stvari pokrivene.

 

New Skool Rules 2019 Phat Phillie 02

Sve nam je danas dostpuno na internetu, svaka informacija i intervju. Putem njih ljudi mogu dobiti određenu informaciju i motivaciju da nastave raditi. Ali je važno biti i na mjestima gdje se događaji zbivaju. Zajednička fotka na kojoj su Mr. Play, Phat Phillie, Jay Knox i Chuck Creekmoore (allhiphop.com). Foto: Phat Phillie

 

Isto tako smo razgovarali kako više nema potrebe stvari promovirati više mjeseci unaprijed. Kada ste spremni, u roku od 24 sata možete biti na svim platformama u isto vrijeme. Postoje digitalne distribucije koje vas u doslovno jedan dan stave na sve platforme i onda krećete s promocijom na društvenim mrežama. To su platforme koje vam koriste da obavijestite svoje fanove kako su vaši materijali vani i dostupni za streamanje. Instagram je trenutno najjači.

Ali je važno za reći da svaka od tih platformi – uključujući Instagram, Twitter, Facebook, Spotify, SoundCloud i YouTube – ima svoja pravila i svoje načine na koje njima pristupamo.

Tako je. Ali bih mogao reći da svi funkcioniraju po principu u kojemu je zaštita autorskih prava izuzetno bitna. Netko tko nema autorska prava na određeni sadržaj, ne može to stavljati na svoju stranicu. Možda ćete i moći uploadati na SoundCloud ili YouTube, ali brzo će biti skinut. Znači da je vrlo važno proizvoditi originalni sadržaj. Ili studijske snimke ili svoje intervjue, svoje radijske emisije i svoje fotografije, ukoliko ste fotograf.

Za uspjeh je važno umrežavanje

Na koji način hip hop izvođač može doći na prestižnu playlistu poput RapCaviara na Spotifyju?

Nemam preciznu informaciju o tome, ali postoje takozvani čuvari tih vrata, gate keeperi u tim streaming platformama. Oni po hypeu izvođača određuju na koju playlistu dolazi. A postoje i kompanije kojima se plati za uslugu pozicioniranja tvoje pjesme na streaming servisu ili na playlistu koja će vam omogućiti da u vrlo kratkom periodu povratite taj novac i zaradite.

Radi se o umrežavanju. Treba upoznati tog lika koji vodi RapCaviar i onda komunicirati s njim. On je u svakodnevnom kontaktu s poslovnim kompanijama iz cijelog svijeta, posebice iz Amerike. I onda se njemu pitchaju stvari i on odlučuje tko gdje ide i u kojem trenutku.

Naravno da tu ima jako puno politike glazbene industrije. Vrlo teško će se netko iz Zagreba ili iz Hrvatske iz prve fantastično pozicionirati na neku listu. Pa i ako radi na engleskom jeziku. Međutim, ukoliko kreirate taj buzz kroz svoje društvene mreže – prvo u svojim kvartovima pa u svom gradu pa krenete malo internacionalno, moguće je.  To je sjajno uspjelo Frenkieju iz FMJAM-a. On je, putem sjajnog glazbenog kataloga, uspio ostvariti da mu se, recimo, verificiraju računi na Instagramu ili YouTubeu.

Zato je važno da ne budete lijeni. Sve nam je danas dostpuno na internetu, svaka informacija i intervju. Pa čak i ovaj razgovor s tobom. Putem njih ljudi mogu dobiti određenu informaciju i motivaciju da nastave raditi.

Ono gdje sam, primjerice, bio jak su putovanja, investiranja u avionske karte i odlasci na mjesta događaja. Prije bavljenja hip hopom, radio sam različite poslove kako bih zaradio. Onda sam krenuo putovati i skužio da su moje veze s ljudima, sve što vrijedi u glazbenoj industriji. Danas telefonskim pozivom mogu doći do najvećih managera i razgovarati o različitim sferama glazbenog poslovanja.

Goran Komerički

 

 

 

 

Lil Nas X: Country na vrhovima svjetskih lista. Ili: što je danas country?

Kulturna opsesija o tome kako klasificirati pjesmu ‘Old Town Road’, navodi Billboard, naglašava rastući jaz između streaminga i radija.

