James Blake: Romantika umjesto tuge

Ljubav od njezina početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, tada kada je sve čarobno. S porukom kako sretna ljubav djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

 

james blake - assume form

 

Otvorite li svoje srce zvuku koji dopire s albuma ‘Assume Form’ britanskoga kantautora s kalifornijskom adresom, tada ćete povremeno imati osjećaj kako se nalazite u vilinskome svijetu u kojemu su ljudske priče sazdane od ljepota ljubavi i čarolije zaljubljenosti.

A kada shvatite kako se u tome svijetu, sasvim lijepo snalaze Metro Boomin, Travis Scott, Rosalia, Moses Sumney i Andre 3000 – sve redom gosti Jamesa Blakea na njegovoj petoj studijskoj kolekciji – tada ćete se upitati kamo svijet to ide.

I podsjetiti se one: ‘Život je lijep’.

Posebno kada vas ljubav vodi i kada zaljubljenost s početka veze vaše misli čini šarenima poput balona s kraja filmaske priče o povratku Mary Poppins. Je li usporedba između fantazije optimizma spojiva s naslijeđem ‘tužnoga dečka’ koje je prišiveno stidljivom glazbeniku tijekom godina njegove karijere? Uvjeravamo vas da jest.

 

 

‘Smatram kako je izraz ‘tužni dječak’ uvijek bio nezdrav i problematičan kada bi se koristio za opisivanje muškaraca koji otvoreno govore o svojim osjećajima’, ispisao je na Twitteru James Blake podsjećajući nas sve koliko je stidljiovosti bilo u njemu u trenucima kada se, krajem nultih, pojavljivao na glazbenoj sceni.

Sada se, pak, sve promijenilo.

Priče o utjecaju ruskog filmskog i kazališnog redatelja, pisca, dramatičara i filmskog teoretičara Andrea Tarkovskog na njegovo stvaralaštvo i strukturu pjesama, sada su zamijenile rečenice o otvorenosti. Umjesto skrivanja iza metafora i metafizike kojom se odijevao, James Blake će danas jasnije izraziti sebe i otvorenije govoriti o buci misli koja ga je ometala u svakodnevnoj komunikaciji. Uz dodatak kako je za to – osim sunčane Kalifornije – zaslužna njegova djevojka Jameela Jamil.

Kako to najbolje opisati?

Možda najbolje na način na koji to čini Entertainment Weekly: ‘Na svom novom albumu ‘Assume Form’, James Blake napušta prodoran očaj – premda ne i svoju emocionalnu ranjivost – i odabire romantiku umjesto tuge…’

 

 

Album ‘Assume Form’ opisuje se kao ploča pop i elctropop glazbe s elementima hip hopa. Na njoj James Blake kombinira svoj poznati falseto s dubljim tonovima i efektom zborskoga pjevanja jedne osobe. I to je izričaj u kojemu se odlično snalazi od samoga početka karijere tijekom koje je, između ostaloga, surađivao s Beyonce, JAY Z-jem, Kendrickom Lamarom i Brianom Enom.

No, ovaj je album – ističe britanski magazin Dazed – otvoreno romantičan. I tematizira ljubav od samoga početka: s prvim upoznavanjima i danima veze, kada je sve čarobno poput vilinskoga krajolika s početka današnje priče. Uz jasnu poruku kako sretna ljubav sjajno djeluje na jačanje vašega samopouzdanja.

‘Na ovome albumu govorim o tome kako se sada osjećam’, istaknuo je James Blake u razgovoru za Dazed i dodao: ‘Nastavit ću pisati o tome kako se osjećam. Ili ponekad neću govoriti o tome kako se osjećam, ali ću jako dobro izabrati kada činiti i kad neću. Bez osjećaja da sam muškarac koji to ne bi trebao raditi.’

Da, to je ta snaga ljubavi i čarolija zaljubljenosti.

 

(Goran Komerički)

 

Oglasi

Maggie Rogers je naša životna trenerica

Možda vas trenuci potpunog uranjanja u uživanje u popularnoj glazbenoj umjetnosti potaknu na vlastitih petnaest minuta koji mijenjaju život.

 

maggie rogers heard it in a past life

Maggie Rogers sasvim sigurno nije bila svjesna na koji način petnaest minuta može izvrnuti život naglavačke i usmjeriti ga iznenađujućim putevima. A za tu mogućnost dovoljno je bilo vlastiti talent povezati a Pharrellom Williamsom i mogućnostima interneta.

