Arhive oznaka: Clash Magazine

Vampire Weekend: Istražite vedre melodije i poetiku briga na albumu ‘Father of the Bride’

‘Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli’, reći će Ezra Koenig. Ploča ‘Father of the Bride’ spaja suprotnosti i istražuje različitosti svakodnevnog iskustva.

 

Album Artwork Vampire Weekend Father of the Bride

 

Album ‘Father of the Bride’ je glazbeno blago. Onaj tip štiva kojemu ćete pristupiti sa znatiželjom i otvorena srca, ploča koja će vas zaokupiti s prvim svojim taktom i koju ćete istraživati još dugo. Jer je višežanrovska i višeslojna. Jer otvara vidike i gura vas naprijed. Jer citira glazbenu povijest i donosi citate za budućnost. Jer promišlja društveno i osjeća intimno. I zato što u sat vremena razmjenjuje s vama radosti, brige, upite, zagonetke,  patnje, ushite, razočaranja i rješenja kakva vam možda ne bi odmah pala na pamet premda su, na prvu, jednostavna i referentna. Pa, dakle, što su to stvorili članovi grupe Vampire Weekend?

 

 

‘Ovaj je album dvostruk, jer nam je trebalo više prostora’, istaknuo je Ezra Koenig u vlastitu radijskom showu ‘Time Crisis’, kultnome podcastu koji se emitira u programu globalnog radija Beats 1. Frontman grupe Vampire Weekend dodao je kako se radi o najjedinstvenijoj ploči sastava do sada i – u dva i pol sata razgovara – objašnjavao mnoštvo detalja, konteksta, poetičnih i skladateljskih trenutaka koje čemo pronaći na ploči benda koji je, sada je to posve jasno, nedostajao svijetu glazbene eklektike i misaonih minijatura. I to na puno razina. Poetičnoj i ironičnoj, onoj kompleksnoga pristupa i inventivnih rješenja. A imati samo to na jednome mjestu, zahtjevna je zadaća. I zato će se ‘Father of the Bride’ činiti, piše Variety, poput hrane za obranu doktorskih teza o načinu pisanja pjesama.

A pisanju pjesama Ezra Koenig pristupa baš tako – studiozno i posve jedinstveno. ‘Tip sam osobe koja će provesti sate udubljujući se u avangardne poetske tekstove pojedinih autora’, rekao je u razgovoru za Entertainment Weekly i istaknuo kako je vrlo dobro mogao iščitati osjećaj koji je stajao iza napisanoga. A osjećaj dobivenoga na albumu ‘Father of the Bride’ promjenjiv je baš poput našeg svakodenvnog. Proljetna svježina prisutna u melodijama stajat će u suprotnosti s tamom ili surovošću koja nam dolazi putem tekstova pjesama poput ‘This Life’ ili ‘Sunflower’. Ili, kako bi rekao Audie Cornish s radijskog servisa NPR, u pitanju je ‘veselo pripovijedanje o poštenoj količini boli’. U tom smislu, napisat će The Observer, ‘Father of the Bride’ je ‘poput braka ljutnje i optimizma’.

 

 

‘To je zato što su pjesme poput života’, ističe autor: ‘Za odrastanja sam uvijek volio izvođače kao što su The Smiths i The Cure. Oni imaju neke vrlo optimistične, vesele melodije koje su u  kontrastu s tekstovima. To mi je oduvijek imalo puno smisla. Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli.’ Možete li si to predočiti? Ezra Koenig će pristup životnome objasniti na način koji vam može biti blizak: ‘U srednjoj školi i koledžu, pročitao sam dosta knjiga iz povijesti i iščitao o društvenim devijacijama koja su se zbivale prije više stotina ili tisuća godina. No, pomislio sam – baš poput svih – kako se možemo izdići iznad toga i da će moje vrijeme zaobići nejednakosti ili nepravde. A onda se iznenadiš kada ih osjetiš na osobnoj, generacijskoj ili nacionalnoj razini. I, ma koliko bio pripremljen na takvu mogućnost, uvijek te šokira.’ Pjesme poput ‘Harmony Hall’, ‘Unbearably White’ i ‘Rich Man’ donose primjere takvih doživljaja. Samo ih valja pronaći u slojevima značenja.

