Na kraju desetih okus popa je bitno drugačiji. Reggae je out, reggaeton je in. Country se miješa s trapom, a pop osamdesetih pripada ukoričenim biografijama junaka glazbene prošlosti.

 

 

Realno gledano, album ‘Happiness Begins’ trebao je donijeti uzbudljivije štivo. Ne samo stoga što iza njega produkcijski stoje ljudi s impresivnim kretaivnim trenucima i darom za melodiju poput Ryana Teddera, Franka Dukesa, Shellbacka i Jade Bird već i zato što su Jonas Brothers zaista vješti u stvranju uspješnih pjesama i slaganju zamjetnih vokalnih harmonija. Pamtljivih, pjevnih i himničnih pop singlova.

 

 

Povratnička ploča grupe Jonas Brothers sa sobom donosi različite utjecaje koji se kreću na prostoru koji seže od popa osamdesetih preko reggaea, novoga vala i R&B-ja,  pa do countryja i elektroničkoga popa. Međutim, doba u kojemu Billie Eilish mijenja postulate pop glazbe, AURORA donosi eksploziju pop produkcije, a hip hop utjecaji prožimaju čak i Kraljicu popa, Jonas Brothers se doimaju poput session glazbenika na plaži ili terasi luksuznog hotela na Azurnoj obali.

Barem se tako čini na prvu. Pa i na drugu.

Posebice kada se prisjetite opusa grupe DNCE, čijim članom je Joe Jonas, ili samostalnih radova Nicka Jonasa. Tada se upitate zašto nova ploča braće Jonas ne sadrži više trenutaka poput uvodnoga singla ‘Sucker’ ili predzavršne ‘Rollercoaster’, stvari koja se čini poput punopravnog dijela opusa grupe OneRepublic ili eurovizijskog predstavnika Švedske.

 

 

Nova ploča grupe Jonas Brothers pojavila se gotovo pa u dan desete godišnjice izlaska njihova prethodnoga albuma. Billboard navodi kako je toga dana ‘svatko govorio i tweetao o albumu ‘Happiness Begins’ uključujući i trojicu braće’.

Megauspješni obiteljski sastav danas se ne može smatrati tipičnim predstavnikom boy bandova – naprosto su prestari i redom u brakovima ili stabilnim ljubavnim vezama – ali upravo zato može u svojoj glazbi donijeti koju sentencu ispovjednoga tona više. Naznake toga možemo pronaći u pjesmama ‘Trust’ ili ‘Happy When I’m Sad’ dok će ‘Every Single Time’ I ‘Only Human’ donijeti atmosferičnost popa ukrašenog većim ili manjim naznakama reggae zvuka.

Među autorima pjesama pronalazimo i imena kao što su Greg Kurstin, Maureen McDonald, Mike Elizondo i Joel Little, a u zvuku podsjećanja na pop stvari izvođača kao što su Charlie Puth, Shawn Mendes i Maroon 5. A ako je tako, tada se čini da bi singlovi grupe Jonas Brothers – poput ‘I Believe’ ili ‘Happy When I’m Sad’ – mogli zagospodariti radijskim rotacijama ili se bar naći među onima koje ćemo kontinuirano mjesecima pozdravljati u domaćem eteru. Jer su takvoga rukopisa koji budi najmanju znatiželju, ali i zbog kojega nećete promijeniti radijsku stanicu.

 

 

Zanimljivo je kako album ‘Happiness Begins’ sasvim solidno prošao u recenzentskim prikazima svjetske glazbene kritike. Ugledna novinska izdanja kao što su Vulture, Variety ili Independent isijavaju niskama pohvala za zvuk koji su Jonas Brothers donijeli sa sobom. Usporedbe odlaze toliko daleko da se spominju Ariana Grande, Post Malone, Drake i U2 kao izvođači s čijim rukopisom možemo usprediti stvari s ove ploče. Independent će istaknuti kako se radi o ‘najuspješnijem pop comebacku godine’ dok će All-Music podvuči kako ‘album nudi staromodne pop vrijednosti u formi koja će ga učiniti izrazito svježim i modernim’.

I možda se upravo u tom detalju ‘staromodnih pop vrijednosti’ krije manjak uzbudljivoga s početka priče. Na to upućuju dijelom i reakcije razočaranja publike s agregata Metacritic. Jer je na kraju desetih okus popa bitno drugačiji. Reggae je out, reggaeton je in. Country se miješa s trapom, a pop osamdesetih pripada ukoričenim biografijama junaka glazbene prošlosti.

Uostalom, poslušajte kako zvuče Taylor Swift, Ava Max, Halsey i Ed Sheeran. Ili perjanice K-popa poput grupa BTS i NCT 127. Tada će vam biti jasno zašto se od grupe Jonas Brothers očekivalo modernije štivo.

Goran Komerički