Lady Gaga – Joanne

gagaPeti studijski album Lady Gage “Joanne” debitirao je na provom mjestu Billboardove liste najprodavanijih albuma i s brojem streamova i downloada postao četvrti najuspješniji album 2016. godine. Toliko o neuspješnom materijalu.

 

Album “Joanne” prekretnica je u karijeri Lady Gage. Modno i glazbeno pretjerivanje je ostavila iza sebe, a sada se  koncentrirala na jednostavan izričaj s porukom. Album je posveta Gaginoj teti Joanne koja je umrla sa samo 19 godina od lupusa i čija je smrt ostavila traga na njezinog oca.

Osim što je teti Joanne Gaga na savršeni način odala počast, odlučila se i na još jednu stvar, a to je najnovija tetovaža. Na podlakticu je istotovirala njezino ime (ujedno i srednje Gagino ime) i to na isti način kako se Joanne potpisivala. U nedavnom intervju kod Howarda Sterna, Gaga je rekla da je njena teta bila kao “božanstvo” u obitelji.

Novi, peti album u karijeri, Lady Gaga je najavljivala kao nešto novo i nešto drugačije, a neugodno se iznenadila kada je vidjela da album nije postigao priželjkivano. Ocjene kritike nisu baš najsjajnije, a cijelu priču pratila je i ne tako dobra situacija na top listama. No, magazin Billboard upravo je objavio kako je Gaga uspjela osvojiti sam vrh liste najprodavainijih i to po četvrti put u svojoj karijeri. Čini se kako su prognoze jedog od najutjecajnijih glazbenih medija bile točne. Naime, dok se pisalo o lošim kritikama i još jednom potonuću slavne pjevačice, Billboard je čekao i prognozirao kako će se album popeti na prvo mjesto

“Ovo je bilo jedno nevjerojatno iskustvo, poput traženja duše”– rekla je Gaga koja je izjavila kako album istražuje njezino ponovno povezivanje s obitelji nakon što se odmaknula od svjetla pozornice. “Svaka od pjesama je autobiografska i radi se o meni kao kćeri mog oca, kćeri moje majke, talijansko-američkoj gradskoj djevojci koja sada kreće na novi teritorij”, izjavila je Gaga koja je rekla da je dan objave albuma bio dan iscjeljenja za njezinu obitelj.

Na novom albumu Lady Gage nalazi i posebno intrigantna pjesma „Angel Down“. Riječ je o pjesmi koja je inspirirana surovim ubojstvom tinejdžera Trayvona Martina, otkrila je Gaga u razgovoru sa Zaneom Loweom za Beats 1. „Bila sam zatečena činjenicom da su ljudi samo stajali okolo i da nisu napravili ništa, kao i time da je pravni sistem samo nastavio dalje ne tražeći pravdu za ovu obitelj.“ – rekla je Gaga svjesna kritika na svoj račun zato što kao bjelkinja govori o ovakvim stvarima. No, smatram da slavu treba iskoristiti upravo u te svrhe.

Produkcijom novog izdanja pozabavili su se iskusni Mark Ronson, ali i sama Lady Gaga. Tijekom rada na albumu Ronson je predložio da se u kreativni proces uključi frontmen psihodeličnog benda Tame Impala – Kevin Parker, ali i Josh Homme (Queens of the Stone Age), koji je svirao gitaru na pjesmi “John Wayne”.

Gaga je s albumom Joanne postala najuspješnija ženska glazbenica od 2010. godine do sad, s četiri albuma na prvom mjestu te je time prestigla Beyonce i Taylor Swift koje su imale tri albuma na prvom mjestu u ovoj dekadi. Za svoj novi album Joanne osobno pozvala indie – folk glazbenika Father John Mistya, koji je svirao bubnjeve. Uz spomenute suradnje tu je i ona s Florence Welch (Florence and the Machine) na pjesmi “Hey Girl”.

