Shura – Nothing’s Real

Shura-Nothings-Real

U ožujku 2014.  objavljena je pjesma “Touch”, prva pjesma koju je Shura sama napisala i producirala te snimila videospot u kojem su se njezini prijatelji ljubili pred kamerom. Dvije godine kasnije, taj je videospot pogledan više od trideset milijuna puta: na novoj verziji gostuje Talib Kweli dok remiks potpisuje Four Tet.

 

“Kao da uzmete nešto vrlo sjajno i postružete brusnim papirom” – opisala je Shura svoju glazbu. Najveći utjecaj pronašla je u pop glazbi 80-ih, prije svega ranim Madonninim pjesmama, ali i opusu Janet Jackson i Fleetwood Mac iz tog desetljeća.

 

 

Shurin otac engleski je redatelj dokumentarnih filmova, a majka ruska glumica. Kao dijete nosila je gitaru u školu i odijevala se kao Kurt Cobain. Kako sama kaže, bila je dominantni blizanac, a dobar dio tinejdžerskih godina provela je igrajući nogomet za djevojački Manchester City. No hladnoću i blato nije više mogla podnositi i odlučila je da je stvaranje glazbe na toplom bolja opcija.

Dvije pjesme na albumu “Nothing’s Real” sa Shurom je napisao i producirao Greg Kusrtin, američki producent koji potpisuje Adelinu “Hello” i pjesme brojnih drugih izvođača, među kojima su Lily Allen, Beck, Pink, Sia i Ellie Gulding. Na popisu se našla i “What’s It Gonna Be?”

 

 

Iako je u početku uz gitaru izvodila folkom inspirirane pjesme, njezin stariji brat koji je vikendima bio drum’n’bass DJ, upoznao je Shuru sa svijetom elektroničke glazbe. Massive Attack, Portishead i Burial promijenili su njezin glazbeni ukus. Nakon studija Engleske književnosti, uputila se u Južnu Ameriku i stekla potpuno novo iskustvo. Po povratku je našla srodnu dušu u Joelu Pottu, engleskom glazbeniku koji je djelovao u skupini Athlete. Pott supotpisuje i suproducira gotovo sve pjesme na Shurinom albumu “Nothing’s Real”.

Koliko je bilo zanimanje za njezinim debitantskim albumom dokazuje i stranica “je li Shura napokon objavila album?“, na kojoj od osmog srpnja stoji kratak odgovor: “DA”. Od četrnaest pjesama objavljenih na Shurinu debitantskom albumu “Nothing’s Real”, čak osam ih je već objavljeno na singlovima. Kako su neke od pjesama prvotno objavljene prije više od dvije godine, Shura ih je blago promijenila za objavljivanje na albumu. Među tim pjesmama je i ovogodišnja verzija jedne od njezinih najpoznatijih pjesama “2Shy”.

 

 

Naslov Shurinog albuma “Nothing’s Real” djelomično je oslonjen na neugodnu epizodu s napadom panike koji ju je protresao na ljeto 2014., u vrijeme prvih uspjeha s kojima se očito na početku nije znala nositi. “Prošlost više ne postoji, a budućnost se još nije dogodila”, opisala je Shura svojevrsnu nit koja se provlači kroz cijeli album.

U tekstovima glazbeno neosporno kvalitetnih pop pjesama, Shura kombinira privatne teme: od odnosa s braćom, roditeljima i bivšim dečkima do apstraktnih tema poput znanstvene fantastike, virtualne stvarnosti i neostvarenih predviđanja. “What Happened To Us” je pjesma o frustraciji koju doživite kad upoznate nekoga u krivom trenutku. “Nakon prvog bolnog prekida dok sam bila tinejdžerica, otac mi je rekao ‘ne brini Shu, to će ti se dogoditi barem još pet puta prije nego upoznaš pravu osobu”.

“Moja nesigurnost dijelom je posljedica mog zaštitničkog odnosa prema onome što najviše volim – bio to moj partner, brat blizanac ili moja glazba. I sad postoji to djelo, svojevrsna vremenska kapsula u kojoj smo svi mi, a više nemamo utjecaja, sad kad je završeno kao da se nikad nije niti dogodilo”, opisala je Shura svoj debitantski album “Nothing’s Real”.

