Arhive oznaka: bon iver

Vampire Weekend: Istražite vedre melodije i poetiku briga na albumu ‘Father of the Bride’

‘Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli’, reći će Ezra Koenig. Ploča ‘Father of the Bride’ spaja suprotnosti i istražuje različitosti svakodnevnog iskustva.

 

Album Artwork Vampire Weekend Father of the Bride

 

Album ‘Father of the Bride’ je glazbeno blago. Onaj tip štiva kojemu ćete pristupiti sa znatiželjom i otvorena srca, ploča koja će vas zaokupiti s prvim svojim taktom i koju ćete istraživati još dugo. Jer je višežanrovska i višeslojna. Jer otvara vidike i gura vas naprijed. Jer citira glazbenu povijest i donosi citate za budućnost. Jer promišlja društveno i osjeća intimno. I zato što u sat vremena razmjenjuje s vama radosti, brige, upite, zagonetke,  patnje, ushite, razočaranja i rješenja kakva vam možda ne bi odmah pala na pamet premda su, na prvu, jednostavna i referentna. Pa, dakle, što su to stvorili članovi grupe Vampire Weekend?

 

 

‘Ovaj je album dvostruk, jer nam je trebalo više prostora’, istaknuo je Ezra Koenig u vlastitu radijskom showu ‘Time Crisis’, kultnome podcastu koji se emitira u programu globalnog radija Beats 1. Frontman grupe Vampire Weekend dodao je kako se radi o najjedinstvenijoj ploči sastava do sada i – u dva i pol sata razgovara – objašnjavao mnoštvo detalja, konteksta, poetičnih i skladateljskih trenutaka koje čemo pronaći na ploči benda koji je, sada je to posve jasno, nedostajao svijetu glazbene eklektike i misaonih minijatura. I to na puno razina. Poetičnoj i ironičnoj, onoj kompleksnoga pristupa i inventivnih rješenja. A imati samo to na jednome mjestu, zahtjevna je zadaća. I zato će se ‘Father of the Bride’ činiti, piše Variety, poput hrane za obranu doktorskih teza o načinu pisanja pjesama.

A pisanju pjesama Ezra Koenig pristupa baš tako – studiozno i posve jedinstveno. ‘Tip sam osobe koja će provesti sate udubljujući se u avangardne poetske tekstove pojedinih autora’, rekao je u razgovoru za Entertainment Weekly i istaknuo kako je vrlo dobro mogao iščitati osjećaj koji je stajao iza napisanoga. A osjećaj dobivenoga na albumu ‘Father of the Bride’ promjenjiv je baš poput našeg svakodenvnog. Proljetna svježina prisutna u melodijama stajat će u suprotnosti s tamom ili surovošću koja nam dolazi putem tekstova pjesama poput ‘This Life’ ili ‘Sunflower’. Ili, kako bi rekao Audie Cornish s radijskog servisa NPR, u pitanju je ‘veselo pripovijedanje o poštenoj količini boli’. U tom smislu, napisat će The Observer, ‘Father of the Bride’ je ‘poput braka ljutnje i optimizma’.

 

 

‘To je zato što su pjesme poput života’, ističe autor: ‘Za odrastanja sam uvijek volio izvođače kao što su The Smiths i The Cure. Oni imaju neke vrlo optimistične, vesele melodije koje su u  kontrastu s tekstovima. To mi je oduvijek imalo puno smisla. Pokušate li vjerno opisati život kakav poznajete, svaka pjesma će imati mješavinu radosti i boli.’ Možete li si to predočiti? Ezra Koenig će pristup životnome objasniti na način koji vam može biti blizak: ‘U srednjoj školi i koledžu, pročitao sam dosta knjiga iz povijesti i iščitao o društvenim devijacijama koja su se zbivale prije više stotina ili tisuća godina. No, pomislio sam – baš poput svih – kako se možemo izdići iznad toga i da će moje vrijeme zaobići nejednakosti ili nepravde. A onda se iznenadiš kada ih osjetiš na osobnoj, generacijskoj ili nacionalnoj razini. I, ma koliko bio pripremljen na takvu mogućnost, uvijek te šokira.’ Pjesme poput ‘Harmony Hall’, ‘Unbearably White’ i ‘Rich Man’ donose primjere takvih doživljaja. Samo ih valja pronaći u slojevima značenja.

 

 

Slojevi značenja pjesama grupe Vampire Weekend donose enciklopedijsku gustoću. I kombiniraju mnoštvo različitoga. Žanrovski gledano, ovdje imamo posla s pop glazbom stvaranom na indie način, s jasnije amerikaniziranim zvukom u kojemu nas dodiruju country, folk, rock i soul. Ali, ovdje ima i flamenca pomiješanog s elektroničkim techno i rave utjecajima stila grupe New Order – primjerice, u pjesmi ‘Sympathy’ – ali i korištenja vokodera na način grupe Bon Iver (‘Bambina’, ‘Flower Moon’).

