Arhive oznaka: Foals

Glasači BRITs-a nisu prepoznali vrijednost britanskih bendova

Ovogodišnja lista nominacija za The BRIT Awards u prvi plan je stavila muške samostalne izvođače dok je ženski dio glazbene scene ostao zanemaren. Bendovi su prisutni samo u svojoj kategoriji.

 

Lewis Capaldi Facebook 2019 May

 

Lewis Capaldi i Dave predvode listu nominiranih izvođača ovogodišnjih nagrada britanske glazbene industrije s po četiri nominacije dok ih Stormzy i Mabel imaju tri, objavljeno je ove subote na lansiranju 40. izdanja BRITs-a.

Nastavi čitati Glasači BRITs-a nisu prepoznali vrijednost britanskih bendova

Mercury Prize ima ovogodišnje finaliste. Među njima su Foals.

Lista s 12 kandidata za prestižnu nagradu donosi sjajna konceptualna djela koja, između ostalih, potpisuju The 1975, Dave, Little Simz i Anna Calvi.

 

Foals publika INmusic Festival 2019 Julien Duval

Yannis Philippakis bio je presretan prijemom publike u Zagrebu. Foto: Julien Duval, Official Press INmusic Festival

 

Albumi ‘Everything Not Saved Will Be Lost – Part 1’ grupe Foals i ‘Dogrel’ sastava Fontaines D.C. nalaze se među pločama koje je žiri prestižnog britanskog priznanja uvrstio među odabrane. Gosti zagrebačkog INmusic Festivala dobili su kompliment, ali sličan se može uputiti i zagrebačkom događaju. Jer, za prilike naših pozornica velika je stvar vidjeti uživo ljude koji se nalaze među nominiranima za svjetske glazbene nagrade.

Tradicionalno, nominiranih albuma je dvanaest, a među njima se nalaze istinski biseri britanskoga glazbenog izričaja u različitim žanrovskim kontekstima. Svaki od albuma ima svoj jaki razlog zašto je ovdje uvršten, a za nominaciju – pa tako i nagradu – su mogli konkurirati albumi objavljeni u periodu između 21. srpnja 2018. i 19. srpnja 2019. godine. Priznanje će biti dodijeljeno 19. rujna u Lonodnu.

Mercury Prize je godišnje priznanje koje se 28. puta dodjeljuje albumu britanskog ili irskog izvođača koji je objavljen u Velikoj Britaniji. Nagradu su 1992. godine osnovali predstavnici Britanske diskografske industrije i Britanskog udruženja glazbenih distributera kao alternativu nagradi Brit-Awards. Poseban značaj cijeloj priči daje činjenica kako se u pomno biranom žiriju nagrade nalaze profesionalci različitih uloga u i oko glazbene industrije i glazbene scene općenito: novinari, radijski prezenteri, glazbenici, glazbeni producenti, organizatori festivala i ostali ljudi usko vezani uz stvaranje i prezentaciju glazbe i kulture glazbenog izričaja. Mercury Prize je otvorena za različite vrste žanrova među kojima su pop, rock, folk, hip hop, R&B, grime, jazz, dance, blues i klasična glazba.

The 1975 – ‘A Brief Inquiry Into Online Relationships’

The 1975 su napravili generacijsku ploču. Album govori o tome kako je u današnje doba iskrenost zastrašujuća i da virtualnost preuzima naše ljubavne živote više negoli to mislimo. ‘Naša generacija je zarobljena’, reći će Matty Healy i dodati: ‘Jedan sam od onih dječaka koji pate od poremećaja pažnje, zakačen sam za internet i slične stvari gotovo cijelo vrijeme. Jer, želim vidjeti sve. Oduševljen sam sadašnjošću.’ Pjevač i gitarist sastava će dodati kako je stvaran život nešto posve drugo od skrolanja i ovisništva o društvenim mrežama.

