Arhive oznaka: Funk

Chance the Rapper: Posveta vlastitom braku i noći ‘Velikog dana’

Debi album ‘The Big Day’ je ploča obiteljskih uspomena, glazbene nostalgije i osobne duhovnosti. Chance the Rapper i sudionici njegova projekta zaslužuju svaki trenutak vaše pažnje.

 

Album Artwork Chance the Rapper The Big Day

 

Arhitektura prvoga službenog albuma trostrukog osvajača nagrade Grammy ukazat će na konceptualnost, osobnu prirodu i duhovnost koju ‘The Big Day’ sa sobom nosi. I potencira sadržajnost ploče koja – poput svakog dosadašnjeg rada Chance the Rappera – se doima poput otvorene knjige na kojoj se dvostrukom pozornošću radila korektura, lektura i stilizacija kompletnoga izričaja.

Što to znači?

Jednostavno to da, prije negoli se odlučite ući u umjetnički svijet kojega nam je podarila američka glazbena zvijezda, valja biti spreman na bogatstvo koje nam ono nudi. I to stoga da biste bili spremni prepoznati finese koje donosi. Slično situaciji kada, uoči odlaska u kino, budete svjesni da slijedećih dva sata nećete kolom i kokicama zalijevati filmsku limunadu već uživati u zahtjevnijem djelu ispunjeno metaforama, citatima, zanimljivom režijom i glumcima koji su, čini se, baš dobro srasli ssa svojim ulogama.

 

 

Kada se radi o ploči ‘The Big Day’, valja djelomice poznavati kontekste i uloge glazbenika i eko susatve u kojima djeluju pojedini glazbeni žanrovi. Kao i činjenicu da Chance the Rapper u svih osam godina svojega djelovanja vrlo jasno uvezuje kompletan urbani glazbeni milje – hip hop, soul, gospel, jazz, funk i r&b – s različitim citatima, primjesama drugačijih electro ili rock zvukova i dozivanjem naslijeđa koji dolaze iz ranijih dana crne kulture i zlatnoga doba devedesetih. Uostalom, dovoljno o tome govori sama činjenica kako su na njegovu – nagradama ovjenčanom – mixtapeu ‘Coloring Book’ radili ili sudjelovali toliko različiti umjetnici kao što su Kaytranada, Kanye West, Kirk Franklin, Chicago Children’s Choir, Justin Bieber i Young Thug. To se nije promijenilo ni na ovoj ploči. Otišlo je samo korak dalje.

The Line of the Best Fit će ispisati kako je ‘The Big Day’ duhovna i osobena samorefleksija samoga umjetnika. Pitchfork će u prvi plan staviti činjenicu kako je veliki dio materijala – sa strateški razmještenim i glumački izvedenim skitovima – posveta njegovu braku i slavljenju obitelji. Ili, točnije, da je album familijarno-centričan. I kako donosi dijalog među generacijama, razmatra običaje na vjenčanjima, nostalgičan je i kontemplativan u propitivanju osobne povijesti. A, u slučaju naslovne pjesme ‘The Big Day’, i otvorene citatnosti atmosfere i zvuka starije glazbene – pa i filmske – povijesti.

 

 

Chance the Rapper se, poput pravoga aktivista, putem načina skladanja i izvođenja dotiče društvenih vrijednosti i senzibiliteta koji nadilazi osobnu i obiteljsku priču. Ali, ‘cijeli album je’, istaknuo je u razgovoru sa Zaneom Loweom u programu Radija Beats 1, ‘inspiriran danom u kojemu sam stupio u brak i plesom na proslavi vjenčanja’. Reper iz Chicaga je dodao kako mu je, premda je dugogodišnji plesač, to bila noć najzahtjevnijeg plesa. I stoga je odlučio da na ploču – koja će ga podsjetiti na tu noć i sve ljude koji su bili tamo – uvrsti pjesme različitih glazbenih stilova. I ritmove koji će vas natjerati na ples.