Oglasi

Leonard Cohen – You Want It Darker

Pjesma “You Want It Darker” poslužila je kao najavni singl četrnaestog studijskog albuma legendarnog, osamdesetdvogodišnjeg glazbenika Leonarda Cohena čiji novi materijal predstavljamo u nastavku.

Prvi singl se bavi neustrašivim istraživanjem religioznog uma, a Leonard Cohen je ovaj hipnotički groove stvorio s Gideonom Zelermayerom i zborom čiji glasovi prizivaju zvuk iz Cohenove mladosti. Također, na kraju sam kaže “Gospode, spreman sam”, aludirajući na ono neizbježno što čeka svakoga od nas.

Album nazvan kao i najavni singl “You Want It Darker” je producirao njegov sin, Adam Cohen, a riječ je o još jednom doprinosu suvremenoj glazbi čime nas je Cohen još jednom zadivio. I ne samo publiku, nego i kritičare koji su mu dali sjajne visoke ocjene i koji su složni u tome kako se radi o još jednom sjajnom uradku.

“Ono što je uistinu izvanredno kod Cohena nije to što još uvijek stvara albume, nego to što su oni još uvijek bogati, duboki i moćni kao i prije”, stoji u kritici britanskog Telegrapha koji mu je dao najvišu ocjenu. Na promociji albuma u Los Angelesu, Leonard Cohen je među ostalim izjavio: “Nedavno sam rekao da sam spreman umrijeti i mislim da sam pretjerivao. Treba malo dramatizirati s vremena na vrijeme. Planiram živjeti zauvijek.”

 Ipak, na promociji svog novog albuma u Los Angelesu od gostiju u dvorani Cohen se oprostio ipak optimističnim riječima. “Hvala vam što ste ustali kada sam ušao u dvoranu. Nadam se da ćemo ovo ponoviti. Mislim ostati tu do svojih 120”. Osamdesetdvogodišnji kanadski kantautor prihvaća činjenicu da zbog zdravstvenog stanja i starosti više vjerojatno nikada neće poći na turneju i popeti se na pozornicu. No, Cohen itekako ima posla. Osim albuma, piše i poeziju, a razmišlja o knjizi gdje bi stihovi bili praćeni tumačenjem, kao kod Talmuda.

 Da je Cohen svjestan svojih godina i da puno promišlja o smrti govori i podatak da je, kada je Marianne kojoj je svojedobno pjevao So Long Marianne, umrla u srpnju ove godine, napisao u pismu kako plače za njom i želi joj da uživa “beskrajnu ljubav” uz poruku: “Mislim da ću i ja uskoro za tobom”.
Mračan, hipnotičan, sjetan, promišljajući, novi album leonarda Cohena svakako treba preslušati.

Postala je tradicija da Cohen objavljuje nove albume nekoliko dana prije svog rođendana, a 21. rujna slavni kantautor proslavio je 82. Mnogi su mislili kako će album “Popular problems”, koji je objavio 2014. na svoj 80. rođendan, biti posljednji, no Cohena nasreću nije napustilo nadahnuće.

Solange – A Seat At The Table

Govori se da je slađe što se dulje čeka. I da je tako u mnogim horoskopskim rubrikama. A na nju – tu modnu ikonu i sestru Beyonce Knowles – čekali smo osam godina. Točnije, iščekivali smo njezin novi studijski album, treći u karijeri. Danas vam predstavljamo ‘A Seat at the Table’, to općepohvaljeno čudo koje popisuje Solange. Solange Knowles.

