Arhive oznaka: Album

Album ‘Ghosteen’ je zahtjevan, vrijedan intelektualne znatiželje i žudnje za umjetničkim

Pjesme s albuma ‘Ghosteen’ Nicka Cavea i njegovih The Bad Seeds će vam pomoći da shvatite vrijednost prekrasnih stvari koje život nudi, kako ta divota stoji u opreci s tugom i činjenice kako se ljepota često sjetimo nakon što upoznamo pravu tamu i istinski očaj.

 

Album Artwork Nick Cave & the Bad Seeds Ghosteen

 

Ljepota tame kojom odiše sedamnaesti album u karijeri Nicka Cavea i njegova sastava The Bad Seeds tolika je da se čini kako je prepuštanje ploči ‘Ghosteen’ iskustvo koje vas može odvesti na nekoliko različitih puteva, zavisno od trenutka u kojemu ga slušate ili situacije u kojoj se nalazite. A tome umjetnost i služi. Da vas povuče u svjetove kojima ćete rijeđe zalaziti ili da vas obujmi poznatim krajolicima bliskima vašoj unutrašnjosti. I da donese misao o doživljenom i pomisao na vlastite želje ili strepnje, ovisno o boji.

Kada je u pitanju dvostruki završetak trilogije australskog pjesnika onda se radi o, napisat će Elizabeth Aubrey na stranicama New Musical Expressa, ‘jednome od razorno najtočnijih izvještaja o tuzi koji ćete ikada slušati’. Ali i, ističe se, ‘jedno od najudobnijih’. ‘Ghosteen’ je, naime, djelo kojime će nas Nick Cave, posredovanjem vlastita očaja, dovesti do osjećaja umjetničke katarze.

 

 

Album ‘Ghosteen’ sazdan je kao dvostruki album od kojih prvi dio donosi osam pjesama koje će sam umjetnik opisati rječju ‘djeca’. Drugi dio – opisan kao ‘njihovi roditelji’ – sastavljen je od dvije dulje pjesme i recitacije. Sve zajedno čini djelo koje je, ističe Nick Cave, poput ‘seobe duha’ i dovršenja priče započete albumom ‘Push the Sky Away’ i nastavljenom pločom ‘Skeleton Tree’.

Sam proces stvaranja albuma drugačiji je u odnosu na ranije Caveove radove. Osim što je – za razliku od discipliniranog pisanja u vlastitu uredu za radnoga vremena – pisan u pjesnikovu domu u Brightonu. Tekstovi su nastajali od početka 2017. godine i to nakon ‘vrlo namjernog’ izbjegavanja pisanja poezije od 2015. godine i to stoga da bi se došlo ‘do nove vrste lirskog samopouzdanja’ u vlastitu pjesništvu.

 

 

Rezultat će Guardian opisati kao ‘možda najljepši skup pjesama koji su Nick Cave & the Bad Seeds ikada snimili’. Tu ljepotu nagradit će analitičari glazbene scene iz cijeloga svijeta. Rezultat na Metacriticu u ovome trenutku je impresivnih 100 od 100 što bi značilo kako smo početkom listopada dobili svevremenski klasik suvremene popularne glazbe.

 

 

Pjesme s albuma ‘Ghosteen’ Nicka Cavea i njegovih The Bad Seeds mogu vas devastirati, ali mogu vam i pomoći u suočavanju s tugom u trenutku kada se s njom susretnete negdje po putu. One će vam pomoći, napisat će magazin Clash, da shvatite vrijednost prekrasnih stvari koje život nudi i kako ta divota stoji u opreci s tugom. I, prije svega, kako se tih ljepota često sjetimo nakon što upoznamo pravu tamu i istinski očaj.

Album ‘Ghosteen’, ističe se, čini se poput još jednog izravnog i otvorenog pisma koje je umjetnik uputio svojoj publici, pisma koje seže u srž onoga što znači voljeti, izgubiti i voljeti ponovno. Je li to izvedivo? Možda ponekad svojevoljno odlučimo ostaviti voljeno, možda katkada bivamo ostavljeni od voljenih. Takvi trenuci, međutim, mogu nas potaknuti na misao koliko je važno cijeniti ono što je ovdje. I kako je hirovitost odbacivanja, zapravo, onaj put nas koji čini siromašnijima duhom.