 

Anna Calvi – ‘Hunter’

Albumom super cijenjene britanske kantautorice dominiraju teme seksualnosti, feminizma i spolnog identiteta. Anna Calvi izrazito je sugestivna kada govori o osjećaju nejednakosti i propituje svoju aktualnu životnu situaciju. Nizom pjesama s albuma ‘Hunter’ umjetnica odaje snagu, ljutnju i odlučnost. ‘To je samo ekspresija’, reći će i istaknuti: ‘Pjevam glasno i snažno zato što nastojim uspostaviti odnos prema životnom.’ Ploča je došla u novoj fazi života, fazi novog zaljubljivanja. ‘Bilo je vrijeme da obnovim svoj život, svoj identitet i vlastito povjerenje’, ističe, .’Ploču sam pisala u trenucima ponovnog zaljubljivanja, istraživanja sreće i doživljaja užitka i slobode. Postoji toliko mogućih stvari koje čovjek može iskusiti, a koje su toliko reducirane ograničenjima spolnog određenja. To je ta stvar koju sam željle da se osjeća na ovome albumu.’

 

Dave – ‘Psychodrama’

Dave je donio remek djelo ovogodišnje produkcije. Ploča ‘Psychodrama’ govori o problemima koji nas okružuju. Poput gubitka osobnosti u nasilnoj ljubavnoj vezi, ravnpravnosti crnih ljudi u svijetu različitosti, odrastanju bez oca, opsesivnim pokušajima da se svidite društvu ili egzistencijalnoj borbi za kunu više. Ona opisuje naše vlastite strahove i tjeskobe, valove sreće i optimizma i romantične trenutke sviđanja koji nas hrane. Ona oslikava ambicije i strasti potrebne za dobre ili pogrešne životne korake. Dave je album kreirao poput koncepta višetjednog odlaska terapeutu koji će vam pomoći pri suočavanju s događajima i rješavati vaše stvarne ili metaforičke depresije. Možda je došlo doba da jutrom, umjesto skrolanja po našem mobitelu, uzmemo trideset minuta za našu osobnu ‘Psychodramu’. Pa, mamo li vremena za svakodnevne životne lekcije?

 

Foals – ‘Everything Not Saved Will Be Lost Pt 1’

Foals su sastav koji se smatra jedinicom kvalitete današnje rock scene u Velikoj Britaniji. Album ‘Everything Not Saved Will Be Lost Part 1’ vrlo otvoreno komentira sadašnjost i podvlači razočaranost generacijom baby boomera na jednak način na koji je to u više javnih istupa naglasio Yannis Philippakis, pjevač i gitarist grupe Foals. Uostalom, sam refren pjesme ‘Sunday’ nudi nam misao potvrde: ‘Naši očevi samo trče unaokolo čineči štetu.’ A u svjetlu neurednog pokušaja realizacije Brexita, takav je stav jednostavno za shvatiti.

 

Fontaines D.C. – ‘Dogrel’

Magazin Stereogum će naglasiti kako irski satav Fontaines D.C. na secnu donosi ‘sintezu post-punka, garažnog rocka i ustrajnog, urbanog osjećaja za ritam i naraciju’. I u to smo se na najbolji mogući način uvjerili u Zagrebu. Album ‘Dogrel’ cijenjen je zbog niza stvari među kojima se nalazi snaga izrečenog u stihovima pjesama. New Musical Express će momke nazvati irskim trubadurima, a Guardian primjetiti kako se radi o kvaliteti pisanja za kakvu će bendovima trebati godine da je dostignu. ‘Mnogima se to nikada neće dogoditi’, dodaje Ben Beaumont-Tomas i ističe kako se radi o ‘briljantnom’ i načinu pisanja koje ‘pogađa bit’.

 

Little Simz – ‘GREY Area’

Izrazito poseban i izrazito iskren je ovogodišnji album koji predstavlja još jedan biser britanske i svjetske hip hop produkcije. Na ploči ‘GREY Area’ britanska reperica Simbi Ajkawo odvest će vas svjetovima vlastitih stavova na najkomotniji način na koji Little Simz može – odlučno, otvoreno i bez uvijanja.

Ploča ‘GREY Area’ donosi ranjivost, energičnost i naraciju. Na albumu gostuju Cleo Sol, Chronixx, Little Dragon i Michael Kiwanuka, a među koproducentima se nalazi Inflo, prijatelj iz djtinjstva Little Simz.