Doduše, znate kako je s čekanjem, ono sa sobom nosi i neke rizike: da vam nešto izmakne iz ruku jer ste, eto, predugo oklijevali. Ili da budete zaboravljeni i smetnuti s uma. Ili sa scene suvremen popularne glazbe i svjetske traženosti, recimo. Kod Solange se to, ipak, nije dogodilo i u ovom slučaju vrijedi ona: tko riskira, profitira. Jer, ploča ‘A Seat at the Table’ u izrazito zahtjevnom diskografskom periodu s lakoćom je zasjela na vrh američke liste albuma u tjednu izlaska. I još! Sakupila je izniman broj pohvala u svjetskim glazbenim medijima: Metacritic je minuciozno odbrojao 90 od mogućih 100 postotnih bodova temeljenih na 18 objavljenih recentnih prikaza. A to znači, podsjetimo, kako se radi o brhunski prihvaćenom materijalu na svim stranama glazbenog svijeta. Onoga svijeta koji prati pop kuluturu i vrednuje radove umjetnika opće prihvaćenosti. U ovom slučaju radi se o glazbenoj mješavini naglašeno soul predznaka.

“Ovo je za me više od običnog albuma”,  istaknula je Solange u razgovoru za magazin Vibe, ‘on predstavlja vrijeme tranzicije u mojem životu.’ I još! ‘Radi se o projektu identiteta, snage, nezavisnosti, tuge i rana’, podvući će. S punim pravom. Jer, A Seat at the Table se doima poput dnevnika kojega slušate u kontinuitetu, a potom iznova zavirujete u pojedine njegove dijelove. Portal BET.com podvući će kako nas je umjetnica darovala dnevnikom za kojega ne nalazimo dovoljno vremena da ga napišemo, razgovorima koje nemamo prilike voditi i uzvicma za koje smo preumorni da ih ponavljamo.’ Ti usklici su naša uvjerenja izražavanje kojih nam pojede brzina života, a razgovori su oni smo najčešće prisiljeni voditi sami sa sobom jer svi – ali baš svi – uvijek nekuda jure. A bilo bi sasvim krasno kada bismo ih mogli podijeliti s nama dragima. Jer, strukutra svijeta i potraga za kvalitetom svakodnevice to nalažu.

Zvuk psihodeličnog soula i snažnog funka kojime obiluje album A Seat at the Table iznimna je ekspresija koju u dobrome dijelu produkcijski supotpisuju Solange i Raphael Saadiq, britanski producent elektroničke glazbe Sampha, ali i niz poznatih imena među kojima se nalaze Questlove, Q-Tip i Dave Sitek, član sastava TV on the Radio. Tematski naslonjena na životna iskustva same umjetnice, svjetske i probleme međurasnoga dijaloga s pozicije članova crne zajednice, kolekcija pjesama koja čini koncept ovoga albuma donosi sliku današnje Amerike kakva ona jest u dijelu koji jednako dotiče život afroamerikanaca unutar svojega doma i na svjetlu javnosti.

Podosta je vremena prošlo otkada je Solange počela s pisanjem pjesama za ovu ploču. I iznimno mnogo je truda – emotivnog, kreativnog i financijskog – uložila ne bi li stvorila svoju viziju osobnih glazbenih memoara. Sa suradnicima i gostima kao što su The-Dream, Lil Wayne, Kelly Rowland i Kelela.  Magazin Fader ističe kao nam, na trenutke, naš ovotjedni album tjedna doima kao kulturna analiza i lijek za međugeneracijske traue i mimoilaženja do kojih je dolazilo u njezinoj osobnoj prošlosti, ali i sadašnjeg američkog društva. Cijela priča podvučena je međuigrama i naracijom Master P-ja, američkog mogula i nezaobilaznog poslovnog predstavnika hip hop kulture. U takvom dijeljenju karata nalaze se i osobne reference na sasvim značajne i uznemirujuće događaje koji dijele društvo na nizu razina poput policijskog nasilja u Baltimoreu. Na taj događaj se naslanja pjesma koja otvara album – “Rise”.