 

Lil Nas X Facebook 2019 March

Lil Nas X potaknuo je pitanje tko ima pravo biti glasnogovornikom ruralne kulture američkog društva, piše The New York Times. Foto: Facebook Fan page Lil Nas X

 

‘Country je evoluirao’, napisao je svojemu tweetu Lil Nas X tijekom prosinca. Potom je postao viralnim hitom. Krajem ožujka je potpisao diskografski ugovor s kompanijom Columbia, a počekom travnja popularnost memea prerasla je u svesvjetski hit-singl ‘Old Town Road’. Stvar prate kontroverze među kojima je važna ona kako je tradicionalni country milje osporio pjesmi pripadnost žanru. No, nakon što je stvar iznenada nestala s liste Hot Country Songs magazina Billboard, Montero Lamar Hill je snimio verziju s Billyjem Rayjem Cyrusom i izazvao oprezne ljude žanrovskoga mjerenja.

‘Je li ovo dovoljno country’, upitao je. A onda je stvar dospjela na vrh liste Hot 100 u Sjedinjenim Državama i drugo mjesto britanske liste singlova. Pjesma je potom izlistana u dnevnom chartu s Brooke Reese u programu globalnog radija Beats 1 na prva dva mjesta globalnoga streaminga na servisu Apple Music. Na prvome mjestu našao se remiks s američkim kantautorom country glazbe, a na drugome originalna verzija iz prosinca.

 

 

Kako je to moguće? Pitanje je zanimljivo na nizu razina. Od načina na koji slušamo glazbu do sociološkoga razmatranja tko danas ima pravo predstavljati ruralno iskustvo. Ovim posljednjim pozabavio se Jon Caramanica u The New York Timesu. Jer, premda dodiri countryja i rapa postoje već godinama, ipak su taj dijalog do sada vodili predstavnici country scene i u tome imali primat. Poput Tima McGrawa, Blakea Sheltona ili dua Florida Georgia Line. Zanimljivo je kako su i Tim i Florida – putem pjesama ‘Over and Over’ i ‘Cruise (Remix)’ – ostvarili partnerstvo s Nellyjem. Kenny Rogers je, s druge strane, snimao s izvođačima kao što su Wyclef Jean i Coolio, a Willie Nelson je stvarao pjesme sa Snoopom Doggom.

Kritičar njujorškog dnevnika podsjeća kako je prvi flert Nashvillea s hip hopom došao onda kada je Kid Rock sebe titulirao country-rock reperom-pjevačem dok je stilizacija country identiteta na drugoj strani – onoj koja proizlazi iz područja hip hop umjetnosti – oprezno korištena u nekolicini slučajeva poput glazbenog flerta Willa Smitha u njegovoj ‘Wild Wild West’. Ipak, sada se prvi puta dogodilo da igru međužanrovskog dijaloga vodi tamnoputi rapper koji je – koristeći tradicionalnu ikonografiju countryja – na glazbenu osnovu prislonio ritam trapa. I ostvario izniman uspjeh. A to je predstavnicima tradicionalnog country poslovanja poprilično strano. Jer, zna se tko drži šape na novčaniku. A strah od gubitka te vrste monopola čini se važnijim od obrane žanrovskoga identiteta.

 

 

Problem je u tome, ističe Caramanica, što se establishment country glazbe odviše bavi granicama i zaštitom središnje ideologije glazbenoga žanra. Na taj način se svaki pokušaj dijaloga s ostatkom pop scene – pa i ostatkom Amerike, napisat će glazbeni kritičar – drži prijetnjom identitetu countryja. U tom smislu, moguće je da potpuni autsajderi – poput tamnoputih repera – budu odbačeni u hodu, pa makar se to i otvoreno zanijekalo.

Taj problem vlastita identiteta country elita vodi već duže vrijeme. I tome smo – premda u Hrvatskoj udaljeni tisućama kilometara od country meke – mogli svjedočiti za graje koja se dignula nakon odluke Taylor Swift da iz country okruženja prijeđe u pop tabor. Ili onomad kada se mogla iščitati niska tekstova o tome kako radijske stanice tradicionalnog i country-pop formata izbjegavaju u svoj program uvrstiti pjesme Kacey Musgraves. Kako bi se shvatila važnost ovoga postupka radijskih koordinatora glazbe – koje će Jon Caramanica nazvati ‘programerima s nedostatkom mašte’ – valja imati na umu kako je u hijerarhiji country industrije radio najvažniji medijski oslonac.

 

 

Moderni hip hop, s druge strane, funkcionira kao rasadište ideja koje s radošću eksperimentira s vlastitim izričajem. Podsjećajući na tu otvorenost trenutno najagilnijega žanra, glazbeni analitičar će podsjetiti i na činjenicu kako svojedobno ni ‘Gangnam Style’ južnokorejskog rep izvođača PSY-ja – koji, doduše, stvara u okružju K-popa – nije uvrštavan na žanrovske liste popularnosti hip hop pjesama.