‘U vrijeme kad sam je pisala, osjećala sam se vrlo zbunjenom’, opisala je Little Simz za Independent, ‘Sve je bilo nekako čudno, sve je bilo obojano sivim tonovima. Kad ste u sredini dvadesetih,  osjećate se kao da ste na nekom čudnom mjestu. Još uvijek otkrivam sebe i stvari mi se čine puno složenijima negoli prije pet godina. Ništa nije jednostavno. Kako starim, nailazim na nove slojeve i pronalazim sve više i više o samoj sebi. ‘

 

NAO – ‘Saturn’

Svoj glazbeni stil će Neo Jessica Joshua nazvati ‘wonky funk’. Radi se o soul glazbi koja donosi jake elemente elektroničke glazbe, funka i R&B-ja. NAO je izrazito cijenjena u svijetu urbanoga zvuka, a njezini singlovi rado su emitirano štivo u programu globalnog radija Beats 1. Pjesme poput ‘Another Lifetime’, ‘Make It Out Alive’, ‘Fool to Love’ i ‘If You Ever’ bogate radijske programe i playliste streaming servisa, a slušanje Neo čini se poput filmskoga izričaja u kojemu se ljubav, gubitak, veza, sreća i bol susreću u jasnim slikama koje ćemo odmah prepoznavati.

Album ‘Saturn’ svoj naziv duguje atrološkom terminu ‘Saturnova povratka’ koji označava pojavu u kojoj se planet vraća u položaj koji je imao u trenucima vašega rođenja. Za takav put, Saturnu obično treba, ističe se, 29 godina. A NAO je ploču pisala u vrijeme kada joj bilo upravo toliko. I stoga je ploča ‘Saturn’ nešto poput analize do sada prijeđenoga puta: ‘To je kao da se probudiš i postaneš punoljetan. U stilu: ‘Prolazio sam kroz nju dvadeset godina i što sam radio u toj vezi?’ Što sam radio u ovom poslu? Počinjete ponovno promišljati sve – stare stvari koje su vas vaši roditelji naučili ili ideje u koje ste vjerovali. Čini se poput potpunog otvaranja i može biti bolno.’

 

 

Na užoj listi (the shortlist) nagrade Mercury Prize nalaze se još i londonski eksperimentalni rock sastav Black Midi (album ‘Schlagenheim’), velška glazbenica i producentica Cate Le Bon (Reward’), punk rock bend Idles (‘Joy as an Act of Resistance’), izrazito zanimljiv sastav jazz-afro-karipske glazbene fuzije Seed Ensemble (‘Driftglass’) i  rapper slowthai (‘Nothing Great About Britain’).

Prvi dobitnici priznanja Mercury Music Prize bili su Primal Scream za album ‘Screamadelica’, a prošlogodišnji pobjednici bili su članovi benda Wolf Alice za njihovu ploču ‘Visions of a Life’. Mercury Music Prize smatra se jednim od najprestižnijih priznanja u britanskoj glazbi.

Goran Komerički

 

 

 

 

 

Zašto je INmusic domaće festivalsko blago? Razloga je zaista puno.

The Cure. Suede. Garbage. Frank Turner & the Sleeping Souls. LP. Foals. Thievery Corporation. Energija koja je dolazila s jarunskih otoka isijavala je ljepotom i uzbuđenjem, senzibilitetom zvuka i optimizmom dekoriranim ponekim razočaranjem.

 

14_INmusic_day2_publika_Filip_Bušić_25_06_19_IMG_0079

Svi mi zaslužujemo onu vrstu dobrohotnosti kakvu ćete susresti u festivalske publike i glavnih glazbenih junaka ove priče. Foto: Filip Bušić

 

‘Sreli smo Johnnyja Marra jutros i rekao nam je kako je publika sjajna’, govorio mi je Brett Anderson dok smo se pripremali za interview u zagrebačkom hotelu Westin, ‘zanimali smo se, jer Suede još nisu bili u Zagrebu.’ Frontmen prestižnog britanskog sastava – Suede pripadaju velikoj četvorci Britpopa devedesetih – na pozornici INmusic Festivala uputio je veliki kompliment zagrebačkoj publici, rekavši kako postoje trenuci i događaji kada se na bini osjećaju udobnije negoli u svakodnevnom životu.