Mnoštvo pristupa skladanju pjesama donijelo je prostore za mnoštvo interpretacija koje će mediji poput Pitchforka, magazina Clash i Uncut ili Rolling Stone povezivati s ‘proljetnim moodom grupe Greatful Dead’, načinom sviranja gitare Georgea Harrisona, atmosferom Paula McCartneyja, grupe Fleetwood Mac i Paula Simona, ali i pristupom Kanyea Westa na njegovu albumu ‘808s & Heartbreak’. U tom smislu će stihovi iz minijature ‘Big Blue’ – koji se bave istraživanjem religiozne i kozmičke nesigurnosti – zajedno s baroknošću i različitošću glazbenih stilova na ploči biti komparirani s radovima grupe The Beatles. Ako pitamo recenzente magazina Variety i Rolling Stone, u pitanju su albumi ‘The White Album’ i ‘Abbey Road’. Raznovrsnosti će svakako pridonijeti i, primjerice, elementi proga i psihodelije (‘Sunflower’), narativnost (‘Spring Snow’) i sudjelovanje Danielle Haim i Stevea Lacyja u nizu od pet pjesama s albuma ‘Father of the Bride’.

 

 

Ploča grupe glazbenika iz New Yorka je ‘remek-djelo modernog kalifornijskog popa’, napisat će Rolling Stone. Radi se o ‘spomenaru briljantnih ideja’, ističe The Guardian. Ona donosi obloge sloma zaogrnute melodičnim smijehom, ispisuje The New York Times. Toliko je različitoga pristupa različitostima koje smo dobili s prvim albumom sastava Vampire Weekend za veliku diskografsku etiketu i četvrtim radom u njihovoj karijeri. Album s jasnim utjecajem načina pisanja Kacey Musgraves – pjesma ‘Married in a Gold Rush’ donosi dijalog partnera pri sudaru sa stvarnošću koja je posve suprotna od idealističnih predbračnih očekivanja – objavljen je šest godina nakon prethodnog ‘Modern Vampires of the City’.

A u tih šest godina se štošta zbilo – od američkih predsjedničkih izbora, u kojima su članovi grupe podržali Bernieja Sandersa preko odlaska suosnivača Rostama Batmanglija iz benda do sve većeg marginaliziranja gitarskoga zvuka u hijerarhiji uspješnoga na svjetskoj glazbenoj sceni. ‘U nekom trenutku, gitara se čini smiješnim starim instrumentom, a onda se opet čini još šarmantnijom ili uzbudljivijom’, reći će Ezra Koenig u razgovoru za NPR i dodati kako se na početku snimanja albuma prestao brinuti o tome: ‘Znamo da i danas postoje ljudi koji stvaraju poeziju, operu ili apstraktno ekspresionističko slikarstvo – umjetničke forme koje su svoje značajne trenutke imale odavno. Sa starenjem shvatite kako o nekim stvarima jednostavno ne trebate brinuti. Rekao bih kako postoji nešto ugodno u tome da vam mogu reći: ‘Da, nevažno je, ali možemo li svejedno razgovarati o tome kako bismo mogli dobro zvučati uz gitaru?’

 

 

Gitarsko blago? Pa, ‘Father of the Bride’ grupe Vampire Weekend možemo počastiti i tim epitetom. Kao i mnogim drugima koji će opisivati, zaključit će Ezra Koenig na radiju Beats 1, rezultat ‘kulminacije trogodišnjeg rada’. Tek, prolaznost vremena i starenje ne donose samo čežnju za jamanjem, već i želju za zaokruženom pričom. Pričom koja ispunjava svrhu i koja vas ispunjava iznutra. Jer, na kraju krajeva, to i jest ono najvažnije. Da smo sretni iznutra. i da se osjetimo kompletnima. I sa svrhom. Poput autora ovoga glazbenog blaga koje nam je došlo na ogled.

Goran Komerički

 

 

Oglasi

Bon Iver – 22, A Million

Nakon što uronite u poetiku i zvuk albuma 22 A Million i odslušate monumentalno djelo eksperimentalne lirske indie folk poetike, lako vam se može dogoditi da ste spremni za pisanje epske poeme, poetičnog eseja i ispovjedne lirike u istom trenu. Jer, način na koji je slagana ploča grupe Bon Iver impresivan je i nadasve inspirativan. Predstavljamo album koji, kako se ističe, „bilježi osobne krize i njihovo rješavanje bolje od bilo kojega albuma u ovome stoljeću“. U potpisu kreacije stoji ime Justina Vernona.