Pjesme Nicka Cavea i Warrena Ellisa će nas na to jasno podsjetiti. I zato je album ‘Ghosteen’ ploča koju je zahtjevno slušati. Ali i album koji je vrijedan vaše intelektualne znatiželje i žeđi za umjetničkim.

Goran Komerički

 

 

 

Prodaja kaseta najbolja je u 15 godina. Najviše se prodaje Billie Eilish.

U godini rođenja Billie Eilish, smatralo se kako je format kasetnog albuma zauvijek izgubljen.

 

Billie Eilish UV Green Cassette

Debi album Billie Eilish objavljen je u limitiranom kolornom kasetnom izdanju i to u tri varijante: crnoj, narandžastoji i UV zelenoj. Foto: Billie Eilish Official Store

 

Prodaja kaseta – tog vintage formata glazbenog izdavaštva – i dalje kontinuirano raste, objavljuje Official Charts. Internetska stranica službene britanske liste ističe kako se radi o najboljoj prodaji kasetnih izdanja u proteklih petnaest godina. Pa premda je skromna po zvuku, pakiranju i udobnosti uživanja u glazbi, predstavlja privlačnost za kolekcionare i ljude željne huka starijih desetljeća u kojima je kultura slušanja glazbe bila bitno drugačija negoli danas.

U kontekstu cjelokupnog glazbenog tržišta, naglašava se, prodaja kaseta je mala. To ‘mala’ znači kako se radi o tek 0.2 posto ukupno prodanih albuma u Velikoj Britaniji. Podaci koje dostavlja diskografska asocijacija BPI (British Phonographic Industry), međutim, govore kako se radi o malom, ali stalnom porastu. On iznosi 112 posto u odnosu na prethodnu godinu. Posljednji kvartal 2018. godine bio je i najuspješniji za prodaju kaseta u Velikoj Britaniji od 2004. godine. Tijekom ove godine do sada je prodano 36 tisuća primjeraka kaseta.

 

jon-tyson-UJN_XAg0ECI-unsplash.jpg
Vintage format audio kasete doživljava svoj ponovni uzlet na tržištu Velike Britanije. Photo by Jon Tyson on Unsplash

 

Official Charts ističe kako podaci pokazuju da najbolju prodaju izdanja na kaseti imaju izvođači sa snažnom jezgrom obožavatelja, kao i oni koji su posebno zanimljivi kolekcionarima, bez obzira kojemu žanru pripadaju. Na taj zaključak, primjerice, ukazuje činjenica kako je trenutno najtraženiji kasetni album ‘When We All Fall Asleep, Where Do We Go?’ koji potpisuje Billie Eilish. Album je objavljen u limitiranom kolornom kasetnom izdanju i to u tri varijante: crnoj, narandžastoj i UV zelenoj.

Hype oko glazbene ikone cijele jedne generacije velik je i zahvaća društva zapada u cjelini. Njom se i dalje bave mnogi – od tinejdžerskih glasila i društvenih platformi preko sociologa i stručnjaka za komunikacije do fenomenologa i analitičara društvenih vrijednosti. Sam podatak da je Billie Eilish nedavno završila na naslovnici Rolling Stonea – magazina čiju prosječnu glazbenu i political-opnion publiku možemo ubrojiti u ljude starije srednje dobi – govori sam za sebe. Ironija cijele priče oko prodaje kasetnih izdanja jest u tome da se u vrijeme rođenja same umjetnice, 2001. godine, smatralo kako je kaseta relikvij glazbene povijesti.

 

Billie Eilish Rolling Stone Cover Facebook 2019 July

Naslovnica magazina Rolling Stone uvijek je bila pitanje prestiža. Foto: Facebook fan page Billie Eilish

 

Među pet najprodavanijih kasetnih izdanja ove godine nalaze se redom albumi objavljeni u 2019. godine. Drugo mjesto zauzimaju članovi britanskog indie rock benda Catfish & the Bottleman  sa svojim albumom ‘The Balance’, a slijede ih Madonna (‘Madame X’), Kylie Minogue (‘Step Back in Time – The Definitive’) i Lewis Capaldi (‘Divinely Uninspired to a Hellish Extent’). Od izvođača čiju glazbu smatramo usmjerenom generacijama ‘glazbe bez kaseta’, među prvih dvadeset su se smjestili Hozier, Jonas Brothers, Sigrid, Ariana Grande i Giggs.