A to je zaista prevažno i nekako posebno. Jer, Brett Anderson nije čovjek koji se olako razbacuje komplimentima i izjavama o ‘familijarnosti’ s festivalskom pozornicom i publikom ispred nje. To su trenuci u kojima vam se pojavljuju trnci. S pravom. Jer oni pokazuju kako smo svi  mi samo ljudi. I kako je naša sposobnost prihvaćanja i dijeljenja emocija – za koje mislimo kako su se prorijedile u digitalnome svijetu – bogatstvo koje valja čuvati.

 

Brett Anderson Filip Busic

Suede su festivalsko iskustvo obogatili jednim od najboljih nastupa na INmusicu ikada. Foto: Filip Bušić

 

Johnny Marr je Brettu i Matu (Mat Osman, basist grupe Suede op.a.) dodao i kako je publika topla i raspjevana. Time se bavio i Robert Smith, pjevač grupe The Cure i nezaobilazno mjesto britanske i svjetske pop kulture. ‘Bio je to naš prvi posjet Zagrebu’, objašnjavao je Steveu Lamarqu u programu BBC-jeva Radija 6 i dodao: ‘Bilo je apsolutno fantastično, stvarno sjajno! Publika je pjevala sve riječi pjesama, čak i onih uz koje se nikada na našim nastupima ne pjeva. To je bilo posve bizarno, zaista sjajno!’ Robert Smith je, za nastupa na glavnoj pozornici Festivala, po završetku izvedbe singla ‘Lovesong’ rekao publici kako je ‘nevjerojatno kako ste ovu pjesmu pjevali s nama’ i podvukao kako im se ‘to do sada nije dogodilo’.

Frank Turner je nakon koncerta također isijavao zadovoljstvom.

‘Danas je bilo iznimno zabavno’, istaknuo mi je za razgovora u backstageu, ‘kada dolazite nastupati na Festival, vi zapravo ne znate kako će biti jer ljudi ne kupuju ulaznice da vide isključivo vas. Na festivalu ovisi o tome tko će biti ondje, brinete se hoće li ljudi znati ‘tko smo’ zapravo. Međutim, danas se dogodila jedna od onih stvari koje vam daju veliku satisfakciju. Nije plesalo samo prvih pet redova, svi su se zabavljali. Impresionirali su me. Okrenuo sam se bendu prije kraja showa i svi smo zaključili: ‘Imamo ih!’ Tako je lijepo kada to uspijete doživjeti.’

 

Frank Turner INmusic Festival-julienduvalphoto

Nakon nastupa na INmusic Festivalu, Frank Turner je vozio 35 sati do Glastonburyja. Foto: Julien Duval

 

Zadovoljstvo Franka Turnera i njegova benda The Sleeping Souls moglo se jasno iščitati na licima za vrijeme nastupa, ali i osjetiti na terenu. Jer, Frank je ljude uspio organizirati u circle pit i potom se spustiti do trave i sam zaplesati s pokojom damom u krugu.

Sreću pri susretu s publikom INmusica jasno je iskazala Laura Pergolizzi. Američka kantautorica – najpoznatija po singlu ‘Lost in Me’ – nakon jednoipolsatnog boravka na Main Stageu ostala je ispred pozornice družeći se s fanovima, snimajući selfieje i potpisujući se. Shirley Manson iz grupe Garbage pokazala je radost komplimentirajući publiku u setu posloženom kao ‘greatest hits revival’. Dublinski post-punk kvintet Fontaines D.C. na Europavox Hidden Stageu bio je natjeran na bis, što je posve izvan protokola festivalskog nastupa tog kalibra.