 

Oglasi

Richard Ashcroft – These People

richard-ashcroft-these-peoplePeti samostalni album u karijeri Richarda Ashcrofta „These People”,  u veljači je najavljen singlom “This Is How It Feels”.

Cijelo desetljeće, tijekom devedesetih, Richard Ashcroft predvodio je skupinu The Verve koja je s tri albuma ostavila zhenačajan trag na britanskoj glazbenoj sceni. Iako su se nakratko ponovno okupili 2007. i objavili još jedan zajednički album “Forth”,  Ashcroft od 2000. godine djeluje samostalno. “These People” je njegov peti samostalni album.

 

Richard Ashcroft je zajedno sa svojim bivšim bendom The Verve upisan u povijest britanske top-liste albuma. Njihov je “Urban Hymns” iz 1997. jedan od najprodavanijih albuma svih vremena na britanskom tržištu, a na tom su albumu objavljene i neke od njihovih najpoznatijih pjesama: “Bitter Sweet Syphony”, “The Drugs Don’t Work”, “Sonnet” i “Lucky Man”. 1998. osvojili su Brit Award, britansku glazbenu nagradu u kategoriji najbolje britanske grupe, a najboljim albumom proglašen je upravo “Urban Hymns”. Taj album označio je njihov kreativni i komercijalni vrhunac.

Spominjanje albuma “Urban Hymns” skupine The Verve u recenziji novog samostalnog albuma Richarda Ashcrofta nije slučajno. Najbolje pjesme na albumu “These People” upravo su one koje se oslanjaju na prepoznatljiv zvuk koji je obilježio taj uspješan album. Zasluga je to i Wila Malonea, aranžera s kojim je Ashcroft surađivao na novom albumu, a čije su orkestracije obilježile albume “Urban Hymns” i “Northern Soul”.

 

Glazbeno, album “These People” Richarda Ashcrofta najbolji je kad je oslonjen na njegovo nasljeđe: iz vremena The Verve ili ranije samostalne karijere. Zato pomalo iznenađuje pjesma “Out Of My Body”, koju mnogi kritičari smatraju najslabijom pjesmom na albumu.  Pjesma koja zvuči kao da je izašla iz produkcijske radionice Pet Shop Boysa, a još k tome i otvara album. “Više nema žanrova, zaboravite žanrove”, rekao je Ashcroft u razgovoru za NME:  “Samo se prepustite i učinite ono što osjećate ispravnim”.

Uz grandiozne simfonijske pasaže i diskoidne nabrijane ritmove, Ashcroft je na albumu  u tekstovima progovorio o terorizmu, dvoličnim političarima, revolucijama i medijskim manipulacijama. Iz svog je podrumskog studija promatrao brutalnu globalizaciju, kako navodi NME, i proračunato je svoje viđenje svijeta prostro na poznatim zvukovima koji, potpuno suprotno, pozivaju na opuštanje.

“Četiri godine nisam koristio mobitel. Bio sam njegov rob, a tad sam se upitao – radim li uopće išta na telefonu svaki put kad ga otvorim, ili sam samo rob navike koja je izmakla kontroli”, upitao se. Pjesma “Black Lines” inspirirana je smrću njegovog bliskog prijatelja i donosi suočavanje s proživljavanjem depresivnih, besanih noći.

 

Od četiri ranija samostalna albuma Richarda Ashcrofta, tri su s izuzetkom “United Nations Of Sound”, postigla zapažen uspjeh na europskom, posebno britanskom tržištu. Izuzetak nije niti novi koji je odmah po objavljivanju zauzeo treće mjesto britanske top-liste. Uz rijetke izuzetke, pjesme na novom albumu još su jedna lekcija mladoj generaciji kantautora kako kvalitetan akustični pop-rock treba zvučati, a to je ono što Ashcroft radi već više od dva desetljeća. Iako će sam reći kako je Neil Young najzaslužniji za njegov uspjeh ali i uspjeh nove generacije u tom žanru.