Najprodavaniji britanski album na kaseti ovoga desetljeća je ‘A Brief Inquiry Into Online Relationships’ grupe The 1975, govore podaci britanske diskografske industrije. Među pet najprodavanijih albuma na kasetama, smjestila su se dva izdanja koja prate Marvelov filmski serijal ‘Guardians of the Galaxy’, album ‘Golden’ koji potpisuje Kylie Minogue i debi album Billie Eilish.

 

The 1975 Twitter 2019 July

Najprodavaniji britanski album na kaseti ovoga desetljeća je ‘A Brief Inquiry Into Online Relationships’ grupe The 1975. Foto: Twitter profil The 1975

 

Zanimljivo je kako se ova renesansa kasetnog formata odvija paralelno s 40. godišnjicom pojavljivanja Sonyjeva Walkmana, prijenosnog uređaja koji je ljubiteljima glazbe prvi puta ponudio da ono što vole, slušaju u pokretu, gdje žele i kada žele. Na onaj način koji je danas – kada u mobitelu nosimo aplikacije streaming servisa s menijem od 40 milijuna pjesama – mainstream način uživanja u glazbi. Povodom obljetnice, u tokijskom Sony Museumu otvorena je izložba koja traje do 1. rujna. Datum puštanja u prodaju prvoga walkmana je 1. srpnja 1979. godine.

S druge strane, povratak potražnje za kasetama potiče razvoj novih proizvoda za njihovu reprodukciju. Tako se ovoga trenutka na platformi Kickstarter prikuplja podrška za startup projekt Bluetooth 5.0 kasetofona koji ima zanimljivo ime – IT’S OKAY. Istovremeno, u prodaji se nalazi niz zanimljivih verzija prijenosnih kasetnih uređaja u obliku walkmana, kasetnih snimača i kombiniranih radijsko-kasetnih uređaja malih dimenzija.

Goran Komerički

 

 

 

 

Dido: mjera za eleganciju u popularnoj glazbi. I život u trenutku.

Vlasnica albuma ‘Still on My Mind’ možda će donijeti recept za naše životno danas. I pri susretu s preprekama. I pri odlukama o otpuštanju nekoga ili nečega iz nas samih.

 

image

Album ‘Still on My Mind’, istaknut će se u prvim recentnim prikazima, donosi laganu evoluciju svijeta i zvuka koje Dido njeguje godinama.

 

Kada bi postojala mjera za eleganciju u popularnoj glazbi, tada bi ona trebala imati oznaku Dido. Jer, Dido će godinama sa sobom u svijet glazbe dovlačiti otmjenost u svojemu zvuku i skladnost u vlastitoj pojavnosti. Ovo ‘svojemu’ valja pomalo uzeti i uvjetno, jer će britanska glazbenica u svakom istupu rado naznačiti kako svoje pjesme naviše voli pisati s Rollom Armstrongom – bratom, producentom i osnivačem sastava Faithless.

‘Za mene je glazba oduvijek bila obiteljska stvar’, istaknula je u razgovoru za NPR, ‘i postalo mi je jasno da će ovaj album biti snimljen samo ako ćemo zajedno raditi. Imala sam stvarnu potrebu vratiti se osnovama, gdje se samo družim s bratom i snimamo glazbu.’ Vlasnica hit-singlova ‘White Flag’, ‘Thank You’ i ‘Life for Rent’  će istaknuti kako je ovakav pristup pjesmama na ploči bio najjednostavniji do sada. S najmanje stresa i s puno užitka.

 

 

‘Bilo je tako malo pritisaka vezanih uz ovaj album’, govori Dido, ‘nisam imala diskografski ugovor i nitko ga nije čekao. Nitko ga čak nije ni očekivao.’ A to jest posebnost u današnjem svijetu glazbene industrije, globalne prepoznatljivosti, dokazivanja na Instagramu i tagiranja na Fejsu. Posebice kada ste osoba poput umjetnice koja je, reći će za The Guardian, prvi album ‘No Angel’ pisala za jednogodišnjeg napadaja panike. U tom razdoblju, ističe, bila je zaglavljena u podrumskom stanu i jedva uspijevala malo izaći van.