 

 

Slojevi značenja pjesama grupe Vampire Weekend donose enciklopedijsku gustoću. I kombiniraju mnoštvo različitoga. Žanrovski gledano, ovdje imamo posla s pop glazbom stvaranom na indie način, s jasnije amerikaniziranim zvukom u kojemu nas dodiruju country, folk, rock i soul. Ali, ovdje ima i flamenca pomiješanog s elektroničkim techno i rave utjecajima stila grupe New Order – primjerice, u pjesmi ‘Sympathy’ – ali i korištenja vokodera na način grupe Bon Iver (‘Bambina’, ‘Flower Moon’).

Mnoštvo pristupa skladanju pjesama donijelo je prostore za mnoštvo interpretacija koje će mediji poput Pitchforka, magazina Clash i Uncut ili Rolling Stone povezivati s ‘proljetnim moodom grupe Greatful Dead’, načinom sviranja gitare Georgea Harrisona, atmosferom Paula McCartneyja, grupe Fleetwood Mac i Paula Simona, ali i pristupom Kanyea Westa na njegovu albumu ‘808s & Heartbreak’. U tom smislu će stihovi iz minijature ‘Big Blue’ – koji se bave istraživanjem religiozne i kozmičke nesigurnosti – zajedno s baroknošću i različitošću glazbenih stilova na ploči biti komparirani s radovima grupe The Beatles. Ako pitamo recenzente magazina Variety i Rolling Stone, u pitanju su albumi ‘The White Album’ i ‘Abbey Road’. Raznovrsnosti će svakako pridonijeti i, primjerice, elementi proga i psihodelije (‘Sunflower’), narativnost (‘Spring Snow’) i sudjelovanje Danielle Haim i Stevea Lacyja u nizu od pet pjesama s albuma ‘Father of the Bride’.

 

 

Ploča grupe glazbenika iz New Yorka je ‘remek-djelo modernog kalifornijskog popa’, napisat će Rolling Stone. Radi se o ‘spomenaru briljantnih ideja’, ističe The Guardian. Ona donosi obloge sloma zaogrnute melodičnim smijehom, ispisuje The New York Times. Toliko je različitoga pristupa različitostima koje smo dobili s prvim albumom sastava Vampire Weekend za veliku diskografsku etiketu i četvrtim radom u njihovoj karijeri. Album s jasnim utjecajem načina pisanja Kacey Musgraves – pjesma ‘Married in a Gold Rush’ donosi dijalog partnera pri sudaru sa stvarnošću koja je posve suprotna od idealističnih predbračnih očekivanja – objavljen je šest godina nakon prethodnog ‘Modern Vampires of the City’.

A u tih šest godina se štošta zbilo – od američkih predsjedničkih izbora, u kojima su članovi grupe podržali Bernieja Sandersa preko odlaska suosnivača Rostama Batmanglija iz benda do sve većeg marginaliziranja gitarskoga zvuka u hijerarhiji uspješnoga na svjetskoj glazbenoj sceni. ‘U nekom trenutku, gitara se čini smiješnim starim instrumentom, a onda se opet čini još šarmantnijom ili uzbudljivijom’, reći će Ezra Koenig u razgovoru za NPR i dodati kako se na početku snimanja albuma prestao brinuti o tome: ‘Znamo da i danas postoje ljudi koji stvaraju poeziju, operu ili apstraktno ekspresionističko slikarstvo – umjetničke forme koje su svoje značajne trenutke imale odavno. Sa starenjem shvatite kako o nekim stvarima jednostavno ne trebate brinuti. Rekao bih kako postoji nešto ugodno u tome da vam mogu reći: ‘Da, nevažno je, ali možemo li svejedno razgovarati o tome kako bismo mogli dobro zvučati uz gitaru?’

 

 

Gitarsko blago? Pa, ‘Father of the Bride’ grupe Vampire Weekend možemo počastiti i tim epitetom. Kao i mnogim drugima koji će opisivati, zaključit će Ezra Koenig na radiju Beats 1, rezultat ‘kulminacije trogodišnjeg rada’. Tek, prolaznost vremena i starenje ne donose samo čežnju za jamanjem, već i želju za zaokruženom pričom. Pričom koja ispunjava svrhu i koja vas ispunjava iznutra. Jer, na kraju krajeva, to i jest ono najvažnije. Da smo sretni iznutra. i da se osjetimo kompletnima. I sa svrhom. Poput autora ovoga glazbenog blaga koje nam je došlo na ogled.

