Naslov ploče ‘Everything Not Saved Will Be Lost Part 1’ sasvim dobro podvlači smionost koju zazivamo našom opuštenošću.

 

Ploča grupe Foals prvi je dio njihova novoga glazbenog identiteta. Donosi melodičan zvuk, slojeve značenja i snagu stadionskog benda.

 

Vidite, u današnjemu svijetu u kojemu učas nastane katastrofa kada Facebook ili Instagram padnu – i ljudi otkriju nove stvari poput one da imaju curu ili da su gladni – čini se posvema neobično da jedan bend s vrhova lista popularnosti napravi koncept vlastita albuma. I da prvi dio koncepta završava enigmom koja će se riješiti s početkom slijedećega njihova izdanja. Jer, kada su Foals u pitanju, tada se radi o dvodjelnom izdanju koji su odlučili objaviti kao dva albuma istoga naslova – ‘Everything Not Saved Will Be Lost’. A enigma se skriva u rezignaciji završne ‘I’m Done with the World (& It’s Done with Me)’, uslovljenom zimskim dobom u kojemu je nastala. Pa, dakle, je li ovo doba rezignacije? I još! Trebamo li biti kivni na mnogošto oko nas ili su nam razvoj znanosti, komunikacija, informatičke i biotehnologije omogućili da se osjećamo sigurnije i lagodnije no ikada ranije? Možda se osjećamo kao da smo u kavezu vlastitih misli ili posljedica koju se nam nametnute?

 

 

Okej, to su pitanja za neke druge razine. Ona prelaze opseg industrije zabave i pogleda na novobjavljeni rock album. No, stvari su postavljene tako da enigma s kraja i smiraj s početka ploče ‘Everything Not saved Will Be Lost Part 1’ imaju jasan zajednički smisao. I to zato što je ploča rock benda decidirana i dosljedno angažirana. Album, naime, vrlo otvoreno komentira sadašnjost i podvlači razočaranost generacijom baby boomera na jednak način na koji je to u više javnih istupa naglasio Yannis Philippakis, pjevač i gitarist grupe Foals. Uostalom, sam refren pjesme ‘Sunday’ nudi nam misao potvrde: ‘Naši očevi samo trče unaokolo čineči štetu.’ A u svjetlu neurednog pokušaja realizacije Brexita, takav je stav jednostavno za shvatiti. Pa, ako ćemo pravo, i podržati ga. No, pitanje je tko bi se – u svijetu dominacije instantnog pristupa svakonevici – time uopće želio ili mogao baviti? Bez obzira na ironiju koju nam pjesme britanskog sastava donose na pladnju.

 

 

Dakle, Foals su sastav koji se smatra jedinicom kvalitete današnje rock scene u Velikoj Britaniji. A njihovo novo ostvarenje radom koji nam je bio potreban. I to doista jest tako. Posebno u vremenu kada tražimo uvjerljivost nekih novih Arctic Monkeys i umjetnost danas dalekih Radiohead. Možda i zato što – slušajući pjesme poput ‘Exits’ ili ‘Cafe D’Athens’ – osjećate nelagodu distopijske budućnosti s atmosferom Kubrickove ‘Paklene naranče’. No, to i jest smisao umjetnosti, shvatit ćete. Da je slojevita i potiče unutarnji ples misli i osjećaja, kakvi god bili. Magazin Q će ploču nazvati vježbom unutrašnjeg oslobođenja, a Drowned In Sound Foalsima u njihovom najboljem izdanju. Onom izdanju koji bi od njih mogao napraviti novu veliku stadionsku atrakciju.

 

 

Album ‘Everything Not Saved Will Be Lost Part 1’ drži vas budnim i poletnim za cijeloga svoga trajanja. I nudi kombinaciju opuštenosti i zahtjevnosti u svakom trenutku preslušavanja. I onda kada slušate stihove o gubljenju vremena u temi ‘In Degrees’ i tada kada uranjate u melodičnost singla ‘On the Luna’ koji se čini idelanim sadržajem glazbenog programa rock radija Staroga kontinenta. A naslov ploče – tako milo preuzet s video igre Nintendo i internetskog memea koji nas podsjeća na to koliko nam je pamćenje kratko – sasvim podvlači smionost koju zazivamo našom opuštenošću.

 

 

Jer, što god mislili, Orwellovski svijet je tu iza ugla. I svaki trenutak djetinje naivnosti može naša iskustva učas pretvoriti u misaonu katastrofu. A možda je upravo to i razlog da ostanemo djecom u nama samima. I izgubimo se u beskraju vlastite igre. Brexitovskim igrama unatoč.