‘Nikada nisam imala prilike predstaviti sebe’, istaknut će kantautorica iz Marylanda u razgovoru s Mattom Wilkinsonom u programu globalnog radija Beats 1, ‘internet je to učinio umjesto mene.’ Novobjavljeni album ‘Heard It in a Past Life’ omoćio je Maggie ispraviti slijed stvari vlastitog predstavljanja.

‘Sada sam konačno u prilici to učiniti i jako sam uzbudjena’, istaknula je.

Pjesma ‘Alaska’ zaslužna je za cijelu priču nakon koje – s početkom ove godine – Vulture redakcijskom opremom razgovora s kantautoricom ukazuje na bitnu promjenu. Naslov ‘Wait, Is Maggie Rogers a Pop Star Now?’ kočoperi se ponad fotografije Maggie Rogers, djevojke koja je kanda bila predodređena da bude upravo to.

I to usprkos tome što je njezina majka malenu Maggie hranila neo-soul umjetnicama kao što su Erykah Badu i Lauryn Hill. I premda je, slušajući djela Gustava Holsta i Antonija Vivaldija, u svojoj sedmoj godini naučila svirati harfu.

Za svojega srednjoškolskog obrazovanja Maggie Rogers je svojim interesima dodala  klavir, gitaru i skladanje pjesama, a potom je pokazala interes za bendžo i folk glazbu. Kroz svoje godine, reći će magazinu Vogue, inspirirala se stvaralaštvom Carrie Brownstein, Patti Smith, Kim Gordon i Bjork. Danas je, ističe Consequence of Sound, ‘tu da ostane’.

‘Ljudi konstantno misle da sam dijete cvijeća koje dolazi iz sedamdesetih’, govori Maggie Rogers, ‘možda je to zato što ne mogu naći stilista.’ Takva je, dakle, situacija s današnjim pop zvijezdama. Ili se radi o stvarnom životu?

Kantautorica se često šalila mogućnošću da bude luckastom pop zvijezdom, a kad je njezina popularnost dosegla nedosanjane razmjere, uhvatila ju je bojazan od svega što joj se dogodilo. ‘Pitala sam se tko sam ja nakon svih tih promjena koje su mi se dogodile u životu’, izjavila je u radijski mikrofon dodajući kako je ‘iskrenost najvažnija’. I zato je njezina kolekcija, kolekcija pjesama koje dolaze iz nje same.

New Musical Express će album opisati kao dokaz kako je Maggie ‘zaljubljena u umjetnost, prirodu i život sam po sebi’. Vulture će dodati kako se radi o albumu koji govori o nastajanju albuma, a Consequence of Sound istaknuti dvojnost koja spaja rasplesanu energiju brzih pjesama s emocijama njezinih balada.

‘Glazba, na mnogo načina, odražava meditativnu kvalitetu koju dobivam od pješačenja i plesa’, govori američka kantautorica i dodaje: ‘Kada o njima razmišljate, čini vam se kako su to dvije suprotne suprotne stvari. S pješačenjem ste sami, a ples uključuje glasnu glazbu i grupe ljudi. Moja iskustva s njima oboje u posljednje tri godine pretvorila su ih, međutim, u stvar mentalnog zdravlja i proces utemeljenja. Razmišljam o njima na isti način.’

Album ‘Heard It in a Past Life’ ‘traži od slušatelja da se suoči s dubokim osobnim emocijama’, napisat će folk blog ‘Ear to the Ground of Music’. A to nam se čini vrlo važnim pri susretu s glazbom koja sve više postaje terapeutskim mjestom i emotivnim utočištem modernog čovjeka sa Zapada. Kada se izgubite u svijetu koji vam servira vaša osobna glazbena kolekcija ili playlista na streaming servisu, stvari odmah možete promatrati drugim očima. Pa makar bili miljama udaljeni od sinestezista koji će, poput Maggie Rogers, percipirati boje kao odgovor na slušanje glazbe. I koji će rock zvijezdama smatrati Johnnyja Deppa, The Strokese i Baracka Obamu.

Možda vas takvi trenuci potpunog uranjanja u uživanje u popularnoj glazbenoj umjetnosti potaknu na vlastitih petnaest minuta koji mijenjaju život.