Goran Komerički

 

 

Petak nove glazbe: LSD, The Chemical Brothers, Anderson .Paak, BTS

Naš vodič kroz glazbeni petak upoznaje vas s albumima koje potpisuju The Chemical Brothers, LSD, BTS, Anderson .Paak, Norah Jones, Sara Storer i Bruce Hornsby.

 

BTS Twitter 2019 March

Članovi južnokorejskog benda BTS objavili su svoj EP ‘Map of the Soul: Persona’ kao prvu od vlastitog serijala novih albuma. Foto: Twitter profil BTS

 

Ususret Danu prodavaonica ploča, pregledavamo nove atraktivne naslove sa svjetske glazbene scene.

THE CHEMICAL BROTHERS – ‘NO GEOGRAPHY’
label: Virgin – Universal Music
(elektonika, 10 pjesama, trajanje: 48:46 minuta)

Kada se The Chemical Brothers pojave u ušima, tada jednostavno zaboravite na sve oko vas. Toliko su inovativni i toliko će zaokupiti sva vaša čula. Rješenja koja nam nude na albumu ‘No Geography’ rasterećena su koliko i njihova glazbena kreativnost. Pa i genijalnost, ako baš želite. Radi se o devetom albumu dua iz Manchestera i prvoj novoj ploči nakon četverogodišnje stanke. Magazin Uncut će kolekciju nazvati dobrodošlom kombinacijom zvukova slavne prošlosti i zvuka novoga stoljeća koji je predodređen za nastupe u arenama. Sa ‘savršenim plesnim pjesmama’, dodat će magazin Clash. Idealno za radijsku selekciju subotnje večeri.

 

 

LSD – ‘LABRINTH, SIA & DIPLO PRESENT… LSD’
label: Columbia – Menart
(pop, elektronika, 10 pjesama, trajanje: 30:41 minuta)

Diplo je supergupi pridružen željom diskografa, a onda je nastalo kretivno ludilo. Jer, Sia i Labrinth imaju ono nešto što vas zaokuplja na prvu.  ‘Njih dvoje zajedno, dvoje su naluđih i najkreativnijih ljudi koje sam upoznao’, istaknuo je Diplo u razgovoru za Complex, ‘Mislim da zajedno imaju najteži poremećaj nedostatka pažnje. Ali njihove su ideje tako lude pa sam im pomogao da udruže svoje ideje i preuzeo posao njihovog producenta.’ Slušajući nastupni album sastava LSD smiješit ćete se, jer količina iznenađenja i dosjetljivosti koje donosi sa sobom – iznimna je. A kombinacija popa, elektronike i power-popa zaogrnuta je natruhom psihodelije. Baš onako kako traži novo doba. I zato će se u radijskom eteru sasvim dobro pristajati uz atmosferu brzih pjesama s albuma Billie Eilish. Provjerite! I osvježite si dan!

 

 

BTS – ‘MAP OF THE SOUL: PERSONA’
label: Big Hit – Menart
(pop, 7 pjesama, trajanje: 26:05 minuta)

Novo izdanje južnokorejskog benda predstavlja, istaknut će članovi grupe, ‘novo poglavlje u radu benda’ i prvi iz serijala novih albuma. U slučaju ‘Map of the Soul: Persona’, radi se o EP izdanju naslonjenom na psihološke teorije Carla Junga. Naslovna stvar kolekcije pokušava odgovoriti na pitanje ‘Tko sam ja?’, a cijela priča sa sobom donosi i zajedničke pjesme s Edom Sheeranom i Halsey. Najpopularniji bend na svijetu prema podacima IFPI-ja ima snažnu bazu svojih fanova i u Hrvatskoj. Album je u prednarudžbi prodan u 3,07 milijuna primjeraka, potvrdila je njihova dskografska kuća.