Žanrovsku raspravu po strani, ovdje vrijedi reći kako je Lil Nas X dvadesetogodišnji momak iz Atlante u američkoj saveznoj državi Georgia. Njegovo pravo ime je, dakle, Montero Lamar Hill, a svoju čežnju za popularnošću na glazbenoj sceni jasno je iskazao napuštajući vlastito školovanje na koledžu. A sve u cilju ostvarenja uspješne karijere. Pa, premda tu nije naišao na podršku vlastitih roditelja – iza odluke je stala njegova sestra – Lil Nas X je činio sve kako bi ostvario željeno. Pa i postao izvođač country trapa. U tome nije prvi – Young Thug je prije dvije godine eksperimentirao s tim izričajem na svojemu mixtapeu ‘Beautiful Thugger Girls’ – ali je svakako bio iznimno ustrajan. Toliko da je jedan country menadžer magazinu Rolling Stone dojavio kako Lil Nas X pjesmu ‘Old Town Road’ na SoundCloud i iTunes prijavljuje u kategorizaciji country glazbe. I to stoga što ocjenjuje kako će tim načinom manipulacije chart algoritmima, lakše doći do vrhova top-lista.

 

 

Lil Nas X je potom počeo stvarati memeove kako bi lakše dostigao popularnost, a prekretnica je nastala kada su pjesmu – i sve što s njom ide – prihvatili korisnici video servisa TikTok. I, premda video pjesme koristi animaciju iz avanturitičke video igre western tematike ‘Red Dead Redemption 2’, prava priča je krenula kada su tinejdžeri počeli stvarati kratki smiješni video na temu današnjeg hit-singla. Sve to zbivalo se u sklopu memea ‘Yeehaw Challenge’.

Singl ‘Old Town Road’ sadrži trap ritam u koji je ukomponiran citat pjesme ’34 Ghosts IV’ grupe Nine Inch Nails, a koristi tradicionalne instrumente countryja kao što su banjo i ukulele. Jednako kao i tematiku koja će se malčice promijeniti kada će umjesto Stetsona, glavni junak pjesme na glavi imati šešir marke Gucci. Tome valja pridodati i kako je pjesma izvedena pretjeranim naglašavanjem akcenta glazbenog stila honky-tonk. Rezultat svega nije samo vrh američke liste singlova već i zauzimanje prvih mjesta u Irskoj i Norveškoj, jednako kao i ulazak u Top 5 mjerenja popularnosti u Australiji, Kanadi, Švedskoj i Velikoj Britaniji.

 

 

Kada se vratimo pitanju žanrova i komunikacije među njima, zanimljivo je kako je ‘Old Town Road’ završio i na prvome mjestu liste Hot R&B/Hip Hop Songs, a vraćen je i na listu Hot Country Songs magazina Billboard. Tome su pridonijele i odluke dijela radijskih stanica da u sklopu country formata ipak emitiraju ‘jednu od najupečatljivijih pjesama godine’. Tome je, navodi Billboard, uvelike pomoglo uvrštenje pjesme u slušani sindikalni jutarnji show Bobbyja Bonesa, koji dolazi s radijske stanice WMAD iz Madisona u američkom Wisconsinu.

Kulturna opsesija o tome kako klasificirati ovu pjesmu, navodi Billboard, naglašava rastući jaz između streaminga i zemaljskog radija. ‘Glazbeni streaming servisi stvorili su vrstu ljubitelja glazbe koji će rado skakati između žanrova’, navodi glasilo, ‘i koji zanemaruju svaki pokušaj odrediti ladicu u svojoj navici slušanja. S druge strane,  country radio sužava svoje playliste emitiranja i na način da su na njiima gotovo isključivo pjesme samostalnih muških izvođača. Rastuća neusklađenost između onoga što se sluša na streaming servisima i što se emitira na radijskim stanicama, magazin Billboard će nazvati  ‘uznemirujućim misterijem i za industriju country glazbe’. I to stoga što postoji rašireno uvjerenje kako radio još uvijek posjeduje ultimativnu globalnu moć stvaranja glazbenih zvijezda. Naša iskustva sa statičnim odabirom aktualne glazbe na radijskim stanicama u Hrvatskoj pokazuju kako problem radijske selekcije nije isključivo problem američkih country stanica već se iskazuje i u radijskim pop formatima na drugome kontinentu.