Izlazak novoga – trećeg po redu – albuma grupe Bon Iver predstavlja glazbeni praznik jer širine koje on dotiče zapanjujuće su, a dubina preispitivanja svjesnog i propitivanja nesvjesnog pomiče granice kojima putujemo slušajući redovne albume svjetske glazbene produkcije. Otuda dolazi i hipnotička vjernost Justinu Vernonu milijuna ljudi koji su ga otkrili 2007. godine kada je konceptualni break-up album ‘For Emma, Forever Ago’ toliko ispunio emocijama da ste ih mogli osjetiti kako sruje odmah u sobi, tik do vas samih. Zašto? Jer on je sugestivan i iskren, spontan i inventivan. Njegov stih odašilje poruku koja – u doba opće nesigurnosti – pokazuje kako nismo jedini zbunjeni u ovom svjetskom nevremenu. I zato što je način na koji izvodi svoje pjesme posvema slikovit. Bruce Hornsby će istaknuti kako je Justin Vernon ‘soul pjevač koji stvara jedinstvene i prekrasne zvučne krajolike na kojima on sam obitava’. I izvodi ih, dakako.

Kada zavirite u popis pjesama albuma 22, A Million učinit će vam se kako se radi o kriptografiji, o zakučastom popisu kojega valja dešifrirati. To je stoga, ističe se, jer je ovaj album konceptualno smješten oko numeroloških hirova samoga Vernona. Svaka pjesma počinje brojem koji ima posebno značenje u njegovu životu. A broj 22 u tome zauzima posebno mjesto. Jer, oko toga se broja vrte mnoge svakodnevne stvari – od sportskoga dresa do alarma koji ga budi u 22 minute nakon punoga sata. „Broj 22, to sam ja“, ističe Justin Vernon, „a milijun je ona velika nedohvatljiva stvar kojoj težimo.“ I dodaje: ‘To je taj pearadoks dvojnosti, načina na koji sebe definiramo putem drugoga, jedno nikada ne može biti ono što jest bez svoje suprotnosti.’ I zato s pjesmom ‘Million’ ispunjavamo krug. Konceptualni krug.

Album 22, A Million predstavlja novu eru karijere grupe Bon Iver. I donosi manipulaciju zvukom i glasom. Na ploči ima raznolikih rješenja koja polaze od vokodera preko usitnjavanja kazetne vrpce do korištenja 150 saksofona u završnom miksu jedne od pjesama. Gitara nije u središtu priče, sintesajzeri i vokoderi jesu. ‘Velika stvar za mene’, reći će Vernon u razgovoru za New York Times, „je to što smo na slučajne načine dobili ili novi ili svježi zvuk.“

U zvuku albuma ’22, A Million’ grupe Bon Iver pronalazi se strepnja i nemir, ali u njemu se traže i egzistencijalni odgovori. Uz podosta referenci oslonjenih na religiju i njezin značaj u svakodnevnom životu ljudi. ‘Volim koristiti svete riječi ili riječi ispunjene religijskim konotacijama na način na koje ih ljudi nisu čuli ranije.’ I dodaje: ‘Za mene je, od najranije dobi, glazba moja religija. To je bio moj način razumijevanja, moj način slavlja i moj način kontemplacije.’ Album je proglašen iznimnim djelom u nizu recentnih prikaza svjetskih glazbenih medija, a na Metacriticu je odbrojana ocjena 87 od 100 mogućih bodova. I to ga čini pločom opće međunarodne prihvaćenosti.

Na putovanje emotivnim krajolicima Justina Vernona i inovativnim daljinama koje nam nudi ploča ’22, A Million’ najbolje je zaputiti se u večernje doba. I zato vam za kraj predstavljanja eksperimentalnog koncepta dajemo prijedlog za suočavanje s odjecima oluja u kojima pronalazimo podosta ljudskog, iskrenog i dubokog. Jer, album grupe Bon Iver terapeutski je u svim svojim slojevima. Već i za svojega autora: ‘Kada sam napravio svoj prvi album, osjetio sam kako sam sebe izliječio. I osjetio sam kako se osjećam bolje.’ Je li onda, ’22, A Million’ album utjehe? Možda. Baš kao i ploča savjeta za uživanjem u trenutku koji nam je darovan. ‘Loših stvari uskoro može biti više, ali isto tako i dobrih’, reći će frontmen grupe Bon Iver, ‘zato je potrebno uživati u životu i sudjelovati u njemu.’ Mi vam preporučujemo polusatno uživanje u glazbenim trenucima poetske nesigurnosti, nizova sjete i pronaženja rješenja za sve ono što nam stoji na putu.