“Napravila sam ovaj album da me učini boljom ja. I boljom majkom, jednako tako”,  istaknula je Solange u razgovoru za Fader. Može li taj kreativni proces i njegovi odjeci to učiniti? Jasno je da odgovor biva potvrdan. Upravo na način na koji svako umjetničko djelo, ako u njega duboko zagrizemo upoznajući ga, ima na naš život, svakodnevicu u kojoj se krećemo i navike koje nimo svjesni. Poput zbirke američke pjesnikinje Claudije Rankine koja je knjigom “Citizen: An American Lyric” utjecala na samu Solange. I potaknula je na javno propitivanje današnjeg društva u cjelini. Putem albuma koji, ističe Guardian, donosi fantastičnu zvučnu sliku sa širinom koja polazi od prljavog soula do lirske svježine netom poslanog tweeta. S diskursom koji, podvlači Elle, ne može svatko razumjeti. Mi vam ga nudimo na pladnju preporuke koja će vam omogućiti da, barem na trenutak, zastanete i omogućite si dijalog sa samima sobom.

Norah Jones – Day Breaks

Zapravo smo je čekali. Onakvu kakva je sada, glazbeno i osobno. Još od trenutka kada se tiho udaljila od zvukova svojega najranijeg rada – ploče za sva vremena, one Come Away With Me koja je otkrila pomno čuvanu tajnu etikete Blue Note i obasjala nas emotivnom i toplinom glasa Norah Jones. Slijedi nam priča o njezinu albumu Day Breaks.

Američka kantautorica jazz emocije I folk osmijeha, akustične ležernosti i soul osjećaja s mišlju bluesa sa svojim albumima uvijek nekako dolazi na prstima, tiho donoseći pjesme koje ćemo romantično obožavati i prihvaćati ih u svako doba kišnog dana i sunčana predvečerja. Ili uživati u njima s čašom vina u ruci, osamljeni u vlastitoj sobi ili – pak – udvoje, razmjenjujući smješkove i čežnje koje s Norah u zvučniku vašeg stereo sustava ili digitalne kolekcije bivaju još prisniji. S albumom ‘Day Breaks’ to ćemo činiti intenzivno i svojski, jer devet originalnih pjesama i tri covera donose, napisat će recenzent magazina Mojo njezin masterpiece, najbolji rad do sada. Zavodljiv i nenametljivo ispunjen strašću veze između Norah Jones i njezina klavira.

Sasvim je jasno kako se na albumu ‘Day Breaks’ nalazi posebnost izvedbe i magija koju glazbenici sličnog senzibiliteta mogu izvesti kada se zajedno nađu u istome studiju. ‘Cilj je bio snimiti sve uživo’, ističe umjetnica, ‘a kada imate sjajne glazbenike, tada nema razloga za dodatna nasnimavanja. Oni ogoljuju dušu putem glazbe.’ A tu dušu u svoj njezinoj ljepoti i ranjivosti, na novome albumu Norah Jones prezentirala su nam prestižna imena jazz scene među kojima su bubnjar Brian Blade, saksofonist Wayne Shorter, orguljaš Dr. Lonnie Smith i basist Chris Thomas. ‘Brian je jedan od najposebnijih bubnjara u cijelome svijetu i pokušala sam ga nekoliko puta dogovoriti’, objasnila je novinaru poslovnog tjednika Music Week, ‘ne mogu vjerovati da sam ga dobila da snima sa mnom. Sjajan je momak, ali strašno zauzet.’

Premda ima image coffe-house glazbenice, Norah Jones je kroz svoju karijeru mijenjala glazbene smjerove i istraživala umjetničke potencijale surađujući s mnogim protagonistima svjetske glazbene scene – od Willieja Nelsona i Keitha Richardsa preko Anoushke Shankar i M. Warda do Billieja Joea Armstronga. ‘Imala je tako snažne vizije da je nikada nisam želio odgovarati od avanturizma u koji bi se uplela sa svojim pločama, ali drago mi je da je opeet učinila ovakav album’, kroz osmijh će reći predsjednik etikete Blue Note Don Was magazinu Billboard. Pa, premda je prepoznajemo, opisujemo i osjećamo kantautoricom opusa ljubavnih stihova, Norah je, mjestimice, i angažirana umjetnica, glasnogovornica ideja koje će svijet učiniti ljepšim mjestom. Ili koje će barem omogućiti da se ne pokvari i oboji dodatnim tonovima tjeskobe. One, kakvu ona osjeća pri pomisli da bi Donald Trump mogao postati predsjednikom Sjedinenih Država. Jedna od dvije sa socijalnim komponentama na albumu ‘Day Breaks’ je promotivna ‘Flipside’.