Priču s plesom potvrdit će nam brzi ritmovi i ekspresije uvrštene u stvari ‘Eternal’ i ‘Ballin Flossin’ s plesnim soul, funky i pop dionicama među kojima je svoje pjevačko mjesto pronašao i Shawn Mendes. Na ploči sudjeluju ljudi različitih autoriteta kao što su, primjerice, John Legend, En Vogue, Randy Newman, Nicki Minaj, Francis and the Lights, CocoRosie, Gucci Mane i – Ben Gibbard iz sastava Death Cab for Cutie. Unutar koncepta našlo se mjesta za ljude kao što su Justin Vernon iz grupe Bon Iver, Timbaland, Pink Sweats i Murda Beatz. Ali i za rad libretista Oscara Hammersteina II i skladatelja mjuzikala Richarda Rogersa. Billboard će, kritičkim glazbenim odabirom, najuspješnijima proglasiti pjesme ‘All Day Long’, ‘Sun Come Down’ i ‘Do You Remember’.

 

 

Ploča ‘The Big Day’ se čekala s velikim nestrpljenjem i zato što je ovo prvo izdanje koje je njegov vlasnik nazvao glazbenim albumom. Prethodna tri označio je, naime, terminom mixtape. Pitchfork je podsjetio kako su danas odluke o imenovanju projekta mixtapeom ili glazbenim albumom prije svega stvar autora, a tek onda kategorizacije u domeni glazbene industrije. Ono što, ističe se, jasno razlikuje ovo dvoje je, međutim, činjenica kako album sa sobom nosi jasan koncept dok mixtape nema taj tematski stupanj povezivanja pjesama istoga autora i njegovih gostiju.

A ta konceptualnost je, često će istaknuti kritika i analitika popularne kulture, ono što odvaja djela veće vrijednosti od projekata brzoga zaborava. Album ‘The Big Day’ pripada ovim prvima i zaslužuje svaki trenutak vaše pažnje. Kao ploča obiteljskih uspomena, glazbene nostalgije i osobne duhovnosti. I kao djelo u kojemu ćete počesto pronaći poglavlje ili scenu kojoj ćete se često vraćati. Bilo citatom stiha u posveti knjige za poklon dragoj osobi, samostalnog plesa u vlastitoj sobi ili slušanja kompletne pjesme pronađene na radijskoj ili aplikaciji streaming servisa. Takvu vrijednost nam, uostalom, i može donijeti inventivan album iz domene modernog rapa za odrasle.

Goran Komerički

 

 

Oglasi

Anderson . Paak i album kakav je sanjao snimiti u srednjoj školi. U kanonu funka, iz perspektive rapa.

Ponekad ne valja mijenjati osobnost. Dovoljno je pojaviti se u novom autu.

 

Anderson .Paak - Oxnard

 

‘Ovo je album kakav sam sanjao snimiti u srednjoj školi, kada sam slušao ‘Blueprint’ JAY Z-ja, Gameov ‘Documentary’ i ‘College Dropout’ Kanyea Westa’, podvukao je Anderson .Paak magazinu Rolling Stone najavljujući izlazak albuma ‘Oxnard’. Treći dio serijala o plažama – prethodna dva albuma .Paak je nazvao ‘Venice’ i ‘Malibu’ – bio je jedan od najočekivanijih albuma ove godine.

S razlogom.

Jer, kada na kup stavite razvedeni talent Andersona .Paaka i iskustvo Dr.-a Drea, rezultat valja biti obećavajući. Okej, moglo se dogoditi da producent albuma u svojoj pedantnosti odgodi izlazak albuma do neizlaska – jer, sjetite se, Dreov ‘Detox’ nikada nije ugledao svjetlo dana – ali kada pred sobom imate osobu tolikoga kreativnog potencijala kao što je Anderson .Paak, tada je samo pitanje u kojemu smjeru će vas to odvesti.