Ovakvo iskustvo malo je poželjno i ako tim putem pokušate empatično dohvatiti Dido, razumjet ćete zašto joj je uobičajilo imati razmake od pola desetljeća između dvaju albuma. Za cijele njezine karijere bijaše tako – od kraja devedesetih naovamo. A, kad smo već kod toga, znate za onu ofucanu sintagmu u mnoštvu tekstova koji se ponavljaju iz dana u dan. Kada ne znate, naime, kako biste više počeli članak ili mu dali naslov tekstu, tada ćete nonšalantno ispisati ‘vratili su se’ ili ‘opet jašu’. E, vidite, kod Dido se takva priča mogla ponoviti nakon objavljivanja svakoga od njezinih albuma. Od ‘Girl Who Get Away’ do ‘Still on My MInd’ prošlo je, primjerice, punih šest godina. I koji dan više.

 

 

Album ‘Still on My Mind’, istaknut će se u prvim recentnim prikazima, donosi laganu evoluciju svijeta i zvuka koje Dido njeguje godinama. Ovoga puta taj je svijet – na razmeđi ljubavi, gubitka i čežnje – omeđen majčinstvom. Jer, ističe kantautorica, ‘rođenje dječačića najvažnija je stvar koja mi se dogodila u ovih šest godina’. No, nije mislila da bi pisanje o tome iskustvu bilo zanimljivo: ‘Zašto bi to bilo zanimljivo? Ja ga jednostavno volim.’ Pa ipak je jednog dana ispisala ‘Have to Stay’, priču o bezuvjetnoj ljubavi kojom će završiti svoje novo glazbeno putovanje. Ono putovanje koje odiše iskustvom i prozračnošću – kombinacijom akustike i elektronike. S introspektivnim uvidima u osjećaje koje donose različiti životni trenuci. I protok vremena, jednako tako.

 

 

‘Približavanje pedesetoj ne osjećam kako sam mislila da će biti’, govori u novinarski mikrofon. I dodaje: ‘Zapravo, volim stariti. I vjerujem da ću još više uživati u životu.’ Dašak tog uživanja možemo pronaći u disco sentimentu pjesme ‘Take You Home’, onome dijelu njezina stvaralaštva koji će vas lakoćom obujmiti i natjerati da ga ponavljate za večernje vožnje gradskim ulicama. Tome ćete lako pridodati dnevne slike pjesme ‘Chances’ i propitivanja o izborima i propuštenim prilikama koje smo možda ostavili za sobom. Ili vremenima kada smo izgubljene sate pretvarali u dane.

‘Jednostavno ne žalim za propuštenim, nisam od te vrste ljudi’, istaknut će Dido u programu američkog javnog radijskog servisa i dodati: ‘Ne pokušavam gledati unatrag, ali također ne gledam niti unaprijed. Od one sam vrste koja živi u trenutku. Užasna sam u planiranju i strašno se osjećam kada se osvrnem. No, ako bih imala pokoji žal, to bi bio taj da se osjećam kako bih trebala biti bolja u ovome čime se bavim.’

Možda to i jest recept za naše danas. I pri susretu s preprekama i pri odlukama o otpuštanju nekoga ili nečega iz nas samih. Važno je imati svoj korijen i svoje uzemljenje, isticat će nam stihovi pjesama poput ‘Hurricanes’ ili ‘Give You Up’. I dati nam rješenja u našim propitivanjima o situacijama u kojima smo se našli. Ili o kojima mislimo za jutarnjih rutina.

 

 

U slučaju Dido, stvari su jasne: ‘Moj odnos s bratom Rollom bio je temelj mojega života. Ne znam kako bih se bez njega snalazila u industriji. Biti samostalnim umjetnikom, teško je. Bez obzira boravite li u ludim visinama ili ste u smiraju. No, nikada se nisam osjećala usamljeno s njim pored sebe. Zajedno smo dvije polovice jednog mozga.’ A te dvije polovice mozga donijele su nam na ogled ‘Still on My Mind’, album koji će musicOHM.com opisati jednom riječju. Ljepota.

I elegancija, dodali bismo.

(Goran Komerički)

 

 

Chaka Khan: Treba nam poticaj da stvari smatramo manje ozbiljnima

Možda jednostavno trebamo odlučiti dozvati ljepotu života i postati sretni.

