Album ‘Father of All…’ glazbeni je izlazak iz komforne zone i stihovana reakcija na doba Danalda Trumpa. S pjesmama koje sjajno funkcioniraju u različitim radijskim formatima – Modern Rock, College Rock i Hot Adult.

 

 

Okej, kratak je. Najkraći u karijeri. Ali, je li vam potrebno više od dvadeset i šest minuta da shvatite koliko je depresivna ta stvarnost o kojoj govore Green Day na albumu ‘Father of All Motherfuckers’? ‘Dobro došli u Trumpovu Ameriku’, reći će basist benda novinaru Guardiana pri njegovom dolasku u Oakland, ‘mjesto na kojemu bogatiji postaju još bogatijima, a siromašni sve siromašnijima.’ Mike Dirnt se dobrodošlicom nadovezao na opservaciju o šokantnom prizoru ‘velikog broja očajnih beskućnika’ koje je James McMahon iz britanskog dnevnika ugledao u San Franciscu. ‘Tužno je, ali mislim da još nismo vidjeli sve’, dodao je član grupe Green Day.

I zato – i ne samo zato – trinaesti album u karijeri veterana punk-rock glazbe djelo je iznimne političke osviještenosti. ‘Sve je tu u pjesmama’, istaknut će Billie Joe Armstrong i objasniti kako je nemoguće biti izoliran i ne vidjeti očito: nejednakost, masovne pucnjave i negiranje opasnosti klimatskih promjena.

 

 

Green Day su punk-rock bend najdužega staža u povijesti žanra. Trideset i četiri godine su im. I to je stvar kojoj se vrijedi vratiti. Posebno kada se sjetite da su heroji generacija trajali daleko manje – Ramonesi dvadeset i dvije, The Clash deset, a Sex Pistols svega tri godine. I sve te godine sa sobom su nosile pečat vremena. I jasan stav. Riječju i zvukom. I pristupom ciljanoj publici. Uostalom, promotrite video aktualnoga singla ‘Meet Me on the Roof’ i postat će vam jasno kako gitara uvijek ima neku posebnu privlačnost u srednjoškolsko i rano doba studija. I da američki college zvuk ostaje na sličan način uzbudljiv, kao što je bio i proteklih desetljeća.

Na ovom albumu , međutim, Green Day su – napisat će Spin – ‘izašli izvan zone vlastita komfora, eksperimentirajući s različitim zvukovima’. Koliko različitim? Billie Joe Armstrong će ga opisati kao hommage kroijenima rock’n’roll glazbe, glazbe koja nas je inspirirala na to’: ‘To su Martha and the Vandellas i Mott the Hoople. Stara bubblegum glazba poput Archiesa. Powerpop. Garažna glazba. Reproduciranje Motowna kroz Green Day, da tako kažem.’ I Little Richard, svakako. Ne vjerujete? Poslušajte kako zvuči ‘Stab You in the Heart’.

 

 

Album ‘Father Of All…’ grupe Green Day koproducirali su Chris Dugan i Butch Walker, a svoj tematski kontekst u sklopu diskografije benda pronaći će u odnosu prema albumima ‘American Idiot’ ili ‘Revolution Radio’ odnosno ‘2st Century Breakdown’. S time u vezi vrijedi primijetiti i gotovo identično rješenje naslovnice aktualne i ploče posvećene Georgeu W. Bushu. Sasvim sigurno i stoga što članovi benda imaju posve osebujno mišljenje o nositeljima važnih američkih političkih funkcija – predsjedniku Donaldu Trumpu i vođi republikanske većine u američkom Senatu Mitchu McConnellu. Odatle dolazi i stav kako se, podvlači Armstrong, ‘sve što se događa u svijetu, nalazi na Twitteru. To je jako zbunjujuće i depresivno’.

‘Zato sam’, reći će autor materijala u razgovoru za Guardian, ‘želio stvoriti nekakav bijeg za ljude.’ A taj bijeg je ritmičniji i zaziva ples više negoli biste pomislili. Pa i, mjestimice, iznimno radiofoničan. Baš onakav kakav bi trebao biti na modernom rock radiju ili radiju aktualnih hitova za odrasle. Studentske frekvencije smo već spomenuli.

 

 

Da, kratak je. Ali dovoljan, dakle, za ples i razmišljanje. Za novu ili punk-rock publiku Generacije X. Uostalom, tako je oduvijek bilo. Kratke stvari nabijene energijom i pogo ples s isticanjem stava, takva je slika kluba koji će zabavu temeljiti na bendovima sličnoga kalibra. Pa makar se inspirirali i Motownom i Elvisom Presleyjem, kao gospoda iz grupe Green Day. ‘Poput šesnaestogodišnjaka sam sa sindromom poremećaja pažnje’, reći će Billie Joe Armstrong magazinu Kerrang, objašnjavajući kako bi prestao slušati neku pjesmu kada bi joj trajanje premašilo tri minute.

A priča o ‘životu u najluđim vremenima’? ‘Na albumu ima puno depresije, ali sa smislom za humor’, slušamo riječi frontmena u programu globalnog radija Beats 1, ‘ i to na način na koji svijet trenutno funkcionira. Jer, živimo u vremenu potpunog i potpunog kaosa.’

Odsjaje tog kaosa i bijegove od istoga istovremeno možete pronaći na albumu koji valja imati u svojoj kolekciji. Toliko je, naime, energičan i poticajan da bi vam mogao poslužiti kao ispušni ventil u trenucima kada se dosjetite kako bi svijet mogao biti ljepše mjesto samo kada bismo mu to dopustili. I, kad smo već kod toga, neki će reći da  je najviše uzbudljive energije koncentriramo u stvarima koje kratko ili superkratko traju. Hoćete li im povjerovati? Pokušajte.

Goran Komerički