Zvuk albuma ‘Day Breaks’ donosi taj slow mood, ali i različite pristupe žanrovskim poetikama. Od modernog jazza ka varijantama rock zvuka preko bluesy refleksija do ritma swinga. I podsjeća na sve ono najbolje što je glazbenica koja je održala nastupe u ‘milijunima restorana’ i malenih klubova donijela do nas. Sa svakom svojom glazbenom ambicijom. I slavom koja dolazi u njezinoj pratnji. ‘Sve se odvijalo prebrzo’, rekla je britanskom Telegrafu opisujući dane kada je postala prepoznata u cijelome glazbenom svijetu, ‘i s time je došla nesanica i stres, ljudi su znali tko ste, ljudi su imali potrebu kritizirati te. A potom i hejteri koji su me hejtali gdje god su stihli. Pa sam pomislila kako je slava ono o čemu ljudi sanjaju, zašto je ona tako čudna?’

Album ‘Day Breaks’ čini se kao ponovni povratak počecima Norah Jones no sama umjetnica radije će istaknuti kako se radi o glazbenoj evoluciji u kojoj je današnji trenutak onaj do kojega je došla  i u kojemu je uuistinu sretna. ‘Osjećam se vrlo udobno sama sa sobom i to na način na koji nisam nila u prošlih deset godina’, podvlači, ‘mislim da se to vjerojatno događa kako postaješ stariji.’ I dodaje: ‘Dani u kojima bih bivala budna do četiri ujutro su iza mene, ali bilo je zabavno dok je trajalo.’ I zato je danas glazbenica drugačijih navika – od nekadašnjih noćnih sessiona i studijskih snimanja obogaćenih pijančevanjima, Norah Jones se pretvorila u dnevnu osobu, majku dvoje djece i ženu koja je svoja traženja ispunila nalaženjem ljepote u malim svakodnevnim stvarima. Onih koje opuštaju i donose unutarnji mir. A za taj mir i, zašto ne, romansu koja slijedi, dovoljno je konzultirati dragulj jesenje intuitivne glazbene kolekcije – album Day Breaks.

Bon Iver – 22, A Million

Nakon što uronite u poetiku i zvuk albuma 22 A Million i odslušate monumentalno djelo eksperimentalne lirske indie folk poetike, lako vam se može dogoditi da ste spremni za pisanje epske poeme, poetičnog eseja i ispovjedne lirike u istom trenu. Jer, način na koji je slagana ploča grupe Bon Iver impresivan je i nadasve inspirativan. Predstavljamo album koji, kako se ističe, „bilježi osobne krize i njihovo rješavanje bolje od bilo kojega albuma u ovome stoljeću“. U potpisu kreacije stoji ime Justina Vernona.

Izlazak novoga – trećeg po redu – albuma grupe Bon Iver predstavlja glazbeni praznik jer širine koje on dotiče zapanjujuće su, a dubina preispitivanja svjesnog i propitivanja nesvjesnog pomiče granice kojima putujemo slušajući redovne albume svjetske glazbene produkcije. Otuda dolazi i hipnotička vjernost Justinu Vernonu milijuna ljudi koji su ga otkrili 2007. godine kada je konceptualni break-up album ‘For Emma, Forever Ago’ toliko ispunio emocijama da ste ih mogli osjetiti kako sruje odmah u sobi, tik do vas samih. Zašto? Jer on je sugestivan i iskren, spontan i inventivan. Njegov stih odašilje poruku koja – u doba opće nesigurnosti – pokazuje kako nismo jedini zbunjeni u ovom svjetskom nevremenu. I zato što je način na koji izvodi svoje pjesme posvema slikovit. Bruce Hornsby će istaknuti kako je Justin Vernon ‘soul pjevač koji stvara jedinstvene i prekrasne zvučne krajolike na kojima on sam obitava’. I izvodi ih, dakako.