 

INmusic fetsival LP Filip Busic

LP, kantautorica nadprosječne empatije i iznimnog dijeljenja emocija, ukomponirala je standarde grupa AC/DC i The Rolling Stones u svoj repertoar. Foto: Filip Bušić

 

Švedski Peter Bjoran and John razmahali su ekipu na način da je pljeskala, pjevala i rasplesala se za cijelo vrijeme njihova nastupa, održanog oko dva sata poslije ponoći. Thievery Corporation su livadu ispred OTP Stagea pretvorili u plesni podij world, reggae, dub i indie glazbe, a Yannis Philippakis iz grupe Foals je dan ranije bio nošen publikom u koju se spustio pred kraj seta. Fotografija tog trenutka izazvala je čeznutljive komentare Britanaca na Instagram profilu Festivala, onih koji su ove godine propustili uputiti se u Zagreb.

U čemu je kvaka?

INmusic je festivalsko blago Zagreba, događaj prestižan u europskim razmjerima i mjesto na kojemu je u potpunosti moguće doživjeti festivalsko iskustvo. To iskustvo sa sobom donosi ozračje ljudi željnih zabave, energije bez opterećenja, različitost sadržajne ponude, ležerno druženje i uživanje u svakome trenutku glazbenog i svakog drugog opuštanja. Ono sa sobom donosi znatiželju i istraživanje: što se to skriva u Šumi Striborovoj, kako je to postati dijelom Bowiejeva svijeta u Teslinu tornju i poslije svega se okušati u šatoru za karaoke.

 

INmusic Festival Teslin toranj Julien Duval

Festivalsko iskustvo znači osjetiti dašak uživanja u svakom trenutku boravka na festivalu. Foto: Julien Duval

 

Posjet Festivalu znači sjesti na stećak i popiti pivo, zaći u chill-out zonu i otkriti glazbeno ime koje vam je dotad bilo potpuno nepoznato. Gato Preto, recimo. Ili gromoglasnim pljeskom podržati domaćeg izvođača s početka ili samoga kraja dnevnoga programa. Kandžiju, primjerice. To su dani u kojima ćete najlakše upoznavati nove ljude iz svih krajeva svijeta i s njima razmijeniti Instagrame, mailove ili snimati selfieje. A ako ste u festivalskom kampu, cijela ta priča bude još upečatljivija i za onu vrstu uspomena kojima ćete se vraćati za cijeloga života.

Jer, često zaboravljamo kako nas susreti s onim-tamo-društvom iz New Yorka ili ona-tamo-pjesma-na-hrvatskom koju je ispjevao Frank Turner hrane intenzivnije i češće negoli novi mobitel ili ma koja stvar koju smo kupili. Ljudski kontakt je važan, doživljaj je prevažan, a emocija podijeljena u trenu, čini nas najviše živima.

Važnost toga i takvog iskustva i tih i takvih dana na INmusic Festivalu potvrdit će vam desetine tisuća ljudi iz svijeta i Hrvatske koji su se ovih dana našli na zagrebačkom Jarunu. Ovoga puta, začudo, tek s jednim malim kišnim oblakom iznad OTP Stagea i Press centra, oblačićem koji je propustio par kapi u danima većih toplina. Tek da se održi tradicija. Jer, znate kako je, svih ovih godina ste znali kad će u glavnom hrvatskom gradu pasti kiša – za održavanja INmusica.

 

14_INmusic_day2_Sharleen Spiteri_Filip_Bušić_25_06_19_IMG_0261

Shirley Manson se također spustila među publiku za nastupa grupe Garbage. Foto: Filip Bušić

 

Energija koja je dolazila s jarunskih otoka isijavala je ljepotom i uzbuđenjem, senzibilitetom zvuka i optimizmom dekoriranim ponekim razočaranjem. I gomilom različitih mišljenja. Jesu li The Hives možda razočarali, je li Robert Smith mogao više komunicirati s publikom, da li su Skindred doista tako dobri i kako to da je Kurt Vile možda bio malčice jednoličan.

Kada pogledate tako, bit će vam jasno i što je još jedna od važnih stvari najvećeg hrvatskog festivala (ili: festivala u hrvatskom vlasništvu). Repertoar. Odnosno, način slaganja headlinera i cijele priče oko pristupa glazbenim žanrovima. INmusic je jednostavno dosljedno vjeran sustavu vrijednosti u kojemu najvažniju ulogu igraju žanrovi rock, indie i alternativnog usmjerenja u kojima je ‘art’ važna odrednica. Ona se tiče i pojavnosti drugih žanrova poput world musica, hip hopa, popa i elektroničkoga popa. I zato se postava izvođača iz godine u godinu čini ujednačenom i srodnom po vlastitome senzibilitetu. A time određuje i slijed zanimanja ljudi kojima je takav izričaj blizak.