 

 

‘Okej, u pitanju je isti čovjek, ali novi auto’, podvući će Anderson .Paak svoje razmišljanje o albumu ‘Oxnard’ i dodati: ‘Život nakon albuma ‘Malobu’ bio je ispunjen dobrim i lošim danima. Sada smo promijenili živote.’

Album ‘Malibu’ je odskočna daska njegove karijere i skup pjesama kojemu duguje cijenjenost na globalnoj sceni i ugovor s najvećim producentom hip hopa zapadne obale. ‘Oxnard’ je njegov povratak kući. ‘Puno sam naučio na svim svijeta, radio sam s jednim od najvećih producenata i napravio vrlo ambiciozan zvuk’, dodat će u razgovoru za Complex. A ta ambicija kreće se, ispisat će Pitchfork, ‘u kanonu funka izvedenoga iz perspektive repa’. Može li se onda reći kako to nije zanimljivo?

O, jest, i te kako. Posebice kada otkrijete, istaknut će posjetitelj agregata Metacritic, kako sa svakim slušanjem albuma u slušalicama otkrijete mnoštvo sakrivenih detalja u svakoj od četrnaest pjesama. I podsjetite se kako svaka od stvari ima svoju priču.

 

 

Pjesma ‘6 Summers’ s albuma ‘Oxnard’ definitvno predstavlja političku himnu opusa kalifornijskog umjetnika. U njoj će progovoriti o mnogim kontroverzama moderne američke kulture i načina života. Anderson .Paak će, kroz svoje stihove, diskutirati o kozumerizmu, seks skandalu predsjednika Trumpa i oružanom ansilju. Ipak, iza svih temzija koje spominje, ponudit će nam snažnu osobnu poruku ljubavi.

‘Svakoga dana se događa nova situacija i jednostavno sam morao govoriti o tome’, istaknuo je u razgovoru za američki javni radijski servis NPR i objasnio odakle mu čežnja za propitivanjem društva: ‘Postoje umjetnici na koje ne utječe ono što se događa oko njih. Oni stvaraju vlastito djelo i time možda pomažu ljudima da zaborave nedaće. To sam i sam činio. Ipak, s ovim albumom sam poželio izazvati samoga sebe i raditi druge stvari.’ A te druge stvari malo su podalje od hedonističkog života u Los Angelesu kojega .Paak tako vješto portretira i u pjesmama poput ‘Sweet Chick’.

To se može činiti kao nedostatak fokusa, podvući će Pitchfork. Ili može biti poput susreta radosti i agresije koji ne može uvijek donijeti uživanje, ispisat će Guardian uz dodatak kako se radi o uvjerljivosti kojom se ukus old-schoola čvrsto ukalupljuje u sadašnjosti. U toj sadašnjosti nalaze se i gosti albuma: Q-Tip, Cocoa Sarai, Snoop Dogg, J. Cole, Pusha T, BJ the Chicago Kid, Kadhja Bonet, The Last Artful.Dodgr i Kendrick Lamar.

 

 

Glas Andersona .Paaka zvuči poput zvijezde R&B-ja osamdesetih – američkog pjevača El DeBargea – nakon popušene kutije cigareta, ističe Pitchfork. Je li to prednost ili jednostavno karakteristika koju očekujemo čuti od umjetnika iz Oxnarda? Posebnost glasa tek je jedna od prednosti multiinstrumentalista, producenta, spisatelja pjesama, pjevača i repera.

Njegovi nastupi užiovo – na pozornicama i u radijskim serijalima i podcastima kao što su oni u programima servisa NPR ili stanice Beats 1 – posebno su iskustvo. I donose improvizaciju i inovativnost. Možete to provjeriti na njegovu profilu na Instagramu ili se podsjetiti kako je za proslavu izlaska aktualnoga albuma odabrao organizaciju karnevala u svojemu rodnome gradu Oxnardu. I time ostvarenje vlastitih snova doveo na mjesto gdje su snovi snivani.

Da, ponekad ne valja mijenjati osobnost. Dovoljno je pojaviti se u novom autu.

 

(Goran Komerički)