 

 

A pitanje tko ima pravo biti glasnogovornikom ruralne kulture američkog društva čini se jednako zamršenim kao i tretiranje kombinacije folka i trapa u našoj zemlji. Pokušajte se prisjetiti kamo sve odlaze diskusije oko ovakvog načina stvaranja i slušanja glazbe u domaćem klupskom, medijskom ili osobnom prostoru.

(Goran Komerički)

 

 

Hip Hop vikend: Logic, Nav, Lil Uzi Vert i Rich the Kid

Okrijte hip hop vidike zajedno s nama. Donosimo pregled aktuualnih singlova koji pokazuju različitost pristupa urbanoj glazbenoj sceni.

 

Rich the Kid

Rich the Kid je na svojemu albumu ‘The World Is Yours 2’ doveo goste u četrnaest od šesnaest pjesama ploče. Foto: Facebook Fan page Rich the Kid.

 

LOGIC – BOHEMIAN TRAPSODY

Okej, za početak valja reći kako ovo nije tipična hip hop stvar. Ipak, valja je imati u svojoj playlisti urbane glazbene scene. Jer, poigravanjem naslovom klasika grupe Queen Logicu je omogućilo naraciju o ljubavnim vezama i potrebi legalizacije marihuane. Pjesma je epski dugoga trajanja i tek pri svojemu završetku sadrži rap dionice, a najavljena je putem Instagram Storyja američkog repera.

 

 

A$AP ROCKY – SUNDRESS

Video pjesme ‘Sundress’ magazin Rolling Stone nazvao je očaravajućim, a sam singl također ima manje veze s hip hopom. Radi se o pop stvari brzoga ritma s elementima disco zvuka i rock glazbe. Produkcija Dangera Mousea i korištenje psihodeličnog sempla australskog sastava Tame Impala i njihova singla ‘Why Won’t You Make Up Your Mind?’ pokazuje nam kako su hip hop izvođači otvoreniji novim iskustvima više negoli ikada ranije. ‘Radi se o stvari za tulume’, podvlači Stereogum i pokazuje nam na koju playlistu valja uvrstiti ‘Sundress’. Na popis pjesama za subotnje partyje, naime.

 

 

NAV FEAT. YOUNG THUG – TUSSIN

Projekcije govore kako će Nav slijedeći tjedan zauzeti prvo mjesto liste Billboard 200 sa svojim novim albumom ‘Bad Habits’. Kanadski reper, pjevač, spisatelj pjesama i glazbeni producent na svojoj je ploči ugostio imena kao što su Gunna, Meek Mill, Future i The Weeknd. Stvar ‘Tussin’ komentira rekreativno konzumiranje sirupa protiv kašlja koji može dovesti do ovisnosti.

 

 

RICH THE KID FEAT. MIGUEL & TY DOLLA $IGN – WOAH

Novi album repera iz njujorškog Queensa – a porijeklom s Haitija – mogao bi biti vrlo uspješan. Dakako, Rich the Kid će reći kako se radi o kolekciji koja je uspješno štivo streaming servisa no glazbena kritika prihvatila ga je suzdržano. Pitchfork piše da Rich the Kid zvuči poput gosta na vlastitoj ploči ‘The World Is Yours 2’. Razlog je u tome što neslužbeni četvrti član Migosa, bavodi magzin, u četrnaest od šesnaest albumskih stvari ugošćuje reprezentativna imena sa scene. Lista producenata također je velika, a pjesma ‘Woah’ opisuje Richov pristup djevijkama koje mu se sviđaju. Naime, kupuje im automobile i skupocjenu odjeću.

 

 

BIRDMAN & JUVENILE FEAT. NLE CHOPPA – DREAMS

Suosnivač etikete ‘Cash Money’ ove godine je objavio zajednički album s Juvenileom i nazvao ga ‘Just Another Gangsta’. Inspirativna stvar brzo ulazi u uho i donosi gosta – šesnaestogodišnju rap senzaciju iz Memphisa po imenu NLE Choppa. Videospot na najbolji način ilustrira zahtjevne dane repera u vremenu prije negoli su postali slavnima.

 

 

DAVE – BLACK

Dave dolazi iz južnoga Londona, a njegov prvijenac ‘Psychodrama’ ove je godine zasjeon na prvo mjesto liste albuma u Velikoj Britaniji. Pjesma ‘Black’ jedna je od onih pjesama koje će nam pokazati složenost odnosa različitih kultura u današnjemu svijetu. reper će istaknuti kako se stvar naslanja na njegovo osobno iskustvo života u glavnom gradu Velike Britanije i ističe kako je iskustvo muškarca porijeklom s Nigerije različito od iskustvo Jamajčanina koji živi u New Yorku ili Senegalca nastanjenog u Parizu. Tematiziranje rasne i društvene nejednakosti u ovoj pjesmi, ističe Dave, rezultat je dinamike modernog načina života. Radi se o prvome singlu s njegova aktualnog albuma.