 

INmusic Festival_julienduval

Na festivalu uživate u glazbi, chillate, pjevate, plešete, upoznajete ljude i zabavljate se nošeni energijom glazbenog događaja. Foto: Julien Duval

 

Tada ćete i dobiti publiku koja će sasvim mirno i pristojno pričekati rješavanje tehničkog zastoja za nastupa grupe The Cure, petominutnog prekida koji se, primjerice, zbio nakon što je procesor benda zatajio i razglas utihnuo. Iznimno rijetko se događa, podvući će mi ton-majstor s pozornice, da bend inzistira na postavljanju vlastita procesora umjesto da se koristi onime kojega na mjestu događaja ima organizator.

Prema Murphyjevu zakonu, stvar je pukla, ali je to ostavilo malo traga na nastupu benda ili doživljaju publike. Izuzmemo li Mislava koji se na Muzici velebno okrznuo o njihove ‘tehničke poteškoće’. Prema općem dojmu, naime, zvuk s festivalskih pozornica ove godine bio je iznimno kvalitetan i čist. I onda kada su Thievery Corporation izvadili indijski sitar i tada kada je Shirley opominjala članove benda Garbage da griješe. A posebno u trenucima kada su Suede donijeli jedan od najboljih nastupa INmusica ikada (ma što Kornelije na Fejsu ispisao) i dok je Frank Turner riskirao gomilu ozlijeda – kako je istaknuo Maji i Mirti u kameru Sound Reporta – skačući i izvodeći bravure na pozornici.

 

INmusic Festival The Cure Filip Busic

Robert Smith je bio oduševljen prijamom hrvatske publike. Ali ne i domaćim komarcima. Foto: Filip Bušić

 

Dakle? The Cure su bili uvježbani, dugi i sa set listom u kojoj su najveći hitovi bili pred kraj nastupa. Robert Smith se, prema vlastitom priznanju, nagutao komaraca kao malokad za boravka na pozornici. Foals su zvučali manje uzbudljivo negoli na zadnjemu studijskom albumu. LP je vlastitim emocijama dotaknula tisuće ljudi. Mangroove i Kojoti su donijeli energiju domaće popularne umjetnosti i rock pojavnosti. Peter Bjorn and John i Frank Turner ispisali su pozivnice za samostalne klupske nastupe u Hrvatskoj (kad je Frank u pitanju, to bi se – potvrdio mi je – skoro moglo i dogovoriti).

I to je samo dio dojmova koji se sliježu ili će se slijegati slijedećih dana. Poput kave i Jegera na happy houru u festivalskom press centru, onome mjestašcu gdje je sasvim prisno boraviti u društvu ljudi iz diskografskih kuća i kolega s medijskih platformi.

 

INmusic Festival Julien Duval

Teslin toranj je jedan od simbola INmusic Festivala, jednoga od onih događaja koji nas hrane više od bilo koje stvari koju smo nabavili. Foto: Julien Duval

 

A izvan toga kruga nalaze se taksisti – to osebujno društvo koje će vam za put od festivalskog ulaza do Srednjaka nastojati naplatiti 200 kuna. ‘Take the money and run’, je li? Neka ih je. Razlog više da izbjegavam taksi. I ne samo u vrijeme INmusic Festivala.

Jer, ovaj i ovakav događaj zaslužuje puno više od prijetvornog taksista. Baš kao što svi mi zaslužujemo ljudskost u ophođenju. I obzirnost u svakodnevnom životu. Onu vrstu dobrohotnosti kakvu ćete susresti u festivalske publike i glavnih glazbenih junaka ove priče. Ona nas hrani. Svake godine. I zato je INmusic festivalsko glazbeno blago.

Goran Komerički

 

 

Foals: Kronika sadašnjeg doba ili pogled na distopijsku budućnost

Naslov ploče ‘Everything Not Saved Will Be Lost Part 1’ sasvim dobro podvlači smionost koju zazivamo našom opuštenošću.