 

 

ANDERSON .PAAK – ‘VENTURA’
label: Aftermath – Dancing Bear
(R&B-soul-funk-neo soul, 11 pjesama, trajanje: 39:33 minuta)

Novi album skorašnjeg gosta festivala Dimensions pravi je biser ovotjednog Petka nove glazbe. The Guardian i New Musical Express će podvući kako se zvuk izdanja kreće oko soula sedamdesetih, a Meatacritic pobrojati impresivnih 85 od 100 u zbroju pregleda svjetske glazbene kritike. Ploča referira tinejdžerstvo jednog od najvećih kreativaca s kraja desetih i čovjeka kojega će Skratch Bastid opisati kao virtuoza live nastupa. ‘Nakon njegova koncerta, postat ćete deset puta veći Andersonov fan negoli ste bili prije toga’, izjavio je kanadski DJ i producent u razgovoru za HR2. Na albumu ‘Ventura’ nalazimo suradnje koje je Anderson .Paak ostvario s izvođačima kao što su Smokey Robinson, Lalah Hathaway, Andre 3000, Brandy, Sonyae Elise i Jazmine Sullivan. Zaključna pjesma ploče donosi zajedničku stvar s Nateom Doggom, umjetnikom koji nas je napustio prije osam godina.

 

 

NORAH JONES – ‘BEGIN AGAIN’
label: Blue Note – Universal Music
(pop-rock-jazz-folk, 7 pjesama, trajanje: 28:53 minuta)

Čarolija koju Norah Jones donosi svojim pristupom stvaranju onaj je dio posebnosti svjetske glazbene scene koji ćete pozdraviti ma kako se osjećali u danu slušanja njezinih pjesama. Toplina njezina glas donosi terapeutski trenutak i mirnoću koja nam je često potrebna, a pjesme s njezina novoga izdanja tom terapeutskom pristupu donose novo iskustvo. U opisu pjesama koje nalazimo na albumu ‘Begin Again’, diskograska kuća ‘Blue Note’ naglasak će staviti na eklektičnost snimaka koje su nastajale u posljednjih godinu dana, a sada su sakupljene na jednome mjestu. ‘Dobila sam inspiraciju za snimanje različitih stvari’, objašnjava Norah Jones dodajući kako je ideja bila da se suradnje s različitim umjetnicima ostvare ‘brzo, zabavno i bez pritiska’. ‘To je sjajan način za suradnju s drugim ljudima’, istaknula je, ‘boravite u studiju dva do tri dana i to je to.’ Različiti smjerovi u kojima se kreću pjesme s albuma ‘Begin Again’ odvest će vas jedinstvenoj glazbenoj atmosferi večernjeg radijskog showa.

 

 

SARA STORER – ‘RAINDANCE’
label: ABC Music – Universal Music
(country, 12 pjesama, trajanje: 44:20 minuta)

Višestruko nagrađivana australska kantautorica country glazbe snimila je svoj sedmi studijski album. Ploča je nazvana po pjesmi koja govori o nadi . S metaforom plesa kiše koji će naznačiti želju za ostvarenjem htjenja i nadvladavanjem teškoća na koje nailazimo za vlastitih života. Stvar je posvećena farmerima u Australiji i zahtjevima s kojima se susreću. Sara Storer je kantautorica narativnoga izričaja, a album prati i australska koncertna turneja.

 

 

BRUCE HORNSBY – ‘ABSOLUTE ZERO’
label: Zappo
(pop-rock-indie, 10 pjesama, trajanje: 41:55 minuta)

Podosta toga iskušao je američki kantautor i pijanist za svoje karijere – od folka i gospela preko popa, jazza i klasike do jamova i improvizacije. The New York Times će album ‘Absolute Zero’ nazvati ‘još jednim hrabrim zaokretom u njegovu katalogu’. Zahtjevna ploča traži zahtjevnog slušatelja koji će se znati uživjeti u propitivanja i teme koje se bave znanstvenim konceptima, poviješću i ljudskim odnosima. Na zamršen način i s respektabilnim gostima kao što su Justin Vernon, Jack Deyohnette, yMusic, Blake Mills i Rob Moose. Ploču Brucea Hornsbyja, naglasit će magazin American Songwriter, prigrlit će ljudi otvorena duha.

 

 

Pregled novih glazbenih izdanja možete poslušati u radijskom chart showu ARC Top 40 koji se ponedjeljkom emitira u programu HR2.

(Goran Komerički)

 

 

BillieMania, ‘Eilish Day’ i konceptualni debi o odlasku na spavanje.

Billboard danas objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’.

 

Artwork Billie Eilish When We Fall Asleep, Where Do We Go?

Nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

 

Da! Posve je sigurno kako ćemo ovu godinu pamtiti po Billie Eilish. Bilo je to posve jasno još od najave izlaska njezina debija – pa i mjesecima ranije – ali ovoga trenutka je to posve bjelodano. Jer, hype koji prati objavu ploče ‘When We All Fall Asleeep, Where Do We Go?’ jednostavno je takav da se vrlo lako možemo uživjeti u rečenicu kojom je Dave Grohl – za potrebe poslovne konferencije magazina Variety – Billie stavio u kontekst  povijesti popularne kulture. ‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom’, istaknuo je, ‘ista je stvar kakva se zbivala s Nirvanom’.

 

 

Billboard danas, poigravajući se s naslovom superpopularnog filmskog djela, ističe: ‘Pop zvijezda je rođena’. I objašnjava kako ‘na prste jedne ruke možete nabrojati umjetnike koji tako suvereno upravljaju sličnim tipom legitimne intrige kao što je to činila 17-godišnja glazbenica vodeći priču do objavljivanja prvoga albuma’. Glasilo američke industrije, pritom, konstatira kako se radi ‘o takvom uzbuđenju kojega je nemoguće umjetno proizvesti i za kojega bi mnogi izvođači dali sve, bez obzira na žanr glazbe kojom se bave’. A, znate, kada ovakvu konstataciju tako suvereno iznese medijski autoritet glazbenog poslovanja, tada sve dobiva dodatnu težinu. No, Billboard u dijeljenju komplimenata ni izbliza nije jedini.

Čini se kako se self-made umjetnici dive mnogi i na mnogim stranama. A imaju i zašto. Jer, Billie Eilish je idolom cijele jedne generacije postala gotovo pa samostalno i to na mnoštvu polja vlastitoga umjetničkog identiteta. Vizualna estetika, odjevni image, trikovi kojima komunicira s javnošću, režija spotova, stihovi, glazba i vrijeme izlaska u javnost posve su njezini. I posve u skladu s godinama i objesnošću koje one nose. Ali su i vrlo jasno posloženi. Konceptualno. Upravo onako, kako i zvuči album ‘When We All Fall Asleep, Where We Do Go?’. Zar?

 

 

Naslov ploče postavlja pitanje koje nas sve zanima – kojim svijetovima pripadamo za odlaska na spavanje – a početak ‘!!!!!!!’ donosi rečenice opće radosti zbog dolaska albuma. U pjesmama se, jednako tako, nalaze sve one teme i varijacije zvukova kakve bismo očekivali od pomaknutoga, prljavoga i na-trenutke-šašavoga, a opet vrludavoga smjera pop glazbe. Indie pop glazbe? ‘Sa svim svojim trenucima distorzije i stava – ublaženoga čistom ljubavlju – i nepristojnim i emocionalnim pjesmama o noćnim užasima i sanjarenjima, ovaj album nudi osjećaj rock ‘n’ roll ploče.’ Tako piše Variety. Uz dodatak kako bi to bilo tako čak i kada na njemu ne bi bilo ama baš ništa slično rock glazbi.

Pa ima li? Na sve strane. Aranžmanski, vokalno, tematski i produkcijski, ploča donosi osjećaj pripadnosti rock miljeu. Možda zbog emo atmosfere i elemenata strašnoga i ozbiljnoga koji se nameću putem pjesama poput ‘You Should See Me in a Crown’ ili ‘All the Good Girls Go to Hell’. Ili stoga što će vas atmosfera ponekad  – recimo, u stvari ‘Listen Before I Go’ – vrlo jasno podsjetiti na kombinaciju rukopisa koje su nam donijele Lorde, Lana Del Rey ili Halsey. A to, znate, sa sobom ponekad nosi onu kombinaciju daška ugode s neugodnim. Ili izazovnim na više razina. The New York Times će to jasno opisati kombinacijom mnogih žanrovskih razina koji prate generaciju digitalnoga identiteta – od EDM-a preko bedroom popa do SoundCloud rapa. Uz jasan stav kako će takav pristup glazbenom stvaranju, Billie Eilish omogućiti da posve redefinira značenje teenagerskoga popa. Možemo li to očekivati? Sudeći po nedavnu istraživanju o Generaciji Z u kojemu je njujorški dnevnik otkrio drugačiju vrstu svjesnosti, interesa, samostalnosti i odnosa prema seksualnom identitetu, takvo što je sasvim izvjesna stvar. Bez obzira na romantične trenutke kakve povijest svijeta i umjetnosti vrlo lako prepoznaje u temi ‘I Love You’ ili dosjetki ‘I Wish You Were Gay’.