 

 

LIL UZI VERT – FREE UZI

Lil Uzi Vert najavio je svoju stanku u glazbenoj karijeri za koju se nagađa da je rezultat neslaganja s etiketom Atlantic. Ipak, pjesma ‘Free Uzi’, za koju će diskograf reći kako nije službena najava albuma ‘Eternal Atake’, ipak je našla naći način doći do nas. I to putem servisa SoundCloud. Dnevnik The New York Times nahvalit će pjesmu i uvrstiti je na svoju playlistu najboljih novih stvari petkom, a u najavi izlaska albuma stoji kako će biti objavljen i u formatu kasete.

 

 

Pjesme s hip hop scene možete pronaći na našoj playlisti Rap Appetite koja se nalazi na streaming servisu Deezer.

 

 

BillieMania, ‘Eilish Day’ i konceptualni debi o odlasku na spavanje.

Billboard danas objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’.

 

Artwork Billie Eilish When We Fall Asleep, Where Do We Go?

Nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

 

Da! Posve je sigurno kako ćemo ovu godinu pamtiti po Billie Eilish. Bilo je to posve jasno još od najave izlaska njezina debija – pa i mjesecima ranije – ali ovoga trenutka je to posve bjelodano. Jer, hype koji prati objavu ploče ‘When We All Fall Asleeep, Where Do We Go?’ jednostavno je takav da se vrlo lako možemo uživjeti u rečenicu kojom je Dave Grohl – za potrebe poslovne konferencije magazina Variety – Billie stavio u kontekst  povijesti popularne kulture. ‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom’, istaknuo je, ‘ista je stvar kakva se zbivala s Nirvanom’.

 

 

Billboard danas, poigravajući se s naslovom superpopularnog filmskog djela, ističe: ‘Pop zvijezda je rođena’. I objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’. Glasilo američke industrije, pritom, konstatira kako se radi ‘o takvom uzbuđenju kojega je nemoguće umjetno proizvesti i za kojega bi mnogi izvođači dali sve, bez obzira na žanr glazbe kojom se bave’. A, znate, kada ovakvu konstataciju tako suvereno iznese medijski autoritet glazbenog poslovanja, tada sve dobiva dodatnu težinu. No, Billboard u dijeljenju komplimenata ni izbliza nije jedini.

Čini se kako se self-made umjetnici dive mnogi i na mnogim stranama. A imaju i zašto. Jer, Billie Eilish je idolom cijele jedne generacije postala gotovo pa samostalno i to na mnoštvu polja vlastitoga umjetničkog identiteta. Vizualna estetika, odjevni image, trikovi kojima komunicira s javnošću, režija spotova, stihovi, glazba i vrijeme izlaska u javnost posve su njezini. I posve u skladu s godinama i objesnošću koje one nose. Ali su i vrlo jasno posloženi. Konceptualno. Upravo onako, kako i zvuči album ‘When We All Fall Asleep, Where We Do Go?’. Zar?

 

 

Naslov ploče postavlja pitanje koje nas sve zanima – kojim svijetovima pripadamo za odlaska na spavanje – a početak ‘!!!!!!!’ donosi rečenice opće radosti zbog dolaska albuma. U pjesmama se, jednako tako, nalaze sve one teme i varijacije zvukova kakve bismo očekivali od pomaknutoga, prljavoga i na-trenutke-šašavoga, a opet vrludavoga smjera pop glazbe. Indie pop glazbe? ‘Sa svim svojim trenucima distorzije i stava – ublaženoga čistom ljubavlju – i nepristojnim i emocionalnim pjesmama o noćnim užasima i sanjarenjima, ovaj album nudi osjećaj rock ‘n’ roll ploče.’ Tako piše Variety. Uz dodatak kako bi to bilo tako čak i kada na njemu ne bi bilo ama baš ništa slično rock glazbi.