 

Artwork Chaka Khan

‘Umorna sam od slušanja loših vijesti’, izjavit će Chaka Khan u razgovoru za Billboard govoreći o naslovnoj pjesmi svojega prvoga albuma nakon 12 godina diskografske stanke. Možemo li joj išta zamjeriti? Ponekad postoje dani kada nam se čini kako postoji samo svijet sumornog novinarstva. S opremom koja će zazivati triler u apsolutno svakom tekstu postavljenom na udarnim mjestima naslovnice. Američka diva je dnevniku The Washington Post dodala kako u svojoj feel-good stvari ‘Hello Happiness’ progovara o  tajni kako se distancirati od priljeva lošega sa stranica portala: ‘‘Mislim da nam treba poticaj da ne uzimamo mnoge stvari tako ozbiljno.’ Uz dodatak kako mnoge svakodnevne trenutke uzimamo zdravo za gotovo: ’Male stvari su važne. Radi se o malim stvarima, ali i njihovom protoku.’ Onom toku koji nam život čini ispunjenijim i bogatijim.

 

 

Mediji će Chaka Khan – umjetnici koja danas ima 65 godina – tepati kako je Kraljica soula i funka. Ona će istaknuti kako se smatra konstantom na sceni, ‘biljkom čije sjeme cvijeta kada je sezona dobra’. I da album novih pjesama nije izneađenje samo što nije bilo potrebe da snima išta nova jer su je ljudi, za njena stalnog boravka na putu, uvijek tražili njeno star oi već postojeće. Ploču ‘Hello Happiness’ najavio je singl ‘Like Sugar’. Poput šećera, dakle. Pjesma je dala naslutiti kako  moći uživati u još jednom studijskom izdanju prožetim zaraznim plesnim ritmovima i starim zvukom R&B-ja. Onome koji nam donosi senzualnost i otkriva senzibilitet glazbene dive.

 

 

Senzibilitet koji ćemo pronaći na izdanju sa sedam pjesama je kombinacija suvremenosti i, napisat će superdeluxeedition.com, ‘snažan odjek zvuka kakav je dominirao disco klubovima New Yorka s kraja sedamdesetih’. Odjek te kombinacije zvuka pronašli smo već u pjesmi koja je pokrenula #LikeSugarChallenge, a koju su pratile i brojne remiksirane verzije. Singl je producirao Switch, osnivač grupe Major Lazer i producent koji je radio s mnogim zvijezdama poput Beyonce. No, Switch je prije svega DJ house glazbe.

‘DJ-ji vrte moje stvari u klubovima otkako sam počela svoju karijeru’, istaknula je Chaka Khan, smijući se, ‘ali ovo je jedini puta kako sam namjerila raditi s ljudima s dance scene, onima koji stvaraju plesnu glazbu.’ Switch je koproducirao sve pjesme s albuma, a među autorima albuma pronalazimo i Sarah Ruby Taylor. Sa Sarah je Chaka Khan i ranije surađivala pa se tako album ‘Hello Happiness’ našao na njihovoj etiketi Diary. Ploča je dobila osrednje ocjene svjetskih glazbenih kritičara, a internetski agregat Metacritic je ocjene pobrojao u ukupni rezultat 67 od 100 postotnih bodova.

 

 

Chaka Khan je izjavila da nije prestala stvarati glazbu nakon što je 2007. godine bio objavljen album ‘Funk This’, ali je ‘jednostavno prestala objavljivati materijale’. Izjavila je kako je trebala vremena da se oporavi nakon smrti Princa. A odlazak njezina ’brata’ ju je potakao da se i sama prijavi u kliniku zbog ovisnosti o lijekovima na recept.

Danas je vrijedno podsjetiti kako se u glazbenom eko sustavu – okružju ljudi s kojima je Chaka tijekom godina radila i surađivala – nalaze ljudi kao što su Miles Davis, Stevie Wonder, Donna Summer, Whitney Houston, Patti LaBelle, Diana Ross, George Benson, Gladys Knight, Aretha Franklin i Mary J. Blige. S dvanaestim albumom u karijeri, pak, nije željela otići predaleko u kontemplacijama i slojevima značenja. ’Htjela sam ga napraviti svjetlim i manje zahtjevnim’, ističe, ’zvijezde albuma su pjesme.’

Je li to pravi put svakodnevnog opuštanja i distanciranja onoga lošega što nas obasipa na svim razinama komunikacije? Možda jednostavno trebamo odlučiti dozvati ljepotu života i postati sretni.

(Monika Lelas)