 

 

U cijeloj toj pozitivnoj gunguli oko albuma ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’, postoje – međutim – dvije stvari koje posebno impresioniraju. Prva je ta kako je Billie Eilish odlučila gotovo sve imati u potpunosti pod svojom kontrolom: od pisanja pjesama i vizuala pa do, ako baš hoćete, društvenih mreža. ‘Mogla bih biti poput drugih’, ispričat će, ‘da mi netko osmisli odjeću, netko videospotove, pa i smjerove kamo ću ići. Pa da ja nemam ništa s time i da mi sugeriraju što ću reći ili postati na Instagramu.’ A tako, kad bolje razmislimo, i jest uobičajeno u industriji zabave. Mick Jagger je svojedobno javno zijao da što će mu Twitter kad tamo nitko ništa sam ne objavljuje. ‘Okej, osim Donalda Trumpa’, reći ćete. I biti blizu općem uvjerenju.

Druga stvar na koju valja svrnuti pozornost je ta kako se radi o obiteljskom projektu u kojemu su – pogledajte potpise podno kompletnoga materijala – sudjelovali samo Billie i njezin brat Finneas. I to toliko blisko i intenzivno da će Julie Adenuga u programu globalnog radija Beats 1 naglasiti kako je ovo, jednako tako, i Finneasov debi album. Jer, brat i sestra se na nizu mjesta pojavljuju zajedno. Od radijskoga razgovora sa Zaneom Loweom u Parizu do zajedničkoga sudjelovanja u radijskome showu ‘Groupies Have Feelings Too’. A, kad smo već kod toga, za slušanja toga podcasta možete primijetiti istančani glazbeni ukus brata i sestre. I otkriti poneke skrivene ljepote koje popularna glazba danas nudi.

 

 

Dakle? Billie Eilish i njezina vizija popularne umjetnosti može vam se, na trenutke, učiniti jezovitom. Ali i inovativnom, prije svega.  Ploča ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’ vrvi detaljima koji će se – s radošću i znatiželjom – otkrivati i zapažati. Poput stava o tome kako je Xanax bespotreban za kreativno liječenje tjeskobe, namjernog isticanja distorzije kompletnog zvuka ili zatvaranja ploče trima pjesama povezanih naslova ‘Listen Before I Go’, ‘I Love You’ i ‘Goodbye’. Tome valja pridodati i činjenicu kako završne riječi albuma sadrže direktnu referencu na prvu pjesmu ‘Bad Guy’. Magazin Clash će ploču okarakterizirati ‘hrabrim i nepredvidivim debijem koji zahvaća nade, strahove i ranjivosti cijele jedne generacije’. I to na način na koji istinska pop zvijezda do sada nije činila. ‘Ona nije nevina, ni uljudna, ni koketna, ni vesela, ni slatka’, podvlači The New York Times, ‘umjesto toga, ona je mrzovoljna, depresivna, opterećena smrću, lukava, analitička i spremna na sukob. I sve to bez podizanja glasa.’ Pa i onda kada u pjesmi ‘8’ – kojoj je, pogađate, pripalao osmo mjesto na albumu – zvuči umilno. Jer ipak je to sasvim osobna ploča.

 

‘Ovakva povezanost Billie s njezinom publikom je ista stvar kakva se zbivala s Nirvanom’, rekao je Dave Grohl.

 

‘A Billie Eilish ima toliko vještine i toliko ideja da je lako zamisliti’, ističe Billboard, ‘kako će tijekom slijedećeg desetljeća napisati remek-djelo. Do tada, imamo ovaj album kao dokument sadašnjeg trenutka u kojemu pop čarobnica isprobava nove stilove i istražuje dubine svojih talenata.’ Sa zaključkom: ‘To je trenutak u kojemu vrijedi uživati.’ Jer, ovakvi čudaci, koji će od dana izlaska albuma prvijenca napraviti pravi mali ‘Eilish Day’ u milijunima domova svojih obožavatelja, zaista su rijetki. Posebno oni po kojima će se pamtiti cijela glazbena godina.

Jer, nakon BillieManije i ‘Eilish Day’-ja stiže nam ‘Billie Year of 2019’. Sumnjate li? Pričekajte, pa ćete pričati. Generacijama koje dolaze nakon Generacije Z.

(Goran Komerički)