Pa ima li? Na sve strane. Aranžmanski, vokalno, tematski i produkcijski, ploča donosi osjećaj pripadnosti rock miljeu. Možda zbog emo atmosfere i elemenata strašnoga i ozbiljnoga koji se nameću putem pjesama poput ‘You Should See Me in a Crown’ ili ‘All the Good Girls Go to Hell’. Ili stoga što će vas atmosfera ponekad  – recimo, u stvari ‘Listen Before I Go’ – vrlo jasno podsjetiti na kombinaciju rukopisa koje su nam donijele Lorde, Lana Del Rey ili Halsey. A to, znate, sa sobom ponekad nosi onu kombinaciju daška ugode s neugodnim. Ili izazovnim na više razina. The New York Times će to jasno opisati kombinacijom mnogih žanrovskih razina koji prate generaciju digitalnoga identiteta – od EDM-a preko bedroom popa do SoundCloud rapa. Uz jasan stav kako će takav pristup glazbenom stvaranju, Billie Eilish omogućiti da posve redefinira značenje teenagerskoga popa. Možemo li to očekivati? Sudeći po nedavnu istraživanju o Generaciji Z u kojemu je njujorški dnevnik otkrio drugačiju vrstu svjesnosti, interesa, samostalnosti i odnosa prema seksualnom identitetu, takvo što je sasvim izvjesna stvar. Bez obzira na romantične trenutke kakve povijest svijeta i umjetnosti vrlo lako prepoznaje u temi ‘I Love You’ ili dosjetki ‘I Wish You Were Gay’.

 

 

U cijeloj toj pozitivnoj gunguli oko albuma ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’, postoje – međutim – dvije stvari koje posebno impresioniraju. Prva je ta kako je Billie Eilish odlučila gotovo sve imati u potpunosti pod svojom kontrolom: od pisanja pjesama i vizuala pa do, ako baš hoćete, društvenih mreža. ‘Mogla bih biti poput drugih’, ispričat će, ‘da mi netko osmisli odjeću, netko videospotove, pa i smjerove kamo ću ići. Pa da ja nemam ništa s time i da mi sugeriraju što ću reći ili postati na Instagramu.’ A tako, kad bolje razmislimo, i jest uobičajeno u industriji zabave. Mick Jagger je svojedobno javno zijao da što će mu Twitter kad tamo nitko ništa sam ne objavljuje. ‘Okej, osim Donalda Trumpa’, reći ćete. I biti blizu općem uvjerenju.

Druga stvar na koju valja svrnuti pozornost je ta kako se radi o obiteljskom projektu u kojemu su – pogledajte potpise podno kompletnoga materijala – sudjelovali samo Billie i njezin brat Finneas. I to toliko blisko i intenzivno da će Julie Adenuga u programu globalnog radija Beats 1 naglasiti kako je ovo, jednako tako, i Finneasov debi album. Jer, brat i sestra se na nizu mjesta pojavljuju zajedno. Od radijskoga razgovora sa Zaneom Loweom u Parizu do zajedničkoga sudjelovanja u radijskome showu ‘Groupies Have Feelings Too’. A, kad smo već kod toga, za slušanja toga podcasta možete primijetiti istančani glazbeni ukus brata i sestre. I otkriti poneke skrivene ljepote koje popularna glazba danas nudi.

 

 

Dakle? Billie Eilish i njezina vizija popularne umjetnosti može vam se, na trenutke, učiniti jezovitom. Ali i inovativnom, prije svega.  Ploča ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’ vrvi detaljima koji će se – s radošću i znatiželjom – otkrivati i zapažati. Poput stava o tome kako je Xanax bespotreban za kreativno liječenje tjeskobe, namjernog isticanja distorzije kompletnog zvuka ili zatvaranja ploče trima pjesama povezanih naslova ‘Listen Before I Go’, ‘I Love You’ i ‘Goodbye’. Tome valja pridodati i činjenicu kako završne riječi albuma sadrže direktnu referencu na prvu pjesmu ‘Bad Guy’. Magazin Clash će ploču okarakterizirati ‘hrabrim i nepredvidivim debijem koji zahvaća nade, strahove i ranjivosti cijele jedne generacije’. I to na način na koji istinska pop zvijezda do sada nije činila. ‘Ona nije nevina, ni uljudna, ni koketna, ni vesela, ni slatka’, podvlači The New York Times, ‘umjesto toga, ona je mrzovoljna, depresivna, opterećena smrću, lukava, analitička i spremna na sukob. I sve to bez podizanja glasa.’ Pa i onda kada u pjesmi ‘8’ – kojoj je, pogađate, pripalao osmo mjesto na albumu – zvuči umilno. Jer ipak je to sasvim osobna ploča.

 

‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom je ista stvar kakva se zbivala s Nirvanom’, rekao je Dave Grohl.