Kada zavirite u popis pjesama albuma 22, A Million učinit će vam se kako se radi o kriptografiji, o zakučastom popisu kojega valja dešifrirati. To je stoga, ističe se, jer je ovaj album konceptualno smješten oko numeroloških hirova samoga Vernona. Svaka pjesma počinje brojem koji ima posebno značenje u njegovu životu. A broj 22 u tome zauzima posebno mjesto. Jer, oko toga se broja vrte mnoge svakodnevne stvari – od sportskoga dresa do alarma koji ga budi u 22 minute nakon punoga sata. „Broj 22, to sam ja“, ističe Justin Vernon, „a milijun je ona velika nedohvatljiva stvar kojoj težimo.“ I dodaje: ‘To je taj pearadoks dvojnosti, načina na koji sebe definiramo putem drugoga, jedno nikada ne može biti ono što jest bez svoje suprotnosti.’ I zato s pjesmom ‘Million’ ispunjavamo krug. Konceptualni krug.

Album 22, A Million predstavlja novu eru karijere grupe Bon Iver. I donosi manipulaciju zvukom i glasom. Na ploči ima raznolikih rješenja koja polaze od vokodera preko usitnjavanja kazetne vrpce do korištenja 150 saksofona u završnom miksu jedne od pjesama. Gitara nije u središtu priče, sintesajzeri i vokoderi jesu. ‘Velika stvar za mene’, reći će Vernon u razgovoru za New York Times, „je to što smo na slučajne načine dobili ili novi ili svježi zvuk.“

U zvuku albuma ’22, A Million’ grupe Bon Iver pronalazi se strepnja i nemir, ali u njemu se traže i egzistencijalni odgovori. Uz podosta referenci oslonjenih na religiju i njezin značaj u svakodnevnom životu ljudi. ‘Volim koristiti svete riječi ili riječi ispunjene religijskim konotacijama na način na koje ih ljudi nisu čuli ranije.’ I dodaje: ‘Za mene je, od najranije dobi, glazba moja religija. To je bio moj način razumijevanja, moj način slavlja i moj način kontemplacije.’ Album je proglašen iznimnim djelom u nizu recentnih prikaza svjetskih glazbenih medija, a na Metacriticu je odbrojana ocjena 87 od 100 mogućih bodova. I to ga čini pločom opće međunarodne prihvaćenosti.

Na putovanje emotivnim krajolicima Justina Vernona i inovativnim daljinama koje nam nudi ploča ’22, A Million’ najbolje je zaputiti se u večernje doba. I zato vam za kraj predstavljanja eksperimentalnog koncepta dajemo prijedlog za suočavanje s odjecima oluja u kojima pronalazimo podosta ljudskog, iskrenog i dubokog. Jer, album grupe Bon Iver terapeutski je u svim svojim slojevima. Već i za svojega autora: ‘Kada sam napravio svoj prvi album, osjetio sam kako sam sebe izliječio. I osjetio sam kako se osjećam bolje.’ Je li onda, ’22, A Million’ album utjehe? Možda. Baš kao i ploča savjeta za uživanjem u trenutku koji nam je darovan. ‘Loših stvari uskoro može biti više, ali isto tako i dobrih’, reći će frontmen grupe Bon Iver, ‘zato je potrebno uživati u životu i sudjelovati u njemu.’ Mi vam preporučujemo polusatno uživanje u glazbenim trenucima poetske nesigurnosti, nizova sjete i pronaženja rješenja za sve ono što nam stoji na putu.