 

Artwork Foals Everything Not Saved Will Be Lost Part 1

Ploča grupe Foals prvi je dio njihova novoga glazbenog identiteta. Donosi melodičan zvuk, slojeve značenja i snagu stadionskog benda.

 

Vidite, u današnjemu svijetu u kojemu učas nastane katastrofa kada Facebook ili Instagram padnu – i ljudi otkriju nove stvari poput one da imaju curu ili da su gladni – čini se posvema neobično da jedan bend s vrhova lista popularnosti napravi koncept vlastita albuma. I da prvi dio koncepta završava enigmom koja će se riješiti s početkom slijedećega njihova izdanja. Jer, kada su Foals u pitanju, tada se radi o dvodjelnom izdanju koji su odlučili objaviti kao dva albuma istoga naslova – ‘Everything Not Saved Will Be Lost’. A enigma se skriva u rezignaciji završne ‘I’m Done with the World (& It’s Done with Me)’, uslovljenom zimskim dobom u kojemu je nastala. Pa, dakle, je li ovo doba rezignacije? I još! Trebamo li biti kivni na mnogošto oko nas ili su nam razvoj znanosti, komunikacija, informatičke i biotehnologije omogućili da se osjećamo sigurnije i lagodnije no ikada ranije? Možda se osjećamo kao da smo u kavezu vlastitih misli ili posljedica koju se nam nametnute?

 

 

Okej, to su pitanja za neke druge razine. Ona prelaze opseg industrije zabave i pogleda na novobjavljeni rock album. No, stvari su postavljene tako da enigma s kraja i smiraj s početka ploče ‘Everything Not saved Will Be Lost Part 1’ imaju jasan zajednički smisao. I to zato što je ploča rock benda decidirana i dosljedno angažirana. Album, naime, vrlo otvoreno komentira sadašnjost i podvlači razočaranost generacijom baby boomera na jednak način na koji je to u više javnih istupa naglasio Yannis Philippakis, pjevač i gitarist grupe Foals. Uostalom, sam refren pjesme ‘Sunday’ nudi nam misao potvrde: ‘Naši očevi samo trče unaokolo čineči štetu.’ A u svjetlu neurednog pokušaja realizacije Brexita, takav je stav jednostavno za shvatiti. Pa, ako ćemo pravo, i podržati ga. No, pitanje je tko bi se – u svijetu dominacije instantnog pristupa svakonevici – time uopće želio ili mogao baviti? Bez obzira na ironiju koju nam pjesme britanskog sastava donose na pladnju.

 

 

Dakle, Foals su sastav koji se smatra jedinicom kvalitete današnje rock scene u Velikoj Britaniji. A njihovo novo ostvarenje radom koji nam je bio potreban. I to doista jest tako. Posebno u vremenu kada tražimo uvjerljivost nekih novih Arctic Monkeys i umjetnost danas dalekih Radiohead. Možda i zato što – slušajući pjesme poput ‘Exits’ ili ‘Cafe D’Athens’ – osjećate nelagodu distopijske budućnosti s atmosferom Kubrickove ‘Paklene naranče’. No, to i jest smisao umjetnosti, shvatit ćete. Da je slojevita i potiče unutarnji ples misli i osjećaja, kakvi god bili. Magazin Q će ploču nazvati vježbom unutrašnjeg oslobođenja, a Drowned In Sound Foalsima u njihovom najboljem izdanju. Onom izdanju koji bi od njih mogao napraviti novu veliku stadionsku atrakciju.

 

 

Album ‘Everything Not Saved Will Be Lost Part 1’ drži vas budnim i poletnim za cijeloga svoga trajanja. I nudi kombinaciju opuštenosti i zahtjevnosti u svakom trenutku preslušavanja. I onda kada slušate stihove o gubljenju vremena u temi ‘In Degrees’ i tada kada uranjate u melodičnost singla ‘On the Luna’ koji se čini idelanim sadržajem glazbenog programa rock radija Staroga kontinenta. A naslov ploče – tako milo preuzet s video igre Nintendo i internetskog memea koji nas podsjeća na to koliko nam je pamćenje kratko – sasvim podvlači smionost koju zazivamo našom opuštenošću.