 

‘A Billie Eilish ima toliko vještine i toliko ideja da je lako zamisliti’, ističe Billboard, ‘kako će tijekom slijedećeg desetljeća napisati remek-djelo. Do tada, imamo ovaj album kao dokument sadašnjeg trenutka u kojemu pop čarobnica isprobava nove stilove i istražuje dubine svojih talenata.’ Sa zaključkom: ‘To je trenutak u kojemu vrijedi uživati.’ Jer, ovakvi čudaci, koji će od dana izlaska albuma prvijenca napraviti pravi mali ‘Eilish Day’ u milijunima domova svojih obožavatelja, zaista su rijetki. Posebno oni po kojima će se pamtiti cijela glazbena godina.

Jer, nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

(Goran Komerički)

 

 

Juice WRLD i emo hip hop: Od nemira djetinjstva do vrhova top-lista

Njegovo tinejdžerstvo bilo je prošarano ovisništvom, a zahvaljujući hackerskom upadu u Google Drive stotinjak njegovih stvari slobodno kruži internetom.

 

Artwork Juice WRLD Death Race for Love

Glazbeni izričaj koji nudi Juice WRLD donosi zanimljivu kombinaciju hip hopa i utjecaja rock glazbe.

 

‘Glazba ti daje veliku slobodu, onu da se možeš slobodno izraziti’, reći će Juice WRLD u razgovoru za Beats 1 i dodati kako je ‘svijet ispunjen predrasudama’, a da je ‘hip hop danas cijenjeniji negoli ikada ranije’. I zaista! Ma kako nam se drugačije činilo pred koju godinu, kultura predrasuda njeguje se iza svakoga ugla. A rečenice kojima nam valja objašnjavati ono što se čini kristalno jasnim, sve su češće. Možda i stoga što su razmjeri brzina kojom glasne misli putuju svijetom – Twitterom, putem komentara ispod tekstova na portalima ili WhatsAppom, svejedno – sve veće i bučnije pa ponekad ne čujemo ni same sebe. Takvoj brzini i takvome svijetu usprkos ili upravo zbog toga, postoje i mogućnosti razvoja životnih priča koje su nešto poput opjevanoga ‘američkog sna’. U jednoj od njih, glavnim junakom je postao američki reper, pjevač i spisatelj pjesama pravim imenom Jarad Higgins – vlasnik singla ‘Hear Me Calling’.

 

 

Ovu verziju američkoga sna, Meaghan Garvey iz magazina Billboard nazvat će ‘SoundCloud Edition’. Jer, upravo je servis za razmjenu pjesama omogućio momku rodom iz Chicaga da iz opskurnosti pregrađa i neprilike vlastitih životnih navika, dođe u priliku postati novom velikom stanicom hip hopa koja će se na vrhu američke liste albuma zadržati dva tjedna. Ta dva tjedna tiču se ploče  ‘Death Race of Love’, a glazbeno okruženje iz kojega je došao bilo je malo cijenjeni mumble-rap lansiran putem SoundClouda.  I u tome ima neke pravde, jer ova platforma i talentu s manjkom novaca omogućava vidljivost koja može donijeti traženost. Pa onda i popularnost.

Kada je u pitanju Juice WRLD, valja reći da je prve pjesme snimao direktno putem svog mobitela i jednostavno uploadao na mrežu. A to je luksuz koji je danas dostupan širokom broju ljudi. Makar živio i u skučenim prilikama u kojima je, primjerice, Juice odrastao. Sa samohranom majkom konzervativnih nazora. Ti nazori su mu onemogućili da slobodno uživa u hip hopu, ali su mu ostavili prostor da se – putem video igara – upozna sa stvaralaštvom rock izvođača kao što su Billy Idol, Black Sabbath, Megadeth ili Panic! At the Disco’. To je i jedan od razloga zašto glazbeni izričaj koji nudi zanimljivu kombinaciju hip hopa s utjecajima rock glazbe.