Jer, točno toliko je bilo potrebno našoj junakinji da napiše pjesmu ‘Alaska’ koju je,  pred očima iznenađenog Pharrella Williamsa, izvela na Sveučilištu New York. Snimka te izvedbe i Pharrellove reakcije postala je viralnim hitom, a Maggie Rogers, dakle, pop zvijezdom i našom životnom trenericom.

(Goran Komerički)

Zayn: Dva dijela albuma ‘Icarus Falls’ donose različite strane osobnosti i životnih iskustava

Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

 

zayn - icarus falls

Okej, trebat će vam cijela večer kako biste se – makar i površno – upoznali s drugim studijskim albumom Zaynea Malika, nekadašnjeg člana grupe One Direction i mislećeg autora pjesama o seksualnoj strasti s ploče ‘Mind of Mine’.

Jer, ‘Icarus Falls’ – to konceptualno djelo popularne glazbe u doba dekonceptnosti potaknute epidemijom poremećaja pažnje – traje poput filmskoga djela. Ili audio knjige. Ili epski dugoga radijskoga krimića.

Devedeset minuta, naime.

Je li to neobično? Pa, kako za koga. Tek, činjenica je kako nas je Zayn novim pjesmama darivao tijekom cijele godine – novinarka američkog Cosmopolitana pobrojala je njih devet – i da su one sa sobom nosile različite vrste glazbenog iskustva i emotivnih težnji.

 

 

‘Osjećam kako su pjesme sada organiziranije’, reći će Zayn uz konstataciju kako je prethodni njegov album bio nešto poput nabacivanja mnoštva ideja. ‘Ovo je više promišljeno’, ističe, ‘imao sam više vremena da sve procesuiram i prođem kroz teme. Radi se o evoluciji.’ I taj evolutivni pristup magazin NME nazvat će najsmjelijim projektom u njegovoj dosadašnjoj karijeri.

U Zaynovu slučaju epitet ‘najsmjelijeg’ ima posebnu težinu, jer se radi o čovjeku koji je bio dijelom jedne od najuspješnijih glazbenih skupina u povijesti i grupe koja je imala stotine milijuna obožavatelja. I možda u tome i leži objašnjnje naslova inspiriranog grčkim mitom o Ikaru koji je poletio previsoko i sasušenih krila pao u more i utopio se.

 

 

Album ‘Icarus Falls’ podijeljen je na dva dijela i donosi svijetliju i tamniju stranu osobnosti i životnih iskustava. Nešto poput yina i yanga ili dobrohotnosti i sumnjičavosti. Poruke koje upoznajemo, one su koje susrećemo u životnim situacijama kada smo poletni ili kada se vrpoljimo u našoj sitničavosti.

A sve to garnirano je zvukovima različitih glazbenih seansi i motiva kojima povezujemo azijsku native elektroniku, ugođaj RN”B-ja, ritam retro rocka osamdesetih, španjolsku gitaru i poletnost pop matrice. Ipak, prevladavajuća atmosfera, kotemplativna je i poticajna za koncentraciju na umijeće pravilnog disanja.

Pa i onda kada će Zayn dozivati ostavštinu Ennija Morriconea.

 

 

Među dvadeset i devet pjesama zastupljenih na albumu ‘Icarus Falls’ nalazimo suradnje s Timbalandom, Nicki Minaj, Siaom i PartyNextDoor, a od producenata pojavljuju se imena kao što su Frank Dukes, Greg Kustin, Brian Lee i Murda Beatz. I svi oni čine sastavni dio kolaža unutarnjeg i vanjskoga propitivanja smjerova, nakana, ponašanja i puteva kojima kroči Zayn. I stihova putem kojih ponire duboko u misao svakoga slušatelja koji se odluči zaroniti u svijet albuma ‘Icarus Falls’.

Ploča je objavljena na trogodišnjicu povlačenja grupe One Direction i to je svakako namjerno. Za visoki let ili za poniranje u dubinu naših istraživanja vlastitoga ‘ja’, svejedno. S detaljima koje nam nudi Zayn to će istraživanje biti iscrpno i dugotrajno, ali će nam donijeti pokoji odgovor. Možda taj odgovor pronađemo i u poslovici toliko bliskoj mitu o Ikaru.

Tko visoko leti, naime, nisko pada.

Da. Različite zaključke mogu nam pružiti one večeri kada se umjesto gledanja cjelovečernjeg filma, odlučimo za podužu šetnju sa slušalicama na ušima. I albumom ‘Icarus Falls’ odvrnutim s aplikacije streaming servisa.

 

(Goran Komerički)