 

 

Jer, što god mislili, Orwellovski svijet je tu iza ugla. I svaki trenutak djetinje naivnosti može naša iskustva učas pretvoriti u misaonu katastrofu. A možda je upravo to i razlog da ostanemo djecom u nama samima. I izgubimo se u beskraju vlastite igre. Brexitovskim igrama unatoč.

 

 

Radijski podcast: BRITs, Grammy, Ariana Grande, hip hop i INmusic Festival. Od Lil Pumpa do Eminema.

Drugi izbor je pobrojao najznajčajnije stvari u nagradnim inventurama s obje strane Atlantika. I razgovarao o festivalskoj kulturi i prisutnosti domaćih izvođača na INmusic Festivalu.

 

Artwork Alicia Keys Raise a Man

naslovnica singla ‘Raise a Man’ koji potpisuje Alicia Keys

 

Petak nove glazbe donio je niz atraktivnih urbanih izdanja. Hip hop i R&B jednostavno pucaju od kreativnosti i novih pomaka i valja si uzeti vremena kako bismo uživali u svim porukama, ritmovima i pitanjima koja otvaraju. Poput onoga je li Lil Pimp doista odustao od studija na Harvardu? Odnosno: što bi sve želio Travis Thompson u uvodnoj ‘I Wish’ s novoga EP-ja? Ili: zašto je zvuk novoga albuma Giggsa označen pojmom ‘transatlantic’?

U novome izanju podcasta radijskoga magazina možete čuti koji izazovi stoje pred organizatorima glazbenih festivala i otkriti nova imena kao što su J.S. Ondara, Yaeji, Maisie Peters ili Wayi. Ili poslušati što donose novi Foals i Alicia Keys. Evo kako zvuči pokoja stvar sa subotnje selekcije.

LIL PUMP FEAT. LIL WAYNE – BE LIKE ME

Njegovo ime je Gazzy Garcia. I da: Lil Pump je tweetao kako je odustao od Harvarda, ali o činjenici njegove namjere studija dokazi ne postoje. Zna se, međutim, kako je bio izbačen iz srednje škole zbog ‘tučnjave i poticanja nereda’. Na njegovu drugom albumu nalaze se suradnje u kojima sudjeluju Kanye West, Lil Uzi Vert, Quavo, Offset, Lil Wayne, YG, 2 Chainz i Smokepurpp.

 

 

J.S. ONDARA – AMERICAN DREAM

Kantautor iz Nairobija s adresom u Minneapolisu na sugestivan je način ispričao svoje američke priče. Kombinacija soula, folka i R&B-ja mudi razgovor o tome zašto je američki san, kako kazuje J.S. Ondara, ‘različit od stvarnosti’.

 

 

ROSES GABOR FEAT. SAMPHA – ILLUSIONS

Jeste li ikada bili zatočeni u ljubavnoj vezi koja se održavala iz navike dok su emocije stajale po strani? Ili: kada ste posljednji puta bili u takvom odnosu i pokušali ga oživjeti? Maštom ili iluzijama, svejedno. O tome govori stvar ‘Illusions’. Roses Gabor objavila je album ‘Fantasy & Facts’ ovoga petka i on donosi kombinaciju R&B-ja, jazza i elektronike.

 

 

EMINEM – MY NAME IS

Dvadeset godina je prošlo od izlaska albuma ‘The Slim Shady LP’. Album Eminema je u Sjedinjenim Državama dosegao peterostruku platinastu nakladu i dospio da drugoga mjesta liste Billboard 200. Pjesma ‘My Name Is’ je došla do broja dva britanske liste singlova i 36. mjesta liste Hot 100.

 

 

Drugi izbor možete slušati subotom od 20 do 23 sata u programu HR2. Podcast ovotjednog izdanja možete pronaći u Slušaonici Hrvatskoga radija. Selekciju radijskog glazbenog magazina možete pronaći u playlisti ‘Absolutely Fine’ na kanalu Airplay Radio Charta na Deezeru.