 

 

Pred radijskim mikrofonom globalnog radija, Juice WRLD se činio iznimno povučeno. ‘Iznimno sam osjetljiv’, podvukao je. A ta stidljivost osjeti se u onome što će svjetski mediji nazvati emo hip hopom. Kada slušate pjesme ‘Maze’, ‘Flaws and Sins’ ili ‘Empty’ to ćete vrlo dobro osjetiti. I možda se prisjetiti glazbene ostavštine Lila Peepa i XXXTentaciona koji su nas napustili u razmaku od godinu dana. Za razliku od XXX-a, međutim, Juice WRLD se – istaknut će New Musical Express – nije izgubio u ideji vlastitog mesijanstva i zato mu je moguće ostvariti status uzbudljive nove zvijezde hip hopa. Ta je zvijezda, doduše, prošla podosta toga. Njegovo kasno djetinjstvo i tinejdžerstvo bilo je prošarano snažnim ovisništvom o sintetičkim drogama i nikotinu, a zahvaljujući hackerskom upadu u Google Drive, stotinjak njegovih stvari slobodno kruži internetom.

 


 

 

Juice WRLD danas je miljama daleko od vremena kada je, reći će, bio ‘poput zombija, udaljen od sebe samoga i ispunjen tjeskobom i panikom’ koje mu je podareno ovisništvom. Od svega toga, objasnio je Zaneu Loweu, ostali su mu ‘ružni snovi’. I to u doba kada je one druge ostvario. Njegova kuća ima toliko prostorija da im sam ne zna broj, živi s djevojkom Alexiom u Los Angelesu, bajker je u slobodno vrijeme, njeguje prijateljstva i glazbu snima noću. U studiju koji se nalazi u njegovoj kući. Tamo nastaju i stvari s albuma ‘Death Race for Love’ koje mu omogućuju da od streaming senzacije postaje veliko ime hip hopa.

I da – u svemu tome – ima mogućnost manje paziti kada izgovara ono što misli. Jer, umjetnost daje tu priliku, a Juice WRLD će je svakako iskoristiti.

(Goran Komerički)

 

 

Fast Company odabrao najinovativnije kompanije u glazbenom svijetu

Poslovni magazin Fast Company koji piše o dizajnu, novim tehnologijama i novim poslovnim modelima, objavio je top-listu trenutačno najinovativnijih kompanija koje pomažu u prezentaciji i popularizaciji glazbenika i glazbe same.

Na deseto su mjesto smjestili YouTube jer, obrazlažu, raste i razvija se. Prošle su godine održali prvu dodjelu nagrada za najuspješnije videospotove, kad je o glazbi riječ, a odnedavno nisu samo platforma na kojoj se glazbenici mogu promovirati, već i plaćaju glazbenicima koji koriste YouTube. Prošle su godine isplatili više od milijardu dolara.

Na devetom je mjestu Ultra Music Festival, kojem, doduše, prvi put od osnutka 1999. godine, prijeti ukidanje zbog nemilih događaja na ovogodišnjem izdanju u Miamiju, no prošle se godine proširio i na nekoliko lokacija u svijetu – u Čile, Južnu Afriku i – Hrvatsku, na mjesta gdje je elektronička i dance glazba i popularnija nego u SAD-u.

Soundcloud, u osnovi besplatna platforma za predstavljanje glazbe, na osmom je mjestu jer je uspješno ponudio verziju koja se naplaćuje a korisnicima nudi više mogućnosti pri prezentaciji sadržaja.

Kompanija, odnosno nezavisna etiketa Macklemore LLC je sedma jer su unatoč velikom uspjehu uspjeli zadržati kontrolu nad svojim pjesmama, a dogovoriti uspješnu distribuciju u cijelom svijetu.

VEVO je još jedan uspješan video servis koji se sve više odvaja od YouTubea i prije svega vrlo uspješnoj mobilnoj aplikaciji ostvaruje odlične rezultate – više od pet milijardi pregleda videospotova mjesečno.

Mala etiketa Mad Decent postala je senzacija preko noći jer je, doduše ne njihovom zaslugom, Baauerova pjesma “Harlem Shake” zahvaljujući viralnim filmićima prodana u više od milijun primjeraka, završila je na vrhu billboardove top-liste, unatoč tome što je pjesma u bočetku ponuđena za besplatno skidanje.

Spotify, servis za preslušavanje glazbe, uspio je nagovoriti više od dvadeset pet milijuna ljudi da plati mjesečnu pretplatu za preslušavanje glazbe – zato je na trećem mjestu top-liste najinovativnijih kompanija koje se bave glazbom, kažu časopisu Fast Company.

Jedina velika diskografska kuća na popisu je Columbia Records, jer su, kažu, prošle godine uspješno odradili iznenadno objavljivanje novog Beyonceinog albuma i priredili su vrlo uspješnu kampanju za novi album Daft Punk.

Na drugom je mjestu kompanija YY koja se bavi distribucijom glazbe za karaoke, a na vrhu je Shazam, program, odnosno aplikacija za prepoznavanje glazbe.